Zašto čuda sama po sebi ne izgrađuju vjeru
VJERUJEM samo u ono što vidim. Takvo gledište imaju mnogi. Mnogi kažu da bi vjerovali u Boga kad bi im se on otkrio na neki čudesan način. Možda je to i točno, no da li bi takvo vjerovanje vodilo do prave vjere?
Razmotrimo Izraelce Koreja, Datana i Abirona. Biblija pokazuje da su oni bili očevici sljedećih Božjih čuda koja ulijevaju strahopoštovanje: deset nevolja koje su pogodile Egipat, prolaska izraelske nacije kroz Crveno more te uništenja egipatskog faraona i njegove vojne sile (2. Mojsijeva 7:19–11:10; 12:29-32; Psalam 136:15). Korej, Datan i Abiron također su čuli kad je Jehova govorio s neba na gori Sinaj (5. Mojsijeva 4:11, 12). Međutim, ubrzo nakon što su se odigrala ova čuda, ta tri čovjeka poticala su na pobunu protiv Jehove i njegovih imenovanih slugu (4. Mojsijeva 16:1-35; Psalam 106:16-18).
Oko 40 godina kasnije, prorok Balam također je bio svjedok jednog čuda. Čak ga niti intervencija anđela nije spriječila da stane na stranu Božjih neprijatelja, Moabaca. Usprkos tom čudu, Balam je otišao i zauzeo stav protiv Jehove Boga i njegovog naroda (4. Mojsijeva 22:1-35; 2. Petrova 2:15, 16). Međutim, Balamov nedostatak vjere nije ništa u usporedbi s nedostatkom vjere koji je imao Juda Iskariot. Unatoč tome što se blisko družio s Isusom i bio očevidac niza izuzetnih čuda, Juda je izdao Krista za trideset srebrnjaka (Matej 26:14-16, 47-50; 27:3-5).
Židovski religiozni vođe također su bili svjesni činjenice da je Isus učinio mnoga čuda. Nakon što je uskrsnuo Lazara, čak su priznali: “Čovjek ovaj čini mnoga čudesa.” No da li je to što su vidjeli da je Lazar sada živ omekšalo njihova srca i dalo im vjeru? Ne, zaista nije. Umjesto toga, planirali su ubiti i Isusa i Lazara! (Ivan 11:47-53; 12:10).
Čak niti direktna Božja intervencija nije uspjela stvoriti vjeru u tim zlim ljudima. Dok se Isus jednom prilikom nalazio u području hrama, glasno se molio: “Oče! proslavi ime svoje!” Jehova je glasno odgovorio s neba: “Proslavio sam, i opet ću proslaviti.” Ipak, taj čudesan događaj nije stvorio vjeru u srcima prisutnih. Biblija kaže: “Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu” (Ivan 12:28-30, 37; usporedi Efežanima 3:17).
Zašto čuda nisu izgradila vjeru
Kako je moguće da im je toliko manjkalo vjere unatoč čudima? To što su židovski religiozni vođe odbacili Isusa posebno začuđuje kad uzmemo u obzir da su baš u to vrijeme kad je Isus započeo sa svojom službom Židovi kao nacija bili ‘u iščekivanju Mesije’ (Luka 3:15, St). Međutim, problem je u tome kakva su bila njihova očekivanja. Leksikograf W. E. Vine citira jednog čuvenog bibličara koji kaže da su Židovi bili opsjednuti idejom da će im Mesija osigurati “zemaljsku pobjedu” i “materijalno blagostanje”. Dakle, oni nisu bili pripremljeni za poniznog, nepolitičnog Isusa iz Nazareta, koji se među njima pojavio kao pravi Mesija 29. n. e. Religiozni vođe također su se bojali da će Isusova učenja ugroziti postojeće stanje stvari i dovesti u pitanje njihove istaknute položaje (Ivan 11:48). Njihove unaprijed oblikovane ideje i sebičnost zaslijepile su ih tako da su bili slijepi za značenje Isusovih čuda.
Židovski religiozni vođe i drugi kasnije su odbacili čudotvoran dokaz da Isusovi sljedbenici imaju božansko odobravanje. Naprimjer, kad su njegovi apostoli izliječili čovjeka hromog od rođenja, bijesni članovi visokog židovskog suda pitali su: “Šta ćemo činiti ovijem ljudima? Jer veliki znak što učiniše oni poznat je svima koji žive u Jeruzalemu, i ne možemo odreći; ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome” (Djela apostolska 3:1-8; 4:13-17). Očito je da to predivno čudo nije izgradilo ili stvorilo vjeru u srcima tih ljudi.
Ambicija, ponos i pohlepa činioci su koji su potaknuli mnoge da zatvore svoja srca. Izgleda da je to bio slučaj s Korejem, Datanom i Abironom koji su spomenuti na početku. Druge su sprečavali ljubomora, strah i mnoštvo drugih štetnih osobina. I nas se podsjeća na neposlušne anđele, demone, koji su jednom imali prednost gledati sâmo Božje lice (Matej 18:10). Oni ne sumnjaju u Božje postojanje. Zaista, “djavoli vjeruju, i dr[h]ću” (Jakov 2:19). Ipak, oni nemaju vjeru u Boga.
Značenje prave vjere
Vjera je više nego samo vjerovanje. Ona je također više od trenutne emocionalne reakcije na neko čudo. U Jevrejima 11:1 stoji: “Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo.” Osoba koja ima vjeru uvjerena je u svom srcu u pouzdanost svih obećanja Jehove Boga, kao da su već ispunjena. Osim toga, neoboriv dokaz nevidljivih stvarnosti toliko je snažan da se za samu vjeru kaže da je jednaka tom dokazu. Da, vjera se temelji na dokazu. U prošlim vremenima čuda su igrala ulogu u razvijanju ili izgrađivanju vjere. Znakovi koje je činio Isus služili su kao dokaz drugima da je on obećani Mesija (Matej 8:16, 17; Jevrejima 2:2-4). Slično tome, takvi darovi Božjeg svetog duha ili djelujuće sile, kao što su čudotvorna izlječenja i govorenje jezicima, dokazali su da Židovi više nemaju Jehovinu naklonost i da njegovo odobravanje sada ima kršćanska skupština, koju je osnovao njegov Sin, Isus Krist (1. Korinćanima 12:7-11).
Među čudotvornim darovima duha bila je i sposobnost proricanja. Kada su nevjernici promatrali to čudo, neki su bili potaknuti da obožavaju Jehovu, izjavljujući: “Zaista [je] Bog s vama” (1. Korinćanima 14:22-25). Međutim, Jehova Bog nije namjeravao da čuda budu stalno obilježje kršćanskog obožavanja. U skladu s time, apostol Pavao je pisao: “Proroštvo ako će i prestati, jezici ako će umuknuti” (1. Korinćanima 13:8). Ti su darovi očito prestali sa smrću apostola i osoba koje su takve darove primile od njih.
Da li je to značilo da su ljudi tada bili ostavljeni bez temelja za vjeru? Ne, jer je Pavao rekao: “[Bog] ne ostavi sebe neposvjedočena, čineći dobro, dajući nam s neba dažd i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:17). Zaista, za osobe iskrena srca, koje su spremne otvoriti svoje misli i srca za dokaze koji nas okružuju, nevidljive osobine Jehove Boga “od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da [oni koji niječu Boga] nemaju izgovora” (Rimljanima 1:20).
Potrebno je više nego samo vjerovati da Bog postoji. Pavao je potaknuo: “Ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija” (Rimljanima 12:2). To se može učiniti marljivim proučavanjem Pisama pomoću kršćanskih publikacija, kao što je ovaj časopis. Vjera koja se temelji na točnoj spoznaji Božje Riječi, Biblije, nije slaba ili površna. Oni koji su uvidjeli što je Božja volja i koji je vrše imajući vjeru, prinose svetu službu Bogu (Rimljanima 12:1).
Vjerovati u ono što se ne vidi
Apostolu Tomi bilo je teško iskazati vjeru u Isusovo uskrsnuće iz mrtvih. “Dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; ne ću vjerovati”, rekao je Toma. Kada se Isus kasnije materijalizirao u tijelo na kojem su bile očite rane od njegovog pribijanja na stup, Toma je priznao ovo čudo. Međutim, Isus je rekao: “Blago onima koji ne vidješe i vjerovaše” (Ivan 20:25-29).
Danas milijuni Jehovinih svjedoka hode ‘po vjeri a ne po gledanju’ (2. Korinćanima 5:7). Iako nisu vidjeli čuda koja su zapisana u Bibliji, oni čvrsto vjeruju da su se ona dogodila. Svjedoci iskazuju vjeru u Boga i njegovu Riječ. Uz pomoć njegovog duha oni su u stanju razumjeti biblijska učenja i temu koja u Bibliji prevladava — opravdanje suverenosti Jehove Boga putem njegovog nebeskog Kraljevstva (Matej 6:9, 10; 2. Timoteju 3:16, 17). Ovi pravi kršćani u životu primjenjuju mudar biblijski savjet, što im mnogo koristi (Psalam 119:105; Izaija 48:17, 18). Oni prihvaćaju nepobitne dokaze da biblijska proročanstva označavaju naše vrijeme kao ‘posljednje dane’ i imaju vjeru u Božje obećanje da će novi svijet uskoro uslijediti (2. Timoteju 3:1-5; Matej 24:3-14; 2. Petrova 3:13). Njima pričinjava radost drugima prenositi spoznaju o Bogu (Priče Salamunove 2:1-5). Oni znaju da samo putem proučavanja Pisama osobe koje traže Boga mogu ga istinski naći (Djela apostolska 17:26, 27).
Sjećaš li se Alberta, spomenutog u prethodnom članku? Nakon što nekoliko dana nije bilo odgovora na njegovu molitvu da doživi čudo, posjetila ga je jedna Jehovina svjedokinja, starija žena koja mu je ostavila na Bibliji temeljenu literaturu. Albert je zatim prihvatio besplatni biblijski studij na domu. Dok se bolje upoznavao s biblijskom porukom, njegovo razočaranje pretvorilo se u uzbuđenje. Počeo je uviđati da je napokon našao Boga.
Pisma potiču: “Tražite Gospodina, dok se može naći; prizivajte ga, dokle je blizu” (Izaija 55:6). Ti to možeš učiniti, ne tako da čekaš suvremeno čudo od Boga nego tako da stječeš točnu spoznaju njegove Riječi. To je neophodno, jer čuda sama po sebi ne izgrađuju vjeru.
[Slika na stranici 5]
Čak niti čudotvorno uskrsnuće Lazara nije potaklo Isusove neprijatelje da iskažu vjeru
[Slike na stranici 7]
Vjera se mora temeljiti na točnoj spoznaji Biblije