Jehova vlada sa samilošću
TOKOM povijesti mnogi su ljudski vladari imali vlast u rukama dok su bezosjećajno zanemarivali patnju svojih podanika. Međutim, Jehova je pružio drugačiji primjer tako što je odabrao naciju — Izrael — i vladao je njom samilosno.
Dok su Izraelci još bili robovi u drevnom Egiptu, Jehova je čuo njihove vapaje za pomoć. “U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan. (...) Ljubavi svoje radi i milosti [“samilosti”, St] svoje radi on ih izbavi” (Izaija 63:9). Jehova je spasio Izrael, opskrbio ih je čudesnom hranom i izbavio ih je, dovevši ih u njihovu vlastitu zemlju.
Jehovina se osobina samilosti dalje očitovala u zakonima koje je dao toj naciji. Izraelcima je zapovjedio da se sa siročadi, udovicama i stranim stanovnicima ophode samilosno. Nisu smjeli iskorištavati nemoćne.
Zakon je zahtijevao da se pokazuje samilost prema onima koji su u nevolji. Siromašni su mogli pabirčiti nakon žetve. Dugovi su se brisali u sabatnoj (sedmoj) godini. Sva naslijeđena zemlja koja je bila prodana morala se vratiti u Jubilarnoj (50) godini. U knjizi Ancient Israel—Its Life and Institutions izvještava se: “U Izraelu zapravo nikada nisu postojale društvene klase u suvremenom značenju tog izraza.” “U početku naseljavanja svi Izraelci imali su približno isti životni standard” (3. Mojsijeva 25:10; 5. Mojsijeva 15:12-14; 24:17-22; 27:18).
Oponašati Jehovinu samilost
Božjim slugama njegova samilost pruža nadahnuće. Naprimjer, tokom povijesti neki su novoustoličeni kraljevi ubijali preživjele članove prethodne kraljevske dinastije. No Jehovin sluga David nije to učinio. Nakon smrti kralja Saula, David je zaštitio Mifibozeta, Saulovog preživjelog unuka i nasljednika. “Car poštedje [“osjetio je samilost”, NW] Mifibozeta sina Jonatana sina Saulova” (2. Samuelova 21:7).
Niti jedan drugi čovjek nije oponašao Jehovinu samilost kao što je to činio Isus. Mnoga su njegova čuda bila potaknuta božanskom samilošću. Jednom prilikom jedan ga je gubavac usrdno molio: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.” Isus je bio potaknut sažaljenjem, pa ga je dodirnuo govoreći: “Hoću, očisti se” (Marko 1:40-42). Drugi put veliko mnoštvo ljudi slijedilo je Isusa. Usred meteža Isus je poklonio pažnju dvojici slijepaca koji su vikali: “Pomiluj nas Gospodine, sine Davidov! (...) I smilova se Isus, i dohvati se očiju njihovijeh, i odmah progledaše oči njihove” (Matej 20:29-34).
Isusovi osjećaji prema drugima nisu otupjeli zbog mnoštva naroda. Zato što nisu jeli neko vrijeme, jednom je prilikom rekao: “Žao mi je naroda.” Stoga ih je čudom nahranio (Marko 8:1-8). Kad je Isus putovao, on ne samo da je poučavao mnoštva nego je i bio obziran prema njihovim potrebama (Matej 9:35, 36). Nakon jednog takvog putovanja, Isus i njegovi učenici nisu imali slobodnog vremena čak ni da pojedu obrok. Biblijski izvještaj nam kaže: “I otidoše na ladji u pusto mjesto sami. I vidješe ih ljudi kad idjahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo” (Marko 6:31-34).
Ono što je dirnulo Isusa nije bila samo bolest i siromaštvo naroda već i njihovo duhovno stanje. Njihovi vođe su ih iskorištavali, pa se zato Isus ‘sažalio’. Grčka riječ prevedena sa “sažali mu se” znači “osjetiti samilost crijeva”. Isus je uistinu bio samilostan čovjek!
Samilost u okrutnom svijetu
Isus Krist je sada Kralj Jehovinog nebeskog Kraljevstva. Bog danas, kao i u drevnom Izraelu, samilosno vlada svojim narodom. “Ti će mi biti blago, veli Gospodin nad vojskama, u onaj dan kad ja učinim, i biću im milostiv [“samilostan”, NW]” (Malahija 3:17).
Oni koji žele osjetiti Jehovinu samilost moraju oponašati njegov način postupanja. Istina, živimo u svijetu u kojem su ljudi više zainteresirani za očuvanje svog životnog stila nego za pomaganje onima koji su u nevolji. Ljudi na vlasti često teže za dobitkom, žrtvujući sigurnost radnika i potrošača. U 2. Timoteju 3:1-4, Biblija točno opisuje moralnu klimu našeg vremena koja je ugušila samilost u srcima tolikih ljudi.
Pa ipak, mi vjerojatno možemo pronaći prilike da pokažemo samilost. Možemo li ponuditi neku potrebnu pomoć našim bližnjima? Da li je bolestan netko koga bismo mogli posjetiti? Možemo li razveseliti one koji su potišteni, u skladu sa savjetom: “Utješavajte malodušne, branite slabe”? (1. Solunjanima 5:14).
Samilost će nam također pomoći da ne reagiramo grubo kad drugi čine greške. Rečeno nam je: “Svaka gorčina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošću. A budite jedan drugome blagi, milostivi [“nježno samilosni”, NW], praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Kr[i]stu oprostio vama” (Efežanima 4:31, 32).
Samilost će nam pomoći da izbjegavamo sklonost prema zloupotrebi moći. Biblija kaže: “Obucite se (...) u srdačnu milost [“nježne naklonosti samilosti”, NW], dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje” (Kološanima 3:12). Poniznost uma omogućava nam da se stavimo u položaj onih koji su nam podređeni. Biti samilostan znači biti ponizan i razuman, a ne netko kome je teško udovoljiti. Efikasnost ne bi trebala biti izgovor da se s ljudima ophodimo kao s pukim dijelovima stroja. Također i u obitelji samilosni supruzi ne zaboravljaju da su njihove supruge slabije posude (1. Petrova 3:7). U svemu tome može nam pomoći razmišljanje o Isusovom primjeru samilosti.
Budući da je Isus tako duboko suosjećao s ljudima tokom svoje zemaljske službe, možemo biti sigurni da je on sada samilostan Vladar te da će to i dalje biti. U 72. Psalmu o njemu se proročanski govori: “On će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti. Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti” (Psalam 72:4, 8, 13).
Božja Riječ proriče: “Po pravdi [će] suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, (...) ubiće bezbožnika.” Nakon opisivanja kako će čak i neki okrutni, zvijerima nalik ljudi promijeniti svoj način postupanja, proročanstvo nastavlja: “Ne će uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodinova kao more vode što je puno” (Izaija 11:4-9). To proročanstvo zapravo obećava društvo ljudi širom Zemlje koje poznaje Jehovu i oponaša njegovo samilosno postupanje!