Čvrst temelj za optimizam danas

POVJESNIČAR i sociolog H. G. Wells, koji je rođen 1866, imao je snažan utjecaj na način razmišljanja u 20. stoljeću. Putem svojih pisanih djela on je rastumačio svoje uvjerenje u to da će se milenij podudarati sa znanstvenim napretkom. Tako se djelo Collier’s Encyclopedia osvrće na Wellsov “neograničeni optimizam” dok je neumorno radio na unapređivanju svog cilja. No u djelu se zapaža i to da se njegov optimizam srušio izbijanjem drugog svjetskog rata.

Kako je Wells shvatio da “znanost može raditi na štetu jednako kao i na korist, njegova ga je vjera napustila, te je zapao u pesimizam”, kaže Chambers’s Biographical Dictionary. Zašto se to dogodilo?

Wellsova vjera i njegov optimizam temeljili su se isključivo na ljudskim postignućima. Kad je shvatio da čovječanstvo nije u stanju postići njegovu utopiju, više se nije imao kome obratiti. Očaj se brzo pretvorio u pesimizam.

Danas mnogi ljudi imaju to isto iskustvo iz istog razloga. Oni vrve optimizmom dok su mladi, no kako stare tako upadaju u mračni pesimizam. Ima čak i onih mladih koji napuste takozvani normalan način života te se upletu u zloupotrebu droge, promiskuitet i druge destruktivne životne stilove. Što je rješenje tome? Razmotri sljedeće primjere iz biblijskih vremena i zapazi kakav temelj postoji za optimizam — u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Nagrada za Abrahamov optimizam

Godine 1943. pr. n. e. Abraham se odselio iz Harana, prešao rijeku Eufrat i ušao u zemlju Kanaan. Abrahama se opisuje kao ‘oca svih koji vjeruju’, a kako je samo dobar primjer pružio! (Rimljanima 4:11).

Abrahama su pratili Lot, sin Abrahamovog preminulog brata, i Lotova obitelj. Kada je kasnije glad pogodila tu zemlju, te su se dvije obitelji preselile u Egipat i u određeno se vrijeme zajedno vratile. Do tog su se vremena i Abraham i Lot vrlo obogatili, te su imali mnogo stada i goveda. Kada je između njihovih pastira izbila svađa, Abraham je preuzeo inicijativu i rekao: “Nemoj da se svadjamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braća. Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako ćeš ti na lijevo, ja ću na desno; ako li ćeš ti na desno, ja ću na lijevo” (1. Mojsijeva 13:8, 9).

Budući da je Abraham bio stariji, mogao je upravljati stvarima u svoju korist, a Lot bi, iz poštovanja prema svom stricu, mogao izbor prepustiti Abrahamu. Umjesto toga, “Lot podiže oči svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodinov, kao zemlja Egipatska, sve do Segora, prije nego Gospodin zatr Sodomu i Gomoru. I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku.” Uz takav je izbor Lot imao svaki razlog za optimizam. No, što je bilo s Abrahamom? (1. Mojsijeva 13:10, 11).

Je li Abraham bio pretjerano odvažan, izlažući riziku dobrobit svoje obitelji? Nije. Abrahamov pozitivan stav i velikodušan duh donijeli su veliku nagradu. Jehova je rekao Abrahamu: “Podigni sada oči tvoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad. Jer svu zemlju što vidiš tebi ću dati i sjemenu tvojemu do vijeka” (1. Mojsijeva 13:14, 15).

Abrahamov je optimizam imao čvrst temelj. On je bio utemeljen na Božjem obećanju da će od Abrahama stvoriti veliku naciju, tako da bi se ‘u [Abrahamu] blagoslovila sva plemena na zemlji’ (1. Mojsijeva 12:2-4, 7). I mi imamo razloga za pouzdanje, znajući da “Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube” (Rimljanima 8:28, St).

Dvojica optimističnih uhoda

Više od 400 godina kasnije, nacija Izrael bila je spremna za ulazak u Kanaan, “zemlju gdje mlijeko i med teče” (2. Mojsijeva 3:8; 5. Mojsijeva 6:3). Mojsije je opunomoćio 12 predstojnika da ‘uhode zemlju i da jave za put kojim će ići i za gradove u koje će doći’ (5. Mojsijeva 1:22; 4. Mojsijeva 13:3). Svih je 12 uhoda bilo jednoglasno u svom opisu blagostanja te zemlje, no njih 10 podnijelo je pesimističan izvještaj koji je ulio strah u srce naroda (4. Mojsijeva 13:32-34).

S druge strane, Jozua i Kaleb narodu su prenijeli optimističnu poruku te su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da otjeraju njihove strahove. Njihov stav i izvještaj odražavali su puno povjerenje u Jehovinu sposobnost da ispuni svoju riječ i da ih vrati u Obećanu zemlju — no to je bilo uzalud. Umjesto toga, “reče sav zbor da ih pobiju kamenjem” (4. Mojsijeva 13:31; 14:6-10).

Mojsije je poticao narod da se uzda u Jehovu, no on je odbio slušati. Budući da su inzistirali na svom pesimističnom stajalištu, čitava je nacija morala 40 godina lutati u pustoši. Od tih 12 uhoda, samo su Jozua i Kaleb doživjeli nagrade za optimizam. Što je bio temeljni problem? Bilo je to nevjerovanje, budući da se narod oslanjao na vlastitu mudrost (4. Mojsijeva 14:26-30; Jevrejima 3:7-12).

Jonina neodlučnost

Jona je živio u devetom stoljeću pr. n. e. Biblija pokazuje da je on bio vjeran Jehovin prorok u desetplemenskom kraljevstvu Izraela, negdje u vrijeme vladanja Jeroboama II. Unatoč tome, odbio je prihvatiti zadatak da ide u Ninivu kako bi tim ljudima prenio upozorenje. Povjesničar Josip kaže da je Jona “smatrao da je bolje da pobjegne” i da se, umjesto u Ninivu, uputi u Jopu. Tamo se ukrcao na brod za Tarsis, koji se vjerojatno nalazi u današnjoj Španjolskoj (Jona 1:1-3). Razlog zbog kojeg je Jona zauzeo tako pesimističan stav o svom zadatku objašnjava redak iz Jone 4:2.

S vremenom je Jona pristao na to da izvrši svoj zadatak, no razljutio se kad su se Ninivljani pokajali. Zato mu je Jehova održao dobru lekciju o samilosti tako što je prouzročio da tikva, pod kojom se Jona zaklanjao, usahne i ugine (Jona 4:1-8). Jona je trebao žalost koju je osjećao prema usahnuloj biljci ispravno usmjeriti prema 120 000 ljudi u Ninivi koji nisu znali “šta je desno šta li lijevo” (Jona 4:11).

Što možemo naučiti iz Joninog iskustva? Sveta služba ne daje mjesta pesimizmu. Ako prepoznamo Jehovino vodstvo i s punim ga pouzdanjem slijedimo, tada ćemo doživjeti uspjeh (Priče Salamunove 3:5, 6).

Optimizam usred nevolja

“Nemoj se žestiti gledajući nevaljale”, izjavio je kralj David. “Nemoj zavidjeti onima koji čine bezakonje” (Psalam 37:1). To je uistinu mudar savjet zato što su danas nepravda i pokvarenost svuda oko nas (Propovjednik 8:11).

Međutim, čak i ako ne zavidimo nepravednim ljudima, lako je osjećati se frustriranim kad vidimo da nedužni ljudi pate od ruku zlih ili kad se s nama samima nepravedno postupa. Takva iskustva mogu čak prouzročiti da razvijemo malodušan ili pesimističan stav. Što bismo trebali učiniti kad se tako osjećamo? Kao prvo, možemo imati na umu to da zli ne mogu samozadovoljno smatrati kako ih kazna nikada neće stići. Psalam 37. nastavlja obećavajući nam u 2. retku: “Jer se [zločinci] kao trava brzo kose, i kao zeleno bilje venu.”

Usto, možemo nastaviti činiti ono što je dobro, ostati optimistični i čekati na Jehovu. “Uklanjaj se oda zla, i čini dobro i živi do vijeka”, nastavlja psalmist. “Jer Gospodin ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca [“lojalne”, NW] svojijeh” (Psalam 37:27, 28).

Pravi optimizam trijumfira!

Što je onda s našom budućnošću? Biblijska knjiga Otkrivenje govori nam o tome “šta će skoro biti”. Među tim stvarima otkriva se da će jahač na konju plamene boje, koji predočava rat, ‘uzeti mir sa zemlje’ (Otkrivenje 1:1; 6:4).

Jedno popularno — i optimistično — stajalište koje je vladalo u Velikoj Britaniji tokom prvog svjetskog rata bilo je da će to biti zadnji veliki rat. Godine 1916. britanski je državnik David Lloyd George bio realističniji. Rekao je: “Ovaj je rat, kao i sljedeći rat, rat koji će okončati rat” (naglašeno od nas). Bio je u pravu. Drugi svjetski rat samo je ubrzao proizvodnju još đavolskijih metoda za masovno razaranje. Više od 50 godina kasnije, na vidiku još uvijek nema okončanja rata.

U istoj knjizi Otkrivenje čitamo o drugim jahačima — koji simboliziraju glad, pošast i smrt (Otkrivenje 6:5-8). Oni su daljnji aspekti znaka vremena (Matej 24:3-8).

Jesu li oni razlog za pesimizam? Ni u kom slučaju, budući da vizija opisuje i ‘bijelog konja, i onaj što sjeđaše na njemu imaše strijelu; i njemu se dade vijenac, i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi’ (Otkrivenje 6:2). Ovdje vidimo Isusa Krista kao nebeskog Kralja kako otklanja sve zlo, jašući kako bi uspostavio mir i sklad širom svijeta.a

Dok je bio na Zemlji, Isus Krist je kao imenovani Kralj učio svoje učenike da se mole za Kraljevstvo. Možda su i tebe poučili izgovarati “Očenaš”, ili Gospodinovu molitvu. U njoj molimo da dođe Božje Kraljevstvo, da se njegova volja vrši ovdje na Zemlji kao i na nebu (Matej 6:9-13).

Umjesto da pokušava zakrpati sadašnji sustav stvari, Jehova će ga, djelujući preko svog Mesijanskog Kralja Krista Isusa, u potpunosti otkloniti. Umjesto njega, kaže Jehova, “ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam na um dolaziti.” Pod vladavinom nebeskog Kraljevstva, Zemlja će postati miran, sretan dom za čovječanstvo, gdje će život i rad biti stalna radost. “Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram”, kaže Jehova. “Izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih” (Izaija 65:17-22, St). Ako svoju nadu u budućnost temeljiš na tom nepogrešivom obećanju, tada ćeš imati sve razloge da budeš optimističan — sada i zauvijek!

[Bilješka]

[Slika na stranici 4]

H. G. Wells

[Zahvala]

Corbis-Bettmann