‘Darovi u ljudima’ koji vode brigu o Jehovinim ovcama
“Izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima [“darove u ljudima”, “NW”]” (EFEŽANIMA 4:8).
1. Što je jedna kršćanka rekla o starješinama iz svoje skupštine?
“HVALA vam što se toliko brinete za nas. Iz vaših osmijeha, srdačnosti i brige zrači iskrenost. Uvijek ste spremni saslušati nas i uputiti riječi iz Biblije koje nam podižu duh. Molim se da vas nikad ne počnem doživljavati kao nešto samo po sebi razumljivo.” Te je riječi jedna kršćanka napisala starješinama u svojoj skupštini. Njezino je srce očigledno bilo dirnuto ljubavlju brižnih kršćanskih pastira (1. Petrova 5:2, 3).
2, 3. (a) Na koji se način, prema Izaiji 32:1, 2, samilosni starješine brinu za Jehovine ovce? (b) Kako treba starješina postupati da bi ga se smatralo darom?
2 Djelovanje starješina je priprema koju je Jehova učinio da bi se vodila briga o njegovim ovcama (Luka 12:32; Ivan 10:16). Jehovi su njegove ovce dragocjene — ustvari, toliko su mu dragocjene da ih je kupio Isusovom skupocjenom krvlju. Stoga je posve razumljivo da Jehovu raduje kada se starješine obzirno ophode s njegovim stadom (Djela apostolska 20:28, 29). Zapazi kako se proročanski opisuje način postupanja starješina, ili ‘knezova’: “Čovjek će biti kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj” (Izaija 32:1, 2). Da, njihov je zadatak štititi, krijepiti i tješiti njegove ovce. Stoga ako starješine samilosno pasu stado, to znači da se trude udovoljiti onome što Bog od njih očekuje.
3 U Bibliji se takvi starješine nazivaju ‘darovi u ljudima’ (Efežanima 4:8). Kad netko pomisli na dar, onda obično pomisli na nešto što se daruje želeći zadovoljiti neku potrebu osobe koja prima dar ili usrećiti je. Starješina se može smatrati darom ako svoje sposobnosti koristi da bi stadu pružao potrebnu pomoć i doprinosio njegovoj sreći. Na koji način može to činiti? Odgovor na to pružaju Pavlove riječi iz Efežanima 4:7-16, naglašavajući koliko je velika i puna ljubavi briga koju Jehova pokazuje svojim ovcama.
‘Darovi u ljudima’ — odakle dolaze?
4. Na koji je način Jehova, ispunjavajući riječi iz Psalma 68:18, “izašao na visinu”, i tko su bili ‘darovi u obliku ljudi’?
4 Pavao je spominjući “darove u ljudima” citirao kralja Davida, koji je o Jehovi rekao: “Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude [“uzeo darove u obliku ljudi”, NW]” (Psalam 68:18). Nakon što su se Izraelci već niz godina nalazili u Obećanoj zemlji, Jehova je u simboličnom smislu “izašao” na goru Sion i Jeruzalem učinio prijestolnicom izraelskog kraljevstva s Davidom kao kraljem. No tko su bili ‘darovi u obliku ljudi’? Bili su to ljudi koji su zarobljeni tijekom osvajanja zemlje. Kasnije su neki od tih zarobljenika stavljeni na raspolaganje Levitima te su im pomagali oko poslova u tabernakulu (Ezdra 8:20).
5. (a) Kako Pavao ukazuje na to da se Psalam 68:18 ispunjava u kršćanskoj skupštini? (b) Na koji je način Isus ‘uzašao na visinu’?
5 Pavao u pismu Efežanima ukazuje na to da psalmistove riječi imaju veće ispunjenje u kršćanskoj skupštini. Parafrazirajući Psalam 68:18, Pavao piše: “A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Kr[i]stova. Za to govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen [“zarobljenike”, NW], i dade dare ljudima” (Efežanima 4:7, 8). Pavao taj psalam ovdje primjenjuje na Isusa kao Božjeg predstavnika. Isus je svojim vjernim postupanjem “pobijedio svijet” (Ivan 16:33, St). Ujedno je odnio pobjedu nad smrću i nad Sotonom, jer ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih (Djela apostolska 2:24; Jevrejima 2:14). Uskrsnuli je Isus 33. n. e. uzašao “više sviju nebesa” — više od svih drugih nebeskih stvorenja (Efežanima 4:9, 10; Filipljanima 2:9-11). Isus je, poput osvajača, neprijatelju uzeo “zarobljenike”. Na koji način?
6. Kako je Isus, nakon što je uzašao na nebo, od Pentekosta 33. n. e. počeo plijeniti Sotoninu kuću, i što je učinio sa ‘zarobljenicima’?
6 Dok je Isus bio na Zemlji, pokazao je svoju nadmoćnost nad Sotonom time što je oslobađao one koji su se nalazili u zarobljeništvu demonâ. Bilo je to kao da je Isus provalio u Sotoninu kuću, svezao Sotonu i oteo mu imovinu (Matej 12:22-29). Zamisli onda koliki je tek plijen Isus mogao oteti nakon svog uskrsnuća, kada mu je bila povjerena “svaka vlast na nebu i na zemlji”! (Matej 28:18). Od Pentekosta 33. n. e., nakon što je uzašao na nebo, Isus je počeo kao Božji predstavnik plijeniti Sotoninu kuću odvodeći “zarobljenike” — ljude koji su dugo vremena bili u ropstvu grijehu i smrti te pod Sotoninom vlašću. Ovi ‘zarobljenici’ spremno su postali “sluge Kr[i]stove, tvoreći volju Božiju od srca” (Efežanima 6:6). Isus ih je, ustvari, izbavio iz Sotonine vlasti i u Jehovino ime dao ih skupštini kao “darove u ljudima”. Zamisli kako je Sotona morao biti bijesan dok je bespomoćno gledao kako ih grabi njemu ispred nosa!
7. (a) U kojim svojstvima ‘darovi u ljudima’ služe u skupštinama? (b) Kakvu priliku Jehova pruža svakome tko služi kao starješina?
7 Ima li u današnjoj skupštini takvih ‘darova u ljudima’? Naravno da ima! Oni služe kao starješine, naporno radeći kao ‘evangelizatori, pastiri i učitelji’ u više od 87 000 skupština Božjeg naroda diljem svijeta (Efežanima 4:11). Nitko ne bi bio sretniji od Sotone ako bi oni loše postupali prema stadu. No Bog ih nije preko Krista dao skupštini da tako postupaju prema njoj. Baš naprotiv, Jehova je te ljude stavio na raspolaganje da bi radili za dobrobit skupštine i oni njemu polažu račun za ovce koje su im povjerene (Jevrejima 13:17). Ako služiš kao starješina, Jehova ti pruža divnu priliku da se pokažeš kao dar, ili blagoslov, za svoju braću. To možeš postići tako da udovoljavaš svojim odgovornostima na četiri važna područja.
Kad je potrebno ‘ispravljati’
8. U kojim pogledima sve nas povremeno treba ispravljati?
8 Kao prvo, Pavao kaže da su ‘darovi u ljudima’ dani “s ciljem ispravljanja svetih” (Efežanima 4:12, NW). Grčka imenica prevedena kao ‘ispravljanje’ ukazuje na dovođenje stvari “u ispravan red”. Sve nas kao nesavršene ljude treba s vremena na vrijeme ispravljati — da bi se naše razmišljanje, stavovi i vladanje doveli “u ispravan red” s Božjim mislima i voljom. Jehova nam je s ljubavlju dao “darove u ljudima” kako bi nam pomogli učiniti potrebne preinake. Kako oni to čine?
9. Kako može starješina pomoći u ispravljanju ovce koja je pogriješila?
9 Ponekad se starješinu može zamoliti da pomogne nekoj ovci koja je pogriješila, koja je ‘upala u kakav grijeh’ prije nego što je toga bila svjesna. Kako joj starješina može pomoći? “Ispravljajte takovoga duhom krotosti [“u duhu blagosti”, NW]”, kaže se u Galaćanima 6:1. Prema tome, kada daje savjet, starješina neće grubim riječima grditi prijestupnika. Svrha savjeta je da osobu koja ga prima ohrabri, a ne da je ‘uplaši’ (2. Korinćanima 10:9; usporedi Joba 33:7). Možda osoba već ionako osjeća sram, stoga će pastir pun ljubavi paziti da joj ne slomi duh. Ako je očito da je savjet potaknut i dan s ljubavlju, čak i kad je u pitanju strogi ukor, vjerojatno će se njime ispraviti razmišljanje ili vladanje prijestupnika i vratiti ga na pravi put (2. Timoteju 4:2).
10. Što sve podrazumijeva ispravljanje drugih?
10 Kada je dao “darove u ljudima” da bi nas ispravljali, Jehova je želio da starješine služe kao duhovna okrepa i da njegovom narodu budu primjeri vrijedni oponašanja (1. Korinćanima 16:17, 18; Filipljanima 3:17). Ispravljati druge ne znači samo ukoravati one koji su krenuli krivim putem već i pomoći onima koji su vjerni da ostanu na ispravnom putu.a Budući da u današnje vrijeme ima toliko mnogo problema koji djeluju obeshrabrujuće, mnogi trebaju ohrabrenje da bi ustrajali. Nekima je potrebno obzirno pomagati da svoj način razmišljanja usklade s Božjim. Naprimjer, neki se vjerni kršćani bore sa snažnim osjećajem osobne nesposobnosti i manje vrijednosti. Takve “malodušne” osobe možda misle da ih Jehova ne može voljeti i da mu čak niti njihov najzdušniji trud u službi ne može biti prihvatljiv (1. Solunjanima 5:14). No takav način razmišljanja nije u skladu s onim kako Bog u stvarnosti gleda na svoje obožavatelje.
11. Kako starješine mogu pomoći osobama koje se bore s osjećajem manje vrijednosti?
11 Starješine, kako možete pomoći takvim osobama? Ljubazno im pružite biblijske dokaze da je Jehovi stalo do svakog njegovog sluge i uvjerite ih da se ti biblijski reci odnose i na njih osobno (Luka 12:6, 7, 24). Pomozite im da uvide da ih je Jehova ‘privukao’ kako bi mu služili te da ih onda sasvim sigurno smatra dragocjenima (Ivan 6:44, St). Uvjerite ih da nisu sami — mnogi su se vjerni Jehovini sluge osjećali slično kao i oni. Prorok Ilija je jednom prilikom bio toliko potišten da je želio umrijeti (1. Carevima 19:1-4). Neke pomazane kršćane prvog stoljeća ‘osuđivalo’ je njihovo vlastito srce (1. Ivanova 3:20, Duda-Fućak). Utješno je znati da su vjerni ljudi iz biblijskih vremena imali ‘osjećaje poput naših’ (Jakov 5:17, NW). Osim toga, mogli biste zajedno s potištenom osobom razmotriti ohrabrujuće članke iz Kule stražare i Probudite se! Bog koji vas je dao kao “darove u ljudima” neće previdjeti to što se s ljubavlju trudite obnoviti samopouzdanje takvih osoba (Jevrejima 6:10).
‘Izgrađivanje’ stada
12. Na što ukazuju riječi “za izgradnju Kristova Tijela”, i što ima ključnu ulogu u izgradnji stada?
12 Kao drugo, ‘darovi u ljudima’ služe “za izgradnju Kristova Tijela” (Efežanima 4:12, St). Pavao se ovdje služi slikovitim izrazom. ‘Izgradnja’ podsjeća na građenje, a ‘Kristovo tijelo’ ukazuje na ljude — članove pomazane kršćanske skupštine (1. Korinćanima 12:27; Efežanima 5:23, 29, 30). Starješine trebaju pomagati svojoj braći da duhovno jačaju. Njima je cilj ‘izgrađivati, a ne rušiti’ stado (2. Korinćanima 10:8, DF). Ključnu ulogu u izgradnji stada ima ljubav, jer “ljubav izgrađuje” (1. Korinćanima 8:1, St).
13. Što znači biti suosjećajan, i zašto je važno da starješine pokazuju suosjećajnost?
13 Jedan aspekt ljubavi koji pomaže starješinama da izgrađuju stado jest suosjećanje. Biti suosjećajan znači osjećati samilost prema drugima — uživiti se u njihova razmišljanja i osjećaje, uzimajući u obzir njihova ograničenja (1. Petrova 3:8). Zašto je važno da starješine budu suosjećajni? Iznad svega, zato što je Jehova — onaj koji daje “darove u ljudima” — suosjećajan Bog. Kada njegovi sluge stradavaju ili trpe bol, on suosjeća s njima (2. Mojsijeva 3:7; Izaija 63:9). On ima obzira prema njihovim ograničenjima (Psalam 103:14). Kako onda starješine pokazuju suosjećanje?
14. Na koje načine starješine mogu pokazati suosjećajnost prema drugima?
14 Kada im priđe netko obeshrabren, oni ga slušaju, uzimajući u obzir njegove osjećaje. Nastoje razumjeti porijeklo, osobnost i okolnosti svoje braće. Ovcama je tada lako od starješina prihvatiti izgrađujuću biblijsku pomoć, zato što je pružaju pastiri koji imaju istinsko razumijevanje i kojima je stalo do njih (Priče Salamunove 16:23, NW). Suosjećajnost isto tako potiče starješine da uzmu u obzir ograničenja drugih i osjećaje koji se uslijed toga javljaju. Primjerice, neke savjesne kršćane muči osjećaj krivnje zbog toga što ne mogu dati više u službi Bogu, možda zbog starosti ili slabog zdravlja. S druge strane, neke treba ohrabriti da poboljšaju svoju službu (Jevrejima 5:12; 6:1). Suosjećanje će potaknuti starješine da pronađu “ugodne riječi” koje izgrađuju druge (Propovjednik 12:10). Ako su Jehovine ovce duhovno izgrađene i motivirane, ljubav prema Bogu potaknut će ih da mu služe najbolje što mogu!
Ljudi koji unapređuju jedinstvo
15. Što znači izraz “jedinstvo vjere”?
15 Kao treće, ‘darovi u ljudima’ dani su zato da “dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega” (Efežanima 4:13). Izraz “jedinstvo vjere” označava jedinstvenost ne samo u pogledu vjerovanjâ već i jedinstvenost među vjernicima. Stoga je to još jedan razlog zašto nam je Bog dao “darove u ljudima” — da bi unapređivali jedinstvo među njegovim narodom. Kako to čine?
16. Zašto je važno da starješine sačuvaju jedinstvo među sobom?
16 U prvom redu, oni međusobno moraju biti jedinstveni. Ako među pastirima vlada nesloga, tada bi mogli zanemariti brigu o ovcama. Dragocjeno vrijeme koje bi mogli trošiti da pasu stado možda bi bespotrebno trošili na dugačke sastanke i rasprave oko nebitnih stvari (1. Timoteju 2:8). Starješine se možda neće automatski složiti oko svakog pitanja o kojem razgovaraju, budući da su to ljudi vrlo različitih osobnosti. Jedinstvo ne isključuje mogućnost da oni imaju različita mišljenja ili da ih na jedan uravnotežen način izraze tijekom otvorene diskusije. Starješine čuvaju jedinstvo među sobom tako što s poštovanjem i bez unaprijed stvorenih zaključaka slušaju jedni druge. I sve dok se ne radi o kršenju nekog biblijskog načela, svaki od njih trebao bi biti spreman prihvatiti konačnu odluku starješinstva i podržati je. Duh popustljivosti pokazuje da ih vodi “premudrost od ozgo”, koja je “mirna, krotka” (Jakov 3:17, 18).
17. Kako mogu starješine pomoći da se sačuva jedinstvo u skupštini?
17 Starješine isto tako pomno rade na unapređivanju jedinstva unutar skupštine. Kada razdorni utjecaji — naprimjer, štetno ogovaranje, sklonost da se drugima pripisuju loši motivi ili svadljivost — ugrožavaju mir skupštine, tada spremno daju korisne savjete (Filipljanima 2:2, 3). Naprimjer, starješine možda znaju da su neki pojedinci pretjerano kritični ili skloni nametljivo se petljati u tuđe stvari (1. Timoteju 5:13; 1. Petrova 4:15). Dotičnim će osobama starješine pokušati pomoći da uvide da je takvo postupanje suprotno onome čemu nas Bog poučava i da svatko mora “svoje breme nositi” (Galaćanima 6:5, 7; 1. Solunjanima 4:9-12). Objasnit će pomoću Biblije da Jehova mnoge stvari prepušta savjesti pojedinca i da nitko od nas ne smije osuđivati druge za takve stvari (Matej 7:1, 2; Jakov 4:10-12). Da bi se služilo zajedno u jedinstvu, u skupštini mora vladati atmosfera povjerenja i poštovanja. Pružajući biblijske savjete onda kada su potrebni, ‘darovi u ljudima’ pomažu nam sačuvati mir i jedinstvo (Rimljanima 14:19).
Zaštita stada
18, 19. (a) Od koga nas štite ‘darovi u ljudima’? (b) Od kojih još opasnosti treba zaštititi ovce, i što starješine čine kako bi ih zaštitili?
18 Kao četvrto, Jehova nam daje “darove u ljudima” da bi nas zaštitili od utjecaja ‘svakog vjetra nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi’ (Efežanima 4:14, St). Izvorna riječ za ‘prijevarnu igru’ navodno znači “varanje na kocki” ili “vještina varanja na kocki”. Ne podsjeća li nas to na način kako postupaju lukavi otpadnici? Uz prepredene argumente, vješto se služe Biblijom želeći namamiti prave kršćane da se udalje od svoje vjere. Starješine moraju paziti na takve ‘okrutne vukove’! (Djela apostolska 20:29, 30, St).
19 Postoje još neke opasnosti od kojih treba zaštititi Jehovine ovce. Drevni je pastir David neustrašivo štitio stado svog oca od grabežljivaca (1. Samuelova 17:34-36). I danas se mogu pojaviti situacije kada brižni kršćanski pastiri moraju biti hrabri i zaštititi stado od svakoga tko možda loše postupa s Jehovinim ovcama ili ih iskorištava, posebno one koji su ranjiviji. Starješine će hitro ukloniti iz skupštine tvrdoglave prijestupnike koji se namjerno služe varanjem, obmanjivanjem i spletkarenjem kako bi činili zlob (1. Korinćanima 5:9-13; usporedi Psalam 101:7).
20. Zašto se možemo osjećati sigurnima uz brigu ‘darova u ljudima’?
20 Koliko smo samo zahvalni za “darove u ljudima”! Uz njihovu brigu punu ljubavi možemo se osjećati sigurnima, jer nas obzirno ispravljaju, s ljubavlju izgrađuju, spremno čuvaju jedinstvo među nama i hrabro nas štite. No kako bi ‘darovi u ljudima’ trebali gledati na svoju ulogu u skupštini? I kako mi možemo pokazati da ih cijenimo? Tim će se pitanjima baviti sljedeći članak.
[Bilješke]
a U grčkoj Septuaginti isti glagol koji je ovdje preveden kao ‘ispravljati’ upotrijebljen je u Psalmu 17[16]:5, gdje se vjerni David molio da njegove stope budu utvrđene na Jehovinim stazama.
b Naprimjer, vidi “Pitanja čitalaca” u izdanju Kule stražare od 1. travnja 1980, stranice 30-2, i članak “Gnušajmo se nad onim što je zlo” u izdanju od 1. siječnja 1997, stranice 26-9.
Sjećaš li se?
◻ Tko su ‘darovi u ljudima’, i zašto ih je Bog preko Krista dao skupštini?
◻ Kako starješine udovoljavaju svojoj odgovornosti da ispravljaju stado?
◻ Što mogu starješine poduzeti da bi izgrađivali svoje suvjernike?
◻ Kako mogu starješine sačuvati jedinstvo u skupštini?
[Slika na stranici 10]
Suosjećajnost pomaže starješinama da ohrabre potištene osobe
[Slika na stranici 10]
Jedinstvo među starješinama pospješuje jedinstvo u skupštini