Objavljivanje dobre vijesti na rižinim poljima Tajvana

NA TAJVANU obično padaju obilne kiše, što svake godine omogućava dvije dobre žetve riže. Ipak, ponekad kiše ne padnu kad bi trebale, pa sadnice uginu. Da li se uzgajivač riže predaje kad se to dogodi? Ne. On zna da mora biti uporan. Zato uzgaja nove sadnice i nanovo zasađuje polja. Ako su nakon toga vremenske prilike pogodnije, uzgajivač žanje dobar urod. Ponekad je vrlo slično i s duhovnim sađenjem i žetvom.

Tokom godina Jehovini svjedoci na Tajvanu naporno su radili kako bi posijali sjeme biblijske istine i poželi rezultate na nekim područjima koja nisu izgledala plodna. Jedan je primjer pokrajina Miao-li. Odaziv na povremene pokušaje svjedočenja na tom području bio je slab. Tako je 1973. jedan bračni par specijalnih pionira dodijeljen na to područje da služe kao punovremeni objavitelji Kraljevstva. Neki su u početku pokazali interes za dobru vijest. Međutim, taj interes ubrzo je “usahnuo”. Specijalni su pioniri tada dodijeljeni na drugo područje.

Godine 1991. tamo su dodijeljena druga dva specijalna pionira. No, razvoj događaja ponovno je pokazao da klima još ne pogoduje duhovnom rastu. Nakon nekoliko godina specijalni pioniri premješteni su na drugo, nadali su se plodnije, područje. Tako je ta zemlja još neko vrijeme ostavljena da miruje.

U rujnu 1998. odlučeno je da se potraže plodnija područja na ogromnim nedodijeljenim predjelima Tajvana. Kako je to učinjeno? Tako što je 40 privremenih specijalnih pionira poslano da rade na gušće naseljenim dijelovima neobrađenih područja.

Dva susjedna grada koja se nalaze u pokrajini Miao-li bila su dio područja određenog za tu akciju. Četiri sestre trebale su raditi tamo tri mjeseca kako bi se ispitalo kakvo je područje. Ubrzo nakon svog dolaska poslale su fantastične izvještaje o broju zainteresiranih ljudi koje su pronašle. U tri mjeseca koja su provele služeći kao pioniri na tom području uspostavile su mnogo biblijskih studija na domu. Također su uz pomoć jednog starješine iz obližnje skupštine osnovale grupu za studij knjige.

Tri od te četiri sestre izrazile su želju da se nastave brinuti za te krhke “sadnice” koje su tako dobro uspijevale. Tako su dvije od njih imenovane stalnim specijalnim pionirima, a treća je nastavila tamo djelovati kao opći pionir. Jedan starješina iz obližnje skupštine preselio se na to područje kako bi im pomagao. Više od 60 osoba prisustvovalo je prvom javnom predavanju koje je održano na tom području. Obližnja skupština sada pomaže ovoj novoj grupi da redovito održava nedjeljne sastanke i nekoliko studija knjige. Uskoro bi na tom području mogla biti osnovana nova skupština.

I u drugim je dijelovima Tajvana odaziv bio sličan. U pokrajini I-lan, na sjeveroistočnom dijelu otoka, organiziran je novi Skupštinski studij knjige na području na kojem su djelovali specijalni pioniri.

Dok je jedne večeri posjećivala ljude od kuće do kuće, sestra koja je bila privremeni specijalni pionir susrela je jednog mladića i pokazala mu pozivnicu s rasporedom skupštinskih sastanaka. On je odmah upitao: “Mogu li sutra uvečer doći na sastanak? Ako mogu, kako da se obučem?” Ova je pionirka svaki tjedan vodila osam biblijskih studija sa zainteresiranim osobama. Uskoro su neki od onih s kojima je proučavala i sami planirali postati objavitelji dobre vijesti te su se željeli krstiti.

Jedna je žena u tom istom gradu mnogo godina odlazila u crkvu, ali nije mogla pronaći nikoga tko bi je poučavao Bibliji. Kad je čula za mogućnost da proučava Bibliju, iskoristila je tu priliku. Dobila je savjet da se unaprijed pripremi za gradivo koje će proučavati. Kad je sestra koja je bila privremeni specijalni pionir došla da započne studij, vidjela je da je žena napravila svoju “domaću zadaću”. Ta je gospođa kupila bilježnicu u koju je prepisala štampana pitanja iz gradiva za proučavanje te napisala sve svoje odgovore na ta pitanja. U nju je napisala i sve biblijske retke koji su bili navedeni u gradivu. Kad je sestra došla da održi prvi studij, žena se već pripremila za prva tri poglavlja!

Slični rezultati zabilježeni su i u gradu Dongshihu, u središnjem dijelu Tajvana. Privremeni specijalni pioniri uručili su više od 2 000 brošura u tri mjeseca koja su proveli tamo. Za ta tri mjeseca uspostavili su 16 biblijskih studija na domu. Potres koji je 21. rujna 1999. pogodio središnji Tajvan jako je uništio taj grad, no neke zainteresirane osobe nastavile su duhovno napredovati, usprkos tome što moraju putovati i do sat vremena kako bi došle na sastanak u najbližu Dvoranu Kraljevstva. Da, potrebno je ustrajati kako bi se požeo dobar urod, bilo u doslovnom bilo u duhovnom smislu.