Dobra vijest širi se na živopisnom Haitiju

HAITI je zajedno s Dominikanskom Republikom smješten na tropskom otoku Hispanioli, koji se diči najvišim planinama na Karibima. Mnogi planinski vrhovi visoki su preko 2 500 metara. Tijekom “hladnih” mjeseci na jezercima gorskih predjela mogu se pojaviti mraz i tanki ledeni pokrov.

Planine i doline na jugu Haitija prekrivene su bujnim tropskim šumama. U ostalim dijelovima zemlje planine su zbog velike sječe šuma većinom ogoljene i puste, a na mnogim su mjestima šume čak potpuno nestale. No, bilo da putujete na sjever ili na jug, uvjerit ćete se da je Haiti vrlo slikovita zemlja. Putovanje nekima od uskih i vijugavih planinskih cesta omogućit će vam čarobne i vrlo raznolike panoramske poglede na kopno i more. Posvuda se može vidjeti najrazličitije cvijeće i prekrasne boje.

Većina od 8,3 milijuna stanovnika te lijepe zemlje živi na selu i afričkog je podrijetla. Iako su mnogi vrlo siromašni, oni su ljubazni i gostoljubivi. Jehovini svjedoci im oko 60 godina radosno nose dobru vijest o Božjem Kraljevstvu i nailaze na srdačnu dobrodošlicu (Matej 24:14).

Ono što je doživjela jedna misionarka tijekom svog prvog posjeta jednom selu uobičajeno je za to područje. Ona je napisala:

“Jednog dana u ožujku 2003. otišli smo propovijedati u Casale, malo mjesto udaljeno oko pola sata od Cabareta (gdje je naš sadašnji misionarski dom). Cabaret se nalazi 30 kilometara sjeverno od glavnog grada — Port-au-Princea. U Casaleu se zadnji put propovijedalo 1999, pa smo jedva čekali da u 7 sati ujutro krenemo na put. Nas 22 — gotovo cijela naša skupština — stali smo u dva malo veća kombija. Svi smo oduševljeno pričali i smijali se dok smo se vozili strmim zemljanim putevima do doline s mnogo velikih stabala. Tom dolinom teče rijeka, a Casale se nalazi s njene obje strane.

Povijest tog mirnog sela seže na početak 19. stoljeća, kad su se neki poljski vojnici, koji su na Haiti došli kako bi bivšim robovima pomogli u borbi za nezavisnost, nastanili sa svojim ženama Haićankama u toj plodnoj dolini. Tako je nastalo krasno mješovito stanovništvo. Zanimljivo je vidjeti seljane bijele, brončane ili smeđe boje kože, pa zelenih ili tamnosmeđih očiju, i tako redom.

Prva osoba kojoj smo pokucali na vrata nije bila zainteresirana. Mi smo se okrenuli i otišli, a na cesti nam je zatim prišao jedan čovjek. Htio je znati vjerujemo li da postoji razlika između Isusa i Boga. Mi smo ga zamolili da donese svoju Bibliju i u razgovoru na temelju Biblije uvjerio se da je Isus Božji Sin, a da je Jehova ‘jedini pravi Bog’ (Ivan 17:3). Mnogi ljudi pozivali su nas da sjednemo i razgovaramo s njima. Neki su pitali: ‘Kad ćete se vratiti i proučavati Bibliju s nama?’

U podne smo našli jedno lijepo mjesto u hladovini i počeli spremati ručak. Dvije sestre pripremile su ribu u velikom loncu. Bilo je jako ukusno! Dok smo jeli i razgovarali, usput smo koristili prilike da propovijedamo ponekom prolazniku. Zatim smo prešli rijeku i došli na drugu stranu sela. Uživali smo razgovarajući s tim dragim ljudima koji su sjedili pod drvećem blizu svojih skromnih domova. Bilo je milina slušati razne zvukove koji su dopirali sa svih strana — od zaigrane djece, žena koje su u rijeci prale odjeću i baka koje su mljele kavu.

Ubrzo su bila četiri sata popodne i naša se radosna grupa uputila natrag prema vozilima, te smo krenuli za Cabaret. Suprug i ja zaista smo uživali u svom prvom posjetu Casaleu te njegovim gostoljubivim i srdačnim ljudima.”

Budući da su prvi misionari Jehovinih svjedoka na Haiti došli 1945, broj objavitelja Kraljevstva u toj zemlji stalno se povećavao, tako da tamo sada ima oko 14 000 objavitelja koji vode preko 22 000 biblijskih tečajeva. Obilježavanju Kristove smrti u ožujku 2005. prisustvovale su 59 372 osobe, a objavitelji i dalje posvuda objavljuju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Pročitaj na koje je sve načine aktivnost Jehovinih svjedoka utjecala na živote ljudi.

Većina Haićana oduševljena je bojama. To se vidi po njihovoj odjeći, obojenim kućama, raznovrsnom cvijeću u njihovim vrtovima i u njihovoj umjetnosti. Platna oslikana živopisnim lokalnim stilom koji se zove L’Art Haitien (haićanska umjetnost) vide se na ulicama u cijelom Port-au-Princeu. Kupci dolaze iz mnogih dijelova svijeta.

Jarke boje nisu očite samo na platnima. Ulice Port-au-Princea krcate su detaljno i maštovito oslikanim kamionetima koji se zovu i tap-tap, a služe za prijevoz putnika. Na njima se često može vidjeti slike s biblijskim motivima. Tako se, dok hodate ulicama, pred vama odjednom može pojaviti poznat prizor — Adam i Eva u edenskom vrtu. Da, slika je zaista tamo, naslikana na stražnjem prozoru kamioneta koji je upravo prošao! Biblijski reci ili slogani u kojima se spominje ime Jehova često se mogu vidjeti na kamionetima, a pojavljuju se i u imenima nekih poduzeća.

Mladi Jehovini svjedoci u Haitiju imaju izvrsne prilike pomagati učenicima iz svoje škole da upoznaju Bibliju. To pokazuje i primjer jedne naše 17-godišnje sestre. Ona kaže:

“Jednog dana učenik iz mog razreda pristupio mi je i pitao me što sve znači ‘blud’. Mislila sam da me to pitao samo da bi bio blizu mene i zato sam ga ignorirala. Ali zatim je isto pitanje postavio jednom drugom učeniku i na kraju se za tu temu zainteresirao cijeli razred. Zato sam je istražila i sljedećeg tjedna pred cijelim razredom objasnila zašto se Jehovini svjedoci trude biti moralno, duhovno i fizički čisti.

Razred je postavljao puno pitanja i učenici su prihvaćali odgovore koje sam im davala iz Biblije. Čak je i ravnatelj škole, koji u početku baš nije bio oduševljen, postavljao puno pitanja te me zamolio da održim diskusiju i u drugim razredima. Svima sam pokazala knjigu Pitanja mladih — djelotvorni odgovoria i mnogi su pokazali zanimanje za nju. Sutradan sam učenicima podijelila 45 knjiga. Mnogi su je brzo pročitali, a neki sada proučavaju Bibliju s Jehovinim svjedocima koji žive u njihovoj blizini. Jedan učenik koji živi u mom susjedstvu sada ide na sve sastanke.”

Ljudi i zemlja zanimljivi su i puni života, a takav je i haitski kreolski, koji je kombinacija francuskih riječi i gramatike zapadnoafričkih jezika. To je materinji jezik Haićana, jezik koji razumiju i srcem. Jehovini svjedoci propovijedaju uglavnom na tom jeziku, a u tijeku su pripreme za objavljivanje više biblijske literature na haitskom kreolskom.

Godine 1987. na kreolski je prevedena brošura Raduj se zauvijek životu na Zemlji!, nakon koje su uslijedile knjiga Spoznaja koja vodi do vječnog života i brošura Što Bog zahtijeva od nas? Te su publikacije od velike pomoći zainteresiranim osobama koje žele saznati osnovna učenja Božje Riječi. Od 1. rujna 2002. na haitskom kreolskom objavljuje se i Kula stražara. Literatura na francuskom jeziku još uvijek se koristi, premda mnogi radije čitaju literaturu na svom materinjem jeziku.

Jehovini svjedoci dobru su vijest odnedavno počeli propovijedati muškarcima i ženama u zatvorima. Svjedoci koji izvršavaju taj zadatak sretni su što nose utješnu poruku onima koji se nalaze u toj žalosnoj situaciji. Jedan brat kaže:

“Kad smo prvi put došli u jedan zatvor, zatvorenici su dovedeni u jednu veliku prostoriju kako bismo se upoznali. Pitali smo se kakve će biti njihove reakcije. Kad smo objasnili da smo im došli pomoći razumjeti Bibliju, svih 50 zatvorenika odmah nas je prihvatilo. Pokazali smo im kreolska izdanja brošura Nauči čitati i pisati te Raduj se zauvijek životu na Zemlji! S 26 zatvorenika počeli smo proučavati Bibliju. Njih desetero bilo je nepismeno, ali počeli su se zanimati kad smo im pokazali kako im slike u brošurama mogu pomoći da razumiju riječi.”

Kad su Jehovini svjedoci ponovno posjetili zatvorenike, jedan od njih rekao je: “Pročitao sam brošuru, i onda sam je opet pročitao. Stalno razmišljam o onome što u njoj piše i jedva sam čekao da ponovno dođete.” Čovjek koji je bio uhapšen zbog oružane pljačke rekao je da bi se želio promijeniti i zamolio je da netko s njegovom ženom proučava Bibliju. Otac dvoje djece koji je bio u zatvoru imao je istu molbu jer je htio da njegova žena vidi razliku između pravih i krivih vjerovanja. Protestantski svećenik osuđen zato što je članove svoje crkve oštetio za mnogo novca rekao je da je sada pronašao istinu i da će nakon odsluženja kazne pomagati članovima svoje crkve da postanu Jehovini svjedoci.

Jedan drugi zatvorenik, koji nije imao svoju brošuru Zahtjevi na kreolskom, prepisao je cijeli tekst iz brošure zatvorenika s kojim je dijelio ćeliju te ga je naučio napamet. Jedna zatvorenica počela je razgovarati o onome što je učila s devet drugih zatvorenica iz svoje ćelije, te je s njima čak počela proučavati. Jedan zatvorenik, koji je proučivši brošuru Zahtjevi dobro napredovao s proučavanjem knjige Spoznaja, također je počeo propovijedati drugim zatvorenicima. Ubrzo je s četvoricom njih vodio biblijski tečaj.

Merconyb je jednom proučavao Bibliju, a ima i članove obitelji koji su Jehovini svjedoci. On je druge zatvorenike poticao da čitaju biblijsku literaturu koju mu je donosila njegova obitelj. Mercony kaže: “Kad drugim zatvorenicima nudim literaturu, zovu me Jehovinim svjedokom. No ja im kažem da to nisam, jer znam što znači biti Jehovin svjedok. Sad se želim ozbiljno posvetiti proučavanju Biblije i krstiti se. Da sam, dok sam bio mlađi, izabrao put kojim su išla i moja braća, danas ne bih bio u zatvoru.”

Jedan zatvorenik kojemu je Mercony dao literaturu rekao je Jehovinom svjedoku koji ga je posjetio: “Prije vašeg posjeta u prošli ponedjeljak bio sam jako potišten i htio sam si oduzeti život. Međutim, nakon što sam pročitao časopise, molio sam Boga da mi oprosti sve zlo koje sam napravio i da mi pošalje nekoga tko će mi pokazati pravi put. Bio sam tako sretan kad ste vi sutradan došli i ponudili se da s nama zatvorenicima proučavate Bibliju! Molim vas naučite me kako da služim Jehovi.”

Probudite se! od 8. studenog 2000. govorio je o medicinskim sestrama. Jedna žena nabavila je 2 000 primjeraka i dijelila ih medicinskim sestrama koje su bile na jednom seminaru u Port-au-Princeu. Mnogi policajci iz Port-au-Princea dobili su Probudite se! od 8. srpnja 2002. s člancima o policiji i njenom radu. Časopis im se svidio te neki čak i sad na ulici zaustavljaju Jehovine svjedoke i traže još tih časopisa.

Nedavno je jedna službenica Svjetske zdravstvene organizacije priredila program namijenjen edukaciji ljudi o AIDS-u. Ona je bila pozvana u podružnicu Jehovinih svjedoka, gdje je vidjela što je o toj temi objavljeno u Probudite se! Zadivila se kad je vidjela da časopis na temelju Biblije objašnjava koji je najbolji način sprečavanja AIDS-a i kako zaraženima pomoći da lakše žive sa svojom bolešću. Gospođa je rekla da je Probudite se! jedan od najboljih časopisa s takvim informacijama o AIDS-u.

Da, Jehovini svjedoci u lijepom Haitiju na mnoge načine šire dobru vijest o Kraljevstvu, kao što to rade i u ostale 234 zemlje svijeta. Mnogi se odazivaju na tu poruku nade. Njima se pomaže da gledaju dalje od trenutnih životnih nedaća i da svoj pogled usmjere prema novom svijetu — gdje će svi koji obožavaju pravog Boga, Jehovu, uživati u savršenstvu i izobilju (Otkrivenje 21:4).