Mogu li mrtvi pomoći živima?

MLADIĆ po imenu Tamba, koji živi u zapadnoj Africi, spremao se za polaganje školskog ispita.a Njegova majka nagovarala ga je da potraži pomoć pokojnih rođaka kako bi položio ispit. U Palermu na Siciliji turisti posjećuju katakombe u kojima se mogu vidjeti stotine dobro očuvanih trupla. Neki vjeruju da ta mumificirana tijela mogu živima pružiti Božju zaštitu. Mnogi ljudi svake godine posjećuju Lily Dale, gradić u zapadnom dijelu američke savezne države New York, koji je glasovit po neobično velikom broju spiritističkih medija koji ondje žive. Posjetitelji dolaze nadajući se da će ostvariti kontakt s pokojnim članovima obitelji ili prijateljima te od njih dobiti pomoć.

Ljudi širom svijeta vjeruju da mrtvi mogu pomoći živima. Što vi mislite o tome? Možda su i vas odmalena poučavali da je to istina ili možda netko vama blizak vjeruje u to. Posve je prirodno da nam nedostaju voljene osobe koje su umrle. Spiritistički mediji tvrde da nam mogu pomoći stupiti u kontakt s njima. U časopisu Time citirana je izjava jedne žene koja tvrdi da komunicira s duhovima. Prema njenim riječima, duhovi su “uvijek spremni pomoći ako ih zamolimo za to”. Je li to točno? Mogu li mrtvi uistinu pomoći živima? Jasan biblijski odgovor na to pitanje mogao bi vas iznenaditi.

Biblija jednostavnim i lako razumljivim riječima objašnjava u kakvom se stanju nalaze mrtvi. Zapazite što o tome kaže Propovjednik 9:5: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega.” Mogu li mrtvi nešto osjećati? Šesti redak odgovara: “Ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem.” Osim toga u 10. retku tog istog poglavlja navodi se da “nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš”. Hebrejska riječ “šeol”, koja je ovdje prevedena s “grob”, označava simbolično zajedničko mjesto na koje odlaze umrli. Zanimljivo je da se grčka riječ “had”, koja ima isto značenje, u Bibliji koristi za mjesto na kojem je Isus Krist bio neko vrijeme nakon svoje smrti (Djela apostolska 2:31).

Dok je Isus živio na Zemlji, pomagao je mnogima. No znao je da mora umrijeti. Je li očekivao da će moći pomagati ljudima i dok bude ležao u grobu? Nije. Svoju skorašnju smrt usporedio je s noći, kad se ne može raditi (Ivan 9:4). Isus je dobro znao da ljudi prilikom smrti postaju “nemoćni mrtvaci” (Izaija 26:14).

Osim toga ispričao je usporedbu iz koje se može izvući sličan zaključak o smrti. Kad je umro njegov prijatelj Lazar, Isus je smrt usporedio sa snom (Ivan 11:11-13). Od osobe koja spava ne očekujemo da nam pomogne, zar ne? Ona nije svjesna onoga što se oko nje događa i ne može nikome pomoći.

Mnogi smatraju da je duša nevidljivi dio čovjeka koji živi i nakon smrti. No Biblija uči nešto drugo. Prva biblijska knjiga, Postanak ili Prva Mojsijeva, objašnjava nam što je duša. Prva Mojsijeva 2:7 kaže da je prvi čovjek prilikom stvaranja “postao živa duša”. Čovjek je duša, a i životinje su duše (1. Mojsijeva 1:20-25). Dakle kad umre čovjek ili životinja, logično je zaključiti da umre duša. Biblija to potvrđuje (Ezekijel 18:4).

No neki bi mogli postaviti pitanje: Kako onda objasniti mnogobrojne priče o ljudima koji komuniciraju s mrtvima, čuju njihove glasove ili ih čak vide? Takve priče često se čuju u mnogim dijelovima svijeta. One ožalošćenim rođacima ili bliskim prijateljima ulijevaju nadu i često ih navode da potraže spiritističke medije koji tvrde da mogu kontaktirati s mrtvima.

Jesu li takve priče istinite? Kad bi bile istinite, proturječile bi gore navedenim objašnjenjima koja se temelje na Bibliji. Isus Krist Božju je Riječ nazvao istinom (Ivan 17:17). Istina nije proturječna. Zapravo, Biblija jasno kaže kako trebamo gledati na tvrdnje da mrtvi mogu pomoći živima. Ona govori o jednom čovjeku koji je pokušao dobiti pomoć od mrtvih. Ako pažljivo pročitamo taj izvještaj, saznat ćemo istinu o stanju mrtvih.

Biblijski izvještaj govori o događaju koji se zbio na jednom bojištu u sjevernom Izraelu. Kralja Šaula i njegovu vojsku očekivala je bitka sa zastrašujućom filistejskom vojskom. Kad je Šaul ugledao filistejski tabor, “srce mu je snažno zadrhtalo”. U tom razdoblju svog kraljevanja Šaul više nije služio pravom Bogu Jehovi, pa on nije odgovarao na njegove molitve. Kome da se obrati za pomoć kad je Božji prorok Samuel već bio mrtav? (1. Samuelova 28:3, 5, 6).

Šaul je otišao po savjet jednoj ženi u En-Dor, koja je znala prizivati duhove. Molio ju je da mu “dozove Samuela” iz mrtvih i ona je dozvala neku prikazu. Taj je “Samuel” rekao Šaulu da će Filistejci pobijediti te da će on i njegovi sinovi poginuti u bici (1. Samuelova 28:7-19). Je li to doista bio Samuel koji se vratio iz mrtvih?

Razmislimo malo o tome. Biblija kaže da se čovjek prilikom smrti “u prah svoj vraća” i da tada “propadnu misli njegove” (Psalam 146:4). I Šaul i Samuel znali su da Bog osuđuje kontaktiranje s osobama koje prizivaju duhove. Zapravo, Šaul je ranije čak poduzeo odlučne korake kako bi zemlju očistio od spiritizma (3. Mojsijeva 19:31).

Razmislimo o sljedećem: Da je vjerni Samuel još uvijek živio kao duh, bi li prekršio Božji zakon i surađivao s osobom koja priziva duhove kako bi se susreo sa Šaulom? Jehova nije htio razgovarati sa Šaulom. Bi li onda neki spiritistički medij mogao prisiliti Svemogućeg Boga da posredstvom umrlog Samuela razgovara sa Šaulom? Nipošto. Taj “Samuel” sigurno nije bio Božji vjerni prorok. Bio je to duh, odnosno zli demon koji se pretvarao da je umrli Samuel.

Demoni su anđeli koji su se još na početku ljudske povijesti pobunili protiv Božje vlasti (1. Mojsijeva 6:1-4; Juda 6). Ti demoni pažljivo promatraju ljude i znaju kako oni govore, kako izgledaju i kako se ponašaju. Oni silno žele uvjeriti ljude da ono što kaže Biblija nije istina. Nije neobično što Biblija upozorava ljude da ne smiju imati nikakav doticaj s tim duhovnim silama (5. Mojsijeva 18:10-12). Ti zli duhovi i danas su aktivni.

Sada možemo razumjeti zašto mnogi kažu da su “čuli” odnosno “vidjeli” svoje voljene umrle. Takve pojave mogu ponekad djelovati dobronamjerno, no to su zapravo zle duhovne sile kojima je cilj prevariti ljudeb (Efežanima 6:12). Razmislimo i o sljedećem: Jehova je Bog koji nas ljubi i brine se za nas. Ako mrtvi zaista negdje žive i ako mogu priskočiti u pomoć svojim prijateljima i obitelji, bi li naš Stvoritelj pun ljubavi zabranio takve kontakte i smatrao ih nečim odvratnim? Ni u kom slučaju! (1. Petrova 5:7). Postoji li onda netko na čiju se pomoć možemo osloniti?

Na temelju svega navedenoga možemo zaključiti da mrtvi nisu u stanju pomoći živima. Ako bi netko tražio pomoć od mrtvih, ne samo da je ne bi dobio nego bi se doveo i u izuzetnu opasnost jer bi kršio Božji zakon i izložio se demonskom utjecaju.

Biblija nas savjetuje da se obratimo onome tko nam može pružiti najbolju pomoć, našem Stvoritelju Jehovi. On nas može izbaviti i od same smrti (Psalam 33:19, 20). On nam je uvijek spreman pomoći. Time nam pruža stvarnu nadu, koja se itekako razlikuje od lažne nade koju nude spiritistički mediji.

Tamba, kojeg smo spomenuli u uvodu, iz vlastitog je iskustva naučio razlikovati lažnu nadu koju nude spiritistički mediji i istinu koju nam nudi Jehova. Mediji su tvrdili da će pasti na ispitu ako ne bude prinio žrtvu svojim mrtvim precima. Tamba je u to vrijeme već proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima. Naučio je istinu o tome u kakvom se stanju nalaze mrtvi i koje zle sile zapravo stoje iza onih koji tvrde da su mrtvi preci. Premda je majka vršila velik pritisak na njega da potraži pomoć medija, Tamba je to odbio te joj rekao: “Ako padnem na ispitu, sljedeće ću se godine više potruditi.”

Kako je sve to završilo? Tamba je postigao najbolji rezultat na ispitu. Majka je time bila zadivljena, izgubila je povjerenje u spiritističke medije i nikada više nije spominjala prinošenje žrtava. Tamba je naučio da Jehova upozorava ljude da se ne smiju “mrtvima obraćati za žive” (Izaija 8:19). Proučavajući Bibliju uvjerio se da će u životu biti uspješan ako bude uživao u Božjem zakonu (Psalam 1:1-3).

No što je s našim voljenima koji su umrli? Zar za njih ne postoji nikakva nada? Jehova pomaže nama koji smo živi, a usto je obećao da će pomoći onima koji su u grobovima. Nakon što je opisao koliko su mrtvi bespomoćni, prorok Izaija je u 19. retku 26. poglavlja svoje knjige napisao: “Mrtvi će tvoji oživjeti. (...) Probudite se i kličite radosno, vi koji stanujete u prahu!” A zatim je u tom istom proročanstvu naveo da će se “nemoćni mrtvaci” vratiti u život.

Možete li to zamisliti? Milijarde bespomoćnih ljudi koji spavaju u grobovima vratit će se u život. Štoviše, Biblija otkriva da Jehova žarko želi vratiti život umrlima (Job 14:14, 15). Zvuči li vam to obećanje predobro da bi bilo istinito? Isus Krist bio je toliko siguran u ispunjenje tog obećanja da je one koji su mrtvi nazvao živima u Jehovinim očima (Luka 20:37, 38).

Biste li i vi voljeli steći vjeru u to obećanje?c Onda nastavite produbljivati svoje poznavanje Biblije. Proučavajući Bibliju uvjerit ćete se da Jehova može pomoći i živima i mrtvima te da su njegova obećanja “vjerodostojna i istinita” (Otkrivenje 21:4, 5).