Nemoj gledati na “ono što je otraga”

 1. Koje je upozorenje dao Isus i koje se pitanje u vezi s tim postavlja?

“SJETITE se žene Lotove!” (Luka 17:32). To upozorenje koje je Isus Krist dao prije gotovo 2 000 godina sada je važnije nego ikada prije. No što je Isus mislio kad je izrekao to važno upozorenje? Židovima koji su ga slušali to nije trebalo posebno objašnjavati. Oni su znali što se dogodilo Lotovoj ženi. Kad je s obitelji bježala iz Sodome, nije poslušala Jehovu, nego se obazrela za sobom i pretvorila u stup soli. (Pročitaj 1. Mojsijevu 19:17, 26.)

 2. Što je možda bio razlog zašto se Lotova žena obazrela i što joj se dogodilo zbog njene neposlušnosti?

² Zašto se Lotova žena obazrela? Je li je zanimalo što se događa? Je li se okrenula zato što je sumnjala u to da će grad biti uništen ili zato što nije imala vjere? Je li možda s čežnjom pogledala za svim onim što je ostavila u Sodomi? (Luka 17:31). Bez obzira na to zašto se obazrela, zbog svoje je neposlušnosti izgubila život. Zamisli, umrla je istog dana kad i izopačeni stanovnici Sodome i Gomore. Stoga ne čudi što je Isus rekao: “Sjetite se žene Lotove!”

 3. Kako je Isus naglasio da se, slikovito govoreći, ne smijemo obazirati “na ono što je otraga”?

³ I mi živimo u vremenu kad je jako važno da se, slikovito govoreći, ne obaziremo “na ono što je otraga”. Isus je to naglasio dok je razgovarao s čovjekom koji ga je upitao može li se najprije vratiti kući i oprostiti s obitelji, pa tek onda postati njegov učenik. Isus mu je odgovorio: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire na ono što je otraga, nije prikladan za kraljevstvo Božje” (Luka 9:62). Je li Isusov odgovor bio grub ili nerazuman? Nije, jer je Isus znao da taj čovjek samo traži izgovor da ne preuzme na sebe odgovornost da postane njegov učenik. Isus je takvo oklijevanje usporedio s obaziranjem “na ono što je otraga”. Kakva je razlika ako se čovjek koji ore svaki čas nakratko obazire iza sebe ili ako skroz spusti plug i okrene se? U oba slučaja nešto mu zaokuplja pažnju, pa nije potpuno usredotočen na ono što radi, a to se može loše odraziti na njegov posao.

 4. Na što se moramo usredotočiti?

⁴ Umjesto da razmišljamo o prošlosti, moramo se usredotočiti na ono što je pred nama. To je jasno naglašeno u Mudrim izrekama 4:25: “Neka oči tvoje gledaju ravno naprijed, pogled svoj upravi pred sebe.”

 5. Zašto se ne smijemo obazirati “na ono što je otraga”?

⁵ Imamo valjan razlog da se ne obaziremo “na ono što je otraga”. Naime, živimo u “posljednjim danima” (2. Tim. 3:1). U budućnosti nas ne očekuje samo razaranje dva zla grada nego uništenje cjelokupnog svjetskog poretka. Što trebamo činiti da nam se ne bi dogodilo ono što i Lotovoj ženi? Najprije trebamo utvrditi što bi nas moglo navesti da se obaziremo “na ono što je otraga” (2. Kor. 2:11). Navest ćemo nekoliko stvari koje bi na nas mogle tako djelovati i spomenut ćemo što možemo učiniti kako nam one ne bi odvlačile pažnju.

 6. Zašto naše sjećanje nije uvijek pouzdano?

⁶ Iskrivljeno gledište o dobrim starim vremenima jedna je od stvari koje mogu loše djelovati na nas. Ne možemo se baš uvijek pouzdati u svoje sjećanje. Ljudi su skloni tome da nesvjesno umanjuju probleme koje su imali u prošlosti, a da istovremeno preuveličavaju sretne trenutke, pa im se čini da je prije sve bilo bolje nego što je doista bilo. Zbog takvih iskrivljenih sjećanja možda s čežnjom razmišljamo o dobrim starim vremenima. No Biblija nas upozorava: “Ne govori: ‘Zašto su prijašnja vremena bila bolja od ovih?’ jer nije mudro da to pitaš” (Prop. 7:10). Zašto je opasno tako razmišljati?

7-9. (a) Što se dogodilo Izraelcima u Egiptu? (b) Koje su razloge za radost imali Izraelci? (c) Zbog čega su Izraelci počeli prigovarati i gunđati?

⁷ Prisjetimo se što se dogodilo Izraelcima u Mojsijevo vrijeme. Kad su Izraelci došli u Egipat, Egipćani su se prema njima odnosili kao prema gostima, ali nakon Josipove smrti “postavili su nad njima nadglednike da ih tlače i tjeraju na rad” (2. Mojs. 1:11). Božji je narod kasnije skoro doživio jednu vrstu genocida jer je faraon namjeravao ubiti svako muško novorođenče (2. Mojs. 1:15, 16, 22). Stoga ne čudi što je Jehova rekao Mojsiju: “Vidio sam nevolju naroda svojega u Egiptu, čuo sam kako vape zbog onih koji ih tjeraju na rad i dobro znam boli njihove” (2. Mojs. 3:7).

⁸ Možeš li zamisliti radost koju su osjećali Izraelci kad su kao slobodan narod izlazili iz zemlje u kojoj su nekada bili robovi? Vidjeli su kako je Jehova na veličanstven način pokazao svoju moć kad je oholom faraonu i njegovom narodu nanio deset nevolja. (Pročitaj 2. Mojsijevu 6:1, 6, 7.) Egipćani ne samo da su na koncu oslobodili Izraelce nego su navaljivali na njih da što prije odu i dali su im toliko zlata i srebra da se može reći da je Božji narod “oplijenio” Egipćane (2. Mojs. 12:33-36). Izraelci su se radovali i kad su vidjeli da su faraon i njegova vojska uništeni u Crvenom moru (2. Mojs. 14:30, 31). Ti izuzetni događaji sigurno su mogli ojačati njihovu vjeru!

⁹ Međutim, dogodilo se nešto nevjerojatno. Ubrzo nakon tog čudesnog izbavljenja taj je isti narod počeo prigovarati i gunđati. Što im je smetalo? Hrana! Nisu bili zadovoljni hranom koju im je Jehova davao, nego su se žalili: “Dobro se sjećamo riba što smo ih badava jeli u Egiptu, i krastavaca, lubenica, poriluka, luka i češnjaka! A sada nam je duša usahnula. Pred očima našim nema ničega osim mane” (4. Mojs. 11:5, 6). Da, njihovo je gledište bilo toliko iskrivljeno da su se čak htjeli vratiti u zemlju u kojoj su nekad bili robovi! (4. Mojs. 14:2-4). Izraelci su gledali “na ono što je otraga” i izgubili su Jehovinu naklonost (4. Mojs. 11:10).

10. Što učimo od Izraelaca?

¹⁰ Što možemo iz toga naučiti? Kad doživljavamo teškoće i probleme, nemojmo misliti da je prije sve bilo bolje, pa čak i da smo prije nego što smo upoznali istinu živjeli bolje nego sada. Naravno, nije pogrešno razmišljati o poukama koje smo izvukli iz prošlih događaja niti uživati u lijepim uspomenama, ali moramo imati uravnoteženo i realno gledište o prošlosti. Inače bi nam se moglo dogoditi da postanemo još nezadovoljniji svojim sadašnjim okolnostima i da se želimo vratiti prijašnjem načinu života. (Pročitaj 2. Petrovu 2:20-22.)

11. Kako neki gledaju na ono čega su se odrekli u prošlosti?

¹¹ Nažalost, neki se obaziru za stvarima kojih su se odrekli u prošlosti i gledaju na njih kao na propuštene prilike u životu. Možda si mogao steći visoko obrazovanje i ugled ili zaraditi puno novca, ali onda si odlučio da nećeš tome posvetiti svoj život. Mnoga naša braća i sestre imali su dobro plaćene poslove, naprimjer neki su imali uspješne tvrtke ili unosan posao u svijetu zabave, obrazovanja ili sporta. Otada je prošlo dosta vremena, a kraj još nije došao. Razmišljaš li o tome što bi bilo da se nisi toga odrekao?

12. Što je Pavao mislio o onome što je ostavio?

¹² Apostol Pavao odrekao se mnogo toga da bi postao Kristov sljedbenik (Filip. 3:4-6). Što je mislio o onome što je ostavio? On kaže: “Ono što mi je bilo dobitak, to zbog Krista smatram gubitkom.” Zašto? Pavao nastavlja: “Sve smatram gubitkom u usporedbi s nenadmašnom vrijednošću poznavanja Krista Isusa, Gospodina mojega. Radi njega sam pristao sve izgubiti i sve to smatram smećem, samo da dobijem Krista”a (Filip. 3:7, 8). Kao što onaj tko baci smeće kasnije ne žali za njim, tako ni Pavao nije požalio ni zbog čega što je ostavio u ovom svijetu. To za njega više nije imalo nikakvu vrijednost.

13, 14. Kako možemo oponašati Pavla?

¹³ Što učiniti ako počnemo žaliti za takozvanim propuštenim prilikama? Ugledajmo se na Pavla. U kom smislu? Razmišljajmo o tome koliko je vrijedno ono što sada imamo. Razvili smo dragocjen odnos s Jehovom i on cijeni to što mu već godinama vjerno služimo (Hebr. 6:10). Može li ovaj svijet u materijalnom pogledu pružiti išta što je i približno vrijedno kao duhovni blagoslovi koje imamo već sada i koje ćemo dobiti u budućnosti? (Pročitaj Marka 10:28-30.)

¹⁴ Pavao je spomenuo i nešto što će nam pomoći da i dalje vjerno služimo Jehovi. Rekao je: “Zaboravljam ono što je iza mene i trudim se dosegnuti ono što je ispred mene” (Filip. 3:13). Zapazi da je Pavao naveo dva vrlo važna koraka koja moramo poduzeti. Kao prvo, moramo zaboraviti ono što je iza nas i ne smijemo gubiti dragocjeno vrijeme i energiju razmišljajući neprestano o tome. Kao drugo, trebamo se truditi dosegnuti ono što je ispred nas, poput trkača koji se nalazi pred samim ciljem. Dakle, trebamo se usredotočiti na ono što je pred nama.

15. Kako nam koristi razmišljanje o vjernim Božjim slugama?

¹⁵ Razmišljanje o vjernim Božjim slugama, bilo iz prošlosti bilo iz našeg vremena, može nas ohrabriti da idemo naprijed umjesto da se obaziremo “na ono što je otraga”. Naprimjer, da su Abraham i Sara stalno razmišljali o Uru, “još bi imali priliku vratiti se onamo” (Hebr. 11:13-15). No oni se nisu vratili. Kad je Mojsije prvi put otišao iz Egipta, ostavio je ondje puno više nego ijedan Izraelac nakon njega. Pa ipak, Biblija nigdje ne izvještava da je čeznuo za tim. Naprotiv, u njoj čitamo da je “sramotu koju je trpio kao pomazanik smatrao bogatstvom većim od blaga egipatskih, jer je upravio pogled na nagradu koju će dobiti” (Hebr. 11:26).

16. Kako na nas mogu djelovati loša iskustva iz prošlosti?

¹⁶ Naravno, za prošlost nas ne vežu samo lijepa iskustva. Možda nas opterećuje pomisao na grijehe i pogreške koje smo učinili (Psal. 51:3). Možda nam je još uvijek bolno sjetiti se strogog savjeta koji smo dobili (Hebr. 12:11). A možda ne možemo zaboraviti nepravdu koju smo pretrpjeli, bilo da se radi o stvarnoj nepravdi ili o nečemu što smo mi doživjeli kao nepravdu (Psal. 55:2). Što nam može pomoći da ne razmišljamo o takvim lošim iskustvima iz prošlosti? U nastavku ćemo reći nešto više o tome.

17. (a) Zašto je Pavao za sebe rekao da je najmanji od svih svetih? (b) Što je pomoglo Pavlu da ga ne obuzmu negativne misli?

¹⁷ Greške iz prošlosti. Apostol Pavao rekao je za sebe da je najmanji od svih svetih (Efež. 3:8). Zašto se tako osjećao? Zato što je, kako je rekao, “progonio skupštinu Božju” (1. Kor. 15:9). Možeš li zamisliti kako se Pavao osjećao kad je sreo nekog suvjernika kojeg je nekada progonio? Međutim, on nije dopustio da ga obuzmu negativne misli, nego je razmišljao o nezasluženoj dobroti koja mu je bila ukazana (1. Tim. 1:12-16). Zahvalnost koju je zbog toga osjećao poticala ga je da se još više trudi u svojoj službi. Njegovi prijašnji grijesi spadali su u ono što je odlučio zaboraviti. Budemo li i mi razmišljali o milosti koju nam Jehova ukazuje, nećemo gubiti snagu opterećujući se svojim prošlim postupcima koje ne možemo promijeniti. Puno je bolje trošiti snagu na zadatak koji nam je povjeren.

18. (a) Što se može dogoditi ako smo još uvijek ogorčeni zbog savjeta koji smo nekad dobili? (b) Kako možemo primijeniti Salamunove riječi?

¹⁸ Savjet koji nam je teško pao. Što ako još uvijek s gorčinom razmišljamo o savjetu koji smo nekad dobili? To može biti ne samo bolno nego i iscrpljujuće, pa zbog toga možemo “klonuti” (Hebr. 12:5). Bez obzira na to jesmo li “omalovažili” savjet, odnosno odbacili ga, ili smo “klonuli”, to jest saslušali savjet, ali ga kasnije nismo primijenili, posljedice su iste. U oba slučaja ne možemo izvući korist iz savjeta i on nam ne može pomoći da se popravimo. Bilo bi puno bolje poslušati Salamunove riječi: “Prihvati opomene, ne puštaj ih. Čuvaj ih, jer one su ti život” (Izr. 4:13). Vozač koji slijedi putokaze neće skrenuti s pravog puta. Budi i ti poput takvog vozača te prihvati savjet, primijeni ga i nastavi ići pravim putem (Izr. 4:26, 27; pročitaj Hebrejima 12:12, 13).

19. Kako možemo pokazati vjeru poput Habakuka i Jeremije?

¹⁹ Nepravda ili ono što nam se čini kao nepravda. Možda se ponekad osjećamo poput proroka Habakuka koji je vapio k Jehovi tražeći pravdu jer nije razumio zašto Jehova dopušta da se događa nepravda (Hab. 1:2, 3). Jako je važno da imamo vjeru kakvu je imao taj prorok, koji je rekao: “Ja ću se ipak radovati Jehovi, veselit ću se Bogu spasenja svojega” (Hab. 3:18). I mi trebamo poput proroka Jeremije “spremno čekati” Jehovu, Boga koji ljubi pravdu, i biti uvjereni da će on u pravo vrijeme ispraviti sve nepravde (Tuž. 3:19-24).

20. Kako možemo pokazati da se sjećamo Lotove žene?

²⁰ Živimo u doista zanimljivom vremenu. Sada se odigravaju divni događaji, a još nas puno toga čeka u skoroj budućnosti. Stoga, idimo ukorak s Jehovinom organizacijom! Držimo se biblijskog savjeta da gledamo naprijed i da se ne obaziremo “na ono što je otraga”! Tako ćemo pokazati da pamtimo Isusove riječi: “Sjetite se žene Lotove!”