Jehova ujedinjuje svoju obitelj
Usrdno vas molim da održite jedinstvo duha (EFEŽ. 4:1, 3)
1, 2. Što je Jehova naumio učiniti sa Zemljom i ljudima?
NA ŠTO pomisliš kad čuješ riječ “obitelj” — na toplinu doma, sreću, ostvarivanje nekog zajedničkog cilja ili možda na sigurno utočište u kojem se odrasta, uči i slobodno izražava svoje mišljenje? To su vjerojatno stvari na koje pomisliš ako si odrastao u skladnoj obitelji. Sam Jehova osnovao je obiteljsko uređenje (Efež. 3:14, 15). Želio je da se sva njegova stvorenja na nebu i na Zemlji osjećaju sigurnima, da imaju povjerenja jedni u druge i da uživaju u istinskom jedinstvu.
2 Kad su ljudi sagriješili, više nisu bili dio Božje velike obitelji, ali to nije osujetilo Jehovin naum. On će se pobrinuti za to da u novom svijetu Zemlja bude ispunjena potomcima Adama i Eve (1. Mojs. 1:28; Iza. 45:18). Poduzeo je sve potrebne korake kako bi ispunio taj naum. Neki od tih koraka navedeni su u poslanici Efežanima, koja puno govori o jedinstvu. U nastavku ćemo razmotriti neke retke iz te poslanice i saznati kako možemo sudjelovati u ostvarenju Jehovinog nauma da ujedini sva svoja stvorenja.
KAKO ĆE BOG OSTVARITI SVOJ NAUM
3. Što je Božji naum prema Efežanima 1:10 i kad se počeo ispunjavati prvi dio tog nauma?
3 Sve što Jehova radi vodi prema ostvarenju njegovog nauma. On je naumio “da se sve uredi kad se navrši vrijeme”, odnosno počeo je s pripremama za ujedinjenje svih svojih razumom obdarenih stvorenja. (Pročitaj Efežanima 1:8-10.) Taj se naum ostvaruje u dva dijela. Kao prvo, Bog priprema skupštinu pomazanih kršćana za život na nebu pod vodstvom Isusa Krista. Taj dio počeo se ispunjavati na Pedesetnicu 33. godine, kad je Jehova počeo sakupljati one koji će vladati s Kristom na nebu (Djela 2:1-4). Pomazanici su na temelju Kristove otkupne žrtve proglašeni pravednima i zbog toga dobivaju život. Oni znaju da su usvojeni kao “djeca Božja” (Rim. 3:23, 24; 5:1; 8:15-17).
4, 5. Što uključuje drugi dio Božjeg nauma?
4 U drugom dijelu svog nauma Bog priprema one koji će živjeti u raju na Zemlji pod vlašću Kristovog Mesijanskog Kraljevstva. Blagoslove tog Kraljevstva najprije će uživati “veliko mnoštvo” (Otkr. 7:9, 13-17; 21:1-5). Tijekom Tisućugodišnje Vladavine pridružit će im se milijarde uskrsnulih (Otkr. 20:12, 13). Uskrsavanje će biti još jedna prilika da se vidi naše jedinstvo na djelu! Na kraju tisuću godina “ono što je na zemlji”, odnosno “veliko mnoštvo” i svi uskrsnuli, doživjet će završnu kušnju. Oni koji ostanu vjerni bit će usvojeni kao “djeca Božja” na Zemlji (Rim. 8:21; Otkr. 20:7, 8).
5 Danas se ostvaruju oba dijela Božjeg nauma — Jehova priprema pomazanike za život na nebu, a druge ovce za život na Zemlji. No kako mi osobno možemo sudjelovati u ostvarenju tog Božjeg nauma?
ODRŽIMO “JEDINSTVO DUHA”
6. Koji biblijski reci pokazuju da se kršćani moraju sastajati?
6 Biblija kaže da se kršćani moraju sastajati (1. Kor. 14:23; Hebr. 10:24, 25). To ne znači da je dovoljno naprosto provoditi vrijeme na istom mjestu, kao što to čine ljudi na tržnici ili stadionu. Pravo jedinstvo uključuje puno više od toga. Takvo jedinstvo postići ćemo ako primjenjujemo Jehovine savjete i dopuštamo njegovom svetom duhu da nas oblikuje.
7. Kako možemo primijeniti savjet da održimo “jedinstvo duha”?
7 Jehova je na temelju Kristove otkupne žrtve pomazanike proglasio pravednima i prihvatio ih kao svoje sinove, a druge ovce kao svoje prijatelje. No bez obzira na to, sve dok živimo u ovom svijetu, među nama će se javljati nesuglasice (Rim. 5:9; Jak. 2:23). Inače nam Pavao ne bi trebao pod Božjim nadahnućem savjetovati da podnosimo jedni druge. Kako možemo biti ujedinjeni sa suvjernicima? Trebamo se s njima ophoditi “sa svom poniznošću i blagošću”. Osim toga, Pavao nas potiče da se istinski trudimo “održati jedinstvo duha, u miru koji [nas] povezuje”. (Pročitaj Efežanima 4:1-3.) Da bismo mogli primijeniti taj savjet, moramo se prepustiti utjecaju Božjeg duha i dopustiti mu da djeluje na nas kako bismo razvijali njegove plodove. Ti plodovi pomažu premostiti jaz među ljudima, za razliku od djela tijela koja uvijek stvaraju razdor među njima.
8. Kako djela tijela razjedinjuju ljude?
8 Pogledajmo kako “djela tijela” razjedinjuju ljude. (Pročitaj Galaćanima 5:19-21.) Blud razdvaja prijestupnika od Jehove i skupštine, a preljub može okrutno razdvojiti djecu od roditelja i nedužnog bračnog partnera od preljubnika. Nečistoća otežava osobi da bude u jedinstvu s Bogom i s onima koji je ljube. Ako si nekada pokušao zalijepiti dvije površine, sigurno znaš da obje moraju biti čiste da bi se mogle slijepiti. Osoba koja se upušta u besramno vladanje pokazuje da uopće ne mari za Božje pravedne zakone. I sva druga djela tijela razdvajaju ljude i odvajaju ih od Boga. Takvo je ponašanje u potpunoj suprotnosti s Jehovinom osobnosti.
9. Kako možemo provjeriti da li se istinski trudimo “održati jedinstvo duha”?
9 Zato se svatko od nas treba upitati: “Da li se uistinu trudim ‘održati jedinstvo duha, u miru koji [nas] povezuje’? Kako reagiram kad imam neki problem sa suvjernikom? Da li se zbog toga žalim prijateljima nadajući se da će me neki od njih podržati? Očekujem li od starješina da se zauzmu za mene umjesto da se sam iskreno potrudim pomiriti s tom osobom? Izbjegavam li osobu koja mi nešto zamjera da ne bismo morali razgovarati o tome?” Bismo li takvim postupcima pokazali da podupiremo Jehovin naum da “sve ponovno sastavi u Kristu”?
10, 11. (a) Zašto je važno biti u miru s braćom i sestrama? (b) Što trebamo činiti da bismo bili u miru s drugima i imali Jehovin blagoslov?
10 Isus je rekao: “Ako, dakle, doneseš dar svoj na žrtvenik i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi dar svoj ondje pred žrtvenikom, pa otiđi i prvo se pomiri s bratom svojim, a onda se vrati i prinesi dar svoj. Brzo riješi spor” (Mat. 5:23-25). Jakov je napisao: “Plod pravednosti sije se u miru i ubrat će ga oni koji tvore mir” (Jak. 3:17, 18). Dakle, ne možemo postupati pravedno ako nismo u miru s drugima.
11 Navest ćemo jedan primjer. Procjenjuje se da bi se u nekim državama koje su opustošene ratom moglo obrađivati 35 posto više zemlje kad poljoprivrednici ne bi morali strahovati od zaostalih mina. Kad negdje eksplodira mina, vlasnici zemlje više ne obrađuju njive na tom području, što znači da je seljacima teško pronaći posao, a ljudi u gradu ostaju bez hrane. Slično tome, nama je teže izgrađivati kršćansku osobnost ako imamo karakterne crte koje nam, poput zaostalih mina, otežavaju da budemo u miru s braćom i sestrama. No ako brzo opraštamo drugima i činimo im dobro, svi ćemo biti u miru i imat ćemo Jehovin blagoslov.
12. Kako nam starješine mogu pomoći da budemo ujedinjeni?
12 I ljudi koje nam je Jehova dao “na dar” mogu puno doprinijeti jedinstvu. Oni nam pomažu da “postignemo jedinstvo u vjeri” (Efež. 4:8, 13). Starješine surađuju s nama u svetoj službi i daju nam promišljene savjete na temelju Božje Riječi. Tako nam pomažu da obučemo novu osobnost (Efež. 4:22-24). Shvaćaš li da te Jehova putem njihovih savjeta nastoji pripremiti za život u novom svijetu pod vlašću svog Sina? Starješine, imate li to na umu dok nastojite pomoći suvjernicima da se poprave? (Gal. 6:1).
“BUDITE DOBROSTIVI JEDNI PREMA DRUGIMA”
13. Što će se dogoditi ako se ne budemo držali Pavlovih riječi iz Efežanima 4:25-32?
13 U Efežanima 4:25-29 navode se postupci koje moramo posebno izbjegavati. Naprimjer, tamo stoji da ne smijemo lagati, gnjeviti se i biti lijeni te da naš govor ne smije biti pogrdan, nego da trebamo govoriti samo ono što je dobro i što izgrađuje druge. Ako se netko ne bi držao toga, razdvajao bi ljude i žalostio Božji sveti duh jer je to sila koja promiče jedinstvo (Efež. 4:30). Da bi među nama vladali mir i jedinstvo, trebamo primjenjivati i sljedeći Pavlov savjet: “Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom! A budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama” (Efež. 4:31, 32).
14. (a) Zašto je Pavao savjetovao da budemo “dobrostivi jedni prema drugima”? (b) Što će nam pomoći da budemo dobrostivi?
14 Pavao nas potiče da budemo “dobrostivi jedni prema drugima” zato što ponekad u tome zakažemo i trebamo se popraviti. Stoga trebamo naučiti uvažavati osjećaje drugih i stavljati ih ispred vlastitih osjećaja (Filip. 2:4). Ponekad možda želimo reći nešto što bi moglo nasmijati druge ili ostaviti dojam da smo domišljati. No hoćemo li onim što kažemo pokazati dobrostivost? Budemo li razmislili prije nego što nešto kažemo, to će nam pomoći da budemo dobrostivi.
LJUBAV I POŠTOVANJE UČIMO SE POKAZIVATI U OBITELJI
15. Kako muževi mogu oponašati Krista prema Efežanima 5:28?
15 U Bibliji se Kristov odnos prema skupštini uspoređuje s odnosom muža prema ženi. Iz Kristovog primjera možemo naučiti da u bračnoj zajednici muž treba pružiti svojoj ženi vodstvo i ljubav te se brinuti za nju, dok žena treba biti podložna svom mužu (Efež. 5:22-33). Na što je Pavao mislio kad je napisao: “Tako i muževi trebaju ljubiti svoje žene kao svoja tijela”? (Efež. 5:28). Prethodno je govorio o tome kako je “i Krist ljubio skupštinu i sebe predao za nju, (...) čisteći je kupanjem u vodi, u riječi Božjoj”. Dakle, da bi muž podupirao Jehovin naum da se “sve ponovno sastavi u Kristu”, on mora duhovno hraniti svoju obitelj.
16. Što roditelji postižu kad ispunjavaju odgovornosti koje im je dao Bog?
16 Roditelji trebaju imati na umu da je odgajanje djece zadatak koji im je dao Jehova. Nažalost, mnogi u ovom svijetu nemaju “ljubavi prema članovima obitelji” (2. Tim. 3:1, 3, bilješka). Mnogi očevi izbjegavaju svoje odgovornosti, i time žaloste svoju djecu te im nanose veliku štetu. No Pavao je savjetovao očevima: “Ne razdražujte svoju djecu, nego ih odgajajte stegom Jehovinom i pomažite im da usvoje njegov način razmišljanja” (Efež. 6:4). Djeca najprije u obitelji uče pokazivati ljubav i poštovanje. Roditelji koji su tome uspješno poučili svoju djecu sudjeluju u ostvarenju Jehovinog nauma da ujedini sva svoja stvorenja. Ako je naš dom utočište puno ljubavi u kojem nema izljeva gnjeva ni pogrdnih riječi, dajemo svojoj djeci vrlo važne pouke o tome kako drugima pokazivati ljubav i poštovanje. To će ih pripremiti za život u Božjem novom svijetu.
17. Što nam je potrebno da bismo se oduprli Đavlu?
17 Trebamo biti svjesni toga da će nas Đavo, koji je razorio mir što je u početku vladao u cijelom svemiru, pokušavati svim silama spriječiti u tome da vršimo Božju volju. Nema sumnje da se Sotonine namjere ostvaruju — sve se više brakova raspada, mnogi parovi žive nevjenčano, a istospolni brakovi sve su prihvaćeniji u društvu. Mi svoje ponašanje i stavove ne prilagođavamo trendovima u suvremenom društvu. Naš je uzor Krist (Efež. 4:17-21). Zato nas je Pavao savjetovao da obučemo “svu bojnu opremu Božju” kako bismo se oduprli Đavlu i njegovim demonima. (Pročitaj Efežanima 6:10-13.)
“ŽIVITE U LJUBAVI”
18. Što je prijeko potrebno da bi među kršćanima vladalo jedinstvo?
18 Da bi među kršćanima vladalo jedinstvo, prijeko je potrebno pokazivati ljubav. Pavao je rekao da postoji “jedan Gospodin”, Isus Krist, i “jedan Bog”, Jehova. Mi iz sveg srca ljubimo Isusa Krista, Jehovu i svoju braću i trudimo se “održati jedinstvo duha, u miru koji [nas] povezuje” (Efež. 4:3-6). Isus se u vezi s tom ljubavi molio: “Ne molim samo za njih nego i za one koji povjeruju u mene po njihovoj riječi, da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u zajedništvu sa mnom i ja u zajedništvu s tobom, da i oni budu u zajedništvu s nama (...). I obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima” (Ivan 17:20, 21, 26).
19. Što trebamo odlučno činiti?
19 Ako nam je zbog svoje nesavršenosti teško promijeniti neke loše osobine, ljubav bi nas trebala potaknuti da se molimo poput psalmista, koji je rekao: “Daj mi srce nepodijeljeno, da bi se bojalo imena tvojega!” (Psal. 86:11). Odlučno se oduprimo Đavlovim nastojanjima da nas udalji od našeg Oca koji nas ljubi i od naše braće i sestara u vjeri! Trebamo dati sve od sebe kako bismo se držali Pavlovih riječi: “Ugledajte se na Boga, kao njegova ljubljena djeca, i živite u ljubavi.” To se treba vidjeti u našoj obitelji, u službi propovijedanja i u skupštini (Efež. 5:1, 2).