Pomozi svom djetetu tinejdžerske dobi da služi Jehovi
Isus je rastao, napredovao u mudrosti i uživao sve veću naklonost Boga i ljudi (LUKA 2:52)
1, 2. (a) Zašto su neki roditelji zabrinuti kad njihova djeca dođu u tinejdžerske godine? (b) Na koje načine tinejdžeri mogu duhovno napredovati?
RODITELJIMA koji služe Jehovi gotovo da nema veće radosti nego vidjeti svoju djecu da se krste. “Bili smo presretni. Naravno, bilo nam je drago što naša djeca žele služiti Jehovi”, kaže Berenice, majka četvero djece koja su se krstila prije nego što su navršila 14 godina. “Međutim”, dodaje ona, “znali smo i da će se naša djeca u tinejdžerskim godinama suočiti s brojnim problemima.” Ako imaš dijete tinejdžerske dobi ili dijete koje je pred pubertetom, možda razumiješ zašto je Berenice bila zabrinuta.
2 Govoreći o tinejdžerskim godinama, jedan je dječji psiholog kazao da to razdoblje može biti stresno i za roditelje i za djecu, no potom je dodao: “Tinejdžerske godine nisu nekakvo razdoblje ‘ludila’ ili ‘nezrelosti’. One su iznimno važne jer su djeca tada vrlo osjećajna, društvena i kreativna.” U tinejdžerskoj dobi tvoja se djeca mogu još više zbližiti s Jehovom, postavljati si duhovne ciljeve i raditi na njima te sama donositi važne životne odluke, naprimjer da se predaju Jehovi i odano mu služe. Drugim riječima, tinejdžerske godine djetetu mogu pružiti priliku da duhovno napreduje, kao što je to bilo kod Isusa. (Pročitaj Luku 2:52.) No kako ti možeš pomoći svom djetetu u tom važnom razdoblju njegova života? Razmišljaj o tome kako je Isus u odrasloj dobi pokazivao ljubav, poniznost, razboritost i pronicljivost. Kako možeš pokazivati te osobine dok pomažeš svom djetetu tinejdžerske dobi da služi Jehovi?
VOLI SVOJE DIJETE
3. Zašto je Isus svoje apostole mogao zvati prijateljima?
3 Isus je volio svoje prijatelje i bio im je privržen. (Pročitaj Ivana 15:15.) U biblijska vremena gospodar svojim robovima obično nije otkrivao svoje skrovite misli i osjećaje. No Isus je svojim vjernim apostolima bio i gospodar i prijatelj. Provodio je vrijeme s njima, govorio im je o svojim osjećajima te ih je pozorno slušao kad su mu govorili što im leži na srcu (Mar. 6:30-32). Takva komunikacija koja se temeljila na ljubavi uvelike je zbližila Isusa i njegove apostole te im je pomogla da se pripreme za izvršavanje zadataka u službi Bogu koji su ih čekali u budućnosti.
4. Kako možeš biti prijatelj svom djetetu, a da se ne odrekneš autoriteta koji imaš kao roditelj? (Vidi ilustraciju na početku članka.)
4 “Mi roditelji nismo vršnjaci svoje djece”, kaže Michael, otac dvoje djece, “ali možemo biti njihovi prijatelji.” Prijatelji zajedno provode vrijeme. Razmisli o tome možeš li trošiti manje vremena na posao i druge stvari kako bi imao više vremena za svoju djecu. Moli se Jehovi u vezi s tim. Prijatelji ujedno imaju mnogo toga zajedničkog. Stoga nastoj uživati u glazbi koju tvoje dijete sluša, filmovima koje gleda ili sportovima koje voli. Ilaria, koja živi u Italiji, kaže: “Moje roditelje zanimala je glazba koju sam slušala. Ustvari, tata mi je postao najbolji prijatelj, pa sam mogla s njim otvoreno razgovarati čak i o osjetljivim temama.” Kad se trudiš biti prijatelj svojoj djeci tinejdžerske dobi i kad im pomažeš da budu prisna s Jehovom, ne odričeš se autoriteta koji imaš kao roditelj (Psal. 25:14). Naprotiv, time im pokazuješ da ih voliš i poštuješ, pa će ona spremnije razgovarati s tobom o onom što ih muči.
5. Kako je Isus pomogao svojim učenicima da iskuse radost koju čovjek osjeća kad se posveti služenju Jehovi?
5 Isus je želio da njegovi voljeni učenici iskuse radost koju čovjek osjeća kad se posveti služenju Jehovi. Stoga je želio da oni revno propovijedaju i čine učenike. Osim toga, s ljubavlju im je zajamčio da će im pomoći u izvršavanju tog zadatka (Mat. 28:19, 20).
6, 7. Zašto se može reći da roditelji koji pomažu djeci steći dobre duhovne navike pokazuju da ih vole?
6 Sigurno želiš da tvoja djeca ostanu duhovno jaka. Bog ti je povjerio zadatak da ih odgajaš “stegom Jehovinom” i pomažeš im “da usvoje njegov način razmišljanja” (Efež. 6:4). Stoga daj sve od sebe kako bi redovito poučavao svoju djecu o Bogu. Predočimo to jednim primjerom: Stalo ti je do toga da se tvoja djeca obrazuju jer znaš da je to važno i nadaš se da će ona s vremenom zavoljeti učenje. Slično tome roditelji koji vole svoju djecu žele da ona usvoje Jehovin “način razmišljanja” na skupštinskim sastancima i u sličnim prilikama. Budući da je iznimno važno učiti o Bogu, u svoju djecu nastojiš usaditi ljubav prema duhovnim istinama i potaknuti ih da cijene mudrost (Izr. 24:14). Kao što je Isus pomagao svojim učenicima, i ti pomažeš svojoj djeci da uspješno izvrše svoju službu. Učiš ih da vole poučavati druge Božjoj Riječi i pomažeš im da redovito idu u službu propovijedanja.
7 Kako redovito proučavanje, pohađanje sastanaka i propovijedanje pomažu djeci tinejdžerske dobi? Erin, koja živi u Južnoafričkoj Republici, iskreno kaže: “Mi djeca često smo cendrali i bunili se kad je trebalo proučavati Bibliju i ići na sastanke ili u službu. Ponekad bismo namjerno ometali obiteljsko proučavanje kako bismo se pokušali izvući. No naši roditelji nisu se dali pokolebati.” Ona dodaje: “To mi je pomoglo da naučim biti ustrajna. Ako mi nešto poremeti redovne duhovne aktivnosti, želim se što prije vratiti u normalu. Mislim da ne bih imala takvu želju da moji roditelji nisu bili odlučni u tome da nama djeci pomognu steći dobre duhovne navike. Da su bili popustljivi, prilično sam sigurna da mi danas ne bi bio velik problem izostajati sa sastanaka i zanemarivati ostale duhovne aktivnosti.”
PRUŽI DJETETU PRIMJER U POKAZIVANJU PONIZNOSTI
8. (a) Kako je Isus pokazao da je svjestan svojih ograničenja? (b) Kako je Isusova poniznost utjecala na njegove učenike?
8 Iako je Isus bio savršen, ponizno je priznao da ima izvjesna ograničenja i da ovisi o Jehovi. (Pročitaj Ivana 5:19.) Jesu li ga njegovi učenici zbog toga manje poštovali? Nisu! Ustvari, što se više Isus oslanjao na Jehovu, to su više povjerenja njegovi učenici imali u njega. Kasnije su i sami bili ponizni poput Isusa (Djela 3:12, 13, 16).
9. Kako možeš utjecati na svoju djecu tinejdžerske dobi ako si spreman ponizno priznati svoje greške i ispričati se zbog njih?
9 Mi imamo brojna ograničenja te smo, za razliku od Isusa, nesavršeni i često griješimo. Budi ponizan i svjestan svojih ograničenja te budi spreman priznati svoje pogreške (1. Ivan. 1:8). Uostalom, kakvog bi poslodavca više cijenio — onog koji prizna kad je u krivu ili onog koji se nikad ni za što ne ispričava? Ako tvoje dijete čuje da se ispričaš kad pogriješiš, vjerojatno će te više poštovati, a i naučit će priznavati vlastite propuste. “Bili smo spremni priznati svoje pogreške, a to je potaknulo našu djecu da otvoreno razgovaraju s nama kad su god imala neki problem”, kaže Rosemary, majka troje odrasle djece. “Bili smo svjesni svojih ograničenja, pa smo govorili djeci što im najbolje može pomoći da riješe probleme koji su ih mučili. Kad bi im trebala pomoć, skrenuli bismo im pažnju na naše publikacije koje se temelje na Bibliji i pomolili se s njima.”
10. Kako je Isus pokazao poniznost dok je svojim sljedbenicima zapovijedao što da čine?
10 Isus je imao pravo zapovijedati svojim sljedbenicima što da čine. No on im je često ponizno objasnio zašto nešto traži od njih. Naprimjer, svojim sljedbenicima nije naprosto rekao da trebaju najprije tražiti Kraljevstvo i Božju pravednost, nego je dodao: “Sve će vam se ovo dodati.” A nakon što im je rekao: “Ne sudite”, tu je izjavu objasnio riječima: “Da vam se ne sudi. Jer kakvim sudom sudite, takvim će vam se suditi” (Mat. 6:31–7:2).
11. Zašto je, kad je to prikladno, mudro objasniti djetetu zbog čega si donio neku odluku ili mu postavio neko pravilo?
11 Kad je to prikladno, objasni svom djetetu zašto si donio neku odluku ili mu postavio neko pravilo. Ako ono razumije razloge zbog kojih si to učinio, veća je vjerojatnost da će te spremno poslušati. “Kad djeci objasniš zašto si nešto odlučio učiniti, ona imaju povjerenja u tebe jer vide da su tvoje odluke razumne, a ne proizvoljne ili donesene iz nekog hira”, kaže Barry, koji je odgojio četvero djece. Osim toga, tinejdžeri će jednog dana postati zrele odrasle osobe, te stoga uče misliti svojom glavom. Barry kaže: “Tinejdžeri moraju naučiti donositi odluke vodeći se razumom, a ne osjećajima” (Psal. 119:34). Kad svom djetetu tinejdžerske dobi ponizno objasniš zašto si nešto odlučio, ono uviđa da si svjestan toga kako sazrijeva kao osoba. Zahvaljujući tome uči donositi odluke “koristeći svoj razum” (Rim. 12:1).
BUDI RAZBORIT I PRONICLJIV
12. Kako je Isusu pronicljivost omogućila da pomogne Petru?
12 Isus je bio pronicljiv te je jasno vidio u čemu je njegovim učenicima potrebna pomoć. Naprimjer, apostol Petar u najboljoj je namjeri rekao Isusu da bude milostiv prema sebi kako ne bi bio ubijen. No Isus je znao da Petar razmišlja na pogrešan način. Da bi pomogao i njemu i ostalim učenicima, Isus im je dao otvoren savjet. Objasnio je što će snaći one koji se previše štede u službi Jehovi i naveo blagoslove što će ih dobiti oni koji su samopožrtvovni (Mat. 16:21-27). Petru je taj savjet itekako koristio (1. Petr. 2:20, 21).
13, 14. (a) Po čemu bi mogao vidjeti da tvom djetetu slabi vjera? (b) Kako možeš biti razborit i pronicljiv te doista pomoći svom sinu ili kćeri?
13 Moli Jehovu za razboritost i pronicljivost kako bi uvidio u čemu trebaš pomoći svom djetetu (Psal. 32:8). Naprimjer, po čemu bi mogao vidjeti da mu slabi vjera? Možda više ne uživa toliko u službi, kritizira svoje suvjernike ili se povuklo u sebe. Nemoj odmah zaključiti kako to znači da tvoje dijete vodi dvostruki život i čini neki ozbiljan grijeh.a No nemoj ni zanemarivati takve znakove ili misliti da je to što se osamljuje samo neka faza.
14 Poput Isusa, obzirno i s poštovanjem postavljaj pitanja svojoj djeci. Ako prenaglo povučeš vedro vode iz bunara, nešto će se vode proliti. Slično tome budeš li nasrtljiv u razgovoru sa svojim djetetom, mogao bi protratiti dragocjenu priliku da saznaš što mu je na umu i srcu. (Pročitaj Mudre izreke 20:5.) Ilaria, koju smo ranije citirali, kaže: “Dok sam išla u školu, u meni se vodila borba — htjela sam služiti Jehovi, ali istovremeno sam htjela provoditi više vremena s društvom iz škole. To je utjecalo na moje raspoloženje, što su moji roditelji primijetili. Jedne večeri naprosto su rekli kako su primijetili da sam potištena te su me pitali što me muči. Briznula sam u plač, objasnila im u čemu je problem i zamolila ih za pomoć. Zagrlili su me, rekli mi da razumiju kako se osjećam i obećali mi pomoći.” Roditelji su odmah počeli pomagati Ilariji da se sprijatelji s duhovnom braćom i sestrama u skupštini.
15. Kako je Isus pokazivao razboritost i pronicljivost u ophođenju s drugima?
15 Isus je pokazao da je pronicljiv i tako što je zapažao vrline svojih učenika. Naprimjer, kad je Natanael čuo da Isus dolazi iz Nazareta, upitao je: “Može li što dobro doći iz Nazareta?” (Ivan 1:46). Što bi rekao o Natanaelu na temelju te izjave? Da je sklon kritiziranju? Da ima predrasude? Da nema vjere? Isus je bio razborit i pronicljiv te je u Natanaelu tražio dobro. Za njega je rekao: “Evo pravog Izraelca, u kojem nema prijevare!” (Ivan 1:47). Isus je mogao vidjeti što je ljudima u srcu te je stoga tražio dobro u njima.
16. Kako možeš pomoći svom djetetu da radi na sebi?
16 Ti ne možeš vidjeti što je nekome u srcu, ali uz Božju pomoć možeš biti pronicljiv. Hoćeš li stoga kod svog djeteta tražiti vrline? Nitko ne želi da ga drugi smatraju lošim. Stoga nemoj svog sina ili kćer nazivati buntovnikom ili problematičnim djetetom. Nemoj čak ni misliti o njemu takvo što. Čak i ako te nekad razočara, daj mu do znanja da vidiš njegove vrline i da si uvjeren u to kako iskreno želi činiti dobro. Prati njegov napredak i pohvali ga kad se u nečemu popravi. Pomozi mu da radi na sebi tako da mu s vremenom ukazuješ sve više povjerenja. Isus se tako ophodio sa svojim učenicima. Otprilike godinu i pol nakon što je upoznao Natanaela (koji se zvao i Bartolomej), Isus je tog čovjeka odabrao za svog apostola, a on se pokazao revnim kršćaninom (Luka 6:13, 14; Djela 1:13, 14). Budi spreman pohvaliti i ohrabriti svoje dijete jer ćeš mu tako pomoći da na sebe gleda kao na vrijednog kršćanina koji može puno toga učiniti za Jehovu, a ne kao na nekoga tko nikad ne može udovoljiti onom što se očekuje od njega.
POUČAVANJE DJECE DONOSI NEOPISIVU RADOST
17, 18. Zašto je važno da neumorno pomažeš svom djetetu da služi Jehovi?
17 Dok odgajaš svoju djecu, možda se ponekad osjećaš poput apostola Pavla, koji je mnogim svojim suvjernicima u duhovnom pogledu bio poput oca. On se nosio s “brigom i tjeskobom u srcu” zbog velike ljubavi koju je osjećao prema svojoj duhovnoj djeci u Korintu (2. Kor. 2:4; 1. Kor. 4:15). Victor, koji je odgojio dva sina i kćer, kaže: “Kad su naša djeca bila u tinejdžerskim godinama, nije nam bilo lako. No lijepi trenuci koje smo doživjeli uvelike su nadmašili poteškoće s kojima smo se suočavali. Uz Jehovinu pomoć moja supruga i ja postali smo jako bliski sa svojom djecom.”
18 Nastavi neumorno pomagati svojoj djeci da služe Jehovi. Nikad im nemoj prestati pokazivati koliko ih voliš jer im tako možeš pomoći da se predaju Jehovi i “žive po istini”, što će ti nesumnjivo donijeti neopisivu radost (3. Ivan. 4).
a Roditelji mogu pročitati i ono što piše u knjizi Pitanja mladih — djelotvorni odgovori, 1. svezak, stranica 317, i 2. svezak, stranice 136-141.