“Idemo s vama!”

1, 2. (a) Što je Jehova prorekao za vrijeme u kojem živimo? (b) Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor u ovom članku? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

GOVOREĆI o vremenu u kojem živimo, Jehova je prorekao: “U te će dane deset ljudi iz svih jezika narodnih uhvatiti jednoga Židova za skut, uhvatit će ga, govoreći: ‘Idemo s vama, jer smo čuli da je Bog s vama!’” (Zah. 8:23). Poput tih simboličnih deset ljudi, oni koji se nadaju vječnom životu na Zemlji uhvatili su “jednog Židova za skut”. Oni su ponosni zbog toga što mogu surađivati s “Izraelom Božjim” jer znaju da Jehova blagoslivlja pripadnike tog naroda, koje je pomazao svojim duhom (Gal. 6:16).

² Poput proroka Zaharije, Isus je istaknuo da među pripadnicima Božjeg naroda vlada jedinstvo. Rekao je da njegovi sljedbenici pripadaju dvjema skupinama, koje je nazvao “malo stado” i “druge ovce”, ali je napomenuo da su svi oni “jedno stado s jednim pastirom” (Luka 12:32; Ivan 10:16). Međutim, uzmemo li u obzir činjenicu da postoje dvije skupine simboličnih ovaca, nameću se neka pitanja: (1) Trebaju li druge ovce znati imena svih pomazanika koji danas žive? (2) Kako bi pomazanici trebali gledati na sebe? (3) Kako bismo trebali reagirati ako netko u našoj skupštini počne uzimati simbole na obilježavanju Kristove smrti? (4) Trebamo li biti zabrinuti ako se nastavi povećavati broj onih koji tvrde da su dobili nebeski poziv? Razmotrimo redom ta pitanja.

 3. Zašto ne možemo točno znati tko će biti među 144 000 Kristovih suvladara?

³ Trebaju li druge ovce znati imena svih pomazanika koji danas žive? Kratko rečeno, ne trebaju. Zašto ne? To što je netko dobio nebeski poziv ne znači da će samim time dobiti i nagradu koja mu je obećana. Zbog toga se pod Sotoninim utjecajem javljaju “lažni proroci (...) kako bi, ako je moguće, zaveli i izabrane” (Mat. 24:24). Nitko ne može znati hoće li neki pomazani kršćanin dobiti nebesku nagradu sve dok Jehova ne donese presudu da je ta osoba dostojna takve nagrade. O tome odlučuje Jehova. On će posljednji put pečatom obilježiti vjerne pomazanike kratko prije njihove smrti ili kratko prije nego što izbije “velika nevolja” (Otkr. 2:10; 7:3, 14). Stoga ne bi imalo smisla da bilo tko na Zemlji pokušava utvrditi koji će Božji sluge na koncu biti među 144 000 Kristovih suvladara.^[1]

 4. Ako ne možemo znati imena svih pomazanika koji danas žive na Zemlji, kako možemo “ići” s njima?

⁴ Ako pripadnici drugih ovaca ne mogu znati imena svih pripadnika duhovnog Izraela koji danas žive na Zemlji, kako mogu “ići” s njima? Zapazi što u Zaharijinom proročanstvu piše o simboličnih deset ljudi. Ondje stoji da će oni “uhvatiti jednoga Židova za skut, uhvatit će ga, govoreći: ‘Idemo s vama, jer smo čuli da je Bog s vama!’” Premda se u retku spominje jedan Židov, u nastavku se na oba mjesta koristi zamjenica u množini. Dakle, taj Židov simbolizira skupinu ljudi, a ne jednog čovjeka. Stoga nema potrebe za tim da utvrđujemo tko je sve Židov u simboličnom smislu i da zatim slijedimo tu osobu. Umjesto toga trebamo imati na umu da je zapravo riječ o skupini pomazanika te ih trebamo podupirati. Biblija nas ni na koji način ne potiče da slijedimo nekog čovjeka. Naš je vođa Isus (Mat. 23:10).

 5. O kojem bi upozorenju pomazani kršćani trebali dobro razmisliti i zašto?

⁵ Oni koji uzimaju simbole na obilježavanju Kristove smrti trebali bi ozbiljno razmisliti o upozorenju zapisanom u 1. Korinćanima 11:27-29. (Pročitaj.) Što je apostol Pavao time želio reći? Ako neki pomazani kršćanin ne bi bio u dobrom odnosu s Jehovom, on bi na nedostojan način uzimao simbole (Hebr. 6:4-6; 10:26-29). Takvo upozorenje pomaže pomazanim kršćanima da imaju na umu kako još nisu dobili svoju nagradu. Oni trebaju hitati k svome cilju, “k nagradi nebeskog poziva Božjeg po Kristu Isusu” (Filip. 3:13-16).

 6. Kako bi pomazani kršćani trebali gledati na sebe?

⁶ Pišući pod Božjim nadahnućem, Pavao je pomazane kršćane potaknuo: “Živite životom dostojnim poziva kojim ste pozvani.” Kako su to trebali činiti? Pavao je kazao: “Sa svom poniznošću i blagošću, s dugotrpljivošću, podnoseći jedni druge s ljubavlju, istinski se trudeći održati jedinstvo duha, u miru koji vas povezuje” (Efež. 4:1-3). Jehovin duh potiče nas da budemo ponizni, a ne oholi (Kol. 3:12). Pomazanici ponizno priznaju da od Jehove nisu nužno dobili više svetog duha od onih koji se nadaju životu na Zemlji. Oni ne tvrde da biblijske istine razumiju bolje od drugih niti da su dobili neke posebne objave od Boga. Pomazani kršćani ne pokušavaju dokazati da su na neki način bolji od drugih. Osim toga, oni nikad ne bi navodili druge osobe na zaključak da su i one pomazane svetim duhom niti bi ih poticali na to da počnu uzimati simbole. Umjesto toga oni ponizno priznaju da je Jehova taj koji određuje tko će dobiti nebeski poziv.

7, 8. Što pomazani kršćani ne očekuju od drugih i zašto?

⁷ Premda je iznimna čast dobiti nebeski poziv, pomazani kršćani ne očekuju da se drugi s njima ophode na neki poseban način (Efež. 1:18, 19; pročitaj Filipljanima 2:2, 3). Jehovin je duh posvjedočio njima osobno da su pomazani. To nije bilo objavljeno svim ljudima. Zato se pomazanici ne čude ako neki nisu odmah skloni povjerovati u to da su oni doista pomazani svetim duhom. Uostalom, oni su svjesni toga da Biblija savjetuje kršćanima neka paze kako ne bi brzopleto povjerovali svakome tko tvrdi da mu je Bog povjerio neki poseban zadatak (Otkr. 2:2). Stoga kad se nekome predstavljaju, nipošto ne žele isticati činjenicu da su pomazani svetim duhom. Ustvari, oni to obično i ne spominju kako ne bi privlačili pažnju na sebe. Osim toga, pomazani kršćani ne hvale se nagradom koja im je obećana (1. Kor. 1:28, 29; pročitaj 1. Korinćanima 4:6-8).

⁸ Pored toga, pomazanici ne smatraju sebe nekakvom elitom. Oni ne traže druge koji tvrde da imaju isti poziv kako bi se povezali s njima ili osnovali privatne grupe za proučavanje Biblije (Gal. 1:15-17). Takvo što stvorilo bi podjele u skupštini i protivilo bi se vodstvu svetog duha, koji među kršćanima promiče mir i jedinstvo. (Pročitaj Rimljanima 16:17, 18.)

 9. Zašto trebamo paziti na to kako se ophodimo s onima koji uzimaju kruh i vino na obilježavanju Kristove smrti? (Vidi okvir “Ljubav se ne ponaša nedolično”.)

⁹ Kako bi se trebao ophoditi s onima koji uzimaju simbole na obilježavanju Kristove smrti? Isus je svojim učenicima rekao: “Vi ste svi braća!” Potom je dodao: “Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (Mat. 23:8-12). Stoga bi bilo neispravno uzdizati pojedine osobe u skupštini, čak i ako je riječ o pomazanoj Kristovoj braći. Govoreći o onima koji predvode skupštinu, odnosno starješinama, Biblija nas potiče da se ugledamo na njihovu vjeru, ali nigdje ne govori da trebamo ijednog čovjeka uzdizati kao vođu (Hebr. 13:7). Istina, Biblija kaže da neke trebamo smatrati “dostojnima dvostruke časti”. No takvi starješine nisu dostojni časti zato što su pomazani, nego zato što “dobro predvode” skupštinu te “marljivo govore i naučavaju riječ Božju” (1. Tim. 5:17). Stoga bi onima koji su dobili nebeski poziv bilo neugodno ako bi im drugi iskazivali neprimjerenu čast ili poklanjali preveliku pažnju. Što je još gore, ako bi se drugi tako ophodili s pomazanim kršćanima, njima bi moglo biti teško ostati poniznima (Rim. 12:3). Nitko od nas ne bi želio nekog od Kristove braće navesti na spoticanje! (Luka 17:2).

10. Kako možemo pokazati da poštujemo pomazane kršćane?

¹⁰ Kako možemo pokazati da poštujemo one koje je Jehova odlučio pomazati svetim duhom? Tako da im ne postavljamo osobna pitanja u vezi s njihovim pomazanjem. Na taj se način nećemo miješati u ono što nas se ne tiče (1. Sol. 4:11; 2. Sol. 3:11). Ne bismo trebali smatrati da su roditelji, bračni partner ili rođaci te osobe također pomazanici. Rodbinski odnosi i brak nemaju nikakve veze s time (1. Sol. 2:12). Također bismo se trebali suzdržavati od toga da bračne partnere pomazanika pitamo kako se osjećaju zbog toga što znaju da će u raju na Zemlji živjeti bez svog bračnog partnera. Umjesto da im postavljamo pitanja kojima bismo im mogli nanijeti bol, budimo potpuno uvjereni u to da će Jehova otvoriti svoju ruku i nasititi “sve živo po želji njihovoj” (Psal. 145:16).

11. Zašto je važno čuvati se laskanja “istaknutim pojedincima” i kako nas to štiti?

¹¹ Ako se s pomazanim kršćanima ophodimo na primjeren način, to nas ujedno štiti. Naime, Biblija nas upozorava da se u skupštinu mogu potajno uvući “lažna braća” (Gal. 2:4, 5; 1. Ivan. 2:19). Takvi varalice mogu čak tvrditi da su pomazani svetim duhom. Osim toga, neki pomazani kršćani mogu otpasti od vjere (Mat. 25:10-12; 2. Petr. 2:20, 21). Budemo li se čuvali laskanja “istaknutim pojedincima”, lažna braća neće nas odvući od istine, a naša vjera neće biti snažno uzdrmana ako neki kršćanin koji ima odgovorna zaduženja u skupštini ili je dugo u istini postane nevjeran Jehovi (Juda 16).

12, 13. Zašto se ne bismo trebali brinuti oko toga koliki je broj onih koji na obilježavanju Kristove smrti uzimaju kruh i vino?

¹² Posljednjih godina povećao se broj onih koji na obilježavanju Kristove smrti uzimaju simbole. Prije toga broj onih koji uzimaju simbole desetljećima se smanjivao. Trebamo li biti uznemireni zbog toga što se taj broj sada povećava? Ne trebamo. Razmotrimo neke razloge zbog kojih to možemo reći.

¹³ “Jehova pozna one koji su njegovi” (2. Tim. 2:19). Braća koja na obilježavanju Kristove smrti broje one što su uzeli simbole ne mogu znati tko je od njih uistinu pomazan svetim duhom. Među one koji uzimaju simbole spadaju i oni koji misle da su pomazani, ali zapravo nisu. Neki koji su svojevremeno uzimali simbole kasnije su prestali to činiti. Neki su pak zbog psihičkih ili emocionalnih problema zaključili da će jednog dana vladati s Kristom na nebu. Stoga broj onih koji uzimaju simbole ne pokazuje točno koliko je pomazanika preostalo na Zemlji.

14. Što Biblija kaže u vezi s brojem pomazanika koji će živjeti na Zemlji kad započne velika nevolja?

¹⁴ Pomazanici će se nalaziti u mnogim dijelovima svijeta kad Isus dođe skupiti ih i uzeti na nebo. Govoreći o tome što će Isus u to vrijeme učiniti, Biblija kaže: “On će poslati anđele svoje uz glasan zvuk trube i oni će skupiti izabrane njegove s četiri strane svijeta, s jednog kraja nebesa do drugoga” (Mat. 24:31). Biblija ukazuje na to da će tijekom posljednjih dana na Zemlji ostati samo mali broj pomazanika (Otkr. 12:17). No ona ne otkriva koliko će ih točno biti kad započne velika nevolja.

15, 16. Što trebamo znati u vezi sa 144 000 onih koje je Jehova odabrao?

¹⁵ Jehova bira kad će nekoga odabrati za pomazanika (Rim. 8:28-30). Jehova je počeo birati pomazanike nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Po svemu sudeći, svi članovi kršćanske skupštine u 1. stoljeću bili su pomazani svetim duhom. Od 1. stoljeća pa sve do početka posljednjih dana velika većina onih koji su tvrdili da slijede Krista bili su lažni kršćani, koje je Isus usporedio s kukoljem. Ipak, Jehova je u tom razdoblju duhom pomazao neke svoje vjerne sluge, koje je Isus usporedio sa pšenicom (Mat. 13:24-30). Tijekom posljednjih dana Jehova je nastavio birati pripadnike skupine od 144 000 pomazanika.^[2]Ako on odluči odabrati neke pomazanike tek potkraj tog razdoblja, tko smo mi da dovodimo u pitanje njegovu odluku? (Iza. 45:9; Dan. 4:35; pročitaj Rimljanima 9:11, 16).^[3]Moramo paziti da ne bismo reagirali poput nezadovoljnih radnika iz Isusove usporedbe koji su počeli prigovarati gospodaru zbog toga što im je dao istu plaću kao radnicima koji su došli tek u jedanaesti sat. (Pročitaj Mateja 20:8-15.)

¹⁶ Nisu svi koji se nadaju vječnom životu na nebu pripadnici “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45-47). Kao što je to bilo u 1. stoljeću, Jehova i Isus danas preko malog broja svojih slugu daju duhovnu hranu svima ostalima. Samo je nekolicina pomazanih kršćana u 1. stoljeću pisala knjige i poslanice koje su uvrštene u grčki dio Biblije. Slično tome danas samo nekolicina pomazanih kršćana ima zadatak davati svojim suvjernicima duhovnu hranu “u pravo vrijeme”.

17. Što si saznao razmatrajući ovaj članak?

¹⁷ Što smo saznali razmatrajući ovaj članak? Jehova je svojim slugama namijenio dvije nagrade — simbolični Židovi živjet će na nebu, a simboličnih deset ljudi živjet će na Zemlji. Ipak, on od svih svojih slugu traži da mu u jednakoj mjeri budu vjerni i poslušni, bez obzira na to nadaju li se vječnom životu na nebu ili na Zemlji. I jedni i drugi moraju biti ponizni. I jedni i drugi trebaju promicati mir i jedinstvo u skupštini. Budući da se posljednjim danima bliži kraj, svi mi trebamo dati sve od sebe kako bismo služili kao jedno stado, kojem je pastir Isus Krist.