Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
1. – 7. LIPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 44–45
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 813
Razdiranje haljina
Razdiranje haljina bilo je uobičajen način na koji su Židovi i ostali istočnjački narodi izražavali tugu, posebno kad bi im umro blizak član obitelji. U većini slučajeva razderali bi samo prednji dio haljine, u predjelu prsa, a ne cijelu haljinu, pa su je i dalje mogli nositi.
Taj se običaj prvi put spominje u Bibliji kad je Ruben, Jakovljev najstariji sin, vidio da Josip više nije u jami. Tada je razderao svoje haljine i rekao: “Nema djeteta! A kamo ću ja sad?” Budući da je Ruben bio prvorođenac, prvenstveno je on trebao voditi brigu o svom mlađem bratu. Nakon što je njegov otac Jakov čuo za navodnu smrt svog sina, i on je od tuge razderao svoj ogrtač i “stavio kostrijet oko bokova” (1Mo 37:29, 30, 34). Kad je Benjamin u Egiptu bio optužen da je lopov, Josipova polubraća također su razderala svoje haljine u znak žalosti (1Mo 44:13).
8. – 14. LIPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 46–47
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 220 odl. 1
Položaj tijela i geste
Zaklopiti oči pokojniku. U drevno doba bio je običaj da prvorođenac zaklopi oči umrlom ocu. Kad je Jehova rekao Jakovu: “Josip će ti rukom svojom oči zaklopiti” (1Mo 46:4), time mu je očito dao do znanja da prava prvorođenca treba dobiti Josip (1Lje 5:2).
Dj 7:14, bilješka iz nwtsty
ukupno sedamdeset i pet duša: Stjepan po svoj prilici nije citirao neki određeni redak iz hebrejskog dijela Biblije kad je rekao da je u Egiptu bilo ukupno 75 članova Jakovljeve obitelji. Ta se brojka ne nalazi u masoretskom tekstu hebrejskih knjiga Biblije. U 1Mo 46:26 piše: “Sve duše koje su s Jakovom došle u Egipat potekle su od njega, ne računajući žene sinova Jakovljevih. Bilo je ukupno šezdeset i šest duša.” A 27. redak kaže da je “svih duša doma Jakovljeva koje su došle u Egipat bilo sedamdeset”. U biti, riječ je o tome da se članove obitelji brojalo na dva različita načina. Prva brojka vjerojatno se odnosi samo na Jakovljeve potomke koji su s njim došli u Egipat, a druga se odnosi na ukupan broj članova Jakovljeve obitelji koji su živjeli u Egiptu. Broj Jakovljevih potomaka spominje se i u 2Mo 1:5 te u 5Mo 10:22, gdje se navodi da ih je bilo 70. Stjepan je pak naveo treću brojku, koja je očito uključivala više članova Jakovljeve šire obitelji. Neki bibličari pretpostavljaju da ta brojka obuhvaća sinove i unuke Josipovih sinova Manašea i Efrajima, koji se spominju u Septuaginti u 1Mo 46:20. Drugi smatraju da ona obuhvaća žene Jakovljevih sinova, koje su izostavljene iz brojke navedene u 1Mo 46:26. Dakle, brojka 75 vjerojatno se odnosi na ukupan broj članova Jakovljeve obitelji. Moguće je da je Stjepan do te brojke došao na temelju rukopisa hebrejskih knjiga Biblije koje su koristili kršćani u 1. stoljeću. Bibličarima je već dugo poznato da se u grčkoj Septuaginti broj 75 navodi u 1Mo 46:27 i 2Mo 1:5. Osim toga, u 20. stoljeću pronađena su dva fragmenta Svitaka s Mrtvog mora s tekstom 2Mo 1:5 na hebrejskom i u njima se također navodi broj 75. Broj koji je Stjepan naveo možda se temelji na jednom od tih drevnih tekstova. Bez obzira na to koja je teorija točna, brojka koju je Stjepan naveo naprosto je rezultat drugačijeg načina računanja ukupnog broja Jakovljevih potomaka.
15. – 21. LIPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 1. MOJSIJEVA 48–50
“Zašto su ostarjeli tako dragocjeni?”
it-1-E 1246 odl. 8
Jakov
Kratko prije svoje smrti Jakov je blagoslovio svoje unuke, Josipove sinove, te je pod Božjim nadahnućem mlađem Efrajimu dao prednost pred starijim Manašeom. Zatim se obratio Josipu, koji je trebao dobiti dvostruki dio nasljedstva koji je pripadao prvorođencu. Rekao mu je: “Tebi dajem jedan dio zemlje više nego braći tvojoj, dio što sam ga uzeo iz ruke Amorejaca svojim mačem i lukom” (1Mo 48:1–22; 1Lje 5:1). No Jakov je do zemlje u blizini grada Šekema došao mirnim putem, odnosno kupio ju je od Hamorovih sinova (1Mo 33:19, 20). Zato se može zaključiti da je tim riječima zapravo pokazao veliku vjeru te prorekao da će njegovi potomci u budućnosti osvojiti Kanaan. Govorio je o tome kao da se to već dogodilo, odnosno kao da je on već osvojio Kanaan svojim mačem i lukom. Josip je dobio dvostruki dio nasljedstva u osvojenom Kanaanu tako što je i Efrajimovo i Manašeovo pleme dobilo svoj komad zemlje.
it-2-E 206 odl. 1
Posljednji dani
Jakovljevo proročanstvo na samrtnoj postelji. Jakov je svojim sinovima rekao: “Skupite se da vam kažem što će vam se na kraju dogoditi!” (1Mo 49:1). Htio im je reći što će im se dogoditi u budućnosti kad se njegove riječi počnu ispunjavati. Više od 200 godina prije toga Jehova je rekao Jakovljevom djedu Abramu (Abrahamu) da će njegovi potomci 400 godina biti potlačeni (1Mo 15:13). Dakle, razdoblje o kojem je Jakov govorio nije moglo započeti sve dok nije završilo tih 400 godina. Osim toga, to se proročanstvo kasnije trebalo ispuniti i na “Izraelu Božjem” (Ga 6:16; Ri 9:6).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 289 odl. 2
Benjamin
Jakov je na samrtnoj postelji izrekao proročanstvo u kojem je otkrio da će potomci njegovog voljenog sina Benjamina biti vješti ratnici. Rekao je: “Benjamin će plijen kao vuk razdirati. Ujutro će lovinu jesti, a navečer plijen dijeliti” (1Mo 49:27). Ratnici iz Benjaminovog plemena vješto su baratali praćkom – i ljevicom i desnicom pogađali su cilj precizno, “u dlaku” (Su 20:16; 1Lje 12:2). Ljevoruki sudac Ehud, koji je ubio okrutnog kralja Eglona, također je bio iz Benjaminovog plemena (Su 3:15–21). Osim toga, proročanstvo kaže da će Benjamin “ujutro” jesti lovinu, a “navečer” dijeliti plijen. Izraz “ujutro” odnosi se na početak razdoblja u kojem su Izraelom vladali kraljevi. Prvi izraelski kralj potekao je upravo iz Benjaminovog plemena, iako je ono bilo najmanje od svih izraelskih plemena. Bio je to Kišev sin Šaul, koji se hrabro borio protiv Filistejaca (1Sa 9:15–17, 21). Izraz “navečer” odnosi se na razdoblje u kojem su kraljica Estera i upravitelj Mordokaj, oboje iz Benjaminovog plemena, spasili Izraelce od istrebljenja koje im je prijetilo u Perzijskom Carstvu (Es 2:5–7).
29. LIPNJA – 5. SRPNJA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | 2. MOJSIJEVA 4–5
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 12 odl. 5
Jehova
Hebrejski glagol koji se prevodi sa “znati, poznavati” ne mora se odnositi samo na puko poznavanje činjenica o nekome ili nečemu. Bezumni Nabal znao je Davida po imenu, a ipak je pitao: “Tko je David?” Time kao da je htio reći: “Tko je on da mi se obraća?” (1Sa 25:9–11; usporedi 2Sa 8:13). Slično tome faraon je rekao Mojsiju: “Tko je Jehova da poslušam glas njegov i pustim Izraela? Ja ne poznam tog Jehovu i neću pustiti Izraela” (2Mo 5:1, 2). Faraon je time očito želio reći da ne smatra Jehovu pravim Bogom, da Jehova nije iznad egipatskih kraljeva te da mu stoga ne može govoriti što da radi niti ga prisiliti da učini ono što su tražili Mojsije i Aron. No došlo je vrijeme da faraon i cijeli Egipat, ali i Izraelci, saznaju pravo značenje imena “Jehova” i da upoznaju osobu koja nosi to ime. Kao što je Jehova rekao Mojsiju, to je značenje svima postalo očito kad je Jehova ispunio svoj naum s Izraelom, oslobodio Izraelce i dao im Obećanu zemlju te na taj način izvršio obećanja koja je dao njihovim praocima, s kojima je sklopio savez. Tako su se ispunile Božje riječi: “Tada ćete znati da sam ja Jehova, Bog vaš” (2Mo 6:4–8).