Adam i Eva povijesne ili izmišljene ličnosti?
KAD neki dobar poznavalac povijesti čuje ime “Antonije”, odmah će dodati “i Kleopatra”. Čuje li neko dijete ime “Ivica”, odmah pomisli na ime “i Marica”. Kad se spomene ime “Adam”, gotovo svatko će sigurno odmah reći “i Eva”.
Antonije i Kleopatra povijesne su ličnosti, za razliku od Ivice i Marice. Ali, kako je s Adamom i Evom? Što bi ti rekao: Jesu li povijesne ili izmišljene ličnosti?
Jednostavno, a ipak naučno
Točno je da je biblijski izvještaj o Adamu i Evi veoma jednostavno iznesen. Iz njega saznajemo da je Bog stvorio iz elemenata zemlje tijelo prvog čovjeka i da mu je zatim “udahnuo u nosnice dah života”. Kasnije je iz jednog dijela čovječjeg tijela stvorena žena, za koju je čovjek s pravom rekao: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega” (1. Mojsijeva 2:7, 23, ST).
Da li je ispravno biti nesklon nekom izvještaju, samo zato jer je tako jednostavno iznesen? Nešto što odgovara činjenicama, istinito je i onda ako nije komplicirano. A mnogi znanstvenici zastupaju mišljenje da izvještaj stvaranja, prema kojem svi ljudi imaju zajedničko porijeklo, odgovara činjenicama. (Vidi uokvireni tekst na 13. stranici: “Zajedničko porijeklo čovječanstva — naučno dokazano”.)
Može li se teorija evolucije dovesti s time u sklad?
Mnogi odbacuju izvještaj o Adamu i Evi, jer vjeruju da je teorija evolucije uvjerljivo objašnjenje za postanak čovjeka.
Neki od tih vjeruju u Boga. No, ipak smatraju da je moguće biblijski izvještaj dovesti u sklad s gledištima evolucionista.
Tako čitamo u jednom dijelu komentara uz I. svezak Biblije, izdanom od M. Pragera i G. Stembergera (1975.): “Da li se čovjek pojavio na kraju određenog razvitka i je li prvo ljudsko biće postojalo samo ili već u množini — na oba pitanja ne daje odlučujući odgovor niti sam izvještaj Geneze.” Jednako shvaćanje dijele i neki teolozi od kojih su neki predavali na seminarima južnih baptista — izvijestio je pred kratkim jedan časopis. Prema njihovom mišljenju “Adam i Eva vjerojatno nisu prvi ljudi, nego samo simboli pračovjeka”. Ali, zašto se toliki trude dovesti u sklad biblijski izvještaj o stvaranju s teorijom evolucije?
Možda zato, jer mnogi znanstvenici kažu da je razvitak živih stvorenja čvrsta činjenica. Tako sovjetski znanstvenik N. W. Timofejew Ressowski tvrdi: “U svijetu koji nas okružuje (...) nije više potrebno dokazivati postojanje evolucije”.
Budući da se razvitak živih stvorenja prikazuje kao činjenica, onaj tko vjeruje u Bibliju želi dobiti razumno objašnjenje. On bi mogao reći: “Ako Adam i Eva nisu povijesne ličnosti, nego samo izmišljene predodžbe za praljude, može li se onda biblijska nauka da je Bog prvobitno stvorio život, dovesti u sklad s naučnom tvrdnjom da se čovjek razvio?”
To bi moglo zvučati razumno, no da li je istinito? Ako žele biti pošteni, evolucionisti moraju priznati da do sada nisu još bili u stanju dokazati svoju teoriju, koje se tako čvrsto drže. Tako je jedan od njih pisao u njemačkom časopisu Priroda: “Naša objašnjenja za evoluciju ne zadostaju. (...) Evolucija, jezgra cjelokupne biološke znanosti, ostaje u svojoj pozadini zasad još neriješena zagonetka.” On je naveo švicarskog zoologa Adolfa Portmanna, koji je priznao da nije našao pravo objašnjenje, iako je cijeli život proveo u istraživanju evolucije.
Ali, mnoge su iskrene osobe utvrdile da se objašnjenje može naći u Bibliji. Utvrdile su također da je ona uvijek u pravu i da je pouzdana. Iz tog razloga mnogi iskreni istraživači Biblije ne žele biblijski izvještaj o Adamu i Evi izlagati tako kao da bi bio suglasan s nedokazanom naukom o evoluciji.
Stvar logike
Pretpostavimo da Adam i Eva nisu povijesne ličnosti. Kako onda razumjeti biblijske tekstove, koji se osvrću na njih? Neke primjere čitalac može naći u uokvirenom tekstu na strani 14. “Neizbježna lančana reakcija”.
Odbacivanje izvještaja o stvaranju Adama i Eve vodi do lančane reakcije, koja završava konstatacijom da treba odbaciti skoro sve što uči Biblija. No, ako odbacimo Bibliju, ostaju otvorena pitanja, na koja samo ona daje zadovoljavajući odgovor. Na primjer:
I. Zašto ljudi čine zlo?
Biblija izvještava da je Adamu i Evi bio povjeren trostruki zadatak; naseliti zemlju, obrađivati je i uljepšavati, te ljubazno brinuti za životinje (1. Mojsijeva 1:28). Ali, Bog im je postavio jedno ograničenje. Ono je trebalo poslužiti kao kušnja njihove poslušnosti prema Bogu, jer su samo slušajući njegova uputstva, mogli ispravno ispunjavati svoje zadatke.
Ali, Adam i Eva su se pokazali neposlušnima, više su voljeli postupati po svojoj volji, omalovaživši tako Boga i njegova uputstva. I što su bile posljedice? Opisane su u Rimljanima 5:12, slijedećim riječima: “Kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše” (ST). Dakle, Biblija pokazuje da ljudi rade zlo uglavnom radi naslijeđenog grijeha. Od Adama i Eve, naših praroditelja, naslijedili smo naopaka i grešna naginjanja.
Ako ne priznamo povijesni karakter biblijskog izvještaja o Adamu i Evi, kako možemo onda na zadovoljavajući način objasniti zašto ljudi čine zlo, iako teže za mirom i srećom?
II. Zašto bolest i smrt?
Može li znanost odgovoriti na ovo pitanje? Neki je izvjestitelj zauzeo stav za određene znanstvene rezultate istraživanja, priznavši da prema shvaćanju profesora Friedhelma Schneidera iz Tübingena, ne postoji temelj za gledište da je smrt kao fizikalna nužnost spojiva sa životom.
Ipak, Biblija izvještava da su Adam i Eva, okrenuvši se protiv Boga, izgubili njegovu milost, a time i priliku da zauvijek žive u zemaljskom raju. Bog im je dao savršeno tijelo, no tjelesno ih je zdravlje postupno napuštalo, dok konačno nisu umrli. Budući da su sada bili podložni bolesti i smrti, mogli su donijeti na svijet samo djecu, opterećenu istim. “Tko će čisto izvući iz nečista?” upitao je jednom Job, a zatim je sam odgovorio: “Nitko!” (Job 14:4, ST). Sa svakom generacijom, s kojom se čovječanstvo sve više udaljavalo od savršenog početka, povećavalo se i nesavršenstvo.
Ako ne uvažimo biblijski izvještaj o Adamu i Evi, kako onda objasniti zašto čovjek unatoč napretku na području tehnike i nauke, obolijeva i umire?
III. Zašto Bog tako dugo dopušta zlo?
U stvarnosti, Adam i Eva su dali prednost ljudskoj vladavini ispred Božje. Kuda je to dovelo? Otprilike 3000 godina kasnije objasnio je kralj Salamun, prema izvještaju Propovjednika 8:6-9 (ST): “Čovjeka veoma tereti nedjelo njegovo ... kad čovjek vlada nad čovjekom na njegovu nesreću.”
U jednom intervjuu za televiziju, juna 1981. potvrdio je istinitost tih riječi nekadašnji kancelar SR Njemačke Helmut Schmidt, rekavši: “Mi ljudi ... uvijek smo samo djelomično vladali svijetom i to uglavnom veoma loše. ... Nikada nismo potpuno miroljubivo vladali.”
Bog je dopustio ljudima da tijekom 6 000 godina upravljaju sami sobom, kako bi se dokazalo da je čovjek nesposoban “upravljati koracima svojim”. Božja je vladavina daleko nadmoćnija od ljudske (Jeremija 10:23). Dakle, Bog stoji opravdan. Adam i Eva su očito učinili veoma loš izbor.
Dakle, kako bismo bez izvještaja o prvom grijehu mogli razumno objasniti zašto Bog tako dugo dopušta zlo?
IV. Postoji li nada u budućnost?
Da, nada postoji. Odmah nakon što su se Adam i Eva odbili od Boga, on je dao obećanje, koje pokazuje da nije sve izgubljeno. Bog je prorekao da će doći “sjeme” koje će konačno opet uspostaviti pravedne okolnosti i odstraniti zlo. (Vidi 1. Mojsijeva 3:15; Rimljanima 16:20; Otkrivenje 12:7-12; 20:1-3). To je “sjeme”, kako se kasnije pokazalo, bio Isus Krist, koji je otkupio čovječanstvo, pripremivši put za obnovu Božje vladavine u korist poslušnih ljudi. Kada će se to obistiniti?
Biblijska kronologija i prilike u svijetu daju razumjeti da će Bog uskoro zahvatiti. Kroz njegovo Kraljevstvo, koje Jehovini svjedoci revno objavljuju ljudima kao jedinu nadu, poslušni ljudi dobivaju priliku da vječno žive pod savršenim okolnostima, koje su nekada bile poznate Adamu i Evi. Ako odbacimo ono što Biblija govori o Adamu i Evi, koja nada onda ostaje za budućnost, naočigled pogoršavajući se prilika u svijetu?
Vijest o Božjoj svjetskoj vladavini i njenim blagoslovima nije priča poput one o Ivici i Marici. Budućnost će to dokazati, jednako kao što je povijest potvrdila da su živjeli Antonije i Kleopatra. Tada će Božja svjetska vladavina postati realnošću, kao što su bili Adam i Eva. Zašto ne bi stupio u vezu s Jehovinim svjedocima, kako bi dobio potanke informacije u vezi toga?
[Istaknuta misao na stranici 12]
Ako žele biti pošteni, evolucionisti moraju priznati, da do sada nisu još bili u stanju dokazati svoju teoriju.
[Okvir na stranici 13]
ZAJEDNIČKO PORIJEKLO ČOVJEČANSTVA — NAUČNO JE DOKAZANO
● “Ljudi sviju rasa posjeduju jednaki anatomski građevni plan, jednaku strukturu bjelančevina i jednako naslućivanje” (Dr. Georg Glowatzki, antropolog).
● “Svi narodi svijeta (sačinjavaju) jednu jedinu obitelj ... i (imaju) zajedničko porijeklo” (The Races of Mankind od antropologa Ruth Benedict i Gene Weltfish).
● “Ako bismo išli stotine generacija unatrag, došli bismo do korijena stabla ljudske obitelji. ... Poznati biblijski izvještaj ukazuje na naučno svjedočanstvo da svi ljudi današnjice imaju zajedničko porijeklo” (What is Race?, izdano od Organizacije UN za odgoj, znanost i kulturu).
● “Sve ljudske rase pripadaju istoj vrsti, jednakog su izvornog porijekla. Taj je zaključak izveden na temelju vjerodostojnih dokaza komparativne anatomije, paleontologije, serologlije i nauke o nasljeđu. Već samo iz genetskih razloga neodrživo je shvaćanje da su ljudske rase nastale neovisno jedna od druge” (M. F. Ashley Montagu, antropolog).
● “Znanost potvrđuje sada ono što je većina velikih religija već odavno propovijedala: Svi ljudi bez obzira na rasnu pripadnost, potječu ... od istih prvih ljudi” (Amram Scheinfeld, genetičar).
[Okvir na stranici 14]
NEIZBJEŽNA LANČANA REAKCIJA
RAZMIŠLJAJ O SLIJEDEĆIM BIBLIJSKIM TEKSTOVIMA
● “On (Isus) im odgovori: ‘Zar niste čitali (u 1. Mojsijevoj 1:27; 2:24) da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori, stvorio muško i žensko, i da je rekao: ‘Zato će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti uz ženu svoju ... ’?’” (Matej 19:4, 5, ST).
Isus Krist je u općenitom poznat po tome što se držao najviših mjerila poštenja i morala. Ako bi izvještaj o Adamu i Evi bio samo alegorija, zar bi Isus citirao iz njega, kao da je riječ o činjeničnom izvještaju? Jedva!
● “Isus bijaše — kako se držalo — sin Josipov, sin Helijev, sin Matatov, ... sin Davidov, sin Izajev, ... sin Abrahamov, ... sin Semov, sin Noin, ... sin Adama, sina Božjeg” (Luka 3:23-38, NS).
Na kojem mjestu, po Luki spomenuto rodoslovlje, pretvara Isusa iz mitske u povijesnu osobu? Tko je osim Adama mogao biti prva povijesna osoba prema tom rodoslovlju?
● “Po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet ... tako smrt prijeđe na sve ljude.” “Smrt je vladala od Adama do Mojsija” (Rimljanima 5:12, 14, ST).
Ako su izrazom “Adam” mišljeni “praljudi”, zar ne bi onda Pavao govorio o “više ljudi”, umjesto da govori samo o “jednom čovjeku”? I ako Adam nije bio povijesna ličnost, kako je onda s Mojsijem? Nitko ne sumnja da je Mojsije živio.
● “Ali i za ovakve (zle) prorokova Enoh, sedmi od Adama” (Juda 14).
Ako Adam nije bio povijesna ličnost, kako je s Enohom? A ako je Enoh povijesna ličnost, kako je onda mogao biti sedmi u liniji od Adama, ličnosti iz priče?
ZAR NAM BIBLIJSKI TEKSTOVI KOJI SE OSVRĆU NA ADAMA I EVU, NE DAJU JASNO SPOZNATI DA JE RIJEČ O POVJESNIM LIČNOSTIMA?
[Slika na stranici 12]
Bog je dopustio ljudima da tijekom skoro 6 000 godina upravljaju sami sobom, kako bi se dokazalo da je čovjek nesposoban “upravljati koracima svojim”.
[Slika na stranici 15]
Pod Božjim Kraljevstvom ljudi će moći zauvijek živjeti na rajskoj Zemlji.