Zaređenje žena razbješnjuje anglikansko svećenstvo

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ BRITANIJE

U STUDENOM 1992, Glavni je sinod Engleske crkve prihvatio prijedlog o zaređenju žena za svećeničku službu. Kao posljedica toga, oko 150 nezadovoljnih anglikanskih svećenika objavilo je svoju namjeru da do 1995. podnesu ostavku. Mnogi od njih namjeravaju prijeći u Rimokatoličku crkvu. Jedan svećenik višeg ranga želi sa sobom povesti čitavu svoju župu — uključujući i crkvenu zgradu! Londonski je The Sunday Times predviđao da će zaređenje prve grupe (koje je konačno izvršeno u ožujku 1994) biti “najkontroverznija ceremonija u 450-godišnjoj povijesti Engleske crkve”.

Zašto su mnogi svećenici ljutiti? Jedni naprosto smatraju kako nije u redu da žene vrše svećeničku službu. Drugi strahuju da odluka sinoda šteti naporima koji se u zadnje vrijeme poduzimaju kako bi se Englesku crkvu ujedinilo s katoličkom i pravoslavnom crkvom. Doista, vatikanski je glasnogovornik objavio kako sâm papa smatra da je vodstvo u Engleskoj crkvi “suštinska prepreka svakoj nadi u ujedinjenje”.

No možda će pojedini članovi Engleske crkve ipak dati svoj glas za ukidanje ženskog svećenstva. Oni čak mogu odlučiti da odbace svog svećenika u zamjenu za putujućeg pastora koji će, prema New York Timesu, “vršiti dušobrižničke dužnosti kod onih koji ih odbijaju prihvatiti od svećenica”.

Koliko li se to razlikuje od Pavlovog savjeta kršćanima prvog stoljeća da “svi jedno govorite, i da ne budu medju vama raspre, nego da budete utvrdjeni u jednom razumu i u jednoj misli” (1. Korinćanima 1:10). I dok se polemika rasplamsava, mnogi župljani donose odluke prema vlastitom nahođenju. “Ovdje u Engleskoj crkvi očito nemamo više u što vjerovati”, rekla je jedna žena. “Osjećam samo radost i olakšanje što je napuštam.”