Problemi pijanstva — što mogu učiniti starješine?

POKUŠALA je sve što se može zamisliti da bi prestala piti. Izgledalo je da ništa ne pomaže. Kad se sastala sa imenovanim starješinama skupštine, oni su bili jako zabrinuti i dali joj biblijski savjet o umjerenosti. No njihova nastojanja su razočarala. Njen je problem postao još veći. Bila je alkoholičarka.

Tu se nameće vrlo važno pitanje — što mogu učiniti starješine da bi pomogli svojoj duhovnoj braći i sestrama koji imaju problema sa pijanstvom?

Jasno je, da Biblija nikako ne opravdava pijanstvo. Osobito kršćanski nadglednici moraju voditi računa da se okorjeli, nepokajnički alkoholičari ne zadržavaju u kršćanskoj skupštini; oni moraju biti isključeni (1. Korinćanima 5:11-13; Galaćanima 5:19-21). No starješine trebaju najprije željeti pomoći onima koji se kaju, a koji su si previše dopustili u upotrebi alkohola. Što dakle treba učiniti starješina ako mu priđe brat ili sestra koji se napio (napila) i sada traži pomoć?

Kao prvo, treba znati da postoji razlika između nekoga tko je jednom slučajno previše popio i nekoga tko je pijanica— kome je opijanje navika. Razmotri primjer Noa, koji je jednom popio toliko vina da se napio (1. Mojsijeva 9:20, 21). Noa naravno nije bio notorna pijanica. U Svetom pismu se nigdje ne spominje da je Noa ikada više bio pijan. (Usporedi Jevrejima 11:7.)

Dakle, starješina kome je prišla takva osoba, trebao bi utvrditi sljedeće: da li je to bio jedinstveni slučaj? Da li je dotični odlučio paziti da mu se to više ne dogodi? Je li otvoreno priznao grešku i tražio od Boga oproštenje? Nije li taj ispad nanio veliku sramotu? Ako su ti i drugi činioci povoljni, tada možda može starješina smatrati dovoljnim dotičnome ‘u duhu krotkosti’ pružiti ljubazan savjet o umjerenosti, ojačavši ga tako u njegovoj odluci da ne ponovi tu grešku (Galaćanima 6:1).

A što ako se pijanstvo ponavlja ili je postalo opće poznato? U takvim slučajevima, stvar treba rješavati pravni odbor. Međutim, da bi se nekome pomoglo starješine trebaju znati da li je problem:

Alkoholizam

Kakva je tu razlika? Vrlo velika! Kao što pokazuje iskustvo na početku članka, od male je koristi savjetovati alkoholičara da bude umjeren u piću. Zašto? Zato jer većina stručnjaka s područja alkoholizma preporučuje alkoholičarima potpuno suzdržavanje, jer kada alkoholičari počnu piti, obično se ne mogu kontrolirati u količini pića.

Osim toga, mnogi alkoholičari poriču svoj problem. Znači li to da su nepopravljivi, notorni pijanice? Ne mora biti. Misli na to da su alkoholičari obično slijepi prema ozbiljnosti svog stanja. Oni su fizički, duševno, osjećajno i duhovno bolesni, a ti se činioci moraju uzeti u obzir. Dakle, uopće im nije lako pomoći uvidjeti da je pijanstvo njihov problem.

Postoje razna pitanja, koja bi starješine trebali razmotriti kod rješavanja takvih slučajeva.

Kako možeš saznati da li je alkoholizam problem? Možda bi se želio osvrnuti na članak “Alkoholizam — činjenice, mitovi” u Probudi se! od 8. jula 1982. (engl. izdanje). U njemu se navode simptomi alkoholizma.

Budi oprezan. Alkoholizam može biti ponekad osnovni problem. U jednoj skupštini se, primjerice, jedna sestra obratila starješinama za pomoć kako bi savladala tešku depresiju. No i pored njihovih dobronamjernih nastojanja da joj pomognu, depresija je i dalje postojala. Međutim, kasnije su starješine saznali, da je ona imala problem s pijanstvom. Daljnji napori su joj pomogli uvidjeti da je bila alkoholičar. Nakon prihvaćanja pomoći u vezi alkoholizma, sestra se vrlo dobro oporavila.

Kako možeš pomoći alkoholičaru uvidjeti da ima problema s pijanstvom? Izbjegavaj mišljenja poput ovoga: “Mislimo da previše piješ.” Takve primjedbe mogu još više pojačati samoobrambene mehanizme alkoholičara. Umjesto toga, bolje je da alkoholičaru predočiš posebne i opisne pojedinosti njegovog pijanstva, kao i njihove posljedice. Važno je da ton odražava duboku zabrinutost: “Jako smo zabrinuti zbog ovoga što se događa s tobom, a evo i dokaza koji će obrazložiti našu zabrinutost.”

Neki starješina, koji je izvojevao pobjedu nad svojim alkoholizmom, preporučuje sljedeće: “Utvrdio sam da je korisno utvrditi kakve probleme ima netko, možda kod kuće ili na poslu. Zatim, koristeći sugestivna pitanja, pomažem dotičnom uvidjeti da je alkohol možda osnovni problem. Sjećam se razgovora koji je otprilike tekao ovako:

‘Jesu li tvoje navike u piću utjecale na obiteljski život?’

‘Ne.’

‘Da li si se svađao sa svojom ženom?’

‘Da.’

‘Ima li tvoje pijanstvo neke veze s tim?’

‘Ne.’

‘Jesi li pio kada si se svađao s njom?’

‘Pa (...) jesam.’

Nakon razgovora o raznim problemima, mogao sam mu pomoći uvidjeti, da su se skoro u svakoj prilici njegovi problemi poklapali sa prisutnim pijanstvom.”

Što je sa stručnom pomoći? Alkoholičar možda traži takvu pomoć da bi se oslobodio te sklonosti. Naravno, starješine neće preporučiti određeni način liječenja — to mora odlučiti sama osoba. Niti će odmah prihvatiti kao znak nedostatka kajanja, ako alkoholičar nije spreman zatražiti stručnu pomoć. No, istovremeno je odlučnost ili postojanost neophodna. Osoba mora jasno razumjeti da stoji na kocki ono što je najvažnije, a to je njeno ostajanje u Jehovinoj milosti kao priznatom članu kršćanske skupštine.

Što je sa isključenjem? To se svodi na pitanje — kakav stav ima osoba prema pijanstvu? Da li on, i pored tvojih strpljivih, ali odlučnih nastojanja da se povrati u stvarnost, ipak možda naginje i dalje svom pijanstvu? S tim u vezi je zanimljivo zapaziti što savjetuje poslodavcima kod kojih rade alkoholičari knjiga, Anonimni (nepoznati) alkoholičar:

“Ako ste sigurni da vaš radnik ne želi prestati opijati se, možda bi ga trebalo otpustiti (...) To može biti za njega blagoslov. To će ga možda baš prodrmati, što mu i treba.” Isto tako ako nečiji stav zahtijeva da bude isključen da bi se sačuvala čistoća skupštine, to će ga možda istovremeno ‘prodrmati’, što mu je i potrebno.

A što, ako si ti uvjeren, da on uistinu želi prestati piti? Ako se netko složi prihvatiti pomoć, može zahtijevati vremena da se utvrdi hoće li ići do kraja. Profesionalno liječenje može pomoći. Takav bi trebao naravno razumjeti da samo liječenje pijanstva nije rješenje problema.

Obično će mu trebati daljnja pomoć i to osobito u duhovnom pogledu. Prije je možda nadvladavao depresije, srdžbu, probleme na poslu i tome slično pribjegavajući alkoholu. Sada će možda trebati tvoju pomoć da bi se suočio sa stvarnošću i drugačije mislio o njoj. Osim toga, može se još uvijek nelagodno osjećati, možda se osjeća krivim ili mu nedostaje samopouzdanje. Možda se osjeća nedostojnim približiti se Jehovi u molitvi i može trebati tvoju pomoć da bi ponovo stekao povjerljiv odnos s Bogom. Tvoje molitve s njim i za njega s utješnim opomenama iz Božje riječi, mogu umanjiti njegova strahovanja i umiriti njegove sumnje (Jakov 5:14-16).a

Osobi koja je slomila nogu, potreban je neko vrijeme štap ili potpora. Tako je i nekome tko se trudi prestati piti, možda potrebna “ruka razumijevanja” na koju se može osloniti i uho koje sluša. Želiš li pomoći?

“I starješine i mnoga braća su me posjećivali”, rekao je neki brat koji se trudio prestati opijati se. “Ne mogu iskazati riječima koliko sam cijenio svu tu ljubav i razumijevanje. Divno, sada se opet mogu moliti Jehovi. Kakvog li oslobođenja!”

“Braća su mi pomogla na više načina”, rekao je drugi svjedok kome se pomagalo da pobijedi svoj alkoholizam. “Čak su mi predlagali da sjedim pored njih na sastancima, jer sam se bojao doći. Jedan brat mi je uistinu pomogao. Dolazio bi kada mi je najviše bila potrebna pomoć — bez obzira na to što je imao u planu. Vrlo sam mu zahvalan za ljubav i strpljenje.”

U nekim slučajevima može biti korisno ako osoba koja se trudi prestati piti može razgovarati sa nekim bratom, koji je i sam nadvladao problem alkoholizma. Zašto? Jer takva osoba može razgovarati s potpunim razumijevanjem i zna dobro kakve sve promjene mora alkoholičar učiniti. A osim toga, njen primjer pokazuje da je nekome koji se trudi moguće potpuno prestati piti, jer pred sobom vidi živi primjer. Razumljivo je da je za alkoholičare uočljivije vidjeti primjer, negoli samo slušati riječi.

A što ako dođe do povratka alkoholizmu? To bi se moglo dogodili. I tu opet vrijedi pitanje — kakav stav ima alkoholičar? Da li si se uvjerio da on uistinu želi riješiti taj problem s pijanstvom? Uviđa li potrebu da udvostruči svoje napore, želi li napredovati na putu ozdravljenja? Ako da, tada mu treba pružiti pomoć punu razumijevanja.

Dakle, netko ne mora biti isključen samo zato što je alkoholičar. Ako uistinu želi prestati piti, treba mu se pružiti mogućnost. A što ako svojim postupcima pokazuje da u stvari ne želi prekinuti sa pićem? Što ako se ponavljaju slučajevi pijanstva i nije mu pomogla nijedna razumna pomoć? Tada ga treba isključiti, što je u suglasnosti s Pavlovim riječima u 1. Korinćanima 5:11-13.

Da bi se pomoglo onima, koji imaju problema s alkoholom, potrebno je imati osobitu razboritost, strpljivost i odlučnost. Nije dovoljno samo reći bratu ili sestri: “Daj sve od sebe” ili “ako ljubiš Jehovu, prestat ćeš piti.”

Umjesto toga, pokušaj razumjeti prirodu problema alkoholizma, što je to i što čini ljudima. Misli na to, da možda moraš srušiti zid obrane koga je alkoholičar podigao oko sebe. Moraš ga dovesti do toga da uvidi da je pijanstvo njegov problem i da mu je potrebna pomoć. On će trebati tvoju daljnju pomoć i podršku. No, zar nisu rezultati vrijedni truda?

Neka sestra, kojoj se pomoglo nadvladati alkoholizam, to je ovako izrazila: “Starješine su bili toliko ljubazni i puni razumijevanja, da se zahvaljujem Jehovi svaki dan što ih je poslao. Sada mi je u glavi sve bistro. Mogu razgovarati sa Jehovom čiste savjesti. Također posjećujem sve sastanke i uistinu uživam na njima.” Da, koliko su zahvalne te osobe da postoje nadglednici, koji daju sve od sebe, dobrovoljno brinući o stadu, u ‘stvarnoj želji da služe’! (1. Petrova 5:1, 2, Today’s English Version).

[Bilješka]

[Slika na stranici 6]

Alkoholičar možda treba ‘ruku razumijevanja’ na koju se može osloniti i uho koje sluša

[Slika na stranici 8]

Za alkoholičara je neophodno potpuno suzdržavanje