Zašto toliko samoubojstava?

BRUSOV otac je cijelog svog života bio uspješan poslovan čovjek. Ranije se rastao od Brusove majke i oženio se mlađom ženom. No, uvijek je pokazivao zanimanje za svoju djecu, a jednom je pokušao s njima započeti neki posao. A onda, kad je bio u pedesetim godinama, njegov život se dramatično promijenio. Jedan od njegovih poslova je propao i nenadano je zapao u velike dugove. Bio je nekoliko dana u bolnici, ali nikada nije rekao zašto. Zatim ga je napustila njegova mlada žena. I izvršio je samoubojstvo.

Brus (Bruce) obrazlaže: “Zaista bih želio da sam mu mogao više pomoći. Čini se, da mu je bilo previše ponovno početi iz početka sa materijalnim poslovima u svojim kasnim srednjim godinama. A i tištala ga je pomisao da stari, da je sam i da će možda živjeti u bolovima i stoga nije više mogao naći nikakav smisao života.”

Nažalost, ova tragedija nije danas neobična. Statistički podaci pokazuju, da se u jednoj godini samo u Sjedinjenim Državama namjerno ubilo 27 294 muškaraca, žena i djece. Osim toga, neki tvrde, da na svaki uspješni pokušaj samoubojstva, otpada još deset neuspjelih pokušaja.

Ipak, diljem svijeta, ljudi se i pod najžalosnijim okolnostima, bore svim silama protiv smrti. Teški bolesnici, zatvorenici na dugogodišnjoj robiji, oni koji žive u velikom siromaštvu — svi se oni, najvećim dijelom, bore za život. Zašto si onda neki, koji se fizički ne nalaze u tako lošem položaju, pokušavaju oduzeti život?

Na to pitanje je još teže dobiti odgovor u zemljama gdje ljudi tvrde da su kršćani. Biblija uči da je život svet, dragocjeni dar Božji (Psalam 36:9). Smrt je neprijatelj i Jehova Bog nam je, uz veliki napor i žrtvu, dao priliku da dobijemo vječni život (Ivan 3:16). A ipak, i u takozvanim kršćanskim zemljama sve više ljudi izvrši samoubojstvo ili to barem pokušaju. Zašto? Koji pritisci mogu navesti čovjeka da njegova najdragocjenija svojina — njegov život — postane teret koji želi zbaciti sa sebe?

Smrtonosni osjećaji

“Očajanje (...) beznadnost (...) uvrijeđenost (...) Sve me je to slomilo”. To su bili razlozi, tako opisuje žena, koja je uzela preveliku količinu tableta, njenog pokušaja samoubojstva. Liječnik koji je liječio bolesnike koji su pokušali izvršiti samoubojstvo, dodaje: “Često se osjećaju beskorisnima, bespomoćnima ili beznadnima. A možda imaju i jako izražen osjećaj krivice.”

Dakle, u mnogim slučajevima takve osobe ne mogu kontrolirati negativne, smrtonosne osjećaje i dovodi ih do samoubojstva. Često puta je problem u beznadnosti. Potencijalni (budući) samoubojica jednostavno ne može vidjeti nikakve budućnosti. Čini mu se da nema zašto dalje živjeti.

Zbog čega dolazi u takovo stanje? Nesumnjivo su mnogi ljudi slomljeni (preopterećeni) svojim problemima, poput Brusovog oca. Starije osobe pripadaju skupini stanovništva koja osobito naginje samoubojstvu. Dr. Nathan S. Kline (Natan Klajn) specijalist za proučavanje depresija, izjavljuje: “Starost predstavlja posebnu vrstu usamljenosti i stopa samoubojstava raste zajedno sa starošću” (From Sad to Glad, od Nathan S. Kline). No, mogu postojati i drugi uzroci.

Beznadnost, krivica i depresija

Primjerice, vrlo je teško živjeti sa osjećajem krivice. Kad je netko učinio veliko zlo, može ga mučiti savjest, posebno, ako je svojim grijehom oštetio nekog drugog. David, kralj starog izraelskog naroda opisao je kako je krivica djelovala na njega: “Nema mira u kostima mojim od grijeha mojega. Jer bezakonja moja izađoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi” (Psalam 38:3, 4).

Neki su zbog osjećaja krivice imali uznemirenu savjest i nisu imali nikakav izgled za budućnost, te su stoga odlučili oduzeti si život. Tako je jedan mladić počinio blud i zatim se ubio. U pismu koje je ostavio objasnio je, da više nije želio nanositi sramotu drugima.

Neki se osjećaju beznadnima jer su osjećajno preplašeni. Možda stalno doživljavaju loša iskustva koja ne mogu nikada potpuno zaboraviti. Takva osoba je bila mlada žena s kojom je njen otac činio rodoskvrnuće još dok je bila djevojčica. Iako je odrasla, njeni osjećaji krivice i nedostojnosti, izazvani tim doživljajem, bili su tako snažni da je pokušala samoubojstvo.

Drugi mogu osjećati beznadnost jer pate od jake depresije i ne vjeruju da će se to stanje ikada popraviti. Oni koji nikada nisu osjetili jaku depresiju teško mogu shvatiti kako ona razorno djeluje. To nije samo razdoblje utučenosti, s kojom se manje-više svi suočavamo, nego je to duboka osjećajna bol koja osobu stalno pritiska, bez obzira što god radila i kuda god išla. Takvoj osobi se čini, da od toga ne može pobjeći.

I nije neobično da bolesnici s takvim depresijama pomišljaju na samoubojstvo. Žena koja je doživljavala takve strašne depresije rekla je, kako je u to vrijeme morala biti vrlo oprezna. Dok se kupala, navirale su joj misli: “Tako bi brzo mogla gurnuti glavu pod vodu i sve bi bilo gotovo.” Ili dok bi se šetala pločnikom gledajući kako se približava automobil, pomislila bi: “Ah to bi bilo tako lako!”

Ljudi koji pate od depresije mogu također imati jaki osjećaj krivice. Zašto? Kršćanka koja je patila od jake depresije osjećala se krivom jer se nije mogla više brinuti o obitelji kao nekada i mislila je da im time sprečava raditi ono što žele. Imala je osjećaj da joj je Bog oduzeo svoj duh, jer nije imala duševnog mira ni radosti (Filipljanima 4:7; Galaćanima 5:22). Samo uz najveći napor mogla je uopće govoriti o Jehovi Bogu. Mnogi imaju slična iskustva, a neki čak misle, da su počinili neoprostiv grijeh.

Možda nije teško razumjeti zašto se neki s tako negativnim osjećajima bore i pitaju ima li smisla živjeti dalje. Međutim, to nisu jedini činioci, koji navode ljude na pokušaj samoubojstva.

Drugi razlozi samoubojstava

Neki psiholozi vjeruju, da neki pokušaji samoubojstva nisu ništa drugo nego očajnički pokušaji da se skrene pažnja. Mogući samoubojica, takorekuć, vapi za pomoć. Možda čak pokušava kazniti nekog drugog — to je isti način mišljenja koji pokazuju djeca kad kažu: “Bit će ti žao kad umrem!”

Ponekad izgleda također da osoba koja želi izvršiti samoubojstvo, pokušava utjecati na ostale oko sebe. Naprimjer: djevojka koju je mladić napustio čini malodušan pokušaj samoubojstva u nadi, da će ga tako prisiliti da joj se vrati. Ili ostarjela majka možda će se pokušati ubiti da bi prisilila svoju odraslu djecu da je ne zanemaruju i da joj posvete više vremena.

Ovi primjeri ukazuju na vrste pritiska, koji mogu biti uključeni. Stanje još više otežava činjenica što takva osoba često zadržava svoje probleme za sebe. Možda pred vanjskim svijetom odaje miran izgled, ali iznutra kipi od napetosti. Pod takvim pritiskom dovoljan je samo jedan mali događaj poput obarača koji će dovesti do pokušaja samoubojstva.

Tako čovjek može pokušati izvršiti samoubojstvo zato jer je izgubio posao. Ili, neki omladinac to želi učiniti nakon ne položenog ispita, ili smrti ljubimca, ili zato jer ga je napustio mladić — djevojka, ili nakon saznanja da odlazi njegov najdraži učitelj. Takvi činioci nisu stvarni uzročnici pokušaja samoubojstva. Oni predstavljaju samo “posljednju kap” u prepunoj čaši, posljednju uvredu u dugačkom nizu pritiska.

Žena čija se mlada kćerka pokušala ubiti, bila je potpuno iznenađena tim postupkom. No, kasnije je saznala za tajne (nutarnje borbe) pritiske koji mogu utjecati na mlade. Ona kaže: “Sada znam koliku smetenost može osjećati jedna mlada djevojka. Za nju je bilo previše da sve to sama rješava a ja sam bila prezauzeta da bih joj pomogla. Sada je pokušavam bolje upoznati, više razgovarati s njom, biti joj bliža. To mnogo pomaže. Moja kćerka se sada smije i šali sa mnom kao što je to nekada činila, prije nego što se sve to dogodilo.”

Izlaz

Samoubojstvo nije nikada opravdano. No, ponekad može izgledati onima koji duševno pate kao brzi način okončanja patnji. Međutim, Jehova, čija Riječ nam kaže, da je život svet, pruža pomoć onima koji su pod takvim pritiskom. Biblija obećava: “I neće dopustiti da budete iskušani iznad vaših snaga.” U tom se stavku govori o primamljivosti štetnih stvari, poput idolopoklonstva i nemorala (1. Korinćanima 10:6, 13, NS). Ništa međutim nije štetnije od samoubojstva. Dakle, ima izlaza i za one koji padnu u takvo iskušenje. Jehova se pobrinuo za pomoć i to kroz svoju Riječ, Bibliju, i kroz kršćansku skupštinu.

[Okvir na stranici 4]

Kada netko izvrši samoubojstvo?

Tada je preživjelima potrebna velika podrška. Vjerojatno će biti zbunjeni, možda smatrati se krivima i pitat će se što su trebali učiniti da bi spriječili tragediju. Treba im pomoći razumjeti, da ništa nisu mogli učiniti ako je žrtva zaista odlučila učiniti kraj svom životu.

Isto tako je nekorisno nagađati (raspravljati) kakvu budućnost ima osoba koja je izvršila samoubojstvo. Jedino Jehova i njegov imenovani sudac Isus Krist, mogu reći što je bilo u srcu osobe koja si je oduzela život. Važno je nadživjeti tragediju i mrtvaca prepustiti Jehovi, ‘Ocu ljubaznog milosrđa i Bogu svake utjehe’ (2. Korinćanima 1:3, NS).