“Izaberi sposobne, bogobojazne ljude”
“Ti si moraš izabrati između svega naroda sposobne, bogobojazne, poštene i nepodmitljive ljude i postavi ih nad narodom” (2. MOJSIJEVA 18:21, The New English Bible).
1. Zašto su izrazi “nadglednik” i “stariji čovjek” naročito zanimljivi za Jehovine svjedoke?
“OD VREMENA Homera (oko 9. stoljeća pr. n. r. vr.) pa do naših dana mnoge riječi su izumrle a mnoge se nove rodile. Epískopos (nadglednik) i presbýteros (stariji čovjek) i dalje postoje”. U komentaru jednog stručnjaka za suvremeni grčki jezik naglašava se bogata živahnost značenja grčkih izraza za “nadglednika” i “starijeg čovjeka”. Već tisućama godina te su riječi vezane za sastavni dio Jehovinih organizacijskih priprema za njegov narod. Ako si povezan s Jehovinim svjedocima, tada će ti daljnje razmatranje o tome kako su ovi izrazi našli put u kršćansku skupštinu, biti osobito zanimljivo.
2, 3. Koga je morao uvjeriti Mojsije, da bi služio kao od Boga postavljeni vođa Izraelaca?
2 Biblijska povijest nas svakako vraća mnogo dalje unatrag od grčkog pjesnika Homera. Mojsije je u 16. stoljeću pr. n. r. vr. dobio od Jehove nalog da se vrati u Egipat i izvede Izraelce iz ropstva. Kome je trebao prenijeti svoj nalog (opunomoćenje), budući da je oko 40 godina živio odvojeno od svog naroda? Bog mu je rekao: “Idi i skupi starije ljude (grčki, gerousí, “savjet starješina”; vidi prijevod Septuaginta) Izraelove ... I oni će sigurno poslušati tvoj glas, a tada pođi sa starijim ljudima Izraelovim k egipatskom kralju” (2. Mojs. 3:16, 18, NS).
3 Očito su od vremena patrijarha stariji ljudi bili osobito cijenjeni zbog svog iskustva, znanja, mudrosti i zdravog prosuđivanja. Njih je Mojsije morao uvjeriti tako, da bi ga prihvatili kao od Boga postavljenog vođu za oslobođenje.
Uvjeti za starije ljude u Izraelu
4. Koji prijedlog je dao Jetro Mojsiju i do čega je to dovelo?
4 Kad su Izraelci bili u pustinji, oslobođeni svojih egipatskih porobljivača, Mojsijeva odgovornost suđenja narodu postala je prevelika (preteška). Jetro, njegov tast koji ga je posjetio, odmah je to zapazio i dao mu praktičan prijedlog, što je očito imalo Jehovino odobravanje. Rekao mu je: “Nije dobro kako radiš ... I ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj posao je za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati. Poslušaj me. Savjetovat ću te, i Bog će biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; ... Onda, proberi između svega puka ljude vrsne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito ... neka ga (breme) oni s tobom nose” (2. Mojsijeva 18:17-23, ST). To novo sudsko uređenje u Izraelu poslužilo je da se podijeli teret na druge sposobne ljude. Izraelska skupština je sada imala organizirano starješinstvo koje je bilo osposobljeno rješavati sudske stvari i rasprave.
5. Da li je Mojsije morao izabrati starije ljude koji su bili na raspolaganju?
5 Kakva je to bila suprotnost današnjem svjetskom sudstvu gdje se tako malo cijene visoka načela — gdje mito i korupcija potkopavaju vladare i one kojima vladaju! U doba starog Izraela pažljivo su se morali izabrati ljudi, koji su služili s Mojsijem u provođenju pravde među narodom, kao što je Jetro rekao: “Ti si moraš izabrati između svega naroda sposobne, bogobojazne, poštene i nepodmitljive ljude i postavi ih nad narodom” (2. Mojsijeva 18:21, The New English Bible). To nije jednostavno značilo izabrati ljude starije po godinama. Mojsije je morao “potražiti” vrsne, osposobljene, nepodmitljive ljude. To je doista mjerilo za one koji moraju danas brinuti o interesima Jehovinog naroda!
Stariji ljudi opunomoćeni od Jehove
6, 7. Što je poduzeo Jehova da bi imenovao starije ljude u Izraelu?
6 Nešto kasnije Izraelci su se žalili na uvjete koji su vladali u pustinji. Mojsije je osjetio da je sada za njega preteško breme upravljanja narodom i povjerio je taj problem Jehovi. Kakvo je bilo Božje rješenje? O tome čitamo: “Tada reče Jehova Mojsiju: ‘Skupi mi sedamdeset muževa između starijih ljudi (grčki, presbytéron, prijevod Septuaginta) Izraelovih, za koje znaš da su stariji ljudi (presbyteroi) narodu i njegovi činovnici, ... i ja ću uzeti nešto duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. I oni će ti trebati pomoći nositi teret’” (4. Mojsijeva 11:16, 17, NS).
7 Mojsije je učinio kako mu je bilo zapovjeđeno i zatim čitamo: “Tada Jehova siđe u oblaku i govoraše s njim, te uze nešto od duha koji bijaše na njemu i stavi na svakoga od onih sedamdeset starijih ljudi (starješina, presbytérous). A čim duh dođe na njih, počeše djelovati kao proroci” (4. Mojsijeva 11:24, 25, NS). To je bio jasan dokaz teokratskog imenovanja tih ‘starijih muževa’. Jehova je organizirao svoj narod da bi ga oslobodio iz ropstva i sada je on upotrebljavao ‘vrsne, pouzdane, bogobojazne ljude’ da podijele s Mojsijem odgovornost vodstva i upravljanja.
8. Koju su ulogu igrali stariji ljudi, kad su se Izraelci nastanili u Obećanoj zemlji?
8 Vremenom su nomadski Izraelci osvojili Obećanu zemlju i opet se počeli stalno naseljavati u manjim mjestima i gradovima, kao što su živjeli u Egiptu. To je značilo, da su sada stariji ljudi postali odgovorni za narod na području općine. Sada su djelovali kao nadglednička tijela svoje općine, osiguravajući im suce i službenike za provođenje pravde, čuvanje mira, dobrog reda i duhovnog zdravlja (5. Mojsijeva 16:18-20; 25:7-9; Ruta 4:1-12).
Je li dovoljna samo sijeda kosa?
9, 10. Što se još traži od ‘starijeg čovjeka’ osim fizičke zrelosti? Daj biblijski dokaz za to.
9 Znači li ovo do sada izneseno, da je bilo koji stariji čovjek u Izraelu postao automatski ‘stariji čovjek’ u svojstvu suca ili upravitelja? Bi li određena starosna granica pretvorila Izraelca u ‘starijeg čovjeka’ u ovom smislu? Ne, takav zaključak ne bi bio razuman. Elijuv je to jasno izrazio rekavši: “Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.” A mudri sakupljač izreka je pisao: “Sijeda kosa je divna kruna kad se nalazi na putu pravednosti” (Job 32:6, 9, ST; Priče Salamunove 16:31, NS; Propovjednik 12:9, 10). Hebrejski spisi jasno pokazuju da kod osposobljenog ‘starijeg čovjeka’ trebaju biti starost i iskustvo spojeni s mudrošću i pravednim ponašanjem.
10 Međutim, starost i iskustvo su od velike vrijednosti. Da bi odgovarali zahtjevima za službene prednosti, stariji ljudi moraju prihvatiti vodstvo Božjeg duha i steći razumijevanje Božje riječi. Nije dosta samo znati citirati biblijske stavke. Za ‘starijeg čovjeka’ je vrlo važno znati mudro ih primijeniti (Priče Salamunove 4:7-9; Titu 1:9).
Stariji muževi u kršćanskoj skupštini
11, 12. a) Jesu li židovske općine imale starije ljude kada je Isus Krist bio na Zemlji? b) Pod kakvim uređenjem su bili postavljeni starješine u kršćanskoj skupštini?
11 Iz do sada razmatranog očito je, da su od davnina upotrebljavani sposobni ‘stariji muževi’ za preuzimanje vodstva u stvarima Jehovinog naroda. Ali od vremena kad je Isus Krist bio na Zemlji, Židovi su u Jeruzalemu uspostavili centralno tijelo svećenika i starješina poznato kao Sanhedrin. Ono je služilo kao židovski vrhovni sud (Matej 26:57-68). I uz to postoje dokazi da su grupe starijih ljudi i dalje djelovale u općinskim poslovima po gradovima i to ne samo na nacionalnoj razini (Luka 7:3-5).
12 S tim predznanjem povijesnog razvitka lako je razabrati kako će rana kršćanska skupština nastaviti upotrebljavati teokratsko uređenje, slično onome koje je Jehova odobrio u Mojsijevo vrijeme. Pod vodstvom Božjeg svetog duha ti postavljeni “stariji ljudi” ili starješine u kršćanskoj skupštini bit će ‘sposobni, pošteni, nepodmitljivi i bogobojazni ljudi’.
13. Zašto su bili potrebni djelotvorni, sposobni ljudi u kršćanskoj skupštini?
13 Od Duhova 33. g. n. r. vr. skupština vjernika brzo je rasla (Djela apostolska 2:41; 4:4). Oni nisu bili podijeljeni u privatne, odvojene grupe za proučavanje Biblije, kao kad bi pripadali nekoj sekti esena. Kršćanstvo nije bilo osobna stvar. Ono je trebalo postati javno poznato, objavljivano narodima (Matej 5:14-16; 28:19, 20). Zato su bili potrebni djelotvorni, sposobni ljudi, da preuzmu vodstvo u kršćanskoj organizaciji. To će dakako biti ‘stariji muževi’.
Svojstva potrebna za ‘starije muževe’
14. Koja svojstva za starješine je naglasio Petar?
14 U sedmom desetljeću našeg doba utvrđene su duhovne sposobnosti za one starije muževe koji bi preuzeli vodstvo u kršćanskoj skupštini. Tako nalazimo u pismima apostola Petra i Pavla opširan opis tih sposobnosti. Petar je, na primjer, pisao:
“Starješine koje su među vama opominjem ja, ... Pasite stado Božje koje je među vama i nadzirite ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Božjoj volji; ne iz težnje za prljavim dobitkom, nego iz oduševljenja! Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve (skupštine), nego uvijek nastojte biti uzorom stadu”! (1. Petrova 5:1-3, ST).
Kad je Petar naglasio da starješine neka ne služe ‘iz težnje za prljavim dobitkom, nego iz oduševljenja’, logično je da je ponovio savjet po kojem je Mojsije izabrao ‘sposobne, bogobojazne, pouzdane ljude, koji mrze na nepravedni dobitak’ (2. Mojsijeva 18:21).
15. Koje zahtjeve je postavio Pavao za ‘starije muževe’?
15 Pavao je, pišući svom povjerljivom suradniku Titu, koji je služio na otoku Kreti u Sredozemnom moru, dao uputstva da ‘upotpuni što nedostaje’ u skupštinama i ‘da po svim gradovima postavi starješine (presbytérous)’. Zanimljivo je da grčka riječ prevedena sa “stariji muževi” sadrži značenje za “zrelog čovjeka, koji je prikladan radi svog iskustva i sposobnosti upravljati svojom obitelji ili narodom” (Episcopos y Presbyteros od profesora Manuela Guerre i Gómeza). Takovo razumijevanje je izraženo i u zahtjevima koje je Pavao jasno naveo Titu za one kršćane koji će biti prikladni (sposobni) služiti kao nadglednici. On je pisao:
“Ako je tko slobodan optužbe, jedne žene muž, ako su mu djeca vjernici i ako ih ne optužuju zbog razvrata ili nepokornosti. Jer nadglednik (grčki, episkopon) kao Božji upravitelj mora biti bez optužbe: ne samovoljan, ne sklon gnjevu, ne pijani svađalica, ne sklon tuči, ne lakom na nepošten dobitak, nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, zdravog razuma, pravedan, vjeran, koji se samosvladava, koji se čvrsto drži pouzdane riječi obzirom na svoju sposobnost poučavanja, da bi mogao i opominjati sa zdravom naukom i koriti one koji se protive” (Titu 1:5-9, NS).
Pažljivo razmatranje tih zahtjeva pomaže nam razumjeti, da je ‘stariji čovjek’ u kršćanskoj skupštini morao dostići visoko mjerilo ponašanja i duhovnosti.
16. Kako znamo da su starješine bili i nadglednici u prvom stoljeću n. r. vr.?
16 Zanimljivo je također zapaziti, kako Pavao upotrebljava grčke izraze presbyteros i episkopos, “stariji čovjek” i “nadglednik”. Iz ovoga možemo zaključiti da su prikladni stariji ljudi izvršavali dužnosti nadglednika u skupštinama. Drugi stavci pokazuju da je moglo biti više takvih ljudi—nadglednika u istoj skupštini (Djela apostolska 14:23; 20:28; Filipljanima 1:1).
17. a) Koje uvjete za nadglednika je Pavao naveo Timoteju? b) Zašto mora starješina biti djelotvoran u službi propovijedanja?
17 Pišući Timoteju, Pavao je također iznio uvjete za nadglednika, ali koristeći malo drugačije izraze, vjerojatno uzevši u obzir različite okolnosti (1. Timoteju 3:1-7). Budući da je prva kršćanska skupština bila po svojoj prirodi propovjednička organizacija, prihvatilo se kao samo po sebi razumljivim da ti stariji ljudi trebaju biti revni i u objavljivanju dobre vijesti. Tu nije bilo mjesta lijenosti. (Luka 24:46-48; 1. Korinćanima 9:16; usporedi Matej 25:24-27.)
Širenje otpada
18. Kako je otpad utjecao na položaj nadglednika?
18 Dok je skupština ulazila u drugo i treće stoljeće, stvari su se počele mijenjati. Prorečeni otpad je pustio korijen (Djela apostolska 20:29, 30; 2. Petrova 2:1). Častoljubivi ljudi su se podigli između samih starješina u skupštinama. Iz razornih poticaja počeli su gledati na svoju službu nadglednika kao na položaj vlasti i prestiža. Neki skupštinski nadglednici su čak postali “biskupi” i vladali dijecezom ili grupom crkava. Određeno vrijeme su za tu službu biskupa birani laici, od kojih su neki bili utjecajni vladari. Zato je jedan povjesničar katolicizma pisao: “To je stvorilo vrlo veliku opasnost, posebno od trenutka kada se povećao prestiž episkopata i otkad su uz te položaje bili vezani zapaženi prihodi i materijalni interesi ... (Zato) su se političari uzdigli do najutjecajnijih biskupskih časti.”
19. Kakve su konačne posljedice otpada?
19 Da, svaki je biskup postao uzvišen kao moćni monarh. To je opet pridonijelo razdorima i šizmama u kršćanstvu, koje je već odavno prestalo biti pravo kršćanstvo. Teokratsko uređenje sposobnih, poštenih, duhovno prožetih starješina-nadglednika izrodilo se u svećeničku hijerarhiju, i dobrovoljno služenje skupštini pretvoreno je u plaćenu profesiju za koju je trebalo dugogodišnje više obrazovanje u teologiji, filozofiji i kanonskom zakonu.
20. Koja pitanja sada zahtijevaju odgovore?
20 Znači li to da se više nikada nije trebalo obnoviti pravo kršćanstvo sa svojim prvobitnim teokratskim uređenjem za svaku skupštinu? Ili, da je zauvijek bila izgubljena blagotvorna jednostavnost službe koju su vršili ‘stariji muževi’ ili “nadglednici”? A što je sa Izaijinim proročanstvom koje ukazuje na uspon teokratske organizacije? Ono glasi: “Umjesto bakra, donijet ću zlato, mjesto željeza, donijet ću srebro, mjesto drva bakar, mjesto kamena željezo; i ja ću postaviti mir za nadglednike tvoje i pravdu za one koji će se za te starati” (Izaija 60:17, NS). U idućem članku naći ćemo odgovore na ova važna pitanja.
Možeš li odgovoriti?
□ Kakvi su ljudi bili izabrani u starom Izraelu da s Mojsijom dijele odgovornost suđenja?
□ U kakvom svojstvu su služili ‘stariji muževi’ kada su se Izraelci nastanili u Obećanoj zemlji?
□ Koje su neke od izvanrednih osobina, koje se očekuju od kršćanskih starješina ili nadglednika?
□ Kako je prorečeni otpad utjecao na starješinsko uređenje?
[Slika na stranici 22]
Stariji muževi Izraela služili su kao suci na gradskim vratima