Jobova besprijekornost — zašto je toliko značajna?
“Dokle dišem neću odstupiti od svoje besprijekornosti” (JOB 27:5, NS).
1. Tko je bio Job i odakle znamo da je uistinu živio?
JOB je bio osobit čovjek u povijesti. Ne samo da je bio jako bogat, nego su ga smatrali suosjećajnim sucem i vođom. Biblija kaže da je bio “najugledniji među svim istočnjacima” (Job 1:3; 29:12-25). Zajedno s Noom i Danijelom spominje se kao vrlo pravedan čovjek (Ezekijel 14:14, 20). Osim toga, Biblija predstavlja Joba kao primjer vrijedan oponašanja za sve kršćane, što je potvrda da je on bio stvarna, povjesna osoba (Jakov 5:11).
2. Kako možemo utvrditi kada je sotona iskušavao Joba?
2 Job je živio u zemlji Hus u današnjoj Arabiji. Nije bio Izraelac, no ipak obožavatelj Jehove, na što je Jehova obratio sotoninu pažnju. Božja tvrdnja da “njemu na Zemlji nema ravna, da je čovjek neporočan i pravedan” otkriva nam da u to vrijeme nije bilo drugog istaknutog sluge Božjeg (Job 1:8, ST). Stoga mora da je sotona iskušavao Joba u vrijeme dok su se njegovi dalji rođaci Izraelci nalazili u ropstvu u Egiptu — nakon što je godine 1657. pr. n. ere umro Josip kao istaknuti čuvar besprijekornosti, a prije nego je Mojsije započeo kretati putem svoje besprijekornosti.
3. Tko je napisao knjigu o Jobu i na koji je način dobio informacije?
3 Knjigu o Jobu je očito napisao Mojsije. Ali, kako je on saznao za Jobove kušnje? Kada je godine 1553. bio prisiljen pobjeći iz Egipta, nastanio se u zemlji Madijanskoj, nedaleko od zemlje Hus (2. Mojsijeva 2:15-25; Djela apostolska 7:23-30). Bilo je to u vrijeme posljednjih 140 godina Jobova života, kojima ga je Jehova blagoslovio (Job 42:16). Kad su kasnije Izraelci na kraju svog lutanja pustinjom stigli u blizinu zemlje Hus, Mojsije je mogao doznati nešto o Jobovim posljednjim godinama života i o njegovoj smrti.
Jobova ograničena spoznaja
4. a) Odakle je Job očito posjedovao spoznaju o Jehovi i zašto je nesumnjivo bio u vezi s potomcima Abrahama i Izaka? b) Kako je Job postao čovjekom istaknute besprijekornosti?
4 U vrijeme kad je bio kušan Job je posjedovao samo ograničenu spoznaju o Bogu i njegovim naumima, jer do tada nije bio još napisan nijedan dio Biblije. Ipak, Job je već mogao znati nešto o Jehovinu načinu postupanja s Abrahamom, Izakom, Jakovom i Josipom. Job je očito bio potomak Abrahamova brata Nahora, preko njegova prvorođenog sina Husa. Osim toga, Hus je bio brat Batuela, oca Izakove žene Rebeke, a Josipova pradjeda (1. Mojsijeva 22:20-23). Što god da je Job znao o Jehovinom načinu saobraćanja s Abrahamom i njegovim potomcima, on je nesumnjivo naučio cijeniti tu spoznaju, te se želio dopasti Jehovi. Tako je Job postao čovjekom istaknute čistoće, besprijekornim, Jehovi potpuno predanim čovjekom.
5. Što je to tako osobito odlikovalo Jobovu besprijekornost?
5 Nedugo nakon Josipove smrti u Egiptu, Jobova besprijekornost postaje predmetom razračunavanja između Jehove Boga i sotone u nevidljivim nebesima. Ali Job nije znao za to razračunavanje koje se vrtjelo oko njegove besprijekornosti. I baš to nepoznavanje razloga zašto mora trpjeti, čini njegovu nerazorivu besprijekornost toliko značajnom. Za korist svih kasnijih slugu Božjih Jehova je dao preko Mojsija zapisati pojedinosti tog razračunavanja u vezi s Jobovom besprijekornošću.
Sporno pitanje Jobove besprijekornosti
6. a) Kako se na jednom sastanku na nebu pokazalo da postoji sporno pitanje između Boga i sotone? b) Kad se pojavilo to sporno pitanje i što uključuje?
6 Knjiga o Jobu podiže koprenu nevidljivosti, posredujući nam pogled na jedan sastanak anđela, koji se pojaviše pred Jehovom Bogom na nebu. Jehova je tom prilikom podsjetio sotonu, koji je također bio prisutan, na Joba “kome na Zemlji nema ravna, čovjeka neporočna i pravedna, koji se boji Boga i kloni zla” (Job 1:8, ST). Očito je već postojalo sporno pitanje u vezi Jobove besprijekornosti. Ali, ono nije nešto novo. Sporno je pitanje iskrsnulo još u vrijeme kad je sotona odvukao Adama i Evu od Boga, tvrdeći takoreći da bi on to mogao učiniti sa svakim čovjekom, samo kad bi mu Bog dao priliku za to (1. Mojsijeva 3:1-6).
7. Koje objašnjenje o Jobovoj besprijekornosti se sotona osjetio prisiljenim dati i kako je izazvao Boga?
7 Sotona se na tom službenom sastanku na nebu osjetio prisiljenim objasniti što je prema njegovu mišljenju motiv Jobove besprijekornosti. “Zar se Job uzalud Boga boji?” upitao je on. “Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov?” “Ali pruži jednom ruku”, tražio je sotona, “i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!” (Job 1:9-11, ST).
8. a) Što je odgovorio Jehova na sotonin izazov? b) Koje je strašne udarce sotona zadao Jobu?
8 Jehova je prihvatio sotonin izazov. On je bio potpuno siguran u Jobovu besprijekornost, pa je odgovorio sotoni: “Nek ti bude! ... Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži” (Job 1:12, ST). Sotona je odmah počeo zadavati Jobu udarce. Razbojnici Sabeji oteše Jobu 1000 volova i 500 magarica i pobiše sve pastire osim jednoga. Zatim je sotona pustio vatru s neba, koja je progutala 7000 Jobovih ovaca zajedno s pastirima; samo je jedan preživio. Potom su tri čete Kaldejaca vođene od sotone otele 3000 Jobovih kamila, pobivši sve osim jednog pastira. I na kraju šalje sotona jak vjetar koji ruši kuću u kojoj je desetero Jobove djece slavilo neku svečanost i tako svi izginuše. Nakon svega, preživjeli iz tih nesreća prenose Jobu brzim slijedom sve te zastrašujuće vijesti (Job 1:13-19).
9. Zašto su Jobovi udarci bili posebno teško podnošljivi, no kako je Job reagirao na njih?
9 Kakove li nesreće! Čak da je Job i znao tko ih je prouzročio, bilo bi mu to teško podnijeti. Ali on to nije znao! Nije bio svjestan da se nalazi u središtu razračunavanja do kojeg je došlo na nebu, te da se Jehova koristi njime kako bi dokazao da ima ljudi koji će se unatoč nepravednim patnjama koje bi im sotona mogao nanositi, čvrsto držati svoje besprijekornosti. Ipak, u svojoj boli, misleći da je Bog bilo kako odgovoran za njegove gubitke, Job je uzviknuo: “Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” Da, “uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio” (Job 1:20-22, ST).
10. a) Koji je daljnji ustupak u vezi Joba tražio sotona i zašto je Jehova bio spreman učiniti ga? b) Što su bile posljedice jadnog stanja u koje je upao Job?
10 Kakvog li poniženja za sotonu kad je na jednom drugom sastanku anđela, Jehova rekao za Joba: “On je još postojan u svojoj neporočnosti!” Ali, sotona nije popuštao. Počeo je tvrditi da bi ga, kad bi mu se pružila prilika da nanese Jobu tjelesnu štetu, mogao navesti da prokune Boga u lice. Budući da je Jehova sve do ovog časa bio siguran u Jobovu besprijekornost, dozvolio je da sotona opet dirne u Joba, jedino da mu ne dira u život. Potom udari sotona “Joba zlim prištem od tabana do tjemena” (Job 2:1-8, ST). To je dovelo Joba u tako strašno jadno stanje da su ga počeli izbjegavati rođaci i prijatelji, a rugati mu se prijašnji znanci (Job 12:4; 17:6; 19:13-19; 30:1, 10-12).
11. Koji je daljnji udarac morao podnijeti Job i što je obzirom na sve te teškoće učinilo značajnom njegovu, sačuvanje besprijekornosti?
11 A zatim još jedan udarac! Jobova je žena oslabila u vjeri, stoga mu je rekla: “Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!” Ali, on joj je rekao: “Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?” U izvještaju čitamo da Job “u svemu tome nije sagriješio svojim usnama” (Job 2:9, 10, ST). Kad pomislimo da Job nije imao nikakvog uvida u razlog svojih patnji, onda razumijemo koliko je značajna njegova besprijekornost.
Druga vrsta napada
12. a) Tko su bili muževi koji su došli da utješe Joba? b) Kako je sotona iskoristio te muževe, nastavljajući iskušavati Joba?
12 Ali sotona se još uvijek ne predaje. Poslužio se sa tri tobože mudra čovjeka, koji su ili osobno poznavali Joba, ili su čuli da ga prati glas “najuglednijeg među svim istočnjacima”. Očito su znatno stariji od Joba (Job 1:3; 15:10; 32:6). Dvojica od njih čak su mu neki dalji rođaci. Elifaz Temenac je Abrahamov potomak preko Temana, Ezavova unuka, a Baldad Sušanin je potomak Abrahamova sina Suja (Job 2:11; 1. Mojsijeva 36:15; 25:2). Sofarovo je porijeklo nepoznato. Ova su trojica došla navodno da bi utješila Joba, no u stvarnosti sotona se poslužio njima kako bi potkopao Jobovu besprijekornost. Poput političkih službenika koji se, saslušavajući osobe, izdaju kao njihovi prijatelji, kako bi potkopali lojalnost zatvorenika i naveli ih na pružanje otpora državi, ti su “tješitelji” potaknuti od sotone, trebali navesti Joba da se okrene protiv svog Boga (Job 16:2, 3).
13. a) Što su po svom dolasku učinili Jobovi posjetitelji? b) Kojim je tokom krenula rasprava od samog početka?
13 Nakon svog dolaska tri su posjetitelja sedam dana i sedam noći nijemo promatrala Jobove muke i poniženje (Job 2:12, 13). Konačno je Elifaz, očito najstariji, počeo držati govor, utvrdivši opću temu i raspravu, koja se potom vodila u tri dijela. Govor Elifaza i njegovih drugova najvećim se dijelom sastojao iz optužbi. Job je nakon svakog govora svojih tužitelja pobijao njihove dokaze. Sofar nije sudjelovao u trećoj rundi rasprave, smatrajući očito da nema što više dodati. Tako je Sofar održao samo dva, a Elifaz i Baldad svaki po tri govora.
14. Koju su vrstu dokaza protiv Joba iznosila trojica muževa i kako je sotona upotrijebio sličnu taktiku protiv Isusa?
14 Elifazovi su govori duži, a jezik mu nešto blaži. Baldadovi govori ujedaju, a Sofarov je jezik još ujedljiviji. Dokazi su im toliko lukavo sačinjeni da idu u prilog sotoninoj namjeri da slomi Jobovu besprijekornost. Oni često iznose stvarne činjenice, ali im je naopaki okvir i primjena. Istu je taktiku upotrijebio sotona protiv Isusa. Spomenuvši jedan citat iz Pisma u kojem se kaže da će Božji anđeli sačuvati njegove sluge od štete, sotona je pozvao Isusa da dokaže kako je on Sin Božji, time da se baci s hrama (Matej 4:5-7; Psalam 91:11, 12). Sličnim se sotonskim razmišljanjima Job suočavao kroz duže vrijeme.
15. Što je Elifaz označio razlogom Jobovih teškoća?
15 Elifaz je u svom uvodnom govoru tvrdio kako su Jobove teškoće Božja osveta za njegove grijehe. “Kada su zatrti bili pravednici?” pita on. “Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti” (Job 4:7, 8, ST). Elifaz je dalje tvrdio da Bog ne vjeruje svojim slugama. “Ni slugama svojim više ne vjeruje”, rekao je Elifaz “i anđele svoje za grijeh okrivljuje — kako ne bi onda goste stanova glinenih” (Job 4:18, 19, ST).
16. Kako se Baldad priključio Elifazovu napadu i kojom se nepoštenom usporedbom poslužio?
16 Baldad se priključio napadu. “Ako li budeš čist i neporočan”, kaže on, “odsad će svagda on (Bog) nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku”. Baldad primjećuje kako rogoz i trstika usahnu bez vode, pa zaključuje odgovarajuće istini, da tako prolaze i “svi koji zaboravljaju Boga”. No, kakvog li krivog zaključka kad tu usporedbu primjenjuje na Joba i dodaje: “Tako propada nada bezbožnika” (Job 8:6, 11-13, ST).
17. Koje je teške primjedbe izrekao Sofar?
17 Još su teže Sofarove primjedbe. ‘Ali kada bi Bog htio progovorit i otvorit usta da ti odgovori!’, rekao je u tom smislu. ‘Bog zna što si učinio, ali te kažnjava blaže nego si zaslužio. Odbaci svoje grijehe, prestani činiti zlo, pa ćeš tada živjeti u sigurnosti uz mnogo prijatelja’ (Job 11:4-6, 14-20).
18. Kako sva trojica nastavljaju svojim napadima na Joba u drugom dijelu rasprave?
18 U drugom dijelu rasprave Elifaz nastavlja napadati Jobovu besprijekornost. ‘Gle, ne vjeruje svecima svojim, a kamoli gadnom i smrdljivom čovjeku. Bezbožnik se muči svega vijeka svojega’ (Job 15:14-16, 20). Gnjevan zbog toga što se Job svim silama brani protiv njegovih argumenata, Baldad kaže u smislu: ‘Tvoje će svjetlo potamnjeti, izblijedit će svako sjećanje na te. Tako se događa s onima koji zaboravljaju Boga’ (Job 18:5, 12, 13, 17-21). Ciljajući na Jobovo ranije bogatstvo, Sofar pita: ‘Zar tebi nije poznato da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička? Nebo krivicu njegovu otkriva’ (Job 20:4, 5, 26-29, ST).
19. a) Koju vrijednost pridaje Bog besprijekornosti čovjeka prema riječima Elifaza? b) Kako završava Baldad svoj napad na Joba?
19 Otvarajući treći krug rasprave, Elifaz pita: ‘Zar Bogu koristan može biti bilo koji čovjek? Ima li Bog koristi ako si ti neporočan?’ ‘Vrati se Bogu’, rekao je on, ‘i sredi svoje stvari, pa ćeš se obnoviti’ (Job 22:2, 3, 21-23). Baldad završava napad. ‘Tko se na Zemlji može pohvaliti da je čist?’ pita on. ‘Bog je tako krasan da mjesec i zvijezde ništa nisu u sporedbi s njim. Koliko li je onda beznačajniji čovjek — samo crv gledano s Božjeg stajališta!’ (Job 25:2-6).
Job se brani i biva ispravljen
20. a) Što je odgovorio Job na tvrdnju da su patnje od Boga dolazeća kazna za grijehe? b) Što je Job odlučio i odakle znamo da je Bog smatrao njegovu besprijekornost uistinu vrijednom?
20 Unatoč svojim strašnim patnjama Job nije ni za tren popustio lažnim dokazima svojih mučitelja. ‘Ako su patnje od Boga dolazeća kazna za grijehe, kako onda dolazi do toga da čak i zli ostaju na životu, da stare i bogate se?’ pita on (Job 21:7-13). Protivno onome što su govorili Jobovi tužitelji, Jehova cijeni sve koji su sačuvali besprijekornost, pobijajući time sotoninu tvrdnju da može svakoga odvratiti od služenja Bogu (Priče Salamunove 27:11; Psalam 41:12). Job je uvjeren u svoju besprijekornost, stoga uzvikuje: “Dokle dišem neću odstupiti od svoje besprijekornosti!” (Job 27:5, NS). No, on nije učinio ništa što bi opravdavalo njegov udes.
21. Što je Elijuv rekao Jobovim lažnim tješiteljima i u čemu se Job trebao ispraviti?
21 Mladić po imenu Elijuv pažljivo je slušao svaku riječ ove opširne rasprave. Sada je progovorio, rekavši Jobovim lažnim tješiteljima kako nijednim svojim govorom nisu dokazali da je Job grešnik (Job 32:11, 12). Potom se Elijuv obratio Jobu: “Posve sam jasno tvoje čuo riječi: ‘Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni! ... ... Al On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina ... Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi’” (Job 33:8-13, ST; 6:29; 13:24, 27; 19:6-8). Da, Job je bio previše zainteresiran za to da opravda sam sebe. No, s druge strane on nije nikada osudio Boga, niti je izgubio povjerenje u ispravnost svega što Bog radi.
22. a) Kako je reagirao Job nakon što je saslušao Jehovu? b) Što je tražio Bog od Jobovih lažnih tješitelja i kakav je bio konačni ishod te stvari za Joba?
22 Dok Elijuv privodi kraju svoj govor, provaljuje oluja a sam Jehova progovara kroz olujni vjetar: “Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Bokove svoje opaši ... ja ću te pitati, a ti me pouči.” Nakon što je saslušao Jehovu, Job priznaje da se prenaglio, govoreći bez potpune spoznaje, pa se stoga kaje “u prahu i pepelu”. Potom je Jehova osudio Elifaza i njegova dva prijatelja, a Joba je uputio da moli za njih. Job se na kraju vratio u prijašnje stanje; bio je blagoslovljen sa sedam sinova i tri lijepe kćeri, a primio je dvojinom toliko stoke koliko je ranije imao. Živio je još 140 godina, a potom umrije “star, nauživši se života” (Job 38:1-4; 42:1-7).
23. Kako treba utjecati na nas Jobova besprijekornost?
23 Job je uistinu bio pažnje vrijedan čovjek besprijekornosti! On nije mogao znati da je postao metom zlog sotoninog izazova. Time je još jače istaknuta njegova besprijekornost, jer iako je vjerovao da njegove patnje dolaze od Boga, niti je porekao Boga niti ga je prokleo. Kakove li pouke za nas, jer mi znamo odakle potječu kušnje naše besprijekornosti! Sigurno se moramo osjetiti navedenima oponašati Jobov primjer, napredujući u Jehovinu djelu, sasvim svejedno što bi još mogao protiv nas poduzeti Božji protivnik.
Možeš li odgovoriti?
◻ Radi kojih je činilaca Jobova besprijekornost značajna?
◻ Tko je posjetio Joba i što se sotona time nadao postići?
◻ Koje su dokaze protiv Joba iznosila ta trojica?
◻ Kako se Job branio, no u čemu se trebao ispraviti?
◻ Kakav je bio rezultat svega i na što se trebamo osjećati biti navedenima?
[Slika na stranici 9]
Sotona je poslao tri “tješltelja” kako bi naveli Joba da ustane protiv Boga