Ohrabrujmo jedan drugoga dok se približava dan
“Ohrabrujmo jedan drugoga, tim više što vidite da se približava dan” (HEBREJIMA 10:25, NS).
1, 2. Koji se dan približava, i kakav bi trebao biti stav Jehovinog naroda?
ONI koji danas sudjeluju u govorenju: ‘Dođi i uzmi od vode života’, ne izoliraju sami sebe. Dok se približava veliki dan Jehovine pobjede, oni primjenjuju biblijski savjet: “Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela, ne ostavljajući naše sastanke, kao što neki imaju običaj, nego ohrabrujmo jedan drugoga, tim više što vidite da se približava dan” (Hebrejima 10:24, 25, NS).
2 Pismo o tom ‘danu’ proriče kao o “Jehovinom danu” (2. Petrova 3:10, NS). Budući da je Jehova Najviši, svemoćni Bog, nijedan dan ne može sjajem premašiti njegov dan (Djela apostolska 2:20). On znači opravdanje njegovog suvereniteta kao Boga nad čitavim svemirom. Taj dan neusporedive važnosti se približava.
3. Kako se za kršćane u prvom stoljeću približavao Jehovin dan, i kako je sa nama danas?
3 Apostol Pavao je rekao kršćanima u prvom stoljeću n. e. da se Jehovin dan približava. Oni su sa radošću očekivali dolazak tog dana, no u to vrijeme taj dan je bio udaljen više od 1 900 godina (2. Solunjanima 2:1-3). Usprkos toj činjenici, oni su trebali biti ohrabreni zato što je taj dan sigurno trebao doći, i ako bi kršćani čvrsto prionuli uz tu vjeru, ušli bi u taj blagoslovljeni dan (2. Timoteju 4:8). U to vrijeme, vidjelo se da se taj dan približava. A za nas danas, Jehovin dan se zaista približio. Sva čudesna ispunjenja biblijskog proročanstva potvrđuju tu činjenicu koja potiče na radost. Ubrzo će ime našeg Boga Jehove biti posvećeno za svu vječnost (Luka 11:2).
Ohrabreni božanskim imenom
4. Tko je, prema Otkrivenju 19:6, postao Kralj, i kako se njegovo ime može razabrati?
4 Božansko ime bi trebalo biti predmet interesa čitavoj ljudskoj obitelji. Today’s English Version kaže: “Slavite Boga. Jer je Gospodin, naš Svemogući Bog, Kralj!” (Otkrivenje 19:6). Prema tom prijevodu Biblije iz dvadesetog stoljeća, on je Gospodin, svemogući Bog. Taj prijevod, kao i mnogi drugi suvremeni prijevodi, ne daje ime božanskog Bića koje počinje vladati kao Kralj. Međutim, božansko ime je uključeno u usklik “Aleluja!” (“Slavite Jah” ili “Slavite Jehovu”) koji se nalazi u gotovo svim prijevodima Otkrivenja 19:6. Tokom najvećeg dijela naše ere, božansko ime je bilo u biti prikriveno u biblijskim prijevodima. Ipak, kao što ćemo vidjeti, to je ime bilo veliko ohrabrenje Božjem narodu, kako u drevno tako i u suvremeno doba.
5, 6. (a) Zašto je Mojsije trebao znati ime Boga kojeg je zastupao? (b) Kakav je morao biti utjecaj na Izraelce kad je Mojsije istakao božansko ime?
5 Prisjetimo se da se, kad je Najviši Bog poslao Mojsija izraelskom narodu koji je bio zarobljen u zemlji Egipat, u mislima naroda kojem je Mojsije bio poslan, samo po sebi pojavilo pitanje tko ga je poslao. Mojsije je predvidio da će židovski narod koji je patio željeti znati ime Boga kojeg je on zastupao. U vezi toga čitamo u 2. Mojsijevoj 3:15 (NS): “Bog je još jednom rekao Mojsiju: ‘Ovo ćeš reći sinovima Izraelovim: “Jehova Bog vaših praotaca, Bog Abrahama, Bog Izaka i Bog Jakova, poslao me vama.” ’ To je moje ime do nedoglednog vremena, i to je spomen na mene iz naraštaja u naraštaj.”
6 Kad im je ta informacija bila naglašena, Izraelci su se morali osjećati vrlo ohrabreno. Njihovo oslobađanje je jamčio jedini pravi Bog, Jehova. I kako je samo moralo biti ohrabrujuće imati izgled upoznavanja sa Bogom kad će pokazati značenje svog osobnog imena — ne izolirajući oholo sam sebe! (2. Mojsijeva 3:13; 4:29-31).
7. (a) Kako znamo da su Isusovi učenici bili upoznati sa božanskim imenom? (b) Kako je Božje ime bilo potisnuto u pozadinu?
7 Učenici Gospodina Isusa Krista su također bili vrlo ohrabreni božanskim imenom, Jehova, i onim što je ono značilo (Ivan 17:6, 26). Tokom svoje zemaljske službe, Isus sigurno nije potiskivao božansko ime u pozadinu, i njegova namjera nije bila da njegovo vlastito ime, Isus, ima prednost. Tek je nakon početka prorečenog otpada od prave kršćanske vjere božansko ime bilo potisnuto u pozadinu, da, praktički izbrisano iz razgovora među kršćanima (Djela apostolska 20:29, 30). Kad se jednom počelo pridavati veću važnost imenu Božjeg Sina, zaklanjajući time ime Oca, oni koji su tvrdili da su kršćani našli su da je njihovo obožavanje Oca u sve većoj mjeri neosobno, da mu nedostaje obiteljska povezanost, i stoga nije jako ohrabrujuće.
8. Kakvu je trajnu posljedicu imalo za Božji narod prihvaćanje imena Jehovini svjedoci?
8 Kad su, stoga, Međunarodni istraživači Biblije povezani sa Društvom Kula stražara prihvatili 1931. ime Jehovini svjedoci, bio je to razlog za neizrecivu radost. Ne samo da je to poticalo na radost, nego je bilo i veliko ohrabrenje. Iz tog razloga, novonazvani Istraživači Biblije mogli su hrabriti jedan drugoga. (Usporedi Izaija 43:12.)
9. Što pravi kršćani misle o Onome kome su oni Svjedoci?
9 Kao posljedica toga, danas pravi kršćani nalaze prikladnim da ukazuju na Onoga kojem su oni prorečeni Svjedoci, upravo kao što je radio Isus Krist, njihov Vođa dok je bio ovdje na Zemlji (Otkrivenje 1:1, 2). Da, oni ukazuju samo na njega kao na onoga čije je ime Jehova (Psalam 83:18).
Ispunjeni radošću i svetim duhom
10-12. (a) Kakav će biti utjecaj djelujuće sile na Isusove sljedbenike? (b) Kako radošću potaknuti Svjedoci Jehove žele postupati jedan sa drugim?
10 Isus Krist je u svojim oproštajnim riječima rekao svojim apostolima: “Pođite stoga i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovijedio. I gle! Ja sam s vama sve dane do svršetka sustava stvari” (Matej 28:19, 20, NS).
11 Zapazi da su novopoučeni kršćani trebali biti kršteni u ime svetog duha. Taj sveti duh nije osoba, nego djelujuća sila od Jehove Boga, koju On upotrebljava posredstvom Isusa Krista. Na Pentekost, Jehova Bog je, kroz Isusa, izlio tu djelujuću silu na predane sljedbenike Isusa Krista (Djela apostolska 2:33). Oni su bili napunjeni tim svetim duhom, a jedan od izraza, ili plodova svetog duha je radost (Galaćanima 5:22, 23; Efežanima 5:18-20). Radost je potičuće svojstvo. Učenici su trebali biti napunjeni radošću svetog duha. Molitva koju je riječima izrazio apostol Pavao vrlo je prikladna: “Neka vas Bog koji daje nadu, radi vašeg vjerovanja, ispuni svakom radošću i mirom, da možete obilovati u nadi silom svetog duha” (Rimljanima 15:13, NS).
12 Ispunjeni tim duhom koji potiče na radost, današnji će Jehovini svjedoci, uključujući “veliko mnoštvo”, željeti, da, biti potaknuti, da ohrabruju jedan drugoga usred ovog neprijateljskog sustava stvari. U skladu sa time, apostol Pavao je govorio o razmjenjivanju ohrabrenja (Otkrivenje 7:9, 10; Rimljanima 1:12; 14:17).
Svaki razlog da budemo ohrabreni
13. Koje razloge imamo da budemo ohrabreni i da ohrabrujemo jedan drugoga?
13 Našavši se usred ovog sustava stvari, čiji je vladar pa čak i bog, protivnik svega što je pravedno, kršćani će željeti da ohrabruju jedan drugoga unutar kršćanske skupštine širom svijeta, koja je prožeta svetim duhom Jehove Boga (Jevrejima 10:24, 25; Djela apostolska 20:28). Imamo svaki razlog da budemo ohrabreni. Da, kako smo samo zahvalni što imamo točnu spoznaju Jehove i Njegovog Sina i djelujuće sile koju oni upotrebljavaju, naime, svetog duha! Kako smo samo zahvalni za nadu koju oni daju! Naše obožavanje je stoga ispunjeno radošću. Apostol Pavao je rekao kršćanima kojima je naslovio svoje pismo da bi trebali ohrabrivati jedan drugoga i izgrađivati jedan drugoga u svojoj najsvetijoj vjeri. Oni su trebali to činiti ‘tim više što su simbolično vidjeli da se približava dan’. Štoviše, kad političke sile Zemlje izbrišu kršćanstvo koje je to samo po imenu, zajedno sa svakom drugom krivom religijom, situacija će zahtijevati da još i više ohrabrujemo jedan drugoga.
14. Tko bi trebao ohrabrivati jedan drugoga, i kako?
14 Dok starješine predvode u ohrabrivanju stada u svojim pojedinačnim skupštinama, svi kršćani trebaju ohrabrivati jedan drugoga, kao što se upozorava u Jevrejima 10:25. Ustvari, to je kršćanski zahtjev. Ako si član skupštine, pružaš li to ohrabrenje? Mogao bi se pitati: ‘Kako bih to mogao? Što mogu učiniti?’ Kao prvo, zar nisu samo tvojom prisutnošću na sastancima i podupiranjem kršćanskog uređenja sva druga braća i sestre ohrabrena, kao što si i ti vjerojatno ohrabren kad vidiš druge kako vjerno prisustvuju skupštinskim sastancima? Njih također može ohrabriti tvoj primjer vjerne ustrajnosti. Tvojim nastavljanjem hodanja po kršćanskoj stazi usprkos životnim problemima i poteškoćama, nikada ne odustajući, možeš pružiti nadahnjujuć primjer.
Osujetiti obeshrabrenja od Đavola
15. Zašto Đavo ima ‘veliki gnjev’, i protiv koga?
15 Mi nismo jedini koji znamo da je Jehovin dan blizu. To zna i Sotona Đavo. Otkrivenje 12:12 (NS) nam govori da je sada jao za Zemlju “jer je Đavo sišao k vama, sa velikim gnjevom, znajući da ima malo vremena.” Kao što upućuje Otkrivenje 12:17 (NS), njegov veliki gnjev je upravljen protiv onih “koji drže Božje zapovijedi i imaju djelo svjedočenja za Isusa.” Đavo nas želi obeshrabriti — o tome nema sumnje! I on točno zna kako se treba truditi da to učini. On zna naše slabosti i probleme i na njih cilja.
16. Zašto Sotona upotrebljava obeshrabrenje kao oružje?
16 Zašto Đavo upotrebljava obeshrabrenje kao oružje? Zato što ono često djeluje. Čak i osoba koja je izdržala snažno protivljenje i progonstvo može pasti žrtvom obeshrabrenja. Sotona se želi narugati Jehovi Bogu i pokušava dokazati da može odvratiti ljude od toga da Mu služe. (Priče Salamunove 27:11; usporedi Job 2:4, 5; Otkrivenje 12:10.) Ako te uspije obeshrabriti, može prouzročiti da usporiš u svojoj službi Bogu; on čak može prouzročiti da prestaneš, da postaneš nedjelotvoran u propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu (2. Korinćanima 2:10, 11; Efežanima 6:11; 1. Petrova 5:8).
17. Kako su negativne posljedice obeshrabrenja bile vidljive u Mojsijevo vrijeme?
17 Negativne posljedice obeshrabrenja mogu se uočiti u slučaju Izraelaca u drevnom Egiptu. Nakon što je Mojsije govorio faraonu, taj tiranin je snažno povećao njihova bremena i svoj pritisak na njih. Bog je rekao Mojsiju da zajamči Izraelcima da će ih on zaista izbaviti, učiniti ih Svojim narodom, omogućiti im bijeg, i dovesti ih u zemlju obećanja. Mojsije je u tu svrhu govorio pred sinovima Izraelovim. No, 2. Mojsijeva 6:9 (NS) izvještava: “Oni nisu slušali Mojsija zbog obeshrabrenja i zbog teškog ropstva.” Sve dok Jehova nije uvjerio Mojsija i ohrabrio ga, ta je reakcija čak obeshrabrila Mojsija i odvratila ga od želje da govori faraonu što mu je bilo zapovijeđeno (2. Mojsijeva 6:10-13).
18. Zašto Božji narod ima veliku potrebu da osujeti obeshrabrenja koja je uzrokovao Đavo?
18 Sotona Đavo dobro zna negativne posljedice koje obeshrabrenje može imati na Božje sluge. Kao što kažu Poslovice 24:10 (NS): “Jesi li se pokazao obeshrabrenim u dan nevolje? Tvoja će snaga biti oskudna.” Budući da živimo tako duboko u vremenu kraja, trebamo biti duhovno snažni i jaki. Već je dovoljno loše to što se moramo boriti sa našim nesavršenostima, slabostima i greškama koje nas mogu sprečavati; no tu je i Sotona koji pokušava iskoristiti te pogreške, i zato trebamo pomoć.
Snažno se osloni na Kristovu žrtvu
19. Što će nam pomoći da osujetimo obeshrabrenje, i zašto?
19 S obzirom na to, velika pomoć je priprema otkupnine koju je Jehova omogućio posredstvom Isusa Krista. Mi možemo nadvladati ako se snažno oslanjamo na otkupninu. Opasno je umanjiti vrijednost te pripreme. Da, mi ćemo još griješiti ili počiniti grijeh, sve dok smo nesavršeni. No, ne trebamo biti obeshrabreni i odustati, smatrajući da nema nade, i tako upasti u Sotoninu stupicu. Znamo da imamo potpunu žrtvu za grijeh. Otkupnina može ukloniti grijehe. Ako smo dio ‘velikog mnoštva’, moramo imati potpunu vjeru i pouzdanje da možemo oprati svoje haljine i ubijeliti ih u krvi Janjeta (Otkrivenje 7:9, 14).
20. Kako Otkrivenje 12:10 ukazuje da veliki obeshrabritelj, Đavo, može biti svladan?
20 U Otkrivenju 12:10 (NS) Sotona je opisan kao “tužitelj naše braće, koji ih optužuje dan i noć pred našim Bogom”. Kako možemo pobijediti takvog zlog tužitelja i nakaznog obeshrabritelja? Redak 11. tog poglavlja pruža odgovor: “Pobijedili su ga zbog krvi Janjeta i zbog riječi njihova svjedočenja, i nisu ljubili svoje duše ni licem u lice sa smrću.” Jehovin narod stoga treba sačuvati puno pouzdanje u otkupnu žrtvu, krv Janjeta. Snažno se drži ohrabrenja koje dolazi od svjedočenja, redovno posredujući dobru vijest o Božjem Kraljevstvu kome god možeš.
21. Kako bismo nepažnjom mogli sudjelovati u Đavolovom djelu obeshrabrivanja naše braće?
21 Ponekad, čak nepažnjom, možemo sudjelovati u Đavolovom djelu obeshrabrivanja naše braće. Kako? Ako postajemo previše kritični, previše zahtijevamo ili smo pretjerano pravedni (Propovjednik 7:16). Svaki od nas ima nedostatke i slabosti. Nemojmo igrati na njih kao što to radi Đavo. Govorimo radije ohrabrujuće o našoj braći i Jehovinom narodu kao organiziranoj skupini. Mi želimo nastaviti poticati jedan drugoga i tako čuvati jedan drugoga od malodušnosti.
Ohrabrivati dok se približava dan
22, 23. (a) Zašto ne bismo trebali prepuštati samo starješinama da budu izvorom ohrabrenja? (b) Kako nadglednici u kršćanskoj skupštini mogu biti ohrabreni?
22 Mi bismo trebali čvrsto odlučiti da uvijek ohrabrujemo jedan drugoga dok se približava dan. Ohrabruj druge svojim vjernim primjerom i riječima utjehe. Oponašaj Jehovu i Gospodina Isusa Krista u tom pogledu. Nemoj jednostavno prepustiti skupštinskim starješinama da samo oni budu izvor ohrabrenja, jer je i njima samima potrebno ohrabrenje. Oni imaju slabosti i nedostatke isto kao i ostatak stada, i moraju se suočavati s istim problemima u brizi za svoje obitelji u raspadajućem svijetu. Uz to, oni imaju ono što je Pavao opisao kao tjeskobna briga za skupštine (2. Korinćanima 11:28, 29). Njihov posao je težak — trebaju ohrabrenje.
23 Ti možeš jako ohrabriti one na položajima nadgledništva u kršćanskoj skupštini time da surađuješ sa njima. Tada ćeš slijediti savjet iz Hebrejima 13:17 (NS): “Budite poslušni onima koji predvode među vama i budite podložni, jer oni neprestano bdiju nad vašim dušama kao oni koji će položiti račun; da to mogu činiti s radošću, a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu.”
24. Što bismo trebali raditi u ovo vrijeme obeshrabrenja, i zašto?
24 Živimo u vremenu obeshrabrenja. Čovječja srca zaista gube svijest od straha i očekivanja onoga što dolazi na nastanjenu Zemlju, kao što je Isus prorekao (Luka 21:25, 26). Uz toliko mnogo problema koji su skloni da nas potište ili obeshrabre, “ohrabrujmo jedan drugoga, tim više što vidite da se približava dan”. Slijedimo dobar savjet apostola Pavla iz 1. Solunjanima 5:11 (NS): “Nastavite tješiti se međusobno i izgrađivati jedan drugoga, kako to već zapravo i činite.”
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto bi kršćani trebali ohrabrivati jedan drugoga, čak i više nego prije?
◻ Kako je spoznaja božanskog imena bila ohrabrujuća Jehovinom narodu?
◻ Na koje načine mi osobno možemo ohrabrivati jedan drugoga?
◻ Zašto moramo izbjegavati sudjelovanje u Đavolovom djelu obeshrabrivanja naše braće?
[Slika na stranici 26]
Starješine predvode u ohrabrivanju stada u svojim skupštinama