Trebaju li kršćani držati dan odmora?

LIPANJ je bio iznimno kišovit. Zbog toga je za vrijeme teniskog turnira u Wimbledonu 1991. prekinuta stoljećima stara svjetovna tradicija. Po prvi puta u povijesti, mečevi su se igrali u nedjelju kako bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme. Ne računajući povremeno zaobilaženje pravila, kao što je bilo u ovom slučaju, nedjelja ostaje sveti dan odmora u Engleskoj, kao i u mnogim drugim zemljama.

Neki ljudi drže jedan drugi dan odmora. Židovi širom svijeta striktno drže Sabat od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu. Tokom Sabata, avioni izraelske državne avio-kompanije ne lete, a u nekim gradovima ne radi javni prijevoz. U Jeruzalemu su tradicionalisti zatvorili neke ulice kako bi spriječili sav promet koji smatraju nedopuštenim na Sabat.

Činjenica da mnoge religije još uvijek drže tjedni dan odmora ili sabat povlači za sobom nekoliko pitanja. Da li je držanje Sabata samo za Židove? Zašto je većina religija kršćanstva prihvatila jedan drugi dan odmora? Da li držanje tjednog dana odmora ostaje biblijski zahtjev još i danas?

Da li je sabat uvijek postojao?

Prvo biblijsko spominjanje sabata nalazimo u knjizi 2. Mojsijevoj. Dok su Izraelci bili u pustinji, od Jehove su primali manu, čudesnu hranu. Svaki šesti dan tjedna trebali su sakupiti dvostruku količinu, budući da je sedmi dan trebao biti “sabat Jehovi” tokom kojeg je svaki posao bio zabranjen (2. Mojsijeva 16:4, 5, 22-25, NW).

Osim toga, Izraelcima je bio dan Sabat kako bi ih podsjetio da su bili robovi u egipatskoj zemlji. Taj podsjetnik bio bi od malo značaja da su već ranije slijedili takav zakon. Stoga su propisi koji su upravljali Sabatom bili dani samo Izraelu (5. Mojsijeva 5:2, 3, 12-15).

Pretjerano pedantni i opterećujući postupci

Budući da Mojsijev zakon nije bio vrlo detaljan s obzirom na Sabat, rabini su kroz stoljeća sastavili brojne zabrane, koje su uglavnom zabranjivale sve oblike rada na Sabat. Prema Mišni, zabranjeni rad bio je grupiran u 39 glavnih kategorija, kao što su šivanje, pisanje i rad na gospodarstvu. Mnogi od tih propisa ne temelje se na Bibliji. Citirajući Mišnu, Encyclopædia Judaica priznaje da su ti propisi kao “planine koje vise na dlaci, jer u Pismima ima malo o toj temi, a pravila je mnogo.”

Da bi se primijenila zapovijed da čovjek ne bi smio ‘odlaziti sa svojega mjesta u sedmi dan’, određena je maksimalna udaljenost i to je nazvano “Sabatni limit”. Prema nekim izvorima, to je odgovaralo udaljenosti od dvije tisuće lakata, ili oko 900 metara (2. Mojsijeva 16:29). Međutim, taj se propis mogao lukavo zaobići: Večer prije toga, hrana za Sabat mogla se ostaviti na udaljenosti od dvije tisuće lakata od kuće. Ta lokacija bi se tada smatrala produžetkom obiteljskog doma, a od te točke moglo se računati drugih dvije tisuće lakata.

U Isusovo vrijeme bila su na snazi mnoga od tih ograničenja koja je postavio čovjek. Tako su religiozni vođe prigovorili njegovim učenicima što su trgali klasove žita da bi jeli dok su prolazili kroz žitna polja. Bili su optuženi da krše Sabat — trganje žita smatralo se žetvom, a na trljanje se gledalo kao na mljevenje. Isus je u nekoliko prilika otvoreno osudio takva ekstremna gledišta, jer su ona pogrešno prikazivala duh Jehovinog zakona (Matej 12:1-8; Luka 13:10-17; 14:1-6; Ivan 5:1-16; 9:1-16).

Sa subotnjeg na nedjeljni sabat

“Nedjelja će se čuvati za pobožno služenje Bogu.” Tako glasi Četvrta zapovijed o Sabatu kako je prezentira Katolička crkva. Nedavno objavljeni francuski Catéchisme pour adultes objašnjava: “Kršćanska nedjelja svetkuje se dan nakon Sabata: osmoga dana, to će reći, prvoga dana novoga stvaranja. Ona se prilagođava bitnim počelima Sabata, ali se usredotočuje na Kristovu Pashu.” Kako je došlo do te promjene sa subotnjeg na nedjeljni sabat?

Čak i ako je nedjelja bila dan na koji je Isus uskrsnuo, za rane kršćane to je bio radni dan kao i svaki drugi. No, odluka koncila laodicejske crkve (druga polovica četvrtog stoljeća n. e.) otkriva da je, prolaskom vremena, židovski Sabat u subotu bio zamijenjen “kršćanskim” sabatom u nedjelju. Taj je kanon “zabranio kršćanima da se judaiziraju i da budu besposleni na dan [židovskog] Sabata, a Gospodinov dan [dan tjedna na koji je uskrsnuo] treba se svetkovati na kršćanski način”. Od tada nadalje, pristaše nazovikršćanstva morali su raditi u subotu a uzdržavati se od posla u nedjelju. Kasnije se od njih zahtijevalo da prisustvuju misi u nedjelju.

Uz podršku svjetovnih vlasti, rad u nedjelju ubrzo je bio zabranjen po cijelom kršćanskom svijetu. Od šestog stoljeća nadalje, prijestupnici su bili kažnjavani novčanom globom ili bičevani, a njihovi volovi mogli su biti konfiscirani. U pojedinim prilikama, nepokajnički grešnici mogli su biti prisiljeni da budu sluge.

U stanovitom smislu, zakoni koji su se odnosili na prihvatljiv posao u nedjelju bili su isto tako kompleksni kao i tradicije koje su upravljale židovskim Sabatom. Dictionnaire de théologie catholique daje opširna objašnjenja o razvoju crkvene kazuistike i, između zabranjenih stvari, spominje ropski rad, poljoprivredni rad, parnice, trgovanje i lov.

Paradoksalno je da se na židovski Sabat ukazivalo kao na opravdanje za te zabrane. New Catholic Encyclopedia spominje zakone cara Karla Velikog o nedjelji: “Pojam Sabata, izričito pobijan po sv. Jeronimu te osuđen kao židovski i nekršćanski po koncilu u Orléansu 538, jasno je bio naveden u Karlovu nalogu iz 789, koji je zabranio svaki rad u nedjelju jer predstavlja kršenje [Deset zapovijedi].” Prema tome, iako je crkvi odgovaralo da vidi kako građanske vlasti nameću nedjelju kao dan odmora, ona je dozvolila toj svjetovnoj ruci da opravda ta ograničenja na osnovu zakonskog temelja koji je crkva odbacila, naime, Mojsijev zakon u vezi sa Sabatom.

Nebiblijsko stajalište

Stoljećima ranije, nekoliko Crkvenih Otaca i posebno Augustin, ispravno su izjavili da je Sabat bio privremeno uređenje namijenjeno za Židove. Time su ti Crkveni Oci jednostavno prihvatili ono što objašnjavaju Kršćanska grčka pisma, naime, da je Sabat integralni dio saveza Zakona koji je ukinut Isusovom žrtvom (Rimljanima 6:14; 7:6; 10:4; Galaćanima 3:10-14, 24, 25).

U suvremenom Vocabulaire biblique citiran je protestantski teolog Oscar Cullmann koji je priznao da “budući da je Isus došao, umro i uskrsnuo, svetkovine S[tarog] Z[avjeta] sada su ispunjene, i zadržati ih ‘znači vraćati se natrag starome savezu, kao da Krist nikada nije došao’ ”. Da li je, nakon razmatranja ove neosporne misli, moguće opravdati prinudno držanje Sabata?

Danas katolički autori općenito traže podršku u Djelima apostolskim 20:7 gdje se govori o ‘prvom danu sedmice’ (nedjelji), kad se Pavao sreo sa svojim suradnicima da zajednički nešto pojedu (St). Međutim, to je jednostavno stvar detalja. Ništa u ovom tekstu niti u drugim biblijskim recima ne ukazuje da je taj izvještaj trebao biti primjer koji su kršćani trebali slijediti, a sigurno ne obaveza. Da, nedjeljnom držanju sabata nedostaje biblijska potpora.

Što ostaje za kršćane?

Iako kršćani nisu pod obavezom da drže tjedni dan odmora, oni su ipak pozvani da drže odmor jedne druge vrste. Pavao to objašnjava osobama koje su kao i on bile židovski kršćani, govoreći: “Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu. (...) Da se postaramo dakle ući u taj pokoj” (Jevrejima 4:4-11). Ranije su ti Židovi, prije nego su postali kršćanima, slijedili Mojsijev zakon toliko savjesno koliko su god to mogli. Sada ih Pavao više nije ohrabrivao da traže spasenje kroz djela već da umjesto toga ‘počinu’ od svojih mrtvih djela. Odsada su trebali imati vjeru u Isusovu žrtvu, koja je jedino sredstvo po kojem bi čovječanstvo moglo biti pravedno u Božjim očima.

Kako mi danas možemo pokazati isti obzir prema Božjem gledištu? Poput svih ostalih, Jehovini svjedoci, kao razumni ljudi, cijene tjedni dan odmora od svjetovnog posla, koji je na snazi u mnogim zemljama. To im dozvoljava da odvoje vrijeme za obiteljsko druženje i okrepu. No, to se naročito pokazalo razdobljem i za druge kršćanske dužnosti (Efežanima 5:15, 16). One uključuju sastanke i sudjelovanje u javnoj službi, posjećivanje bližnjih da bi im prenijeli biblijske informacije o nadolazećem vremenu kad će vjerujuće čovječanstvo uživati u svijetom raširenom miru. Ako želite saznati nešto o tome, Jehovini svjedoci će vam rado pomoći, bez obzira da li je to u subotu, nedjelju ili bilo koji drugi dan u tjednu.

[Slika na stranici 28]

Isus je savršeno držao zakon Sabata, umjesto židovskih tradicija

[Slika na stranici 29]

Kršćanske dužnosti donose okrepu u dane odmora od svjetovnog posla