Tko je dostojan da ga se naziva rabinom?

JEDAN turist koji nije očekivao prometni zastoj nije imao izgleda da na vrijeme stigne na aerodrom. Stotine policajaca pokušavale su upravljati prometom dok su čuvale više od 300 000 ožalošćenih koji su se nagurali na ulice Jeruzalema. The Jerusalem Post nazvao je to “pogrebnom povorkom veličine obično rezervirane samo za predsjednike, kraljeve ili totalitarne diktatore”. Tko je mogao izazvati takav izljev odanosti, koji je satima paralizirao izraelski glavni grad? Bio je to uvaženi rabin. Zašto rabinski položaj ulijeva toliko poštovanje i izaziva toliku privrženost među Židovima? Kada se prvi put počeo koristiti izraz “rabin”? Na koga se s pravom odnosi?

Je li Mojsije bio rabin?

Najpoštovanije ime u judaizmu je Mojsije, posrednik izraelskog saveza Zakona. Religiozni Židovi nazivaju ga “Mojsije ‘naš rabin’”. Međutim, Mojsija se nigdje u Bibliji ne označava titulom “rabin”. Izraz “rabin” zapravo se uopće ne pojavljuje u Hebrejskim pismima. Kako su onda Židovi počeli tako označavati Mojsija?

Prema Hebrejskim pismima, odgovornost i autoritet da poučavaju i objašnjavaju Nauk (Zakon) dobili su potomci Arona, svećenici iz Levijevog plemena (3. Mojsijeva 10:8-11; 5. Mojsijeva 24:8; Malahija 2:7). Međutim, u drugom je stoljeću pr. n. e. unutar judaizma započela tiha revolucija koja je otada trajno utjecala na židovski način razmišljanja.

U vezi s tim duhovnim preobrazbama piše Daniel Jeremy Silver u A History of Judaism: “U [to] je vrijeme klasa nesvećeničkih pismoznalaca i izučavatelja započela osporavati zakonitost svećeničkog monopola nad tumačenjem Tore [Mojsijevog nauka]. Svi su se složili da su svećenici neophodni kao hramski službenici, no trebaju li imati posljednju riječ u pitanjima koja se odnose na Toru?” Tko su bili poticatelji ovog osporavanja autoriteta svećeničke klase? Nova skupina unutar judaizma, koja se zvala farizeji. Silver nastavlja: “Farizeji su upis na svoja učilišta temeljili na sposobnostima, a ne na rođenju [svećeničkom porijeklu], i oni su u religiozno vodstvo uveli novu klasu Židova.”

U prvom su stoljeću n. e. oni koji su završili farizejska učilišta postali poznati kao učitelji, odnosno gospoda, židovskog nauka. U znak poštovanja, drugi su im se Židovi počeli obraćati s “moj učitelju”, odnosno “moj gospodine”, na hebrejskom rabbi.

Ništa nije moglo pridati veću autoritativnost ovoj novoj tituli nego da se primijeni na onoga koga se smatralo najvećim učiteljem u židovskoj povijesti, na Mojsija. Zbog toga se umanjivao značaj svećenstva, dok je jačala predodžba o sve većem utjecaju farizejskog vodstva. Tako je, više od 1 500 godina nakon svoje smrti, Mojsije retroaktivno imenovan “rabinom”.

Oponašati gospodina

Iako je narod ponekad koristio izraz “rabin” (“moj gospodin”) da bi označio druge učitelje koje je poštovao, taj se izraz obično odnosio na istaknute učitelje među farizejima, na “mudrace”. Autoritet svećenstva zapravo je nestao s razorenjem hrama 70. n. e., a farizejski rabini postali su neosporni vođe judaizma. Njihov nedostižan položaj izazvao je razvoj jedne vrste kulta usredotočenog na rabinske mudrace.

Govoreći o ovom prijelaznom periodu u prvom stoljeću n. e., profesor Dov Zlotnick komentira: “‘Pažnja koja se posvećivala Mudracima’, postala je važnijom od proučavanja Tore.” Židovski izučavatelj Jacob Neusner dalje objašnjava: “‘Učenik mudracâ’ jest onaj tko je prionuo uz rabina. On to čini zbog toga što želi naučiti ‘Toru’. (...) Tora se ne uči posredstvom nauka, nego promatrajući utjelovljenje nauka u gestama i postupcima živućih mudraca. Oni poučavaju nauk onim što čine, a ne samo onim što kažu.”

Izučavatelj Talmuda Adin Steinsaltz potkrepljuje to, pišući: “Sami su mudraci rekli: ‘Nevezani razgovori, šale ili usputne izjave mudraca jesu ono što treba proučavati.’” U kojem se omjeru to moglo sprovoditi? Steinsaltz primjećuje: “Ekstreman primjer toga bio je učenik koji se navodno sakrio pod krevet svog velikog učitelja kako bi otkrio kako se ovaj ponaša prema svojoj ženi. Kad su ga ispitivali o njegovoj radoznalosti, mladi je učenik odgovorio: ‘I to je Tora te zaslužuje da se proučava’, a taj su pristup i rabini i učenici prihvatili kao valjan.”

Zbog toga što se stavljao toliki naglasak na rabina umjesto na Toru — učenjem Tore posredstvom rabina — judaizam je od prvog stoljeća n. e. pa nadalje postao religija usmjerena na ulogu rabina. Osoba se nije približila Bogu posredstvom nadahnute napisane Riječi, nego posredstvom osobnog uzora, gospodina, rabina. Dakle, logično je da se naglasak s nadahnutih Pisama prebacio na usmeni nauk i predaje koje su poučavali ti rabini. Otada se židovska literatura, kao što je Talmud, više usredotočuje na rasprave, anegdote i ponašanje rabinâ nego na Božje objave.

Rabini kroz vjekove

Iako su imali ogroman autoritet i utjecaj, rani rabini nisu svojom religioznom aktivnošću zarađivali za život. Encyclopaedia Judaica kaže: “Rabin opisan u Talmudu bio je (...) sasvim drugačiji od suvremenog nosioca te titule. Talmudski rabin bio je onaj koji tumači i objašnjava Bibliju i Usmeni Nauk te je gotovo uvijek imao posao kojim je zarađivao za život. Tek je u srednjem vijeku rabin postao (...) učitelj, propovjednik i duhovni poglavar židovske skupštine ili zajednice.”

Kad su rabini svoj položaj pretvorili u plaćeno zanimanje, neki su se tome otvoreno protivili. Majmonides, ugledni rabin iz 12. stoljeća koji je zarađivao za život radeći kao liječnik, oštro je kritizirao takve rabine. “[Oni] su u svoju korist odredili novčana potraživanja od pojedinaca i zajednica te su prouzročili da ljudi misle, što je krajnja ludost, da je obavezno i ispravno [financijski] pomagati mudracima, izučavateljima i ljudima koji proučavaju Toru, jer njihova je Tora njihovo zvanje. No sve je to pogrešno. Niti u Tori niti u izrekama mudraca ne postoji niti jedna jedina riječ koja bi to podržavala” (Komentar Mišne, Avot 4:5). No buduće generacije rabina nisu se obazirale na Majmonidesovu kritiku.

Kako je judaizam ušao u suvremeno doba, razdijelio se na frakcije reformnog, konzervativnog i ortodoksnog vjerovanja. Za mnoge su Židove religijsko vjerovanje i običaji postali sporedna stvar u odnosu na druge preokupacije. Zbog toga je oslabio položaj rabina. Rabin je, uglavnom, bio zaređeni poglavar skupštine, koji je radio kao plaćeni, profesionalni učitelj i savjetnik za članove svoje skupine. Međutim, među ultraortodoksnim hasidskim skupinama, pojam rabina kao gospodina i uzora razvijao se i dalje.

Zapazi komentare Edwarda Hoffmana u njegovoj knjizi o hasidskom Chabad-Lubavitch pokretu: “Rani hasidi također su naglašavali da u svakoj generaciji postoji jedan jedini židovski vođa, cadik [pravedni], koji je ‘Mojsije’ svog vremena, onaj čija su spoznaja i odanost drugima neusporedivi. Svaka je skupina hasida smatrala da njihov rebe [“rabin” na jidišu] svojom pobožnošću koja ulijeva strahopoštovanje čak može utjecati na odredbe Svemoćnoga. Ne samo da je bio poštovan kao uzor zbog svojih otvorenih rasprava nego se smatralo da sâm njegov način života (‘kako veže vezice na cipelama’, kako je bilo rečeno) uzvisuje ljudsku prirodu i istančano ukazuje na put prema božanskom.”

“Ne dopustite da vas nazivaju rabbi”

Isus, Židov iz prvog stoljeća koji je osnovao kršćanstvo, živio je u vrijeme kad je u judaizmu počelo prevladavati farizejsko shvaćanje uloge rabina. On nije bio farizej niti se školovao na njihovim učilištima, no ipak su ga zvali rabi (Marko 9:5; Ivan 1:38; 3:2).

Osuđujući rabinski trend u judaizmu, Isus je rekao: “Na Mojsijevu stolicu zasjeli su književnici i farizeji. Vole pročelje na gozbama, prva mjesta u sinagogama, pozdrave na javnim mjestima i da ih ljudi nazivaju ‘rabbi’. Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog Učitelja, a svi ste braća!” (Matej 23:2, 6-8, St).

Isus je upozorio na razliku svećenik-laik koja se razvijala unutar judaizma. Osudio je takvo pretjerano isticanje ljudi. “Imate samo jednog Učitelja”, odvažno je izjavio. Tko je bio taj učitelj?

Mojsije, “kojega Gospodin pozna licem k licu” i kojeg su sami mudraci nazivali “naš rabin” bio je nesavršen čovjek. Čak je i on činio greške (5. Mojsijeva 32:48-51; 34:10; Propovjednik 7:20). Umjesto da je Mojsija isticao kao najveći uzor, Jehova mu je rekao: “Proroka ću im podignuti izmedju braće njihove, kao što si ti, i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim. A ko god ne bi poslušao riječi mojih, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti” (5. Mojsijeva 18:18, 19).

Biblijska proročanstva dokazuju da su se te riječi ispunile na Isusu, Mesiji.a Isus ne samo da je bio “kao” Mojsije; on je bio veći od Mojsija (Jevrejima 3:1-3). Pisma pokazuju da je Isus bio rođen kao savršen čovjek i da je za razliku od Mojsija služio Bogu ‘bez grijeha’ (Jevrejima 4:15).

Slijediti Uzor

Revno proučavanje svakog rabinovog postupka i riječi nije Židove približilo Bogu. Iako neki nesavršen čovjek može biti uzor vjernosti, ako proučavamo i oponašamo svaki njegov postupak, oponašat ćemo kako njegova dobra svojstva tako i njegove greške i nedostatke. Davat ćemo neprimjerenu slavu stvorenju umjesto Stvoritelju (Rimljanima 1:25).

No Jehova je čovječanstvu dao Uzor. Prema Pismima, Isus je imao predljudsko postojanje. On je zapravo nazvan “obličje[m] Boga što se ne vidi, koji je rodjen prije svake tvari” (Kološanima 1:15). Budući da je nebrojena tisućljeća služio na nebu kao Božji “predradnik”, Isus je u najboljem položaju da nam pomogne upoznati Jehovu (Priče Salamunove 8:22-30, NW; Ivan 14:9, 10).

Stoga je Petar mogao pisati: “Kr[i]st postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo njegovijem tragom” (1. Petrova 2:21). Apostol Pavao hrabrio je kršćane da ‘gledaju na načelnika vjere i usavršitelja Isusa’. Osim toga, objasnio je da je u njemu “sve blago premudrosti i razuma sakriveno” (Jevrejima 12:2; Kološanima 2:3). Niti jedan čovjek — niti Mojsije niti bilo koji rabinski mudrac — nije vrijedan takve pažnje. Ako nekoga treba revno oponašati, onda je to Isus. Božji sluge ne trebaju titule kao što je rabin, osobito s obzirom na njihovo suvremeno značenje, no ako je itko zaslužio da ga se naziva rabinom, onda je to Isus.

[Bilješke]

[Zahvala na stranici 28]

© Brian Hendler 1995. Sva prava pridržana