Pitanja čitalaca

Na koga je Pavao mislio kada je u 2. Korinćanima 6:14 upotrijebio izraz “nevjernici”?

U 2. Korinćanima 6:14 stoji: “Ne ujarmljujte se nejednako s nevjernicima.” Pročitamo li kontekst, postaje nam jasno da Pavao govori o pojedincima koji nisu dio kršćanske skupštine. Ovo objašnjenje u skladu je s drugim biblijskim recima u kojima je Pavao također koristio izraze “nevjernik” ili “nevjernici”.

Naprimjer, Pavao ukorava kršćane zato što se sude “pred nevjernicima” (1. Korinćanima 6:6). U ovom slučaju nevjernici su bili korintski suci. U svom drugom pismu Pavao kaže da je Sotona “zaslijepio umove nevjernika”. Oči tih nevjernika prekrivene su ‘koprenom’, tako da do njih ne dopire dobra vijest. Ti nevjernici ne žele služiti Jehovi, a to se vidi iz onoga što je Pavao ranije objasnio: “Kad dođe do obraćenja Jehovi, koprena se uklanja” (2. Korinćanima 3:16; 4:4).

Neki nevjernici odali su se bezakonju ili idolopoklonstvu (2. Korinćanima 6:15, 16). Međutim, ne protive se svi Jehovinim slugama. Neki pokazuju zanimanje za istinu. Mnogima je bračni drug kršćanin i oni žele ostati u braku sa svojim supružnikom (1. Korinćanima 7:12-14; 10:27; 14:22-25; 1. Petrova 3:1, 2). No, Pavao dosljedno koristi izraz “nevjernik” kada govori o pojedincima koji, kao što je već spomenuto, nisu dio kršćanske skupštine, koju sačinjavaju “vjernici u Gospodinu” (Djela apostolska 2:41; 5:14; 8:12, 13).

Načelo iz 2. Korinćanima 6:14 kršćanima pruža dragocjeno vodstvo na svim područjima života i često se citira kao mudar savjet kršćanima koji žele stupiti u brak (Matej 19:4-6). Predani i kršteni kršćanin razborit je i ne traži bračnog druga među “nevjernicima”, odnosno onima koji ne služe Jehovi, budući da su njihova mjerila, ciljevi i vjerovanja toliko različita od onih koja pravi kršćanin zastupa.

Međutim, što je s pojedincima koji proučavaju Bibliju i povezani su s kršćanskom skupštinom? Što je s nekrštenim objaviteljima? Jesu li i oni “nevjernici”? Nisu. Osobe koje su prihvatile istinu i dobru vijest te napreduju prema krštenju ne može se zvati nevjernicima (Rimljanima 10:10; 2. Korinćanima 4:13). Za Kornelija je prije nego što se krstio rečeno da je ‘pobožan čovjek koji se boji Boga’ (Djela apostolska 10:2).

Bi li onda bilo mudro da se predani kršćanin udvara nekome i stupi u brak s nekim tko je postao nekršteni objavitelj, budući da se, strogo uzevši, Pavlov savjet zapisan u 2. Korinćanima 6:14 ne odnosi na ovakvu situaciju? To ipak ne bi bilo mudro. Zašto? Razlog je izravan savjet koji je Pavao dao u vezi s kršćankama koje su udovice. On je napisao: “Slobodna je da se uda za koga želi, samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39). Dakle, ovaj savjet potiče predane kršćane da bračnog druga traže samo među onima koji su “u Gospodinu”.

Što znači izraz “u Gospodinu” i njemu srodan izraz “u Kristu”? Pavao o osobama koje su “u Kristu” ili “u Gospodinu” govori u Rimljanima 16:8-10 i Kološanima 4:7. Ako pročitaš te retke, vidjet ćeš da su takve osobe ‘suradnici’, ‘prokušani’, ‘ljubljena braća’, ‘vjerni sluge’ i ‘surobovi’.

Kada netko postane “rob u Gospodinu”? Osoba to postane kada od srca čini ono što je rob dužan činiti i kad se odrekne sebe. Isus je objasnio: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i uzme svoj mučenički stup i neka me stalno slijedi” (Matej 16:24). Osoba počinje slijediti Krista i potpuno se podloži Božjoj volji kada se preda Bogu. Zatim se krsti i postane ovlaštena da izvršava službu Jehovi Bogu te ima njegovo priznanje.a Dakle, vjenčati se “u Gospodinu” znači vjenčati se s nekim tko jasno pokazuje da je istinski vjernik, predani “rob Boga i Gospodina Isusa Krista” (Jakov 1:1).

To što netko proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima i dobro duhovno napreduje za svaku je pohvalu. Međutim, ta osoba još se nije predala Jehovi i obvezala na način života koji uključuje služenje Bogu i samopožrtvovnost. Ona još uvijek mijenja neke stvari u svom životu. Ona mora dovršiti započete velike promjene koje čini jer želi postati predani i kršteni kršćanin prije nego što počne razmišljati o jednoj drugoj velikoj životnoj promjeni kao što je brak.

Je li preporučljivo da se kršćanin udvara osobi koja, po svemu sudeći, dobro napreduje u proučavanju Biblije i možda čeka na njeno krštenje da bi se vjenčali? Nije. Moglo bi se dogoditi da osoba koja proučava Bibliju počne imati krive motive ako shvati da se predani kršćanin želi vjenčati njome, ali da to neće učiniti dok se ona ne krsti.

U većini slučajeva osoba je nekršteni objavitelj samo određeni period, odnosno dok se ne krsti. Stoga savjet da se treba vjenčati “samo u Gospodinu” nije nerazuman. Naprimjer, što ako netko tko je dostigao dob za brak, a odgajan je u kršćanskoj obitelji, već godinama u skupštini služi kao nekršteni objavitelj? Što ga sprečava da svoj život preda Jehovi? Zašto oklijeva? Ima li možda sumnje? Iako takva osoba nije “nevjernik”, za nju se ne može reći da je “u Gospodinu”.

Pavlovi bračni savjeti za naše su dobro (Izaija 48:17). Kada je oboje budućih supružnika predano Jehovi, njihov će brak imati čvrst duhovni temelj. Oni imaju ista mjerila i iste ciljeve. To je jako važno za sretan brak. Osim toga, time što se vjenča “u Gospodinu” kršćanin pokazuje svoju vjernost Jehovi, a to vodi do trajnih blagoslova jer Jehova ‘s vjernim postupa vjerno’ (Psalam 18:25).