Liječenje

Vrše li se čudotvorna izlječenja i u današnje vrijeme po Božjem duhu?

Je li moguće da moć kojom se vrše čuda dolazi od nekog drugog, a ne od pravog Boga?

Mojsije i Aron došli su k egipatskom faraonu i zatražili da dopusti Izraelcima otići u pustinju kako bi ondje prinijeli žrtve Jehovi. Da bi potvrdili da govore u Božje ime, Mojsije je zapovjedio Aronu neka baci na tlo svoj štap, i štap se pretvorio u veliku zmiju. To je čudo bilo izvršeno Božjom silom. No i egipatski svećenici koji su se bavili magijom bacili su na tlo svoje štapove, pa su se i oni pretvorili u velike zmije (2. Mojs. 7:8-12). Čijom su silom oni učinili to čudo? (Usporedi 5. Mojsijevu 18:10-12.)

U današnje vrijeme neki svećenici kršćanskih crkvi provode takozvano liječenje vjerom. Među ne-kršćanskim religijama nalazimo vudu svećenike, vračeve, čarobnjake i druge koji također liječe. Pri tome se često služe magijom i vračanjem. Neki iscjeljitelji kažu da njihovo liječenje nema nikakve veze s religijom. Da li u svim tim slučajevima moć iscjeljivanja dolazi od pravoga Boga?

Mat. 24:24: “Ustat će lažni Kristi i lažni proroci i činit će velike znakove i čuda kako bi, ako je moguće, zaveli i izabrane.”

Mat. 7:15-23, bilješka: “Čuvajte se lažnih proroka. (...) Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali i u tvoje ime demone istjerivali i u tvoje ime mnoga čuda činili?’ Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!”

Da li se i danas senzacionalna izlječenja vrše na isti način na koji su čudesna liječenja vršili Isus i njegovi učenici u prvom stoljeću?

Cijena takvih usluga: “Liječite bolesne, podižite mrtve, čistite gubave, istjerujte demone. Besplatno ste primili, besplatno dajte” (Mat. 10:8). (Postupaju li tako i današnji iscjeljitelji — vrše li svoje usluge besplatno, kao što je Isus to i zapovjedio?)

Omjer uspjeha: “Svi iz mnoštva nastojali su ga [Isusa] dotaknuti, jer je iz njega izlazila sila i sve ih je liječila” (Luka 6:19). “Na ulice su iznosili bolesnike i stavljali ih na nosila i ležaje da bi, kad Petar bude prolazio, barem njegova sjena pala na kojega od njih. A okupljalo se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema, donoseći bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi, i svi su bili izliječeni” (Djela 5:15, 16). (Da li i danas svi koji se obraćaju vjerskim iscjeliteljima ili odlaze u svetišta bivaju izliječeni?)

Da li vjernici istih onih religija kojima pripadaju i “iscjelitelji” svojim načinom života pokazuju da imaju Božji duh?

Da li se oni, promatramo li ih u cjelini, odlikuju time što donose plodove duha, kao što su ljubav, dugotrpljivost, blagost i samosvladavanje? (Gal. 5:22, 23).

Mogu li se na njih doista primijeniti riječi: “Oni nisu dio svijeta”? Drugim riječima, izbjegavaju li na bilo koji način miješati se u politiku ovoga svijeta? Da li se u vrijeme rata i oni uključuju u krvoproliće ili ostaju čisti u tom pogledu? Jesu li na dobrom glasu po tome što izbjegavaju nemoralno vladanje, tipično za ovaj svijet? (Ivan 17:16; Iza. 2:4; 1. Sol. 4:3-8).

Da li se pravi kršćani danas prepoznaju po tome što vrše čudotvorna izlječenja?

Ivan 13:35: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga.” (To su Isusove riječi. Ako mu doista vjerujemo, onda će za nas dokaz pravog kršćanstva biti ljubav, a ne čudotvorna izlječenja.)

Djela 1:8: “Primit ćete snagu kad sveti duh dođe na vas i bit ćete mi svjedoci (...) sve do kraja zemlje.” (Neposredno prije nego što je napustio apostole i vratio se na nebo, Isus im je rekao da je svjedočenje — a ne liječenje — životno važna djelatnost kojom se trebaju baviti. Vidi i Mateja 24:14; 28:19, 20.)

1. Kor. 12:28-30: “Bog je u skupštini postavio razne pojedince: prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, onda one koji čine silna djela, onda one koji imaju dar liječenja, one koji pomažu, one koji su sposobni upravljati i one koji govore različite jezike. Zar su svi apostoli? Zar su svi proroci? Zar su svi učitelji? Zar svi čine silna djela? Zar svi imaju dar liječenja?” (Dakle, Biblija jasno pokazuje da neće svi pravi kršćani imati dar liječenja.)

Zar iz Marka 16:17, 18 ne proizlazi da će sposobnost liječenja bolesnih biti znak prepoznavanja pravih vjernika?

Mar. 16:17, 18: “Ovi će čudesni znakovi pratiti one koji vjeruju: U moje će ime istjerivati demone, govorit će jezicima i svojim će rukama zmije uzimati. Popiju li što smrtonosno, neće im nauditi. Polagat će ruke na bolesnike, i oni će ozdraviti.”

Ti se reci nalaze u nekim biblijskim rukopisima i prijevodima iz petog i šestog stoljeća naše ere. No ne nalaze se u starijim grčkim rukopisima, Sinajskom i Vatikanskom kodeksu 1209 iz četvrtog stoljeća. Dr. Brooke Foss Westcott, stručnjak za biblijske rukopise, rekao je da ‘ti reci ne pripadaju izvornom tekstu, nego su naknadno dodani’ (An Introduction to the Study of the Gospels, London, 1881, stranica 338). Jeronim, prevoditelj Biblije iz petog stoljeća, rekao je da “gotovo ni u jednom grčkom kodeksu nema tog odlomka” (John William Burgon, The Last Twelve Verses of the Gospel According to S. Mark, London, 1871, stranica 53). U katoličkoj enciklopediji piše: “Rječnik i stil tog odlomka [to jest, redaka 9-20] izrazito se razlikuje od ostalog dijela Evanđelja, pa je teško vjerovati da ga je napisao Marko” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak IX, stranica 240). Nema izvještaja o tome da su prvi kršćani pili otrov ili uzimali u ruke otrovne zmije kako bi dokazali da su pravi vjernici.

Zašto je Bog kršćanima u prvom stoljeću dao moć da vrše čudotvorna liječenja i slične darove?

Hebr. 2:3, 4: “Kako ćemo mi umaknuti ako zanemarimo tako veliko spasenje, koje je počeo propovijedati naš Gospodin i koje su nam potvrdili oni koji su ga čuli kako govori, a za koje je i Bog posvjedočio čudesnim znakovima, znamenjem, raznim silnim djelima i dijeljenjem svetog duha po svojoj volji?” (To je bio uvjerljiv dokaz da iza kršćanske zajednice, koja je u to doba bila u povojima, doista stoji Bog. No kad je to postalo sasvim očito, je li to trebalo dokazivati uvijek iznova?)

1. Kor. 12:29, 30; 13:8, 13: “Zar su svi proroci? (...) Zar svi imaju dar liječenja? Zar svi govore drugim jezicima? (...) Ljubav nikada ne prestaje. A darovi proricanja će nestati, jezici će prestati. (...) A sada ostaje ovo troje: vjera, nada i ljubav. Ali najveća je od njih ljubav.” (Kad su ti darovi ispunili svoju svrhu, trebali su nestati. No neprocjenjivo vrijedne osobine koje su plod Božjeg duha i dalje su se trebale očitovati u životu pravih kršćana.)

Ako osoba doista bude izliječena, zar je važno na koji je način izliječena?

2. Sol. 2:9, 10, bilješka: “Bezakonikova prisutnost, koju Sotona omogućuje svojim djelovanjem, popraćena je svakim čudom i lažnim čudesnim znakovima i znamenjem i svakom nepravdom i prijevarom. Sve je to namijenjeno onima koji odlaze u propast zbog toga što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasili.”

Luka 9:24, 25: “Tko god hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko god izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti. Zaista, što koristi čovjeku ako stekne cijeli svijet, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?”

Postoji li nada da će ljudski rod biti trajno izliječen od svih bolesti?

Otkr. 21:1-4: “Vidio sam novo nebo i novu zemlju, jer su prijašnje nebo i prijašnja zemlja nestali. (...) ‘I obrisat će [Bog] svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je.’”

Iza. 25:8: “Uništit će smrt zauvijek i obrisat će Svevišnji Gospodin Jehova suze sa svakoga lica.” (Vidi i Otkrivenje 22:1, 2.)

Iza. 33:24: “I nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam.’”

‘Vjerujete li u čudotvorna izlječenja?’

Možeš reći: ‘Onaj tko ne vjeruje da Bog ima moć liječenja ne vjeruje u Bibliju. No ne mogu, a da se ne upitam je li ono što se danas radi ispravno.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Dopustite mi da vam ukratko pročitam nešto iz Biblije, a vi razmislite da li se današnja čudotvorna liječenja razlikuju od toga (Mat. 10:7, 8). (...) Jeste li osim toga zapazili da je Isus svojim učenicima rekao da čine nešto što današnji iscjelitelji ne mogu? (Ne mogu uskrsavati mrtve.)’ (2) ‘Mi nismo suci drugim ljudima, ali vrijedi zapaziti da se u Mateju 24:24 spominje nešto čega se trebamo čuvati.’

Možeš reći i ovako: ‘Ja čvrsto vjerujem da je ono što Biblija kaže o izlječenjima istinito. No danas svako izlječenje donosi tek privremenu korist, zar ne? Na kraju svi moramo umrijeti. Hoće li ikada doći vrijeme kad će svi ljudi biti zdravi i kada neće morati umrijeti? (Otkr. 21:3, 4).’