su se okrugli medeni kolači u obliku Mjeseca, na kojima su bile zapaljene svjećice. (...) Prema pučkom vjerovanju, rođendanske svijeće imaju čudesnu moć ispunjavanja želja. (...) Zapaljene svjećice i žrtvene vatre imaju posebno mistično značenje još otkad je čovjek prvi put podigao žrtvenike svojim bogovima. Rođendanske svijeće na taj način služe odavanju časti i poštovanja djetetu koje slavi rođendan i donose sreću. (...) Rođendanska čestitanja i izražavanje želja da slavljenika prati sreća vrlo su važan dio rođendanske proslave. (...) Ta predodžba vuče korijene iz magije. (...) Rođendanska čestitanja imaju moć nanijeti dobro ili zlo, jer je na taj dan osoba bliže duhovnom svijetu” (Ralph i Adelin Linton, The Lore of Birthdays, New York, 1952, stranice 8, 18-20).

Nema ništa loše u tome da se članovi obitelji i prijatelji okupe na neki drugi dan kako bi se proveselili uz jelo i piće

Prop. 3:12, 13: “Za njih nema ništa bolje nego da se vesele i čine dobro za života svojega, i da svaki čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega. To je dar Božji.”

Vidi i 1. Korinćanima 10:31.

Što Božja Riječ kaže o izrađivanju slika i kipova u svrhu vjerskog štovanja?

2. Mojs. 20:4, 5, JB: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran” (kurziv dodan). (Obrati pažnju na to da je bilo zabranjeno praviti likove i klanjati im se.)

3. Mojs. 26:1, 2, Ša, 2006: “Ne smijete u svojoj zemlji sebi praviti idole i postavljati kamene likove i spomenike, niti podizati kamenje sa slikarijama, da im se klanjate. Jer ja, Gospodin, jesam Bog vaš.” (Nikakav kip niti slika nisu smjeli biti postavljeni da im se ljudi klanjanju i štuju ih.)

2. Kor. 6:16, JB: “Kakav sporazum [ima] hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga.”

1. Ivan. 5:21, JB: “Dječice, klonite se idola!”

Smiju li se kipovi i slike koristiti kao vizualna pomagala pri molitvi?

Ivan 4:23, 24, JB: “Istinski će se klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” (Oni koji se moraju služiti slikama i kipovima da bi razvijali vjeru ne štuju Boga “u duhu”, nego ovise o onome što mogu vidjeti svojim očima.)

2. Kor. 5:7, JB: “U vjeri hodimo, ne u gledanju.”

Iza. 40:18, JB: “S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?”

Djela 17:29, JB: “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.”

Iza. 42:8, JB: “Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.”

Trebamo li štovati “svece” kao zagovornike kod Boga, naprimjer tako da se njihovim slikama i kipovima služimo prilikom upućivanja molitvi?

Djela 10:25, 26, JB: “Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: ‘Ustani! I ja sam čovjek.’” (Budući da Petar nije htio da se netko klanja njemu osobno, bi li on poticao druge da kleče pred njegovim kipom ili slikom? Vidi i Otkrivenje 19:10.)

Ivan 14:6, 13, JB: “Odgovori mu Isus: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. I što god zaištete u moje ime, učinit ću.’” (Isus ovdje jasno kaže da Ocu možemo pristupiti samo preko njega te da svoje molbe moramo upućivati u njegovo ime.)

1. Tim. 2:5, JB: “Jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek — Krist Isus.” (Ovaj redak pokazuje da nikom drugom nije dopušteno služiti kao posrednik za kršćane.)

Vidi i stranice 363 i 364, pod temom “Sveci”.

Da li vjernici pri štovanju prvenstveno imaju na umu osobu koju prikazuje slika odnosno kip ili se neke slike i kipovi smatraju svetijima od drugih?

Važno je razmotriti kako vjernici gledaju na to. Zašto je to važno? Zato što način na koji se neka slika odnosno kip koristi određuje je li to zapravo idol.

Da li u mislima vjernika određena slika ili kip ima veću važnost nego neka druga slika ili kip te iste osobe? Ako je odgovor potvrdan, to znači da vjernik pri štovanju prvenstveno ima na umu tu sliku odnosno kip, a ne osobu. Zašto ljudi odlaze na daleka hodočašća kako bi se klanjali u određenim svetištima? Zar to ne čine zbog toga što se za same slike i kipove smatra da imaju čudotvornu moć? Naprimjer, kanonik Yves Delaporte u svojoj je knjizi ovako napisao o slikama i kipovima Marije u katedrali u Chartresu (Francuska): “Nije svaki kip, slika