Sretni su oni, koje gospodar nađe budnima!

“Sretni su oni robovi koje gospodar, kad dođe, nađe budnima!” (LUKA 12:37, NS).

 1. Zašto Jehovini sluge neprestano ’čekaju Boga‘, koje se pitanje može postaviti o crkvama kršćanstva?

“JEHOVA je Bog suda. Sretni su svi koji njega čekaju” (Izaija 30:18, NS). Otkako je Jehova najavio zmijin potpuni poraz i oslobođenje kroz obećano sjeme, njegovi vjerni sluge su živjeli u očekivanju ispunjenja tog obećanja (1. Mojsijeva 3:15). No, da li teolozi kršćanstva pomažu članovima svojih crkava da budno iščekuju to konačno oslobođenje od sotone i njegovog sjemena?

 2. Zašto su “narodi” trebali iščekivati “Šilo”?

² Jakov je prorekao na svojoj samrtnoj postelji, da će obećano sjeme doći kroz Judino pleme. Davši sjemenu simbolično ime šilo, Jakov je rekao da će njemu ‘pripasti poslušnost naroda’. Prema grčkoj Septuaginti Šilo će biti “očekivanje naroda” (1. Mojsijeva 49:10). “Narodi” su prije svega trebali iščekivati Šilo jer je Jehova obećao Jakovljevom djedu Abrahamu: “Svi će se narodi zemlje doista blagosloviti tvojim sjemenom” (1. Mojsijeva 22:18, NS). No, najprije je to sjeme, Šilo, ili Mesija, moralo doći na Zemlju kao Abrahamov potomak i biti rođeno u plemenu Judinu.

Budan ostatak Židova

 3. Što je rekao Luka o iščekivanju židovskog naroda godine 29. n. r vr. i da li to potvrđuje povijest?

³ Židovski povjesničar Luka navodi da je “u petnaestoj godini vladavine cara Tiberija (29. g. n. r. vr.) ... narod bio u iščekivanju i svi su u srcu svom razmišljali o Ivanu (Krstitelju): ‘Da nije on Krist? (hebrejski Ma.shi’ach, Mesija)’” (Luka 3:1, 15, NS). Potvrđuje li svjetska povijest ovu Lukinu izjavu? U novom engleskom izdanju Emila Schürera, History of the Jewish People in the Age of Jesus Christ (Židovski narod u vremenu Isusa Krista) postavljeno je pitanje: “Da li je u narodu uvijek ostala živa ta nada (očekivanje Mesije)?” Odgovor glasi: “U posljednjim pretkršćanskim stoljećima, a naročito u prvom stoljeću našeg vremena postala je još življom, kao što to jasno pokazuju pseud-epigrafi (židovska apokaliptička literatura), Kumran (spisi zajednice s Mrtvog mora), (Flavije) Josip i evanđelja. ... Vizije iz knjige Danijela ... vršile su vrlo dubok utjecaj na nastanak mesijanske ideje.”

4, 5. a) Zašto su Židovi u to vrijeme očekivali Mesiju i kako je to potvrđeno? b) Kakvog Mesiju su očekivali mnogi Židovi, ali kome je Jehova otkrio dolazak pravog Mesije?

⁴ Jedan bibličar je napisao u komentaru na Matej 2:2: “U to se vrijeme očekivala pojava značajne ličnosti u Judeji. Židovi su napeto očekivali dolazak Mesije. Proračunavši vrijeme spomenuto u Danijelu (poglavlje 9:25-27), znali su da se približava vrijeme u kome se treba pojaviti Mesija.” Također treba napomenuti da su rimski povjesničari Sueton i Tacit kao i židovski povjesničari (Flavije) Josip i Filo spominjali to stanje iščekivanja. To se potvrđuje u francuskom djelu Manuel Biblique (III tom, stranica 191) od Bacuez i Vigouroux (Bakua i Vigorua), gdje piše: “Ljudi su znali da se približava kraju 70 godišnjih sedmica koje je Danijel utvrdio; nikoga nije iznenadila objava Ivana Krstitelja da se približilo Božje kraljevstvo.”

⁵ Dakle, postoje povijesni dokazi da su Židovi očekivali dolazak Mesije ili obećanog sjemena i to su očekivali zato što su pazili na ispunjenje vremenskog proročanstva (Danijel 9:24-27).a Istina, većina Židova prvog stoljeća, koji su pripadali različitim sektama judaizma nadala se političkom Mesiji koji će, kao što piše u Concise Jewish Encyclopedia (Kratka židovska enciklopedija), “uništiti neprijatelje Izraela i uspostaviti razdoblje potpunog mira i savršenstva.” No, ostatak vjernih Židova budno je čekao pravog Mesiju. Među njima su bili Zaharija i Elizabeta, roditelji Ivana Krstitelja, kao i Šimun, Ana, Josip i Marija (Matej 1:18-21; Luka 1:5-17, 30, 31, 46, 54, 55; 2:25, 26, 36-38). Njima, a ne religioznim vođama judaizma, potvrdio je Jehova ono na što su pazili na temelju Danijelovog proročanstva o vremenu, naime, dolazak obećanog sjemena ili Mesije “kada je došla punina vremena” (Galaćanima 4:4, ST).

Budnost prvih kršćana

 6. Kako su bila odgajana djeca Židova i kako im je to pomoglo da postanu Isusovi učenici?

⁶ Josip i Marija su znali da će dijete (Isus) koje su odgajali postati Mesija. O njegovom odgoju piše u New Encyclopedia Britannica: “Isus je, najvjerojatnije, odrastao u pobožnosti, koja je vladala u domu (njegovih roditelja) i u sinagogi (uključujući biblijski studij, poslušnost Zakonu, molitvu i očekivanje konačnog dolaska Mesije).” Druga djeca koja su odrasla u obiteljima vjernog židovskog ostatka bila su također upoznata sa mesijanskom nadom, a to ispravno očekivanje pomoglo je nekima od njih da bez oklijevanja slijede poziv da postanu Isusovi učenici (Marko 1:17-20; Ivan 1:35-37, 43, 49).

 7. a) Da li je Isus učio da se Kraljevstvo nalazi u nutrini pojedinog kršćanina? b) Na što su trebali kršćani paziti?

⁷ Krajem svoje zemaljske službe poučio je Isus svoje učenike da paze na njegovu buduću “prisutnost” i dolazak njegovog Kraljevstva. U Britannici piše: “Te tradicionalne misli vodilje o kraju svijeta, posljednjem sudu i Božjem novom svijetu nisu nedostajale u Isusovim izrekama zapisanim u evanđeljima. Isus nije nikako pretvorio nebesko Kraljevstvo u samo religiozni doživljaj pojedinačne ljudske duše ili pridao židovskom eshatološkomb očekivanju značenje razvojnog procesa prihvaćenog u svijetu ili u cilj koji se može postići ljudskim naporima. ... On nije niti pružio a niti poticao nadu u nekog nacionalnog Mesiju, .. niti je podupirao napore zelota da ubrza dolazak Božjeg kraljevstva.” Ne, on je dao kršćanima složeni znak, po kome bi oni trebali najprije prepoznati približavanje uništenja Jeruzalema, a mnogo kasnije trebao im je poslužiti kao ‘znak njegove prisutnosti i svršetka sustava stvari’ (Matej 24:3 do 25:46; Luka 21:20-22).

 8. Što pokazuje da Isus nije vjerovao da će prilično brzo doći u svoje Kraljevstvo i koji je savjet zato dao svojim sljedbenicima?

⁸ Slobodno misleći pa čak i poneki teolozi kršćanstva tvrde, da su prvi kršćani vjerovali, da će Kristova parusija ili prisutnost uslijediti u njihovo vrijeme. Neki čak pretpostavljaju da je Isus i sam vjerovao da će vrlo brzo doći u svoje Kraljevstvo. No u svojoj priči o talentima i minama Isus je pokazao, da će se on tek “poslije dugog vremena” vratiti u kraljevskoj moći i obračunati sa svojim robovima kojima je povjerio svoju imovinu (Matej 25:14, 19; Luka 19:11, 12, 15). U svom proročanstvu o ‘znaku svoje prisutnosti i svršetku sustava stvari’ priznao je da “ni anđeli nebeski, ni sin, nego samo Otac” zna “dan i čas” dolaska kraja. Još je dodao: “Budite budni, jer ne znate u koji će dan doći Gospodin vaš” (Matej 24:3, 14, 36, 42, NS).

 9. Da li je apostol Pavao ostavio utisak da je mislio kako Kristova prisutnost neposredno predstoji u njegovo vrijeme? Objasni.

⁹ O vjeri prvih kršćana u bliskost Kristove prisutnosti piše u jednom biblijskom priručniku:c “Pretpostavka da je Pavao, prema 1. Solunjanima uskoro očekivao parusiju nije uopće dokazana. Nego u 1. Solunjanima 5:10 računa Pavao s mogućnošću da bi mogao umrijeti. Budući da Pavao kaže “mi” u 1. Solunjanima 4:15 i 17, ne može se odbaciti mogućnost da je i sebe poistovjećivao s posljednjim naraštajem, ali bez obavezne pretpostavke da i on sam pripada njemu.” U svom drugom pismu Timoteju Pavao je jasno pokazao da se nije nadao dobiti svoju nagradu prije ‘onog dana’ — dana “pojavljivanja” Krista u svojem Kraljevstvu, kada bude ‘sudio žive i mrtve’ (2. Timoteju 4:1, 8).

10. Kako se je kršćanska budnost za kršćane u Judeji u prvom stoljeću iskazala kao takva koja spašava život?

¹⁰ Dok su čekali prisutnost Isusa Krista i dolazak njegovog Kraljevstva, kršćani su trebali ostati budnima. Primjerena kršćanska budnost omogućila je kršćanima u Judeji prepoznati znak približavajućeg se uništenja Jeruzalema, znak koji je dao Isus (Luka 21:20-24). Kada je godine 66. n. r. vr. Cestius Galus napao Jeruzalem, budni kršćani su iskoristili njegovo iznenadno, neobjašnjivo povlačenje i pobjegli iz grada i iz okolnih područja Judeje. Prema ranim crkvenim povijesničarima Hegesipu, Euzebiju i Epifaniju, kršćani iz Judeje su pobjegli preko Jordana u mjesto zvano Pela. Budući da su bili duhovno sasvim budni, spasili su se od smrti ili ropstva kada su se 70. g. n. r. vr. vratile rimske vojske pod generalom Titom i razorile Jeruzalem. Kako su ti kršćani morali biti sretni što su ostali budni!

Kršćansko očekivanje nakon 70. g. n. r. vr.

11, 12. Kakav su stav trebali imati kršćani nakon uništenja Jeruzalema 70. g. n. r. vr. i kako bi ih to zaštitilo?

¹¹ Kakav bi bio prikladan stav za kršćane nakon uništenja Jeruzalema 70. g. n. r. vr. i kroz sva stoljeća do vremena kraja, budući da se Isusova prisutnost mogla očekivati tek “nakon dugog vremena”? Da li se kršćansko očekivanje trebalo ohladiti ili, tako rekuć, “staviti na led”? Ne! Tri pisma apostola Ivana i Otkrivenje ili Apokalipsa napisani su nakon 70. g. n. r. vr. U svom prvom pismu Ivan upozorava na “antikrista” i kaže kršćanima da ostanu u zajednici s Kristom dok čekaju na njegovu “prisutnost” i objavu (1. Ivanova 2:18, 28; 3:2). U sva tri pisma Ivan upozorava na otpadnike. Knjiga Otkrivenje upravljena je od početka do kraja na Kristov dolazak u slavi svog Kraljevstva, a njena pretposljednja rečenica glasi: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse” (Otkrivenje 22:20, NS).

¹² Kršćani su morali biti svjesni parusije. Znači, morali su živjeti iz dana u dan u očekivanju Kristove “prisutnosti”. Profesor crkvene povijesti Ernst Bene piše: “Za vjerne osobe prave crkve bile su ‘posljednje stvari’ prve, s obzirom na njihovu hitnost. Središnji sadržaj njihove vjere i nade bilo je dolazeće Božje kraljevstvo.” Pa i ako Kraljevstvo nije trebalo doći za njihova života, ipak bi taj ispravan stav očekivanja zaštitio kršćane od duhovne pospanosti i prepuštanja sotoninom svijetu (1. Ivanova 2:15-17).

13, 14. Koje su dvije krajnosti bile zastupljene kod kršćana u drugom i trećem stoljeću?

¹³ Kao što je svima poznato, nakon smrti apostola nastupio je otpad i razvile su se pogrešne predodžbe o blizini Kristovog dolaska u Kraljevstvo. C. J. Cadoux je pisao u svom djelu The Early Church and the World (Rana crkva i svijet): “I Irenej (2. stoljeće n. r. vr.) i Hipolit (kraj 2. i početak 3. stoljeća n. r. vr.), obojica su mislili da je moguće s prilično velikom točnošću izračunati kada će doći kraj.” Neki su vjerovali, na temelju pogrešne kronologije, da je skoro već prošlo 6000 godina ljudske povijesti i da je blizu dolazak sedmog milenija. Oni su naravno bili u zabludi. Ipak, oni su se barem trudili ostati duhovno budnima.

¹⁴ S druge strane, većina otpalih kršćana je izgubila svaki smisao za hitnost i očekivanje Kraljevstva. U Theological Dictionary of the New Testament (Teološki rječnik Novog zavjeta) objašnjava se: “Potpavši pod utjecaj metafiziked (filozofija) Platona i etike Stoika, kršćanski apologeti (crkveni oci 2. i početka 3. stoljeća) upotrebljavaju vrlo rijetko pojam Božje kraljevstvo. Ako uopće zastupaju eshatologiju, njome prevladava misao o savršenosti pojedinog kršćanina. ... Grčki pojmovi o besmrtnosti, vječnom životu i spoznaji važniji su od biblijskog pojma (Božjeg kraljevstva) ... I kod Origena (oko 185-254 n. r. vr.) je slično ... gotovo da i nema nikako mjesta za biblijsku vijest o Božjem kraljevstvu”.

15. Koji su stav prema nauci o “posljednjim stvarima” razvile utvrđene crkve dok se širio otpad?

¹⁵ To je, uglavnom, bilo shvaćanje koje je prevladavalo stoljećima u crkvama takozvanog kršćanstva. Encyclopedia Britannica otkriva: “Od vremena rimskog cara Konstantina (umro 337.), političko priznanje kršćanstva razumjelo se kao ostvarena nada u Kristovo kraljevstvo. Eshatologija — koja se odnosila na budućnost — nastavila je postojati u progonjenim podzemnim sektama. ... U razdoblju reformacije u 16. stoljeću krivovjerne grupe ... optužile su rimsku crkvu za izdaju prvobitnog eshatološkog neposrednog očekivanja.”

Sretni su oni koji budu nađeni budnima

16. Koje su se grupe pojavile u 19. stoljeću i što su neke od njih vjerovale?

¹⁶ Budući da “mnoge utvrđene kršćanske crkve” više ne iščekuju Kristovu prisutnost i njegovo primanje kraljevske sile, bilo je to prepušteno onima, koje su te crkve označile “krivovjernim grupama”. U 19. stoljeću pojavilo se više takvih grupa u zemljama gdje su Biblija i pomoćna sredstva za proučavanje Biblije bila dostupna običnom narodu. Glavne crkve, kojima je postala beznačajnom bilo kakva nauka o “posljednjim stvarima”, prezrivo su nazivale takve grupe “adventistima” ili “milenaristima” pošto su te grupe iščekivale “drugi Kristov advent” i vjerovale da će Krist uskoro početi vladati tisuću godina. Mnoge od tih grupa očekivale su da će se Krist vratiti na Zemlju da bi uspostavio svoje tisućugodišnje Kraljevstvo. Neke su od njih izračunale da će Kristov drugi advent biti 1835. (irvinginisti u Engleskoj), 1836. (sljedbenici Bengela u Njemačkoj), 1843. (sljedbenici Milera u SAD) ili 1889. (jedna grupa menonista u Rusiji).

17, 18. Kako su postupale utvrđene crkve kršćanstva, a na što će Isus gledati, kako je rekao, pri svom “dolasku”?

¹⁷ Naravno, “većina utvrđenih kršćanskih crkava” se radovala kada su se ta predskazivanja pokazala pogrešnima. Možemo biti sigurni da takve greške nisu počinile katolička, ortodoksna ili velike protestantske crkve. Za njih je bila “beznačajna” nauka o “posljednjim stvarima”. Odavno su već prestale ‘bdjeti’ (Marko 13:37).

¹⁸ Da, Isus je rekao svojim učenicima: “Sretni su oni robovi koje gospodar kad dođe, nađe budnima! ... Tko je doista taj vjerni i razboriti upravitelj, koga će gospodar njegov postaviti nad svojim tijelom služinčadi da im u pravo vrijeme daje hranu na obroke? Sretan je onaj rob koga njegov gospodar, kada dođe, nađe da radi tako” (Luka 12:37-43, NS).

19, 20. a) Koja je grupa stupila na pozornicu 1870-ih godina i zašto su se odvojili od ostalih grupa? b) Koji je časopis postao službeni organ te grupe i kako je pomogao sve većem broju kršćana?

¹⁹ Među takozvanim “krivovjernim grupama”, koje su u posljednjoj trećini 19. stoljeća pazile na znak Kristovog ponovnog dolaska, nalazila se jedna grupa za studiranje Biblije u Pitsburgu (SAD), koju je predvodio Charles Russell (Čarls Rasel). Russell je pisao: “Godine između 1870. i 1875. bile su vrijeme stalnog rasta u milosti, spoznaji i ljubavi prema Bogu i njegovoj Riječi. ... Međutim, tada smo stekli opću sliku Božjeg plana i izgubili iz sjećanja mnoge dugo njegovane zablude. ... Jako smo bili ožalošćeni zbog zablude drugih adventista, koji su čekali Krista u tijelu.”

²⁰ Russell i s njime udruženi brzo su shvatili da će Kristova prisutnost biti nevidljiva. Odvojili su se od ostalih grupa i počeli 1879. godine objavljivati duhovnu hranu u časopisu Zion’s Watch Tower and Herald of Christ’s Presence (“Sionska Kula stražara i glasnik Kristove prisutnosti”). Od prve godine izlaska ovaj časopis je ukazivao temeljem biblijskog računanja vremena na 1914. godinu kao veoma značajnu godinu u biblijskoj kronologiji. Dakle, kada je 1914. godine počela Kristova nevidljiva prisutnost, ti kršćani su bili u sretnom položaju da ih je Krist našao budnima. Taj časopis, sada je poznat kao Kula stražara objavljuje Jehovino Kraljevstvo, pomaže više od sto godina sve većem broju kršćana slijediti poziv: “Stalno pazite, bdijte” (Marko 13:33). Kako se to sve do sada činilo razmotrit ćemo u sljedećem članku.

[Bilješke]

Nekoliko pitanja za ponavljanje

◻ Što dokazuje da su neki Židovi u prvom stoljeću očekivali Mesiju?

◻ Kako je budnost pomogla kršćanima u Judeji?

◻ Koje je posljedice imao otpad na kršćansko iščekivanje?

◻ Na kakvog će roba pogledati Krist dok se približava vrijeme kraja?

◻ Koja je grupa kršćana ispunila te uvjete i pomoću kojeg časopisa?