Što je rođenje naroda značilo za čovječanstvo
1, 2. a) Odgovara li Jehova izravno na svoja pitanja iz Izaije 66:9? b) Koji poziv on upućuje prema Izaiji 66:10-14?
UMJESTO da je odgovorio na svoja pitanja, postavljena u Izaiji 66:9 s jasnim “Ne!” — Bog je potakao Izaiju da izrazi pobjednički poziv:
2 “Radujte se s Jeruzalemom i veselite se s njim svi koji ga ljubite. Snažno kličite s njim, svi koji ste nad njim tugovali; jer ćete se nadojiti i uistinu nasititi na dojkama utjehe njegove, da se nasišete i doživite izvanredno oduševljenje na grudima slave njegove. Jer je ovako rekao Jehova: ‘Evo, mir ću na njega kao rijeku svratiti i kao potok nabujali slavu naroda i sigurno ćete sisati. Bit ćete nošeni u krilu i milovani na koljenima. Kao čovjeka koga mati tješi, tako ću vas i ja stalno tješiti; i utješit ćete se u Jeruzalemu. To ćete zaista vidjeti, i radovat će vam se srce i vaše će kosti proklijati kao mlada trava. Na slugama njegovim će se uistinu očitovati ruka Jehovina i kazna na neprijateljima njegovim!” (Izaija 66:10-14, NS).
3. S čime su bili uspoređeni Židovi, koji su se vratili iz izgnanstva, zašto su bili radosni i čiju su ruku vidjeli u tim događajima?
3 Ti povratnici iz izgnanstva bili su uspoređeni s hranjenjem novorođene djece. Progon Židova k babilonskim rijekama i dojenje na grudima majčinih prsiju, značili su drugu izgradnju Jeruzalema na mjestu, gdje je bio razoren glavni grad i brigu poput majke za mnoge svoje građane i žitelje, kao i za mnoge druge građane svog područja. (Usporedi Luka 13:34). Izgrađeni Jeruzalem će, poput majki u ono vrijeme na Bliskom istoku, staviti djecu svoju na lijevo ili desno naručje i nositi ih; a kad sjedne, ljubazno će ih milovati na svom krilu. Židovi koji su ljubili Jehovinu vidljivu organizaciju u šestom stoljeću pr. n. r. vr., radovali su se tome i prestali tugovati što tijekom njihovog sedamdesetogodišnjeg izgnanstva u poganskoj zemlji nije postojao Jeruzalem kao glavni grad Jehovinog izabranog naroda. Njihova je radost bila poput one opisane u 126. psalmu, za razliku od žalosti izražene u 137. psalmu. Jehovini sluge su vidjeli Božju ruku kod svog oslobođenja.
4, 5. a) Kako je ostatak, reagirao na djelovanje Božje ‘ruke’ i što je cijenio više nego ikada prije? b) Za koji je još drugi korak došlo vrijeme? c) Kako to opisuje Izaija?
4 Ništa drugačije nije bilo ni u slučaju članova duhovnog ‘naroda’, koji je bio ‘rođen’ 1919. g. n. r. vr. Nakon njihovog začuđujućeg oslobođenja, od ograničenja, koja su im bila postavljena u Prvom svjetskom ratu i prijetnji istrebljenja, obuzela ih je neizmjerna radost. Njihovo tugovanje je prošlo. Sada su, više nego ikada prije, cijenili da je Jehova njihov Bog i da ima vidljivu organizaciju, baš kao što ima i nevidljivu na nebu, koja je opisana kao njegova simbolična žena. Ta nevidljiva organizacija je ‘majka’ ostatku, ‘gornji Jeruzalem’ (Izaija 54:1-6; Galaćanima 4:26). Ponovno okupljeni izišavši iz svog neorganiziranog stanja tokom Prvog svjetskog rata, oni su se radovali da ih njeguje, nosi i miluje ta duhovna ‘majka’, nebeska ‘žena’ Boga, njihovog Oca. Kao njemu predani ‘sluge’ kroz svog starijeg brata, Isusa Krista, bili su utješeni saznanjem da Jehovina ‘ruka’ djeluje u njihovu korist. No, protivno tome, sada je došlo vrijeme da Bog ‘kazni svoje neprijatelje’. Tu su uključeni oni, koju su neprijateljski raspoloženi prema objaviteljima njegovog novorođenog Kraljevstva, jer oni koji su neprijatelji njegovog predanog naroda, također su i njegovi osobni neprijatelji. Govoreći kako će izvršiti kaznu, Jehova nastavlja:
5 “‘Jer, gle, Jehova dolazi kao oganj, kola su njegova poput olujnog vjetra, da iskali svoj gnjev sa svom jarošću i svoju osudu razbuktalim ognjem. Poput vatre povest će Jehova pravni spor; da, dignut će mač na sve tijelo; pobijenih od Jehove bit će zaista mnogo. Oni koji se sami posvećuju i čiste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu nečisto i čak skakuće glodavce — svi će zajedno izginuti’ riječ je Jehovina. ‘A što se tiče njihovih djela i misli, dolazim sakupiti sve narode i jezike; i oni će morati doći i vidjeti slavu moju’” (Izaija 66:15-18, NS).
6. Kako su Izraelci Izaijinog vremena pogazili svoj zavjet i sebe ukaljali?
6 U vrijeme kada je Izaija pisao te riječi, preko sto godina prije uništenja Jeruzalema 607. pr. n. r. vr., Izraelci su grubo kršili svoj nacionalni zavjet s Jehovom, Zavjetni zakon, posredovan preko proroka Mojsija. U posebnim vrtovima su se posvećivali i čistili za idolopokloničko obožavanje te kršili Božje zakone, koji su im zabranjivali jesti određene stvari. Onečistili su se i ukaljali pred Bogom svoga zavjeta i nisu činili ništa za njegovu slavu.
7. a) Kako je Jehova postupio u suglasnosti sa uvjetima svog zavjeta da bi riješio pravni spor? b) S kim ima Bog danas sličan pravni spor?
7 Tako je Bog donio ognjene, žestoke osude protiv tih prijestupnika zavjeta i to u potpunoj suglasnosti s uvjetima svoga zavjeta. Podigao je ‘mač’ pogubljenja kod rješavanja pravnog spora, koji je imao sa cjelokupnim židovskim “tijelom”. Zato nije iznenađujuće da je samo nekoliko tisuća Židova preživjelo nemilosrdno uništenje Jeruzalema i to samo zato da bi bili odvedeni u dugogodišnje progonstvo u poganski, idolopoklonički Babilon. Svi okolni narodi i jezične grupe bili su primorani osvjedočiti se u to očitovanje slave Jehovine, kao Boga, koji se drži zavjeta i ne laže. Sve nas to ozbiljno podsjeća da taj isti Bog danas vodi mnogo širi pravni spor sa suvremenim kršćanstvom, koje tvrdi da je zamijenilo Izrael starog doba kao narod Jehove Boga. Radi svoje slave upotrijebit će on svoj ‘mač’ osvete da ga potpuno uništi.
“Znak” postavljen narodima
8, 9. a) Što je Jehova prouzročio na svoju slavu ostvarujući svoju namjeru i nakon kakvog ratnog iskustva, svog naroda? b) Kako je pokazao svoju namjeru u Izaiji 66:19, 20?
8 Svemogući Bog je u svoju slavu među narodima nastavio provoditi svoju nepromijenjenu namjeru prouzročivši da ‘se zemlja u jedan dan napuči’ i da se ‘narod rodi odjednom’. Dok u Izaiji 66:19, 20 čitamo njegove riječi, možemo se prisjetiti što je sve Bog učinio u svoju slavu od rođenja ‘naroda’ 1919. g., koji je sačinjavao ostatak duhovnih Izraelaca nakon njihovog nepostojanja kao organiziranog naroda tokom Prvog svjetskog rata kad su gajili malo nade, da će preživjeti taj svjetski sukob. O tome čitamo njegove riječi:
9 “‘Postavit ću među njima znak (oth, hebrejski; signum, latinska Vulgata) i poslat ću neke od preživjelih k narodima u Tarsis, Put i Lud, one koji natežu luk, u Tubal i Javan, dalekim otocima, koji nisu čuli vijesti o meni niti su vidjela slave moje; i sigurno će navješćivati slavu moju narodima. I dovesti će, zaista, svu vašu braću između svih naroda kao dar Jehovi; na konjima, na kolima, nosilima, na mazgama i brzim devama — na svetu goru moju, u Jeruzalem’, govori Jehova, ‘kao što sinovi Izraelovi donose prinos u čistim posudama u domu Jehovinu’” (NS).
10. Što se pokazalo ‘znakom’, koji je Bog ‘postavio’ među narodima?
10 Što se pokazalo ‘znakom’, koji je Jehova ‘postavio’ među narodima od Prvog svjetskog rata? Bio je to živi ‘znak’. Ranije u Izaijinom proročanstvu rekao je taj Jehovin govornik: “Gle! ja i djeca koju mi je dao Jehova znakovi smo i čuda u Izraelu od Jehove nad vojskama, koji prebiva na gori Sionu” (Izaija 8:18, NS). Kršćanski apostol Pavao citira u Jevrejima 2:11-13 te proročanske riječi i primjenjuje ih na Isusa Krista i njegove duhovno rođene učenike, govoreći: “Jer svi — i posvetitelj i posvećeni — potječu od jednoga i zbog toga se ne stidi zvati ih ‘braćom’, kada kaže: ... ‘Gle! ja i djeca koju mi je dao Jehova.’”
11. Što su oni, koji sačinjavaju taj ‘znak’ propovijedali diljem svijeta od 1914. g. i zašto su trebali biti sakupljeni?
11 U suglasnosti s tim, ‘znak’ koji je Jehova postavio među narodima na zemlji, kojima su 1914. g. istekla “vremena neznabožaca”, je duhovni ‘narod’, čiji su članovi diljem svijeta propovijedali da je Božje Kraljevstvo bilo rođeno na nebesima na kraju ‘određenih vremena naroda’, 1914. g. (Luka 21:24; Authorized Version; Novi svijet prijevod Svetog pisma; Matej 24:14). Zbog toga je Jehova sakupio ostatak duhovnih Izraelaca, koji su tokom Prvog svjetskog rata bili rasijani uslijed žestokog progonstva.
12. a) Tko se još trebao priključiti ostatku, koji je preživio Prvi svjetski rat? b) Od kada su se osobito počeli slati priključeni ‘izbavljenici’?
12 Osim toga, trebalo je dovesti i priključiti duhovnim Izraelcima i druge koji su preživjeli Prvi svjetski rat, da bi se postigao potpuni broj članova ostatka Kristove duhovne ‘braće’ (Matej 25:40). Značajno je, da je od vremena prvog općeg kongresa Međunarodnih istraživača Biblije, održanog u ljeto 1919. g. u Cedar Pointu (Ohio, SAD), Jehova počeo slati ‘neke od izbavljenika’ prvobitnog ostatka ‘k narodima’. Još izrazitije je to učinio na kongresu Međunarodnih istraživača Biblije, održanom 1922. g. na istom mjestu nedaleko od obale Sandusky-a (Ohio), kada je predsjednik Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata doveo do vrhunca svoje pobuđujuće predavanje i obratio se posjetiocima kongresa dramatičnim riječima: “Objavljujte, objavljujte, objavljujte Kralja i njegovo Kraljevstvo.” Nakon toga su skupštine ostatka duhovnih Izraelaca počele snažno objavljivati Božje uspostavljeno Kraljevstvo ‘za svjedočanstvo svim narodima’ jer su svi pripadnici išli u službu propovijedanja javno “od kuće do kuće”. Svi su bili poslanici Kraljevstva! (Djela apostolska 20:20).
13. Tko se sakupljao u ispunjenju Izaijinog proročanstva i pomoću kojih brzih sredstava?
13 U ispunjenju Izaijinog proročanstva sve je to dovelo do velikog sakupljanja ostatka duhovne braće i to skoro svim sredstvima prijevoza ili transporta, mnogo bržih od pješačenja. Jehova je rekao, da će ‘neke izbavljenike’ poslati čak u daleke zemlje i to je učinio poslavši u te zemlje preživjele Prvog svjetskog rata i ostalih obilježja razdoblja između 1914. i 1918. g. kada je harala smrt, glad, bolesti i potresi, a osobito progonstva, koja su bjesnila protiv predanih istraživača Biblije, koji su širom svijeta revno surađivali s Udruženjem Kule stražare, Biblije i traktata. Kod nekih su osobito progonstva prouzročila duhovnu smrt, tako da se nisu uključili u ponovno sakupljanje preživjelog ostatka nakon Prvog svjetskog rata, a posebno kada se počeo upućivati poziv na jedinstveno djelovanje kroz publikacije Udruženja i njegove putujuće predstavnike, koji su posjećivali skupštine.
14. O čemu su govorili poslani ‘izbavljenici’ i u kakvom neznanju su se nalazila područja kamo su bili poslati?
14 Međutim, oni koji su bili vjerni, ‘govorili su o slavi njegovoj među narodima’ kao što je Jehova i prorekao (Izaija 66:19). Ti poslušni ‘izbavljenici’ su išli u sve dostupne zemlje i svim ‘narodima’, čak i na ‘daleke otoke’, govoreći o slavi Jehovinog kraljevstva, koje je bilo uspostavljeno na nebu u rukama vladajućeg Božjeg kralja, Isusa Krista. Mnogi u tim narodima i na dalekim otocima nikada nisu čuli vijesti o pravom Bogu Jehovi i nikako nisu mogli raspoznati da je, prema prorečenim znacima vremena, rođeno slavno Božje Kraljevstvo na nebu (Otkrivenje 12:1-5, 10).
15. U kakvom duhovnom stanju moraju ostati duhovna ‘braća’ koja su dovedena kao ‘dar Jehovi’ i zašto?
15 Sve one koje su ‘izbavljenici’ doveli kao svoju duhovnu ‘braću’, doveli su ih kao ‘dar Jehovi’, a ne nekom ljudskom vođi neke religiozne sekte ili nekoj zemaljskoj svjetskoj političkoj sili, koja nastoji pridobiti podršku naroda. Da bi “dar” (prinos) bio prihvatljiv Jehovi morao je biti čist. Zato se u proročanstvu opisuje, da će se donositi živi ‘dar’ “kao što sinovi Izraelovi donose dar u čistim posudama u domu Jehovinu” (Izaija 66:20, NS). Zato ta duhovna ‘braća’, koja sačinjavaju ‘dar’, ne smiju biti dio ovoga svijeta, ne smiju se ‘okaljati ovim svijetom’ (Jakov 1:27). Moraju ostati neutralni prema iskvarenoj politici ovog nečistog sustava stvari. Zato je Jehova rekao, da će biti dovedeni na ‘svetu goru moju u Jeruzalem’. To ne znači suvremeni Jeruzalem, glavni grad sadašnje države Izraela. U državi čiji je on glavni grad živi 85 posto Židova i ona je članica Ujedinjenih naroda — organizacije za mir i sigurnost.
16. Zašto Jehova danas nema nikakvo brdo na Bliskom istoku, koje bi mogao nazvati svojim ‘svetim brdom’?
16 Suvremeni Jeruzalem na Bliskom istoku nema nikakvo ‘sveto brdo’, koje bi Jehova u religioznom smislu mogao nazvati svojim. Zašto ne? Jer je nekadašnje njegovo ‘sveto brdo’ sada okrunjeno Muhamedovim svetilištem, džamijom. Ta zgrada nije namijenjena obožavateljima Jehove, nego Alaha, božanstva bez osobnog imena.
17. Što je, dakle, ‘sveto brdo, Jeruzalem’ na koje se dovode ta duhovna ‘braća’ od rođenja naroda 1919. godine?
17 Pošteno razmotrivši sve faktore, koji se odnose na ovu temu, postaje jasna jedna važna činjenica: u suvremenom ispunjenju Izaije 66:20 ‘moje sveto brdo’ odnosi se na majci sličnu organizaciju za duhovne Izraelce, naime, na ‘gornji Jeruzalem’, spomenut u Galaćanima 4:26. To je Sion koji je, prema Izaiji 66:8 ‘rodio svoje sinove’. Ti sinovi sačinjavaju ‘narod’, koji je ‘rođen odjednom’ u poslijeratnoj 1919. godini. S obzirom na tu činjenicu, ta duhovna ‘braća’, koju su doveli ‘izbavljenici’ od rođenja tog ‘naroda’, bila su dovedena kao ‘dar Jehovi’ i povezana sa njegovom kraljevskom organizacijom, gornjim Jeruzalemom’, što je bilo predočeno ponovnom izgradnjom starog zemaljskog Jeruzalema. Oni su bili rođeni kao njegovi ‘sinovi’ i dovedeni u vidljivi zemaljski dio Jehovine univerzalne organizacije i tako postali duhovni Jeruzalemljani.
Obnova čistog obožavanja Jehove
18. Što je bilo najbolje da čini ‘narod’ u svojoj djelatnosti, pošto je Jehova obećao da će neke između novorođenog ‘naroda’ uzeti ‘za svećenike i levite’?
18 Da li se taj novorođeni ‘narod’ prihvatio potpunog obožavanja jedinog živog i istinitog Boga Jehove u njihovoj poslijeratnoj duhovnoj djelatnosti? To činiti bilo bi za njih najbolje, jer su sada bili oslobođeni vlasti i utjecaja Babilona velikog, svjetskog carstva krive religije. To su i činili u suglasnosti s mjerama, koje je Jehova obećao poduzeti u pogledu novorođenog ‘naroda’. O tome čitamo u Izaiji 66:21: “‘Neke između njih uzet ću za svećenike i levite’, govori Jehova.” Sigurno se sjećamo, da su Izraelci za vrijeme sedamdesetogodišnjeg izgnanstva u starom Babilonu, između 607. i 537. g. pr. n. r. vr., bili bez aktivne službe aronskog prvosvećenika i podsvećenika, kao i njihovih slugu levita, budući da je bio uništen templ gdje su oni služili. Jehova je to točno prorekao u Ozeju 3:4, 5 govoreći:
19. Kako je Jehova prorekao obnovu svog obožavanja u Ozeju 3:4, 5?
19 “Zato će mnogo dana sinovi Izraelovi ostati ... bez žrtve i bez stupa i bez oplećka i kumira. Nakon toga će se vratiti sinovi Izraelovi i tražiti će Jehovu, Boga svojega, i Davida, svojega kralja (Mesiju); s drhtanjem će pristupiti Jehovi i njegovoj dobroti, u zadnjem dijelu dana” (NS).
20. Što će zahtijevati takav Jehovin poduhvat, gdje će se to izgraditi i koje će se najvažnije potrebe time podmiriti?
20 Osim što je Jehova djelovao kao njihov osloboditelj iz Babilona, vodit će brigu i o njihovim najvažnijim potrebama, duhovnim potrebama. Ponovo će postaviti pravovaljanog prvosvećenika s njegovim podsvećenicima, kojima će pomagati leviti. To će zahtijevati ponovnu izgradnju templa u Jeruzalemu, gdje bi oni mogli vršiti svoje službe, vrlo važne za ‘narod’ koji će biti ‘odjednom’ rođen. To će se dogoditi u ‘zemlji’ koja ‘će se u jednom danu napučiti’, u njihovoj ljubljenoj domovini. Tako će biti koliko god to izgledalo nevjerojatnim (Izaija 66:8).
21. Što se slično dogodilo u duhovnom pogledu s novorođenim ‘narodom’ od 1919. g. nadalje?
21 Slično se dogodilo u duhovnom pogledu s ostatkom duhovnog Izraela kada ih je Jehova Bog oslobodio iz Babilona velikog (svjetskog carstva krive religije) u poslijeratnoj 1919. godini. Pobrinuo se najprije za njihove duhovne potrebe. On je razjasnio njihovo razumijevanje o službi mesijanskog kralja, Isusa Krista, kao Božjeg prvosvećenika. Očistio ih je od svih nečistih religioznih stvari, koje su prianjale uz njih još od vremena njihovog robovanja Babilonu Velikom. Kao članovi ‘izabranog roda, kraljevskog svećenstva svetog naroda, naroda za naročitu svojinu’, shvatili su bolje nego ikada prije ulogu Svevišnjega Boga te kako i zašto moraju sačuvati potpunu neutralnost prema političkim prilikama ovog suvremenog svijeta. Uvidjeli su, da je za jedinog živog i istinitog Boga došlo vrijeme da si ‘načini ime’. Postali su svjesni svoje obaveze — uzvisivati Božje osobno ime, Jehova, iznad svih ostalih imena. Raspoznali su svoju obavezu da trebaju biti svjedoci tom Bogu čije je ime stoljećima bilo zasjenjeno i odgovarajuće tome, nezaboravne 1931. godine, usvojili su ime “Jehovini svjedoci” (1. Petrova 2:9; Izaija 43:12; 63:12).
22. Koje je najvažnije sporno pitanje i koja najznačajnija nauka Biblije, iako je uključeno i spasenje stvorenja, i zašto?
22 Iako se u nadahnutoj Bibliji pridaje dužna pažnja spasenju ljudske vrste od grijeha i smrti te robovanja Sotoni, Đavlu i njegovoj organizaciji, to nije najvažnija tema, nije najznačajnija nauka Biblije. U uvodnom članku, objavljenom u časopisu Kula stražara od 15. augusta 1941. g. (eng. izdanje), pod naslovom “Integritet”, pisalo je: “U Svetom pismu se uvijek iznova ističe Jehovina namjera da svijetom vlada njegova pravedna vladavina. Njegova je vladavina teokracija, nad kojom je postavio Krista Isusa za kralja. ... Najvažnije (prvobitno) sporno pitanje, koje je Sotona postavio svojim prkosnim izazovom bilo je i ostaje pitanje UNIVERZALNE VLASTI” (stavci 1, 19). Dakle, osnovna je namjera Svevišnjega Boga — opravdati univerzalni suverenitet, koji jedino njemu pripada. Uskoro će on to veličanstveno učiniti u ‘ratu velikog dana Boga svemogućega’, na bojnom polju Harmagedona (Otkrivenje 16:14-16). Dužnost, prednost i čast je ‘svetom narodu’ duhovnog Izraela da sačuva besprijekornost prema Jehovinoj univerzalnoj vlasti ili suverenitetu, dokazujući tako da je Đavo lažac.
23. Koji su napori neprijateljskih naroda onemogućeni prema ispunjenju Jehovinih riječi iz Izaije 66:22?
23 Sve do ovih kasnih dana nisu uspjeli svi napori raznih svjetskih naroda Sotonine vidljive organizacije istrijebiti Jehovin ‘narod’, koji je bio ‘rođen’ 1919. g. u svojoj tek stvorenoj ‘zemlji’. To je vjerno ispunjenje jamstva, koje je dao sveopći Suveren riječima zapisanim u Izaiji 66:20: “‘Jer, kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja stvoriti, stajati ispred mene’, riječ je Jehovina, ‘tako će stajati potomstvo vaše i ime vaše’” (NS).
24. a) Što ostatku duhovnog Izraela jamči trajnost Božjih novih nebesa i nove zemlje? b) Čega će dio postati ostatak u određeno vrijeme?
24 Da, bez obzira na to što još mogu Sotona, Đavo i njegovi nevidljivi demoni te njegova vidljiva zemaljska organizacija učiniti u skoroj budućnosti protiv ostatka duhovnog Izraela, on neće biti izbrisan. Vidljivo zemaljsko potomstvo sotonske organizacije i njihova imena neće još dugo postojati, dok će u velikoj suprotnosti s tim, potomstvo Jehovine sveopće organizacije, ostatak duhovnog Izraela i dalje postojati; njihovo ime neće izbrisati neprijatelji da bi bilo zaboravljeno. Kako je sigurno da će uvijek stajati nova nebesa i nova zemlja, koje stvara sveopći Suveren Jehova, tako će biti i s ostatkom duhovnog Izraela i njegovim dostojanstvenim imenom. To ne znači da će ostatak duhovnog Izraela zauvijek ostati na Zemlji. Ne, nego će u određeno vrijeme biti uzeti s nje i pridruženi svom prvosvećeniku, Isusu Kristu, u ‘novim nebesima’, te će služiti kao podsvećenici u duhovnom templu.
25. a) Kada je Jehova počeo “stvarati” ‘nova nebesa’? b) Od kada su se osobito pojavili budući članovi ‘nove zemlje’?
25 Jehova Bog je počeo stvarati ‘nova nebesa’ na kraju ‘određenih vremena naroda’, 1914. g., kada je postavio svog proslavljenog sina Isusa Krista na nebeski prijestol da vlada kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. On je ‘sin Davidov’ i dok je bio kao savršen čovjek na Zemlji, sveopći Suveren Jehova je sklopio zavjet s njim za vječno Kraljevstvo (Matej 21:15). Sa svog nebeskog prijestolja Kralj Isus Krist vlada zemljom. Stvaranje ‘nove zemlje’ ne znači ili ne zahtijeva uništenje naše doslovne Zemlje. Ne, jer će planet Zemlja ‘ostati dovijeka’ (Propovjednik 1:4). Božje Kraljevstvo pod Kristom pretvorit će je u vječni raj. To se ne proturiječi toj velikoj činjenici, jer stvaranje ‘nove zemlje’ znači, da Jehova stvara novo ljudsko društvo u potpunoj suglasnosti s njim i njegovim pravednim ‘novim nebesima’ (2. Petrova 3:13). On već danas ima na Zemlji milijune živih budućih članova tog društva ‘nove zemlje’. Oni su se pojavili osobito od 1935. godine.
26. a) Kako se u Izaiji 66:12 opisuje priključivanje ‘velikog mnoštva’ ostatku duhovnih Izraelaca? b) Gdje služi Jehovi sada to ‘mnoštvo’?
26 Došli su iz svih nacija, rasa, naroda i jezika i predali se Jehovi Bogu kroz Krista, prvosvećenika i simbolizirali svoje predanje krštenjem u vodi, oponašajući primjer svog dobrog pastira, Isusa Krista (Ivan 10:14, 16). Jehova je prije toga, u Izaiji 66:12 rekao, da će proširiti ostatak duhovnog Izraela, koji zastupa “gornji Jeruzalem”, što on naziva ‘slavom naroda’ i to poput ‘nabujalog potoka’. Od 1935. g. napredovalo je širenje ‘slave naroda’ u obliku ‘velikog mnoštva’ — drugih ovaca dobrog pastira, vladajućeg kralja Isusa Krista (Otkrivenje 7:9-17). Radi svoje odanosti Jehovinoj teokratskoj vladavini pod Kristom, dobar pastir je učinio od njih i ostatka duhovnih Izraelaca ‘jedno stado’. Dovedeni su u Jehovin duhovni templ, koji se ‘naziva dom molitve za sve narode’ (Izaija 56:7; Marko 11:17). U Božjem duhovnom templu molitve za sve narode mu blagoslovljeno ‘veliko mnoštvo prinosi dan i noć svetu službu’ (Otkrivenje 7:15, NS).
27, 28. Kada se sastaje ‘veliko mnoštvo’ od ‘svih ljudi’ sa ostatkom i kakve rezultate daje njihovo sudjelovanje u djelu svjedočenja?
27 Ovaj veličanstven suvremeni razvoj događaja slaže se sa onim što Jehova dalje kaže u Izaiji 66:23, NS: “‘Sigurno će dolaziti svi ljudi od mlađaka do mlađaka i od subote do subote pokloniti se preda mnom’, govori Jehova” (Agej 2:7-9).
28 Iz izvještaja je razvidno da ‘veliko mnoštvo’ od ‘svih ljudi’ održava redovite sastanke sa ostatkom duhovnog Izraela, tako reći, ‘od mlađaka do mlađaka (mjesečno) i od subote do subote (tjedno).’ Vjerno se priključuju pomazanom ostatku u javnom svjedočenju i u svjedočenju po kućama da bi se ispunilo Isusovo proročanstvo za ‘svršetak sustava stvari’: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima” (Matej 24:3, 14, NS). Oni od ‘svih ljudi’ koji se odazovu na propovijedanje, ‘dolaze se pokloniti’ pred Suverenom Jehovom.
29, 30. a) Kako se u Izaiji 66:24 pokazuje da će obožavatelji od ‘svih ljudi’ preživjeti “veliku nevolju” u kojoj će završiti ovaj sustav stvari? b) Čiji će temelj oni sačinjavati i koga će, nakon toga, uvesti u obožavanje Stvoritelja neba i Zemlje?
29 Kao oni koji će preživjeti ‘veliku nevolju’ koja upravo predstoji svijetu, posvjedočit će kako je Jehova opravdao svoj univerzalni suverenitet uništenjem svojih i njihovih neprijatelja u toj svjetskoj ‘nevolji’. U skladu s tim, Izaija zaključuje svoje proročanstvo riječima: “Uistinu će izići (preživjeli nevolje) i gledat će leševe ljudi, koji su mi zgriješili jer crvi na njima neće umrijeti i njihova se vatra neće ugasiti i morat će postati gadost svim ljudima” (Izaija 66:24, NS).
30 Kao prokleti ‘jarci’ iz Isusove usporedbe, koja se ispunjava u vrijeme ‘svršetka sustava stvari’, oni će ‘otići u vječnu propast’, vječno uništenje, jer griješe protiv suverenog Gospodina Jehove (Matej 24:3; 25:31-46). Tada će ovcama slični nasljednici rajske zemlje, kao temelj ‘nove zemlje’, prihvatiti sve uskrsnule iz mrtvih u život na Zemlji. Posvetit će svako uskrsnulo tijelo u jedinstveno obožavanje opravdanog Stvoritelja ‘novih nebesa’ i ‘nove zemlje’ (Izaija 65:17; 2. Petrova 3:13).
Kako bi odgovorio na sljedeća pitanja temeljena na Izaiji 66:8-20?
8. stavak: Kako je 1919. g. došlo do rođenja Jehovinog duhovnog ‘naroda’ u njegovoj duhovnoj ‘zemlji’?
Stavci 9-14: Kako je Jeruzalem pružio hranu i ljubaznu brigu svojim ‘sinovima’? Kako se to odnosi na duhovne sinove suvremenog doba?
Stavci 15-18: Koja su zla djela prouzročila uništenje Jeruzalema 607. g. pr. n. r. vr. i što su nagovijestila za danas?
19. i 20. stavak: Koji je ‘znak’ stavio Jehova ‘među narodima’? S kojom svrhom?
Kako bi odgovorio na sljedeća pitanja prema Izaiji 66:19-24?
19. stavak: Kako su bili ‘neki od preživjelih’ poslani k ‘narodima’? S kakvim rezultatom?
20. stavak: Na koji način su ‘sinovi Izraelovi’ donijeli ‘dar’ u Jehovin dom?
21. stavak: Kako su neki bili uzeti da služe kao ‘svećenici’?
22. stavak: Kakvo jamstvo daje Jehova u pogledu svog obnovljenog naroda, osvrćući se na sigurnost “novih nebesa i nove zemlje”?
23. stavak: Na koji način vidimo da se svi ljudi klanjaju pred Jehovom ‘od mlađaka do mlađaka i od subote do subote’?
24. stavak: Što će posvjedočiti preživjeli ‘velike nevolje’ o onima koji su zgriješili Jehovi?
[Slika na stranici 14]
Jeruzalem se poput majke ljubazno brinuo o svojim ‘sinovima’
[Slika na stranici 15]
‘Oslobođeni’ iz ‘Babilona Velikog’, Jehovini svjedoci napreduju u propovijedanju Kraljevstva