Ljutiš li se na nekoga?
NEKI je turist, boraveći u jednoj azijskoj zemlji, prijavio direktoru hotela nestanak svojeg sata. Budući da nakon izvjesnog vremena nije dobio sat natrag, pomislio je da se direktor ne želi miješati u tu stvar. Sav bijesan pobacao je kroz prozor svoje sobe na 18 katu u bazen za plivanje sva svoja odijela, košaru za smeće i televizijski aparat.
Jesi li se već kad naljutio na nekoga u toj mjeri, da bi najradije pobjesnio? Mnogi su već reagirali tako. Ali, ima osoba koje ostaju potpuno mirnima kad ih netko uvrijedi, pa kažu: “S njim neću progovoriti više niti riječi!” Dogodilo se to u jednom malom gradu na Filipinima, gdje su se dva čovjeka posvađala radi komada zemlje. Dugo vremena nisu uopće razgovarali. No, da li je potrebno tako reagirati kad smo ljuti na nekoga ili nas netko uvrijedi?
Takvo reagiranje čini problem težim. Unatoč izljevu gnjeva, u uvodu spomenuti čovjek nije dobio natrag svoj sat, ali je vjerojatno morao nadoknaditi pričinjenu štetu. Niti navedeni problem oko komada zemlje nije bio riješen time, što ona dvojica nisu više razgovarala međusobno, a njihovim je rođacima, prijateljima i susjedima ta stvar bila vrlo neugodna, čak mučna. Sigurno postoji bolji put.
Isus je pokazao koji je to put. I on je poput nas bio okružen nesavršenim ljudima, čije su mu greške i slabosti ponekad nanosile bol. S vremena na vrijeme reagirao je na postupke i stajališta ljudi “ljuto” ili je “uzdahnuo iz dna duše” (Marko 8:12; 10:14). Ali, nikada nije postupao nasilno, niti je prezirao koga. Naprotiv, trudio se pomagati ljudima da spoznaju svoje poteškoće i da ih svladaju.
Isus je to mogao jer je iskreno ljubio svoje bližnje, naročito svoje sljedbenike. Rekao im je: “Novu vam zapovijed dajem; ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” Ta je Isusova ljubav došla naročito do izražaja kad se suočavao s ljudskim slabostima. Osim toga, on u tim situacijama nikada nije postupao neuravnoteženo, jer je, kako je sam rekao, bio “krotak i smjeran u srcu”. Rješavanje teškoća koje nastaju u međuljudskim odnosima obično je uspješno, ako se primjenjuje krotkost i poniznost (Ivan 13:34, ST; Matej 11:29).
Isusova metoda
Da li ti je ikada bilo nešto obećano, a da obećanje nije izvršeno? Ili, jesi li se s nekim dogovorio za sastanak, a zatim si ga uzalud čekao? Takve situacije te ljute. No, jesu li opravdanje za to da se razgnjevimo ili tvrdokorno zašutimo?
Prisjetimo se kako je Isus postupio sa svojim učenicima u noći pred svoju smrt. Isus se nalazio u teškoj kušnji. Otišao je s apostolima u Getsemanski vrt, gdje im je rekao: “Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!” (Matej 26; 38, ST). Potom se malo udaljio od njih, da bi se posvetio molitvi. U kakvom je stanju zatekao učenike kada se vratio k njima? Spavali su. Probudio ih je pokazujući suosjećanje.
Isus je shvatio da razlog tome nije bio krivi poticaj, nego ljudska nesavršenost. Stoga je rekao: “Duh je, doduše, revan, ali je tijelo slabo” (Matej 26:36-46, NS). I nakon toga, kad su ga apostoli prepustili njegovim neprijateljima, a Petar ga se odrekao, Isus nije svoje prijatelje ostavio na cjedilu. Naprotiv, nakon uskrsnuća poduzeo je korake da bi ih ojačao i pomogao im svladati njihove slabosti.
Kakvog li ponašanja! Apostol Pavao je pisao: “Ljubav se svemu nada”. Umjesto da više ne razgovaramo s osobama koje su nas razočarale, zašto ne bismo — poput Isusa — priznali da su to učinili vjerojatno zbog ljudske nesavršenosti, a ne iz nekog lošeg poticaja? To bi bio znak ljubavi, a njih bi moglo navesti da se potrude da nas drugi puta ne razočaraju (1. Korinćanima 13:4, 7).
Kako postupiti ako se više puta učini ista greška?
Naravno, često nije moguće riješiti problem time, ako se netko samo jednom opomene. Roditeljima je dobro poznato da djeci treba obično jednu te istu stvar više puta ponoviti, dok je konačno ne shvate. Slično može biti i kod odraslih.
S prvim Isusovim sljedbenicima bilo je upravo tako. Na primjer, jednom su se prepirali oko toga tko je među njima najveći. Isus je to čuo, pa je tada iskoristio priliku da im objasni kako među njegovim sljedbenicima nema položaja, koji bi im dao pravo vladanja. Rekao je: “Tko želi biti prvi, neka bude zadnji od sviju i sluga svima!” (Marko 9:35, ST).
Unatoč tim jasnim Isusovim riječima, nekoliko mjeseci kasnije, zamolila su ga dva njegova učenika sasvim otvoreno da im dade najviša počasna mjesta u Kraljevstvu. I dok su ostali mrzovoljni radi toga, Isus im je strpljivo još jednom objasnio: “Znate da vladari naroda okrutno postupaju s njima, i da se velikaši služe svojom vlašću protiv njih. Neka ne bude tako među vama! Naprotiv, tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik! A tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga” (Matej 20:24-27, ST).
U večer prije Isusove smrti, još jednom je iskrsnulo isto pitanje. Iz izvještaja saznajemo da je nastala “prepirka među njima o tome, tko bi od njih bio najveći”. Ali, Isus je strpljivo ponovio svoje objašnjenje, kako među njegovim sljedbenicima nema položaja, koji bi nekom dao pravo vladanja, nego je svaki obavezan služiti. Da bi ga lakše shvatili praktično im je predočio, opravši noge svakome od prisutnih apostola. To je on razumio pod izrazom “služiti” (Luka 22:24-27; Ivan 13:3-5).
Izgleda da su apostoli konačno to ipak shvatili. Mnogo godina kasnije pisao je apostol Petar kršćanskoj skupštini jedno veoma lijepo pismo, u kojem on posreduje dalje te misli. One koji su prednjačili u skupštini, opomenuo je riječima: “Pasite stado Božje ... niti kao da vladate narodom; nego bivajte ugledi stadu” (1. Petrova 5:2, 3).
Reagiramo li poput Isusa, to znači da se ispravno ponašamo. A za to ćemo biti sposobni budemo li se trudili biti jednako ljubazni, blagi i ponizni, kao što je bio Isus.
Oponašajmo Isusov primjer
Isus je oštro podvukao svojim sljedbenicima potrebu da budu sa svojom braćom u vjeri ljubazni i pomirljivi, da im, ako je potrebno, oproste “do sedamdeset sedam puta”. Međutim, kako se trebamo ponašati ako netko od naše braće učini tešku grešku? Isus je upozorio svoje sljedbenike da s takvim bratom razgovaraju u četiri oka. “Ako te posluša”, rekao je Isus, “dobio si brata svojega” (Matej 18:15, 22)
No, baveći se takvim slučajevima ipak ne smijemo zaboraviti da nismo niti možemo biti savršeni kao Isus. Vjerojatno se ne ljutimo samo na druge, nego se ponekad i drugi ljute na nas. Stoga bi bilo dobro, dok razmišljamo o greškama drugih, da se pri tom ponašamo tako, kako bismo željeli da se drugi ponašaju prema nama, dok imaju posla s našim greškama — ljubazno, blago i ponizno. Tako se provode u djelo Isusove riječi: “Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima” (Matej 7:12).
Priznanje kako smo i sami nesavršeni, pomoći će nam i u jednom drugom pogledu. Isus je posjedovao neobičnu moć zapažanja, pa je bio u stanju prosuditi ljudske motive i stanje njihova srca. Nama je to moguće učiniti samo u ograničenoj mjeri. Možda smo, dok se osjećamo povrijeđenima ili se ljutimo na nekoga, pogrešno prosudili situaciju. Možda nije bila nečija namjera da nas uvrijedi ili naljuti. Turist, čije smo ponašanje spomenuli na početku, bio je na primjer u zabludi. Direktor hotela je obavijestio policiju i ona je istraživala slučaj.
No, i kad smo uvjereni da smo u pravu ipak moramo pokazivati poniznost. To će olakšati drugome ispraviti stvar. Isus je rekao da s osobom koja je nekome učinila nešto nažao, treba razgovarati s namjerom da “se dobije brata svojega”. Budemo li u rješavanju problema postupali blago i ponizno, vrlo vjerojatno ćemo postići taj cilj.
Tako je bilo i s muževima, koji su prestali razgovarati nakon svađe radi komada zemlje. Nakon nekog vremena dogodilo se da su u sredstvu javnog prijevoza neočekivano sjeli jedan uz drugoga. Jedan od njih je bio dovoljno ponizan, da se ispriča za loše vladanje. Nakon probijanja leda, oba su se muškarca zagrlila. Tada su mogli iskreno porazgovarati o problemu, ne uzrokujući neugodnost svojoj okolini.
Da, slijedeća tri svojstva — ljubav, blagost i poniznost — mogu veoma povoljno djelovati na međuljudske odnose. I dok se ljutimo na druge, ta svojstva mogu doprinijeti tome da se ispravno ponašamo, što obično djeluje na blagoslov. To su svojstva kojih se, ako dobro razmislimo, nitko od nas ne bi smio odreći.
“Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!” (Filipljanima 2:3, 4, ST).