10. Kako se je kršćanska budnost za kršćane u Judeji u prvom stoljeću iskazala kao takva koja spašava život?

¹⁰ Dok su čekali prisutnost Isusa Krista i dolazak njegovog Kraljevstva, kršćani su trebali ostati budnima. Primjerena kršćanska budnost omogućila je kršćanima u Judeji prepoznati znak približavajućeg se uništenja Jeruzalema, znak koji je dao Isus (Luka 21:20-24). Kada je godine 66. n. r. vr. Cestius Galus napao Jeruzalem, budni kršćani su iskoristili njegovo iznenadno, neobjašnjivo povlačenje i pobjegli iz grada i iz okolnih područja Judeje. Prema ranim crkvenim povijesničarima Hegesipu, Euzebiju i Epifaniju, kršćani iz Judeje su pobjegli preko Jordana u mjesto zvano Pela. Budući da su bili duhovno sasvim budni, spasili su se od smrti ili ropstva kada su se 70. g. n. r. vr. vratile rimske vojske pod generalom Titom i razorile Jeruzalem. Kako su ti kršćani morali biti sretni što su ostali budni!

¹² Kršćani su morali biti svjesni parusije. Znači, morali su živjeti iz dana u dan u očekivanju Kristove “prisutnosti”. Profesor crkvene povijesti Ernst Bene piše: “Za vjerne osobe prave crkve bile su ‘posljednje stvari’ prve, s obzirom na njihovu hitnost. Središnji sadržaj njihove vjere i nade bilo je dolazeće Božje kraljevstvo.”

19, 20. a) Koja je grupa stupila na pozornicu 1870-ih godina i zašto su se odvojili od ostalih grupa? b) Koji je časopis postao službeni organ te grupe i kako je pomogao sve većem broju kršćana?

¹⁹ Među takozvanim “krivovjernim grupama”, koje su u posljednjoj trećini 19. stoljeća pazile na znak Kristovog ponovnog dolaska, nalazila se jedna grupa za studiranje Biblije u Pitsburgu (SAD), koju je predvodio Charles Russell (Čarls Rasel). Russell je pisao: “Godine između 1870. i 1875. bile su vrijeme stalnog rasta u milosti, spoznaji i ljubavi prema Bogu i njegovoj Riječi. ... Međutim, tada smo stekli opću sliku Božjeg plana i izgubili iz sjećanja mnoge dugo njegovane zablude. ... Jako smo bili ožalošćeni zbog zablude drugih adventista, koji su čekali Krista u tijelu.”

²⁰ Russell i s njime udruženi brzo su shvatili da će Kristova prisutnost biti nevidljiva. Odvojili su se od ostalih grupa i počeli 1879. godine objavljivati duhovnu hranu u časopisu Zion’s Watch Tower and Herald of Christ’s Presence (“Sionska Kula stražara i glasnik Kristove prisutnosti”). Od prve godine izlaska ovaj časopis je ukazivao temeljem biblijskog računanja vremena na 1914. godinu kao veoma značajnu godinu u biblijskoj kronologiji. Dakle, kada je 1914. godine počela Kristova nevidljiva prisutnost, ti kršćani su bili u sretnom položaju da ih je Krist našao budnima.

‘Paziti’ — na što?

 3. Zašto kršćani ne bi smjeli zanemariti vremenski činilac?

³ Pobliže ispitivanje biblijskih proročanstava o “posljednjim stvarima” točno će otkrit na što kršćani trebaju ‘paziti’. Prvo, oni ne smiju izgubiti iz vida vremenski činilac, jer je Isus Krist govorio o ‘određenom vremenu’, koje je poznato samo njegovom Ocu (Marko 13:32, 33). Osim toga, Isus je rekao svojim učenicima da će Jeruzalem ‘gaziti narodi dok se ne navrše određena vremena naroda’ (Luka 21:24, NS). Isus je očito dao svojim učenicima to obavještenje da bi mogli prepoznati vrijeme kraja, jer je ono dio njegovog odgovora na pitanje: “Učitelju, kada će to biti i kakav će biti znak da se to počinje događati?” (Luka 21:7, ST).

 4. Na koji bi znak kršćani trebali paziti?

⁴ Osim što su trebali paziti na vremenski činilac, kršćani su trebali paziti na traženi ‘znak’ spomenut također u Mateju 24:3 i Marku 13:4. Taj složeni znak — koji uključuje međunarodne ratove, glad, potrese, zarazne bolesti i progonstvo pravih kršćana — povezan sa ispunjenjem proročanstava o vremenu, označio bi ‘naraštaj koji neće proći’ dok se ne dogodi sve što se treba dogoditi u vremenu kraja (Luka 21:10-12, 32).

 5. Kako je bio Krist tokom svih stoljeća sa svojim pravim sljedbenicima, no da li je to bilo sve što je mislio kada im je opisao znak svoje “prisutnosti”?

⁵ Koji bi važni događaji, a koji se odnose na “svršetak sustava stvari”, bili najavljeni tim znakom? Isusovi učenici su ga pitali: “Što će biti znak tvoje prisutnosti (grčki parusia)?” (Matej 24:3, NS). Što bi značila Kristova “prisutnost”? Mnogo više nego da bude samo u duhu sa svojim pravim sljedbenicima kada se sastanu ili obavljaju svoj zadatak pravljenja učenika. Na takav je način podupirao svoje učenike tokom svih stoljeća (Matej 18:20; 28:18-20). Čak i teolozi kršćanstva priznaju da je riječ “prisutnost” dobila jedno posebno značenje. New International Dictionary of New Testament Theology (Novi međunarodni rječnik teologije Novog zavjeta) navodi: “Ideja o parusiji povezuje se sada s dolaskom Krista na kraju vijeka, što crkva očekuje.” Od početka do kraja kršćanski grčki spisi opominju kršćane da žive u očekivanju Kristove prisutnosti (Matej 24:3, 27, 37, 39; Jakov 5:7, 8; 2. Petrova 3:3, 4; 1. Ivanova 2:28; Otkrivenje 1:7; 22:7).

 6. a) Što bi značila Kristova prisutnost za zao sustav stvari? b) Kakve bi posljedice imala Kristova prisutnost na one koji su umrli vjerni i na one koji još žive na Zemlji?

⁶ Kristova prisutnost ne bi značila ništa manje nego ‘svršetak sustava stvari’ (Matej 24:3; Marko 13:4). Ona bi značila da je sadašnji zao sustav stvari ušao u svoje “vrijeme kraja” ili “posljednje dane” (Danijel 12:4, 9; 2. Timoteju 3:1-5). To bi značilo da je Krist dobio od svog Oca naredbu, da primi kraljevsku vlast nad zemljom i vlada ‘usred neprijatelja svojih’ (Psalam 110:2; 2:6-9; Otkrivenje 11:15-18). Prije nego bude sudio svijetu u općenitom, Krist će pregledati svoju skupštinu i uskrsnuti pomazane kršćane, koji su umrli u vjernosti (1. Korinćanima 15:21, 23; 1. Solunjanima 2:19; 3:13; 4:13-17; 2. Solunjanima 2:1). One pomazane kršćane, koji još budu živi na Zemlji i vjerno služili kao Kristov “rob” time što ostaju duhovno budnima i dijele duhovnu ‘hranu u pravo vrijeme’, Krist će postaviti nad ‘svim svojim imanjem’ — interesima Kraljevstva na Zemlji (Matej 24:45-47; Luka 12:42-44). Taj “vjerni i razboriti rob” morao bi sudjelovati u djelu propovijedanja ‘dobre vijesti o Kraljevstvu’ diljem svijeta i nadgledati ga, i “tada će doći kraj” (Matej 24:14).

 7. Na koji bi drugi znak trebali paziti kršćani čak u vrijeme Kristove prisutnosti, i zašto bi se i dalje molili da “dođe” Božje kraljevstvo?

⁷ Pravi kršćani moraju “stalno bdjeti” pazeći na sve što bi dokazalo da žive u vremenu Kristove prisutnosti i ‘svršetka sustava stvari’. Pa čak i tijekom “vremena kraja” oni trebaju paziti na “znak Sina čovječjeg”, na njegov “dolazak” da izvrši osudu nad sotoninim zlim sustavom stvari (Matej 24:30, 44; Marko 13:26, 35; Luka 12:40; 21:27; 2. Solunjanima 1:7-10). Pa i kad bude Krist već ‘prisutan’ i njegovo Kraljevstvo već uspostavljeno, morali bi još uvijek ‘doći’ on i njegovo Kraljevstvo i ‘razbiti i uništiti’ narode i kraljevstva sotoninog svijeta (Danijel 2:44). To objašnjava zašto je Isus, nakon što je naveo pojedinosti “znaka” svoje prisutnosti, još dodao: “Tako i vi kad vidite da se ovo događa, znajte da je Kraljevstvo Božje blizu” (Luka 21:31, NS). Da, čak i u vrijeme Kristove prisutnosti kršćani će se još uvijek moliti da dođe Božje kraljevstvo i morat će i dalje ‘paziti’ i ‘bdjeti’ da bi prepoznali određeno vrijeme “kraja” i svog ‘izbavljenja’ (Marko 13:7, 29, 32-37; Luka 21:9, 28).

Tko se dokazao “budnim”?

 8. Spomeni ponovno sve ono na što su kršćani trebali paziti.

⁸ Upravo smo vidjeli, da su kršćani trebali živjeti u očekivanju kraja ‘određenih vremena naroda’. Oni su trebali paziti na “znak” Kristove prisutnosti i svršetka sustava stvari. Trebali su očekivati uskrsnuće pomazanih kršćana koji su umrli u vjernosti kao i jasno raspoznavanje razreda ‘vjernog i razboritog roba’ koji će biti postavljen nad zemaljskim interesima Kristovog kraljevstva. I na kraju, taj je “rob” trebao stalno dijeliti duhovnu hranu, a istovremeno predvoditi u propovijedanju ‘dobre vijesti o Kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj zemlji’ prije ‘kraja’. “Znak sina čovječjega” pojavit će se tako što će on ‘doći’ uništiti sotonin zao sustav stvari.

 9. Tko se dokazao da je pazio na kraj “određenih vremena naroda” i kako je Sionska Kula stražara pomogla kršćanima biti duhovno opreznima?

⁹ Tko se dokazao budnim i pazio na sve te stvari? Charles T. Russell (Čarls T. Rasel) iz Pitsburga (Pensilvanija, SAD) brižljivo je pazio, još početkom 1876. godine na kraj “određenih vremena naroda” ili “vremena neznabožaca”. Te je godine on objavio članak pod naslovom “Kada će se završiti vremena naroda?”. U njemu je pisao da će “sedam vremena završiti 1914. godine našeg vremena.” Od 1880. g. nadalje to isto obavještenje bilo je objavljivano u stupcima časopisa Zion’s Watch Tower (Sionska Kula stražara). U ožujskom izdanju 1880. pisao je: “‘Vremena naroda’ traju do 1914. godine a nebesko Kraljevstvo neće do tada dobiti punu vlast.” Istina je da istraživači Biblije, koji su napisali te članke, nisu tada još imali točno biblijsko i povijesno razumijevanje pravog značenja kraja tih “određenih vremena naroda”, kao što to mi razumijemo danas.a No važan moment je taj da su oni bili “budni” i pomogli svojim sukršćanima biti duhovno opreznima.

16. a) Treba li riječi iz Marka 13:32 razumjeti tako da se mi ne smijemo zanimati kada će doći kraj? b) Koji je “znak” očigledan, a koji drugi “znak” sada očekujemo?

¹⁶ Budući da je Isus jasno rekao da nijedan čovjek ne zna o “onom danu ili času” kada će Otac narediti Sinu da ‘dođe’ i nastupi protiv sotoninog zlog sustava stvari, neki mogu pitati: “Zašto je toliko hitno živjeti u očekivanju kraja?” Hitno je zato što je Isus skoro u istom dahu dodao: “Pazite, ostanite budni; ... stalno bdijte” (Marko 13:32-35, NS). “Znak” Isusove parusije očigledan je od 1914. godine. Sada očekujemo “znak Sina čovječjega”, kada ‘dolazi’ kao Jehovin izvršitelj osude

17, 18. a) Zašto je Isus zapovjedio kršćanima prvog stoljeća da pobjegnu iz Jeruzalema čim ugledaju znak predstojećeg razorenja? b) Zašto bi bilo opasno premišljati se o hitnosti našeg vremena?

¹⁷ Kad je Isus Krist dao znak kršćanima u Judeji u prvom stoljeću, po kome će poznati da je došlo vrijeme za bježanje iz Jeruzalema, on je naglasio potrebu za neodložnim postupanjem (Luka 21:20-23). Zašto ta žurba kad su prošle skoro četiri godine od pojave znaka 66. godine n. r. vr. do razorenja Jeruzalema godine 70. n. r. vr.? Zato jer je Isus znao da će ih, ako budu oklijevali i odlagali svoje bjekstvo, konačno uhvatiti rimske vojske.

¹⁸ Jednako tako bi i danas bilo jako opasno za kršćane ako bi se premišljali o hitnosti našeg vremena i prihvatili stav “srednje brzine” (“ne žuri previše”) jer bi time pokazali da sumnjaju u blizinu kraja.

19. Koje su upozorenje dali Petar i Isus?

¹⁹ Parusija ili Kristova prisutnost već traje 70 godina i brzo se približava njegov “dolazak” i “Jehovin dan” izvršenja osude nad sotoninim svijetom. Apostol Petar kaže da će taj dan ‘doći kao lupež’ i dodaje da moramo “čekati i ozbiljno misliti na skori dolazak Jehovinog dana” (2. Petrova 3:10-12, NS). Isus nas je također upozorio: “Pazite sami na sebe da vam srca nikada ne otežaju od prekomjernog jela, i teškog pijanstva i životnih briga, i da vam taj dan ne dođe iznenada, u jednom trenu, kao zamka; ... Bdijte” (Luka 21:34-36, NS).

20. Za što trebamo biti zahvalni i kako će nas zaštititi ispravno kršćansko iščekivanje?

²⁰ Koliko trebaju biti sretni i zahvalni Jehovini svjedoci što ih je razred vjernog i budnog “roba” držao duhovno budnima! Ispravno kršćansko iščekivanje štiti nas u ovim pogibeljnim “posljednjim danima” i potiče da revno sudjelujemo u propovijedanju ‘ove dobre vijesti o Kraljevstvu’.