‘Svjetlost je zasjala pravednicima’
“Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu” (Psalam 97:11, ST).
1. Po čemu se očito razlikuju pravednici od opakih?
PO čemu se očito razlikuju pravednici od opakih i pravi sluge Jehove Boga od onih, koji su u okovima Božjeg neprijatelja Sotone, đavla? Nesumnjivo je to svjetlost u kojoj uživaju pravedni, istinski Jehovini sluge. Zašto? Jer je njima doista “zasjala svjetlost” (Psalam 97:11, ST), dok su opaki u mraku. Da, “pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.” “A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti” (Priče Salamunove 4:18, 19, ST).
2. S čime se može usporediti sve jasnija svjetlost na pravedničkoj stazi?
2 Jesi li zapazio da je svjetlost na pravedničkoj stazi sve jasnija? Da, svjetlost se povećava. To bi mogli usporediti s čovjekom, koji je ustao prije svanuća i krenuo pješice na put kroz unutrašnjost. U daljini primjećuje obrise neke zgrade, ali još ne može raspoznati je li to sjenik ili kuća. No, kako dan polagano sviće a on se sve više približava, može vidjeti da je to kuća. Nedugo nakon toga vidjet će da je to drvena a ne kamena kuća. Međutim, kasnije će moći zapaziti ne samo boju kuće nego i druge detalje.
3. Koji činioci su u vezi sa sve većom svjetlošću?
3 Božji sluge imaju slična iskustva. Promatrajući neke stvari s veće vremenske udaljenosti i uz malo svjetlosti, često smo imali nepotpuno i čak netočno stajalište o nekim stvarima. Možda smo u takvim prilikama bili pod utjecajem ranijih gledišta. No, kad je svjetlost postajala sve jasnija i sve više smo se približavali događajima, naše je razumijevanje u vezi odvijanja Božje namjere postajalo sve jasnije. Budući da proročanstva osvjetljava Jehovin duh i jer se ispunjavaju u svjetskim događajima ili doživljajima Božjeg naroda, ona nam se sve više razotkrivaju. Nije li tako Jehova još u rano vrijeme postupao sa svojim slugama? Da, zaista je tako postupao!
Abrahamov primjer
4, 5. Kako je Bog Abrahamu postupno otkrio svoju namjeru?
4 Uzmimo za primjer vjernog Abrahama, koga je Bog nazvao svojim prijateljem (Izaija 41:8; Jakov 2:23). Usprkos svom bliskom odnosu s Jehovom Bogom, u početku nije potpuno razumio Božju namjeru. Da se Abrahamovo razumijevanje postupno povećavalo, vidljivo je iz brojnih događaja u njegovom životu. Bog ga je pozvao, da napusti svoju domovinu rekavši mu, da će od njega načiniti veliki narod i da će se kroz njega blagosloviti sve obitelji na Zemlji. No, Abraham nije znao sve pojedinosti. Iz izvještaja saznajemo da je poslušao iako nije “znao kuda ide” (Jevrejima 11:8). Osim toga, iako mu je Bog obećao, da će njegovo sjeme dobiti zemlju, Abraham nije znao kako će se to dogoditi. Čak je izrazio bojazan da će njegov sluga Elijezer naslijediti njegovu kuću. Tada je Jehova razjasnio stvari Abrahamu rekavši mu: “Nego će ti baštinik biti tvoj potomak” (1. Mojsijeva 12:1-3, 7; 15:2-4, ST). Pošto je Sara, Abrahamova žena, bila nerotkinja, zamolila ga je da ima odnos sa njenom sluškinjom Agarom, od koje je Abraham dobio sina Izmaela. Kasnije je Bog objasnio Abrahamu da će obećani nasljednik doći preko Sare (1. Mojsijeva 17:15-17).
5 Iz ovoga vidimo, da je sve što je Bog izravno otkrio Abrahamu bila istina, ali da Abraham ipak nije točno razumio kako će Bog izvršiti svoju namjeru. Međutim, Abraham je ipak i dalje vjerovao Jehovi i čekao na njega. Kako je vrijeme prolazilo, dobivao je sve bolju prosvijetljenost. Tako je bilo i kada je Jehova zapovjedio Abrahamu da na brdu Moriji žrtvuje svoga sina Izaka. Abraham nije točno znao ishod toga. No, on je vjerovao, da će Bog podići sjeme preko Izaka, pa iako bi ga morao uskrsnuti iz mrtvih (Jevrejima 11:17-19).
Danijel i drugi proroci
6, 7. a) Iz kojih Danijelovih riječi je razvidno, da Bog otkriva stvari samo u od njega određeno vrijeme? b) Koje svjedočanstvo u vezi s tim daje apostol Petar?
6 Među mnogim prorocima, koji su imali prednost izravno od Jehove dobiti otkrivenja, bio je i Danijel, Božji “miljenik” (Danijel 10:11, 19). Jehova mu je s obzirom na vrijeme i budućnost, dao posebna obavještenja. Pa ipak, Danijel nije razumio sve što je bilo uključeno. Tako je u vezi nekih vizija koje je imao, rekao: “Ja slušah ali ne razumjeh.” Kad je zatražio još više obavještenja, bilo mu je rečeno: “Idi, Danijele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka.” (Danijel 12:8, 9, ST). Slično je Jehova Bog otkrio mnoge istine i drugim svojim slugama, prorocima. No, bilo je mnogo toga što nisu razumjeli.
7 Zato je apostol Petar mogao pisati: “Ovo su spasenje istraživali i ispitivali proroci koji su prorekli vama određenu milost. Dok su ispitivali na koje i na kakvo je vrijeme upućivao Kristov duh — koji bijaše u njima — kad je unaprijed navješćivao Kristu određene patnje i proslavljenje što će doći poslije njih, bijaše im objavljeno da nisu za same sebe, nego za vas iznijeli ono što su vama sada, ... objavili propovjednici.” Da, čak ni anđeli nisu potpuno razumjeli, kako će se izvršiti Božja namjera (1. Petrova 1:10-12, ST).
8. Kako je Ivan Krstitelj svojim pitanjem pokazao nedostatak potpunog razumijevanja?
8 Posljednji od takovih proroka bio je Ivan Krstitelj. Bog ga je upotrijebio da pripravi put Isusu Kristu (Luka 1:16, 17, 76-79). Bog je Ivanu dao veliku prednost upoznavši ga sa znakom po kome će moći prepoznati Mesiju i predstaviti ga Izraelu (Ivan 1:26-36). No, unatoč toga, Ivan nije potpuno razumio sve pojedinosti u vezi Isusovog prvog dolaska. To je razvidno iz pitanja kojeg je preko svojih učenika postavio Isusu, dok je sam bio u zatvoru: “Jesi li ti onaj koji ima doći, ili da drugoga čekamo?” Ivanovo pitanje nije bilo izraz nedostatka vjere, nego želja za još određeniju potvrdu. Nesumnjivo je Isus utješio Ivana odgovorom u kome je spomenuo svoja djela (Matej 11:2-6, ST).
Isus i njegovi apostoli
9. Što pokazuje, da ni Isus nije potpuno razumio namjeru svoga Oca?
9 Bog otkriva svoju volju svojim slugama samo u od njega određeno vrijeme, a to je vrijedilo čak i za Isusa Krista. Isus je sigurno dobivao informacije izravno od svog Oca dok je bio s njim na nebu. Pa ipak nije znao, kada će doći kraj ovom sadašnjem sustava stvari. Zato je priznao: “Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa nezna, ni anđeli nebeski, ni Sin, već jedino Otac” (Matej 24:36, ST).
10, 11. a) Do kojeg pogrešnog zaključka, s obzirom na Kraljevstvo, su došli Isusovi učenici? b) Zašto je Isus u ograničenoj mjeri govorio svojim apostolima o budućnosti, kao i o ostalim stvarima?
10 Isus je sa svojim učenicima također postupao suglasno načelu iz Priča Salamunovih 4:18. Mnogo im je govorio o Kraljevstvu. Rekao im je da će otići i nakon dugog vremena vratiti se te ih uzeti k sebi u nebeska obitavališta. Usprkos svega toga, njegovi su apostoli vjerovali, da će Mesijansko kraljevstvo u stvari biti obnovljeno Davidovo kraljevstvo u Jeruzalemu. Zato su upitali uskrsnulog Isusa: “Gospodine, hoćeš li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?” Isus im je odgovorio da postoje neke stvari koje još ne mogu razumjeti, zato je rekao: “Ne spada na vas da znate vrijeme i priliku, koje je Otac odredio svojom vlasti” (Djela apostolska 1:6, 7, ST).
11 Iz riječi, koje je Isus uputio apostolima, jasno je razvidno da se razumijevanje raznih pojedinosti Božje namjere postiže u određeno vrijeme. Isus je rekao: “Imao bih vam još mnogo reći, ali sad ne možete nositi” (Ivan 16:12, ST). Iz tih riječi je razvidno, da Bog daje svojim slugama razumijevanje svoje volje prema njihovoj sposobnosti shvaćanja i mogućnosti korištenja tog razumijevanja. Isus je svojim apostolima doduše rekao da će ih Božji duh uputiti “u svu istinu” (Ivan 16:13). No, je li Isus time mislio, da će od dana, kada su primili sveti duh, razumjeti svu istinu i da im neće biti potrebno daljnje razumijevanje? Činjenice pokazuju, da nije bilo tako.
Primljeni neznabošci
12, 13. a) Što su bolje razumjeli Isusovi sljedbenici o Duhovima i kako je to na njih djelovalo? b) Kada su prvi puta počeli praviti učenike od ljudi svih naroda i zašto tek tada, iako im je to Isus još ranije zapovjedio?
12 Na dan Duhova, 33. g. n. r. vr., primili su učenici sveti duh a s njim i bolje razumijevanje istine u vezi Isusovog uskrsnuća, uzašašća u nebo i značenja Božjeg Kraljevstva. To saznanje ih je potaklo na revnost u propovijedanju “dobre vijesti” drugima. Iako im je Isus rekao, da će praviti učenike od ljudi svih naroda, u početku su ograničili svoje propovijedanje na Židove i nežidovske prozelite, a zatim i na Samarićane. Nisu razumjeli da trebaju ići i k neobrezanim neznabošcima (Matej 28:19, 20). No, nema sumnje, da im je Jehova uskratio takvo razumijevanje, budući da je u Danijelovom proročanstvu pisalo, da će Mesija zavjet sa Židovima zadržati na snazi do kraja sedamdesetog tjedna (Danijel 9:24-27).
13 Kad se 36. godine n. r. vr. završio taj “tjedan”, sigurno je Jehova Bog prouzročio da se propovijedanje “dobre vijesti” proširi na neznabošce. Petru je očito trebalo pomoći da promijeni svoje mišljenje prije nego je ušao u kuću neobrezanog neznabošca, koji je po Zakonu bio nečist. Pomoću vizije je trebao naučiti slijedeće: “Što je Bog proglasio čistim ti ne nazivaj poganim.” Tako su Petar i ostali apostoli morali u vezi s tim promijeniti gledište. Petar je to učinio i Bog ga je upotrijebio da objavi neznabošcima, da im je otvoren put u Božje nebesko Kraljevstvo (Djela apostolska 10:9-43, ST).
14. Koju su svjetlost, godinama kasnije, primili prvi kršćani u vezi zahtjeva Mojsijevog zakona?
14 Obrezanje je za neke kršćane još trinaest godina kasnije bilo sporno pitanje. Pavao i drugi učenici su trebali otići u Jeruzalem da bi raspravili o tom pitanju sa apostolima i drugim starješinama, koji su tada sačinjavali vodeće tijelo kršćanske skupštine. To tijelo je saslušalo Petrov izvještaj o obraćenju Kornelija i Pavlova svjedočanstva o silnim djelima, koja je Bog učinio u vezi s njegovom službom među neznabošcima. Zatim su razmotrili što o tome piše u Božjoj nadahnutoj Riječi. Pomoću svetog duha došli su do ispravnog zaključka, naime, da se od neznabožaca zahtijeva pridržavanje određenih načela ponašanja, ali da bi postali kršćani, nije potrebno obrezanje i pridržavanje Mojsijevog zakona (Djela apostolska 15:1–16:5).
15, 16. a) Kojim riječima priznaje Pavao da kršćani postupno stiču razumijevanje istine? b) Koju sličnu potvrdu je dao apostol Petar?
15 Oko šest godina nakon tog sastanka, Pavao je pisao prvo pismo Korinćanima, u kojemu je u vezi duhovno rođenih kršćana toga vremena objasnio slijedeće: “Jer, nesavršeno je naše znanje i nesavršeno naše proricanje. Kada dođe što je savršeno isčeznut će što je nesavršeno. Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati, kao što sam poznat.” Čak ni tada duhovno pomazani kršćani, pa ni sam apostol Pavao, nisu bili tako vođeni duhom da bi imali potpunu spoznaju istine. Njihovo je znanje još uvijek bilo samo djelomično, oni su znali samo toliko, koliko im je Bog dao razumjeti u to vrijeme. No, ono je bilo dovoljno za njihove tadašnje potrebe (1. Korinćanima 13:9, 10, 12, ST).
16 Što je pisao Petar devet godina kasnije, ili 64. g. n. vr., svojoj kršćanskoj braći, nakon što je Pavao napisao gore spomenute riječi? Nakon što je pisao o Isusovom preobraženju, koje je sam doživio i koje je potvrdilo da je Isus Božji sin, Petar je pisao: “Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima” (2. Petrova 1:16-21, ST). Dakle, kršćani još uvijek trebaju istraživati Sveto pismo i obraćati pažnju na proročansku riječ, koja svijetli kao svjetiljka u mraku. To moraju i dalje činiti sve dok pomazani kršćani ne dožive nagradu prilikom slavne pojave Isusa Krista.
17. a) Koje su nove istine upoznali kršćani, kada su dobili knjigu Otkrivenja? b) Kada je trebalo na tu knjigu jasnije zasjati svjetlo?
17 Oko 32 godine nakon što je Petar napisao svoje drugo pismo, ili oko 63 godine nakon praznika Duhova 33. g. n. r. vr., apostol Ivan je dobio i zapisao seriju vizija, koje sačinjavaju knjigu Otkrivenja. U tim vizijama su prvi puta bile duhovno rođenim kršćanima otkrivene mnoge istine o Božjoj namjeri. Tako su na primjer saznali, da će 144 000 muževa i žena biti otkupljeno iz svih naroda da bi bili sunasljednici Isusa Krista u nebeskoj vladavini ili tisućugodišnjem Mesijanskom Kraljevstvu, u svojstvu kraljeva, svećenika i sudaca (Otkrivenje 7, 14 i 20. poglavlje). No, ni ti kršćani ranog doba nisu imali potpunu spoznaju. Današnji istraživači Božje Riječi mogu ustanoviti, da su vizije iz Otkrivenja osobito važne za nas koji živimo u ‘danu Gospodinovom’, iako su mogle biti poučne i ohrabrujuće i za kršćane Ivanovog vremena (Otkrivenje 1:10). Otkrivenje 5:1-14 slikovito opisuje svitak s pečatima, koje treba otpečatiti da bi se mogao otvoriti. To pokazuje da će u vrijeme ispunjenja proročanstava Otkrivenja, lomljenjem i odstranjivanjem pečata dolaziti do postupnog povećanja znanja i razumijevanja.
18. Kako je Jehova Bog otkrio istine svojim slugama u staro vrijeme i u toku prvog stoljeća?
18 Očito je dakle, da su svi Jehovini sluge bez izuzetka, imali nepotpuno znanje i razumijevanje. To se odnosi kako na one koji su živjeli u pretkršćansko vrijeme, tako i na one koji su pripadali skupštini pomazanih kršćana prvog stoljeća našeg vremena. Dok su promatrali i doživljavali postupni razvoj Jehovine namjere, morali su napredovati u znanju i ispravljati svoje razumijevanje. Za njih je, uistinu, pravednička staza bila “kao svjetlost svanuća koja je sve jasnija” (Priče Salamunove 4:18, ST). Kako je svjetlost postajala jasnijom, tako su napredovali u znanju i potpunije razumjeli velike istine, koje im je Jehova otkrio.
19. Što je Bog rekao proroku Danijelu u vezi znanja i razumijevanja u ‘vremenu svršetka’?
19 Ali kako je s Jehovinim slugama u vremenu svršetka? Anđeo je rekao Danijelu: “A ti, Danijele zatvori ove riječi i zapečati ovu knjigu do posljednjeg vremena; mnogi će pretraživati [Božju Riječ], i znanje će se [zato] umnožiti” (Danijel 12:4). Za Božje sluge je dalje rečeno u 10. retku: “Mnogi će se očistiti, ubijeliti i okušati; a bezbožnici će raditi bezbožno, niti će koji bezbožnik razumjeti; ali će razumni razumjeti.” Hoće li to razumijevanje doći odjednom? Trebaju li Božji sluge, da bi bili označeni ‘razumnima’, imati potpuno, detaljno znanje i razumijevanje, da ne bi trebali tijekom vremena ispraviti ili izmijeniti svoja gledišta u vezi određenih nauka ili pitanja? O tim i drugim pitanjima raspravljat ćemo u sljedećim člancima.
[Slika na stranici 6]
Kod rane jutarnje šetnje predmeti postaju sve jasniji što im se više približavamo, a tama postupno prelazi u svjetlost
[Okvir na stranici 9]
Iz Jehovinog načina postupanja sa slugama u prošlosti možemo razaznati da se često postupno dobiva razumijevanje njegove namjere.
Abraham nije točno znao kako će se ispuniti Božje obećanje s obzirom na “sjeme”.
Danijel nije razumio konačni ishod svojih proročanstava.
Ivan Krstitelj, koji je predstavio Mesiju, je kasnije zamolio Isusa da mu objasni treba li doći drugi mesija.
Ni sam Isus nije znao dan i čas ‘velike nevolje’.
Apostoli su morali postupno naučiti, da je Kraljevstvo nebesko i da ga mogu naslijediti i neznabošci (ako se obrate).
Tek primitkom knjige Otkrivenja saznali su prvi kršćani, da će Kristova vladavina potrajati tisuću godina i da će on imati 144 000 sunasljednika.