Pravi kršćani su propovjednici Kraljevstva
“Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (MATEJ 24:14, NS).
1, 2. a) Zašto mora vijest o Kraljevstvu sada biti objavljivana diljem svijeta? b) Koja si pitanja može postaviti svaki Jehovin svjedok?
OBJAVLJIVATI JEHOVINO KRALJEVSTVO. Desetljećima je to bila glavna svrha ovog časopisa. U stvari, to je dio autorskim pravom zaštićenog naziva. Veoma je važno da vijest o Kraljevstvu bude sada objavljena po cijelom svijetu. Zašto? Zbog onoga što je naveo Isus Krist nakon ukazivanja na druge karakteristike “znaka” njegove nevidljive “prisutnosti” i kraja ovog sustava. Isus je rekao: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji, za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj” (Matej 24:3, 14, NS).
2 Danas je “kraj” zaista blizu. Zato bi se svaki predani Jehovin svjedok mogao zapitati: Kako ja gledam na djelo propovijedanja Kraljevstva? Sudjelujem li u tom djelu redovito? Izvršavam li svoju službu spretno i revno?
Obaveza propovijedati
3. Na što su ukazivale Isusove riječi iz Mateja 5:14-16 s obzirom na njegove sljedbenike?
3 Nijedan pravi kršćanin ne može s pravom izbjeći časno djelo objavljivanja “dobre vijesti” drugima. Isus je rekao svojim učenicima: “Vi ste svijetlo svijeta. Ne može se sakriti grad kad je na vrhu brda. Kada ljudi pale svjetiljku ne stavljaju je pod mjernu posudu, nego na svijećnjak i ona svijetli svima u kući. Isto tako neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašeg Oca na nebesima” (Matej 5:14-16, NS). To je ukazivalo da će Isusovi učenici biti propovjednici Kraljevstva.
4. Što je rečeno o najistaknutijem propovjedniku Kraljevstva?
4 O najistaknutijem propovjedniku Kraljevstva rečeno je: “Dok je naš Gospodin propovijedao Kraljevstvo, On je nastavio ... pripremati i organizirati svoju službu ... On je počeo s proročkom službom ... za koju je osposobio Dvanaestoricu i Sedamdesetoricu. Dok je propovijedao dolazeće Kraljevstvo i ukazivao na “znakove”, poslao ih je pred sobom sa istom viješću i istom snagom. Divnim načinom brzog učenja ... ubrzo ih je osposobio za povjerljive položaje koji će im kasnije biti dati” (Milo Mahan, Povijest crkve).
5. Što je Isus učinio u vezi propovijedanja Kraljevstva?
5 Isus je opskrbio svoje apostole i sedamdesetoricu učenika dobrim uputama kad ih je razaslao (Luka 6:12-16; 10:1-22). Osim toga, naš Uzor je i sam “putovao od grada do grada i od sela do sela, propovijedajući i objavljujući dobru vijest o Božjem Kraljevstvu”. S njim su bili apostoli i neke žene “koje su im služile svojim imanjima” (Luka 8:1-3, NS). Da, Isus je bio revan objavitelj dobre vijesti a učinio je i pripreme za uspostavljanje organizacije za propovijedanje Kraljevstva.
6. Kakav je zadatak povjerio Isus svojim sljedbenicima prije svog uzašašća na nebo?
6 Nakon tri i pol godišnjeg služenja, Isus je završio svoj zemaljski dio službe. Međutim, prije svog uzašašća na nebo on je povjerio svojim sljedbenicima ovaj zadatak: “Pođite ... i načinite učenike iz ljudi sviju nacija, krsteći ih u ime Oca, Sina i duha svetoga, i poučite ih da drže sve što sam vam zapovjedio. I gle! Ja sam s vama sve dane do svršetka ovog sustava stvari” (Matej 28:19, 20, NS). Oni će zaista trebati biti propovjednici Kraljevstva.
7. Zašto će Isusovi učenici biti uspješni kao njegovi svjedoci iako u početku nisu imali dovoljno točnu spoznaju o Kraljevstvu?
7 Kad je Isus trebao napustiti Zemlju, njegovi su ga učenici zapitali: “Gospodine, hoćeš li sada ponovno uspostaviti kraljevstvo Izraelovo?” Odgovarajući on im je rekao: “Vama nije potrebno znati vremena i razdoblja koja je Otac ostavio u svojoj nadležnosti.” Iako je učenicima tada nedostajala točna spoznaja o Kraljevstvu, Isus ih je mogao postaviti da budu njegovi objavitelji, jer će dobili potrebnu pomoć za izvršenje svog zadatka. Isus je dodao: “Primit ćete snagu kad sveti duh siđe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i po čitavoj Judeji i Samariji, sve do najudaljenijih dijelova Zemlje” (Djela apostolska 1:6-8, NS). Pod vodstvom svetog duha, Isusovi sljedbenici će konačno shvatiti da će Kraljevstvo biti nebeska vladavina (Ivan 16:12, 13). S vremenom će se činjenice o tom Kraljevstvu objavljivati “sve do najudaljenijih dijelova Zemlje”.
8. Koliko je uspješno bilo djelo propovijedanja u prvom stoljeću?
8 Ti svjedoci su dobro obavili svoj posao. Naravno, Jehova je bio s njima, a podupirao ih je i proslavljeni Isus Krist (Djela apostolska 8:1-8; 11:19-21). Zato nije čudo da je apostol Pavao već 60. i 61. godine n. r. vr. mogao reći da je “dobra vijest” već bila ‘propovijedana svim stvorenjima koja su pod nebom’! (Kološanima 1:23, NS).
9. Koji je glavni posao kršćanske skupštine, kako je razvidno iz ovog stavka?
9 O djelu svjedočenja je napisano: “Objavljivanje evanđelja je ... ne jedna od mnogih aktivnosti kojima se Crkva N(ovog) Z(avjeta) bavi, nego je to njena osnovna, najvažnija djelatnost ... Dobro je obratiti pažnju na to, da Isus nije rekao u Djelima apostolskim 1:8 ‘svjedočit ćete o meni’ ili ‘dat ćete svjedočanstvo o meni’, nego ‘bit ćete mi svjedoci’. Upotrebu glagola ‘biti’ ovdje trebamo shvatiti veoma ozbiljno i doslovno. Taj izraz (u grčkom jeziku) ne opisuje samo što bi Crkva trebala raditi nego što bi ona trebala biti ... Crkva Isusa Krista je ... svjedočeće tijelo” (Harry R. Boer, Dan duhova i misionarski svjedok Crkve, str. 110-114). Da, svjedočenje je glavni posao prave kršćanske skupštine.
Božjim predviđanjem
10, 11. a) Kako su u osnovi bili organizirani objavitelji Kraljevstva prvog stoljeća? b) Što se događalo kada je nastala neka nova situacija?
10 Objavitelji Kraljevstva prvog stoljeća su primali upute od Vodećeg tijela. Putujući starješine su služili unutar organizacije, a skupštinske dužnosti su preuzimali nadglednici i sluge pomoćnici (Djela apostolska 15:1, 2, 22-36; Filipljanima 1:1). Međutim, što se događalo kada je nastala neka nova situacija?
11 Pa razmotrimo što se dogodilo kratko nakon Duhova 33. godine n. r. vr. Židovi grčkog govornog područja počeli su gunđati protiv Židova sa hebrejskog govornog područja jer su “njihove udovice bile zapostavljene prilikom svakodnevnog dijeljenja pomoći”. Da bi riješili problem, apostoli su postavili “sedam sposobnih muževa” da se brinu o raspodjeli hrane (Djela apostolska 6:1-8, NS). U vezi toga čitamo: “Koliko je nama poznato, u početku se ‘sedmorica’ brinula samo za to, da su se dnevni obroci hrane za javnost dijelili nepristrano, a dodavale su se svakako i druge dužnosti, jer dok su načela nove vjere ostajala nepromjenjiva, mehanizam i način na koji su se ti principi mogli najdjelotvornije ustaliti i širiti, bio je prepušten mudrosti i praktičnom iskustvu dolazećih naraštaja ... Prilagođavanje i mijenjanje ne toliko važnih detalja ... je zahtjev u svakoj velikoj organizaciji” (Cunningham Geikie, Hours With the Bible, Satovi s Biblijom, Serija Novi zavjet, knjiga II).
12. a) Što je doprinijelo napretku ranog kršćanstva? b) Gdje i kako su Isusove sljedbenike počeli nazivati kršćanima?
12 Oslanjanje na Boga u molitvi zajedno sa “znanjem i praktičnim iskustvom” Vodećeg tijela, pridonijelo je napretku ranog kršćanstva. Stvari su se zaista odvijale prema Božjoj providnosti. Na primjer, za Isusove prve sljedbenike govorilo se da su pripadnici “Puta” (Djela apostolska 9:1, 2). Međutim, već 44. godine n. r. vr. u Antiohiji (Sirija), “po božanskoj pronicljivosti nazvali su učenike kršćanima” (Djela apostolska 11:26, NS). To im je ime dao Bog, a oni su ga spremno prihvatili (1. Petrova 4:16).a
13. Što su prvi kršćani počeli upotrebljavati u svom djelu objavljivanja Kraljevstva, kao što Jehovini svjedoci i danas koriste suvremene metode izdavačke djelatnosti?
13 Među tim prvim kršćanima su i drugi razvoji događaja također bili povezani s Božjom pronicljivošću. Na primjer, kao što Jehovini svjedoci danas koriste suvremenu izdavačku djelatnost, tako su i prvi kršćani bili pioniri u korištenju zakonika — što je bila velika prednost za njihovo revno djelo propovijedanja Kraljevstva. C. C. McCown je u vezi toga pisao: “Kršćanske religiozne knjige, kako Stari zavjet tako i novi zapisi ... nisu bili lagano štivo imućnih ljudi. Zaposleni ljudi koji teško rade, željeli su da knjiga sadrži što više podataka. Oni i iskreni kršćanski misionari su željeli da brzo provjere tekstove, bez odvijanja dugih svitaka papirusa” (The Biblical Archaeologist Reader, str. 261).
14. Pod kojim su sve okolnostima Isusovi apostoli bili revni u propovijedanju?
14 Mogućnost da se “brzo provjere tekstovi” bila je veoma važna zbog načina koji su prvi kršćani koristili u propovijedanju Kraljevstva. Ponekad su ljudima svjedočili i prigodno, kao što to Jehovini svjedoci i danas često čine. O tome je bilo rečeno: “Jedna od neobičnih osobina apostolskog propovijedanja bila je njegov prigodni karakter. Apostol nije čekao na neku veliku priliku. Njegova jedina prilika da svjedoči državnim organima bila je, kada je kao Pavao pred Feliksom, bio doveden kao zatvorenik pred vladara carstva, da podnese izvještaj o sebi i odgovori na optužbe da je prekršio zakon. On nije bio bez povoljnih prilika, ali one su mu se pokazale i u zatvoru, i u putovanju i u skromnoj kući gdje se mogao skloniti noću ... Iako je znao da je njegova vijest najprikladnija za pojedince, on je uvijek bio spreman objasniti je i mnoštvu ljudi. Bio je uvijek spreman razgovarati sa svakim slušateljem i nije zaboravio na primjer Krista, ... (čija) govornica je bila prašnjavi put, ili zakrčene ulice, ili šljunkovite obale židovske Galileje ... (Apostoli) nisu zaboravili kako im je on prije, tokom njihovog zajedništva, dao posebne upute o najboljim načinima propovijedanja njegovih nauka, kako je te prve spoznaje učvrstio daljnjim poukama i kako im je neposredno prije svog uzašašća pokazao na svijet kao na njihovo polje, a i na svako stvorenje kao na njihovog slušatelja” (John F. Hurst, Povijest kršćanske crkve, knjiga I, str. 96).
“Od kuće do kuće”
15. Kako su apostoli provodili propovijedanje nakon Duhova 33. godine n. r. vr.?
15 U vremenu nakon Duhova 33. godine n. r. vr., Isusovi učenici su već koristili jedan izvanredan način propovijedanja “dobre vijesti”. Što su progonjeni apostoli učinili nakon što su bili osramoćeni zbog imena Isusa Krista? Pa “svakoga su dana u hramu i od kuće do kuće nastavili bez prestanka učiti i objavljivati dobru vijest o Kristu Isusu” (Djela apostolska 5:41, 42, NS). Da, apostoli su svjedočili od kuće do kuće.
16. Za koji način propovijedanja je Pavao poučio starješine u Efezu?
16 Kasnije je apostol Pavao mogao podsjetiti imenovane starješine Efeza: “Kako vam ništa korisno nisam propustio reći i poučiti vas javno i od kuće do kuće. Davao sam temeljito svjedočanstvo Židovima i Grcima o potrebi obraćenja Bogu po vjeri u našega Gospodina Isusa” (Djela apostolska 20:20, 21, NS). Pavao nije mislio reći da je imenovane starješine poučavao u njihovim kućama. Umjesto toga on je svjedočio Židovima i Grcima koji nisu vjerovali, o pokajanju pred Bogom i o vjeri u Isusa Krista. Nesumnjivo je Pavao poučavao i te starješine kako treba svjedočiti od kuće do kuće.
17. Što su različiti bibličari izjavili o Pavlovoj službi od kuće do kuće u Efezu?
17 U vezi apostolove službe u Efezu rečeno je: “Pavao je imao običaj raditi svoj zanat od izlaska sunca do 11 sati prijepodne (Djela apostolska 20:34, 35), kada je Tiranin završavao sa svojom nastavom; zatim je od 11,00 do 16,00 sati propovijedao u dvorani, nakon toga je slijedilo održavanje sastanka sa pomoćnicima, osobni razgovori s kandidatima, planiranje širenja rada u unutrašnjosti; i na kraju je propovijedao od kuće do kuće obrađujući teren što je trajalo od 16,00 sati do kasno u noć (Djela apostolska 20:20, 21, 31, A. E. Bailey). Drugi bibličari su izjavili: “On se nije zadovoljio samo održavanjem predavanja na javnim skupovima, a da se oslobodi drugih obaveza, nego je svoj veliki zadatak revno obavljao u osobnim razgovorima, od kuće do kuće i tako Efežanima doslovno donosio nebesku istinu u njihove domove, u njihova kućna ognjišta i srca” (A. A. Livermore). “Propovijedao je evanđelje javno i od kuće do kuće, u gradu i po unutrašnjosti” (E. M. Blaiklock). “Vrijedno je zapaziti da je taj najveći propovjednik propovijedao od kuće do kuće, a to nisu bile samo obične privatne posjete” (A. T. Robertson).
18. a) Zašto bi ti rekao da propovijedanje Jehovinih svjedoka od kuće do kuće ima čvrst biblijski temelj? b) Gdje i kako Jehovini svjedoci, poput Isusa i njegovih prvih učenika, propovijedaju vijest o Kraljevstvu?
18 Isusovi su apostoli 33. godine n. r. vr. svjedočili od kuće do kuće. To je bio dio Pavlove službe u Efezu a nesumnjivo i svugdje drugdje. Tako postoji čvrsti biblijski temelj za službu od kuće do kuće koju vrše Jehovini svjedoci. To vrijedi i za mnoge druge načine koje oni koriste za širenje vijesti o Kraljevstvu. Zanimljivo je pogledati što piše u Enciklopediji od McClintocka i Stronga: “Naš Gospodin i njegovi apostoli su propovijedali gdje god su se ljudi mogli sakupiti. Padina proplanka, obala mora i rijeka, javna ulica, privatne kuće, predvorje hrama, židovska sinagoga i razna druga mjesta, sve je to bilo prikladno za objavljivanje evanđelja” (Knjiga VIII, str. 483). Poput Isusa i njegovih prvih učenika, i Jehovini svjedoci propovijedaju vijest o Kraljevstvu po “javnim ulicama, privatnim kućama, ... i raznim drugim mjestima”. Oni na primjer sudjeluju u službi s časopisima na ulici (s ovim časopisom i s pratećim časopisom Probudi se!), a naročito su poznati po svom svjedočenju od kuće do kuće.
19. Kako se donose odluke o načinima propovijedanja koje danas koriste Jehovini svjedoci?
19 Ovaj temeljni oblik službe kojim se koriste Jehovini svjedoci bio je dobro uhodan u prvom stoljeću, a osim toga ispravno je i za današnje Vodeće tijelo pomazanih kršćana da donosi odluku o tome koji je način propovijedanja sada prikladan. Takve odluke mogu biti temeljene djelomično na “mudrosti i praktičnom iskustvu” tih ljudi. Naročito je to slučaj kad donose odluke, kao što je to radilo kršćansko Vodeće tijelo prvog stoljeća. Kada odlučuju koji su načini propovijedanja najprikladniji u ovim “posljednjim danima”, oni u molitvi traže vodstvo Božjeg svetog duha i slijede primjere iz Pisma (2. Timoteju 3:1; Djela apostolska 15:23, 28).
20. a) Zašto možemo biti sigurni da propovijedanje Jehovinih svjedoka ima božansko odobrenje? b) Kakvo stanovište prema propovijedanju Kraljevstva trebaju imati svi Jehovini sluge?
20 Očito je da su načini propovijedanja koje koriste Jehovini svjedoci po božanskoj volji, jer je razvidno da je Bog okrunio njihove napore ogromnim uspjesima i blagoslovima (Priče Salamunove 10:22). Mnoštvo ljudi prihvaća pravo obožavanje i pridružuje se ostatku pomazanih Isusovih sljedbenika kao dio jedine organizacije koja slavi Jehovino sveto ime i neustrašivo objavljuje dobru vijest o uspostavljenom nebeskom Kraljevstvu. Zato, dok se ovaj sustav stvari približava svom kraju, neka se svi Jehovini sluge i dalje naprežu u djelu pravljenja učenika. Mi to moramo raditi vjerno, jer pravi kršćani nesumnjivo su propovjednici Kraljevstva.
[Bilješka]
a Vidi 316. stranicu knjige Pomoć za razumijevanje Biblije (engl.) izdanu od Udruženja Kule stražare Biblije i traktata.
Kako si razumio?
◻ Zašto vijest o Kraljevstvu mora danas biti objavljena širom Zemlje?
◻ Što je najvažniji posao svih pravih kršćana?
◻ Zašto se može reći da se među Jehovinim slugama događaju stvari prema božanskom predviđanju?
◻ Na kojem čvrstom temelju se zasniva djelo propovijedanja Jehovinih svjedoka od kuće do kuće?
[Slika na stranici 8]
Isus je rekao svojim sljedbenicima: ‘Idite, načinite učenike’. Izvršavaš li gorljivo ovaj glavni zadatak svih pravih kršćana?
[Slika na stranici 10]
Svjedočiš li redovito od kuće do kuće? Isusovi apostoli u prvom stoljeću su to činili. Tako je radio i Pavao, revan objavitelj Kraljevstva