Graditi vatrostalnim materijalom
“Neki će zidati na ovom temelju zlatom, srebrom ili dragim kamenjem; drugi će zidati drvetom, travom ili slamom” (1. KORINĆANIMA 3:12, Today’s English Version).
1, 2. a) Što je još bolnije negoli vidjeti kako je nečija kuća izgorjela do temelja? b) Koje slično razočaranje može ponekad doživjeti kršćanski sluga Božji?
DOISTA, žalostan se izgled pruža, kad lijepa kuća izgori do temelja. Posebno bi bio žalostan ako si je ti izgradio. Zaista bi čovjeka zaboljelo kada bi vidio kako sve tvoje vrijeme i trud nestaje u dimu. Ipak, ta bol nije ništa u usporedbi s bolom, koji osjeća kršćanski roditelj kad mu sin ili kćerka napuste istinu zbog stvari ovoga svijeta. Nema gotovo ništa bolnijega nego gledati duhovnu propast svog djeteta.
2 Ono što takvi roditelji osjećaju možemo donekle usporediti s razočaranjem koje možeš doživjeti kao kršćanski sluga Božji. Možda si počeo studirati Bibliju s jednom osobom i pomažeš joj već mjesecima, ili čak godinama, da upozna istinu. Već si ga vidio prisutnoga na sastancima, a počeo je sudjelovati i u službi propovijedanja. A onda iznenada, duhovno slabi i postaje nedjelotvoran, možda se čak vraća starim lošim navikama. Kakvog li razočaranja!
3. Koja se pitanja normalno pojavljuju u takvim okolnostima, i o čemu ovise odgovori?
3 To se, na žalost, s vremena na vrijeme događa. I sasvim je prirodno pitati se: Zašto se to događa? Možemo li išta učiniti? Iako je tu odlučujuće stanje srca dotične osobe, ipak odgovori na ova pitanja ovise o odgovoru na jedno drugo pitanje: kad poučavaš druge, gradiš li na pravom temelju i vatrostalnim materijalom? Jedino naše jasno razumijevanje što to znači i kako trebamo graditi, jeste ključ kako možemo pomoći onima koje poučavamo — interesentima ili svojoj djeci — da ostanu čvrsti u istini.
Tko gradi?
4. S kime uspoređuje Pavao u 1. Korinćanima 3:10, 11 slugu Božjega i na koji način?
4 Da bismo odgovorili na to pitanje, vratimo se 1. Korinćanima 3. poglavlje, gdje Pavao uspoređuje kršćanskog slugu Božjeg s graditeljem. Čitamo: “Prema nezasluženoj dobroti Božjoj koja mi je dana, kao mudrom upravitelju radova, ja sam postavio temelj, a drugi naziđuje. Samo svaki neka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne može postaviti drugog temelja, osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Krist” (st. 10, 11, NS).
5. a) O kakvoj gradnji govori Pavao ako razmatramo u povezanosti? b) U kom smislu kršćanski sluga Božji “izgrađuje ljude”?
5 O kakvoj gradnji govori Pavao? Razmotri u povezanosti: “Vi ste ... Božja građevina.” “Vi ste hram Božji” (1. Korinćanima 3:9, 16, NS). Dakle, tu se radi o simboličnoj građevini, koja uključuje “ljude”. Znači, da kršćanski sluga Božji “izgrađuje ljude” tako što nastoji izgraditi u zainteresiranim osobama kršćansku osobnost i načiniti ih učenicima (Matej 28:19, 20).
6, 7. a) Na čiju odgovornost upravljaju pažnju Pavlove riječi iz 1. Korinćanima 3:9-15? b) U kom smislu se tu, ipak, radi o zajedničkoj gradnji? c) Što ćemo vidjeti daljnjim razmatranjem Pavlovih riječi?
6 Znači li to, da kršćanski učitelj sam snosi odgovornost kako će se razviti osoba s kojom proučava? Nikako ne. U prvom redu, mi smo “Božji suradnici”. Iako Pavao stavlja u 1. Korinćanima 3:9-15, u središte pažnje odgovornost graditelja, ili učitelja, tu se ipak radi o jednoj zajedničkoj gradnji u kojoj sudjeluje i onaj koji proučava. To možemo usporediti s pripremanjem vojnika za boj. Drugi ga mogu obučiti i naoružati, ali kada se nađe na bojnom polju, onda se mora sam boriti primjenjujući ono što je naučio. O tome ovisi njegov život. Onaj koji poučava nastoji izgraditi pravog kršćanina sposobnog odoljeti utjecaju i iskušenjima sadašnjeg sustava. Istovremeno i budući učenik snosi odgovornost; on mora provesti u život ono što uči (Matej 7:24-27; Filipljanima 2:12, 13).
7 I pored toga ostaje činjenica da onaj koji poučava snosi tešku odgovornost. Ako dalje razmotrimo Pavlove riječi, vidjet ćemo koliko je važno djelotvorno poučavati o Božjoj Riječi tako da bi izgradili u drugima zahvalnost našem nebeskom Ocu.
Postavi pravi temelj
8. Što je temelj kod te simbolične gradnje?
8 Prije nego možeš podići zgradu, moraš najprije postaviti temelj, što predstavlja temelj kod gradnje kojom se prave učenici? Pavao odgovara: “Jer nitko ne može postaviti drugi temelj, osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Krist” (1. Korinćanima 3:11, NS). Da, pravi temelj na kome trebamo graditi je Isus Krist. (Usporedi Efežanima 2:20-22; i 1. Petrova 2:4-6.)
9. a) Što znači postaviti Krista kao temelj kod poučavanja drugih? b) Zašto je važno za osobe s kojima proučavamo Bibliju, da shvate cijelu istinu o Isusu?
9 Kako možemo postaviti Krista kao temelj kada poučavamo druge? Najprije moramo poučiti osobe u istini o Isusu i pomoći im da istinu učine središtem svog života. To uključuje pomoći im da povjeruju da je Isus naš pomoćnik i onaj preko koga Jehova daje otkup (Matej 20:28; 1. Ivanova 2:1, 2). No, to nije sve. Isus Krist je postavljen poglavarom kršćanske skupštine (Kološanima 1:18). (On je pravovaljani kralj Zemlje i u tom će svojstvu uskoro ‘pobijediti ’ u Harmagedonu (Otkrivenje 6:1, 2). Postaviti kao temelj Krista očito znači poučiti druge u cijeloj istini o njemu i pomoći im da razumiju Isusovu ulogu u ostvarivanju Božjeg nauma. Zašto je to važno? Ako osobe s kojima proučavamo vjeruju u Isusa kao od Boga postavljenog sada vladajućeg kralja, oni se neće dati tako lako obeshrabriti stanjem u svijetu i problemima svakodnevnog života (Izaija 28:16; 1. Petrova 2:6-8).
10. a) Što još znači, prema Efežanima 3:17-19, postaviti Krista kao temelj? b) Kako omogućujemo Kristu da ‘stanuje u našim srcima’?
10 Međutim, postaviti Krista kao temelj uključuje više. Mi moramo imati cilj koji je imao i apostol Pavao. Njegova molitva za Efežane bila je da “Krist stanuje prema vašoj vjeri u vašim srcima zajedno s ljubavlju; da budete ukorijenjeni i čvrsto utemeljeni, da biste vi sa svima svetima mogli shvatiti koja je tu širina, i dužina, i visina, i dubina, i poznate Kristovu ljubav koja nadmašuje spoznaju, da možete biti ispunjeni svom puninom koju Bog daje” (Efežanima 3:17-19, NS). Obrati pažnju, da ‘biti ukorijenjen i čvrsto utemeljen’ znači omogućiti da Krist ‘stanuje u našim srcima’. Što to znači? Krist ‘stanuje u našim srcima’ kada dopustimo da utječe na naše misli i postupke svojim primjerom i naukama.
11, 12. a) Kako možemo pomoći drugima da omoguće Kristu da ‘stanuje u njihovim srcima’? b) Što je još važno pored spoznaje o Isusu?
11 Kako možemo pomoći onima koje poučavamo da omoguće Kristu ‘stanovati u njihovim srcima’? Moramo im posredovati znanje da bi ‘shvatili’ ‘širinu, i dužinu, i visinu, i dubinu’ istine Božje Riječi, a posebno one koja se odnosi na život i nauke Isusa Krista. Mi želimo da oni koji proučavaju s nama steknu “razum Kristov”, da ga potpuno upoznaju kao živu osobu s osjećajima (1. Korinćanima 2:16, NS). To će dirnuti njihova srca.
12 Zapazimo da je Pavao rekao: “I [da] poznate (grčki: gnonai‘, saznati kroz praksu, iskustvom) Kristovu ljubav koja nadmašuje spoznaju.” Mi možemo upoznati Kristovu “ljubav” saznavajući što Biblija kaže o njegovom načinu života i o tome kako je postupao s drugima. Međutim, samo ako ga oponašamo u njegovoj osobnosti, možemo iskreno cijeniti njegove osjećaje. Tako kroz iskustvo upoznajemo “Kristovu ljubav koja nadmašuje spoznaju”.
13, 14. a) Kako možemo pomoći osobama s kojima proučavamo da oponašaju Isusove osobine? b) Zašto će pomoći razvoju dobrog odnosa s Jehovom , ako osoba bude nastojala biti poput Isusa? c) Na što još moramo paziti osim postavljanja pravog temelja?
13 Dakle, kada postavljaš temelj, obrati pažnju na Isusove osobine — njegovu ljubav (Ivan 15:13, 14), srdačnost i naklonost (Matej 11:28-30), poniznost (Ivan 13:1-15) i suosjećajnost (Marko 6:30-34) — da navedemo samo neke. Ohrabri osobu s kojom proučavaš da oponaša te osobine u svom životu. To će osigurati dobar temelj na kome se mogu graditi druge važne osobine. Kada razmatramo neki biblijski izvještaj o Isusu, ponekad je potrebno malo zastati i pitati: “Koje se osobine primjećuju kod Isusa? Kako možemo još bolje pokazati te osobine u svom životu?” Objasni osobi koja proučava Bibliju da će joj oponašanje Isusove osobnosti pomoći razviti snažan, prisan odnos s Jehovom. Zašto? Zato što je Isus tako savršeno oponašao osobnost svog oca, da oponašajući Isusa mi u stvari oponašamo osobno Jehovu Boga (Ivan 14:9).
14 Važno je postaviti pravi temelj, no je li to dovoljno? Pavao odgovara: “Samo svaki neka pazi kako naziđuje na njega”. Da, kako je s materijalom koga koristimo za podizanje građevine, koja će stajati na tom temelju?
Vatrostalni materijali
15, 16. a) Koje suprotnosti Pavao očito naglašava u 1. Korinćanima 3:12? b) Koje se pitanje postavlja s obzirom na tu Pavlovu usporedbu?
15 To nas dovodi do 12. stavka 1. Korinćanima 3. poglavlja, gdje Pavao spominje različite građevne materijale: “Ako dakle tko na ovom temelju zida zlato, srebro, drago kamenje, drvenu građu, sijeno, strnjiku” (NS). To je sasvim različiti materijal! Da li je Pavao time želio reći da trebamo od svakog materijala pomalo ugraditi u osobe s kojima proučavamo? Svakako ne. Obratimo pažnju kako ovaj stavak glasi u drugim prijevodima: “Neki će zidati na ovom temelju zlatom, srebrom ili dragim kamenjem, a drugi će zidati drvetom, travom ili slamom” (TEV). “Na ovom temelju ti možeš graditi zlatom, srebrom i dragim kamenjem, ili drvetom, travom i slamom” (The Jerusalem Bible). Pavao tako očito stavlja nasuprot dvije vrste građevina. Na jednoj strani se nalazi, tako rekuć, divan dvorac ukrašen zlatom, srebrom i dragim kamenjem. A na drugoj strani koliba od dasaka ili gredama poduprtih zidova koji su napravljeni od blata pomiješanog slamom.
16 Misleći na tu Pavlovu usporedbu, možemo se pitati: gradimo li “dvorce” ili “kolibe” poučavajući druge? Razlog zašto neki omladinci i novi u istini otpadaju, možda je u tome što nisu svi građeni istim materijalom. U čemu je razlika? Stanje koje je vladalo u staro vrijeme u korintskoj skupštini prikazuje razliku između građenja vatrostalnim materijalom i građenja zapaljivim materijalom.
17, 18. a) Koji ozbiljan problem je postojao u Korintskoj skupštini u staro vrijeme, i kako je Pavao ispravio stvari? b) Koji je ključni činilac kod utvrđivanja da li gradimo “zlatom” ili “sijenom”?
17 Pavao je učinio svoj dio time što je postavio pravi temelj, ali izgleda da su neki u Korintu gradili sa ‘drvetom, sijenom i strnjikom’ — slabim materijalom, koji predstavlja osobine koje nisu trajne (1. Korinćanima 3:12). Zato je Pavao morao pisati tamošnjoj braći: “Postoje nesuglasice među vama. Mislim na to što svaki od vas govori: ja sam Pavlov, a ja sam Apolov, ja pak Cefin, a ja Kristov. Krist je ovdje razdijeljen” (1. Korinćanima 1:11-13, NS). Tako su članovi skupštine bili razdijeljeni u grupe. A zašto? Jer su pridavali preveliki značaj određenim ljudima. Pavao ih je ispravio rekavši: “Što je, dakle, Apolo? a što je Pavao? Sluge preko kojih ste postali vjernici ... Ja posadih, Apolo zali, ali Bog daje da raste” (1. Korinćanima 3:5-7, NS).
18 Ukratko rečeno, problem je bio ovaj: budući da su neki članovi skupštine u Korintu pridavali veliki značaj slijeđenju ljudi, zato nisu imali prisan odnos s Jehovom. To je ključni činilac u utvrđivanju da li gradimo “zlatom” ili “sijenom”, dakle, gradimo li “dvorce” ili “kolibe”.
19. a) Kako može onaj koji poučava skrenuti nenamjerno preveliku pažnju na sebe ili nekog drugog čovjeka? b) Što se moramo truditi ako želimo graditi ‘zlatom, srebrom i dragim kamenjem’?
19 Iz toga trebamo izvući dragocjenu pouku. Neki mogu reći: “Pa ja nikoga ne učim da slijedi bilo kog čovjeka”. To se međutim može lako dogoditi i kada nam to nije namjera. Na primjer, kada nam osoba s kojom proučavamo postavi pitanja, a mi uvijek iznova kažemo: “Taj i taj brat (ili sestra) kaže ...” — ne usmjeravamo li time i nenamjerno pažnju na nesavršenog čovjeka ili ženu? Ako kod pitanja kažemo: “Nisam baš siguran, ali ja bi rekao ...” — ne upravljamo li time nenamjerno preveliku pažnju na sebe? Zapamti, onaj koji proučava može lako steći visoko mišljenje o svom učitelju. (Usporedi Djela apostolska 10:25, 26 i Otkrivenje 19:10.) Ako želimo graditi “dvorce”, moramo paziti da ne “gradimo” sljedbenike ljudi. Umjesto toga mi moramo pomoći onima s kojima proučavamo, da razviju prisan odnos s Jehovom. Iz tog razloga moramo graditi ‘zlatom, srebrom i dragim kamenjem’. Što predstavljaju ti materijali?
20. Što predstavljaju ‘zlato, srebro i drago kamenje’ (Priče Salamunove 3:13-15)?
20 Uspoređivanje biblijskih stavaka kao što su Psalam 19:7-11, Priče Salamunove 2:1-6 i 1. Petrova 1:6, 7 pokazuje da su zlato, srebro i drago kamenje ponekad upotrijebljeni u prenesenom značenju, i da predstavljaju osobine poput jake vjere, božanske mudrosti, duhovne sposobnosti razlučivanja, odanosti i ljubaznog cijenjenja prema Jehovi i njegovim zakonima. Sve su te osobine neophodne za prisan odnos s Jehovom Bogom. Iz tih osobina sastoji se osobnost koju moramo ugraditi u one koje poučavamo. Gradiš li i ti na taj način?
Hoće li oni odoljeti “vatri”?
21. a) Zašto je tako važno ugraditi trajne osobine u osobe koje poučavamo? b) Što je predstavljeno “vatrom”?
21 Zašto je tako važno ugraditi u osobe koje poučavamo takve trajne osobine? Apostol Pavao dalje objašnjava: “Svačije će se djelo pokazati; dan će to pokazati jer će ono biti vatrom otkriveno; i sama vatra će dokazati kakvo je čije djelo” (1. Korinćanima 3:13, NS). “Vatra” će, dakle, “dokazati” kako smo doista gradili. Što je ovdje predstavljeno “vatrom”? Žestoko fizičko progonstvo? Očito ne. Jer zapazimo da će “svačije djelo” biti podvrgnuto “vatri”. Svi kršćani nisu progonjeni. Dakle, “vatra” predstavlja sva opterećenja ili iskušenja koja bi mogla uništiti nečiju duhovnost.
22. Navedi neke vatrene kušnje koje mogu neki doživjeti?
22 Za neke se može “vatra” pojaviti u obliku pitanja neutralnosti. Možda se na primjer vrši pritisak na njih da sudjeluju u političkim djelatnostima ili da idu u zatvor (Ivan 15:19). Ponekad “vatra” može biti još podmuklija. Možda je to iskušenje da gledamo filmove ili televizijske emisije u kojima se veličaju seks i nasilje. Za kršćanske omladince “vatra” može doći u obliku seksualnih izazova, poziva da uzmu droge ili vršenja pritiska da sudjeluju u besramnim svjetskim zabavama. Prirodna želja da se bude od drugih prihvaćen može navesti kršćanskog omladinca da popusti snažnom pritisku i prilagodi se drugima (1. Ivanova 2:16).
23. a) Koja se pitanja postavljaju u vezi s tim kušnjama i o čemu ovise odgovori? b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?
23 Većina pravih kršćana je uspješno izdržala takve vatrene kušnje. Na žalost, neki nisu. Zato se moramo pitati: Kako će proći oni koje smo poučavali kada naiđe “vatra” na njih? Hoće li biti kao divan dvorac ukrašen vatrostalnim zlatom, srebrom i dragim kamenjem i ostati postojani? Naravno, mnogo ovisi o samoj osobi koja proučava. Istovremeno mnogo ovisi i o nama kao učiteljima — kako smo sami gradili. Dakle, ostaje pitanje: kako ugrađuješ takva trajna svojstva u osobe koje poučavaš? O tome će biti riječi u sljedećem članku.
Možeš li objasniti?
◻ Na koji se način radi o zajedničkoj gradnji pri poučavanju drugih?
◻ Kako možemo postaviti Krista kao “temelj”?
◻ Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo u Korintskoj skupštini u staro vrijeme?
◻ Što je “vatra” i kako to ističe potrebu ugrađivanja trajnih osobina u druge?
[Slika na stranici 8]
Gradiš li vatrostalnim ili sagorivim materijalom kada poučavaš druge?