Pokajanje koje ponovo vodi k Bogu
“Božja ljubazna dobrota vodi te k pokajanju” (RIM. 2:4, NS).
1, 2. Što bismo trebali shvatiti u vezi grijeha i Božjeg stajališta o njemu?
SVAKOGA od nas mogu ohrabriti riječi psalmista Davida:
“Milosrdan i milostiv je Jahve,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.” (Ps. 103:8, 10, 13, 14, ST).
2 Iako Bog zna da smo svi grešnici, ipak nam želi pomoći i spreman je oprostiti nam (Ps. 32:1, 2). Naša predodžba o Bogu ne bi bila točna ako ne bismo potpuno prihvatili njegovo mišljenje o grijehu. Psalam 103. nas uvjerava da Jehova “oprašta sve naše grijehe”, no također ukazuje na naše obaveze riječima: “Al’ ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje, ... nad onima što ... pamte mu zapovijedi da ih izvrše” (Ps. 103:3, 17, 18, ST).
3. Zašto je pokajanje važno?
3 A što ako netko počini težak grijeh, a ne pokaje se i ne traži Božju očinsku milost, nego i dalje griješi? U 2. Mojsijevoj 34:6, 7 nalazimo opis Jehove. Nakon što su naglašene njegova milost, sporost na gnjev i spremnost da oprosti grijeh, dalje se još dodaje: “Ali krivca nekažnjena ne ostavlja.” (Usporedi 4. Mojsijeva 25:1-5; Ezehijel 33:12, 13.) Dakle, ne smijemo se previše uzdati u njegovu milost ili je uzeti kao nešto samo po sebi razumljivo. Što bi trebao učiniti pravi obožavatelj ako zgriješi?
Vratiti se k Bogu
4. Kako možemo dobiti oproštaj? (2. Dnev. 7:13, 14).
4 Kršćaninu, koji je sagriješio protiv Božjeg zakona, potreban je oproštaj. Tko mu to može dati? Uistinu, samo Bog. Apostol Ivan je pisao: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on (Bog) i pravedan: oprostit će nam grijehe, i očistiti nas od svake nepravednosti” (1. Iv. 1:9; 2:1, ST).
5, 6. Što savjetuje Jakov u 5:14-16 i zašto je prijestupniku razumno slijediti taj savjet?
5 Bog mudro savjetuje da kršćanin koji ‘prizna svoje grijehe’, treba u slučaju teškog grijeha poduzeti još dodatne korake. U povezanosti koja se očigledno odnosi na duhovnu bolest uključujući “griješenje”, pisao je učenik Jakov: “Boluje li tko među vama? Neka sebi dozove crkvene (skupštinske) starješine! Oni neka mole nad njim, ... pa će molitva učinjena vjerom spasiti bolesnika! Gospodin (Jehova) će ga podići, i ako je učinio grijehe dobit će oproštenje” (Jak. 5:14-16, ST).
6 Taj je korak mudar, jer kršćanin, koji je zapao u težak grijeh pokazuje donekle duhovnu slabost i treba pomoć. Mogle bi mu koristiti molitve vjere “starješina skupštine”. Starješine su također u stanju pružiti mu biblijski savjet i pomoći da ponovo dobije duhovnu snagu. Osim toga, neki prijestupi postaju grijesi protiv kršćanske skupštine, jer sramote i žaloste Božji narod. Zato je još prikladnije, da takav grešnik zatraži pomoć starješina (2. Kor. 2:10).
7. Kako se starješine može upozoriti na prijestup da bi mogli pomoći? (Pr. Sal. 28:23; 29:24).
7 Ako kršćanin, koji je kriv za neki težak grijeh, sam dođe starješinama, pokazuje mudrost i poniznost. “Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi” (Pr. Sal. 28:13, ST). Ponekad se grešnik neće obratiti starješinama, kako savjetuje Jakov, jer mu je neugodno ili se osjeća krivim ili mu nije žao u srcu. Zato bi trebao svaki kršćanin, koji zna za takav grijeh, ohrabriti prijestupnika da odstupi od grijeha i zatraži potrebnu duhovnu pomoć. Ako prijestupnik još uvijek odbija ići starješinama, tada bi trebao drugi kršćanin upozoriti starješine, da bi mogli dotičnome pružiti potrebnu pomoć. Svi kršćani bi trebali željeti ‘odvratiti grešnika od njegovog grešnog puta’ i tako ‘spasiti njegovu dušu od smrti’ (Jak. 5:19, 20).
Ukoravati Božjom Riječi
8. Kako starješine postupaju kod vođenja sastanka pravnog odbora?
8 Kad se pravni odbor sastane zbog nekog prijestupa, on u molitvi traži Jehovino vodstvo. Na način koji odgovara ljubaznim pastirima, starješine strpljivo raspravljaju s pojedincem o problemu ili prijestupu (Efež. 5:1, 2; 1. Petr. 5:2, 3). Čak i kada postoje svjedoci, koji potvrđuju da je prijestup učinjen, pravni odbor ohrabruje prijestupnika, ne samo da otvoreno razgovara o prijestupu, nego i o tome, što ga je navelo na to i kako osjeća u toj stvari (5. Mojs. 19:15; Iv. 8:17). Zašto je to potrebno?
9, 10. Što nastoje učiniti starješine, kada odbor saslušava prijestupnika? (Ps. 51:13).
9 Premda starješine kod saslušavanja utvrđuju krivicu ili uvjeravaju osobu da je pogriješila, ipak se prvenstveno zanimaju da pomognu svom kršćanskom bratu, koji je pošao stranputicom. Žele ga potaknuti na pokajanje tako da može “okrepljenjem doći do Jehove” (Dj. ap. 3:19, NS). Ako prijestupnik ne prizna grijeh ili ne uvidi njegovu težinu i ako ne smatra da se treba pokajati, tada mu starješine trebaju iznijeti ‘uvjerljive dokaze o grijehu i pravednosti’. (Usporedi Ivan 16:8). No, kod tog božanskog ukoravanja, starješine ne smiju biti osvetljivi ili okrutni. Biblija opominje: “Kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.” (2. Tim. 4:1, 2, ST). Dajući grešniku odlučan i istodobno ljubazan ukor, možda će doprijeti do njegova srca i pomoći mu da zamrzi zlo te da se vrati Bogu (Jer. 3:12, 13).
10 Iz Ezdrinog primjera možemo izvući pouku. On je Židovima jasno pokazao da su sagriješili. To nije učinio samo zato da bi ih posramio, nego da ih potakne da prestanu griješiti, da dopre do njihovog srca, te da zamrze zlo i da se pokaju. Trebali su Jehovi priznati svoj grijeh i postupati suglasno s tim te učiniti sve što je bilo u njihovoj moći da bi uklonili taj grijeh (Ezdra 10:7-14). Tako želi i odbor, koji rješava slučaj teškog grijeha, pomoći prijestupniku da uvidi njegovu težinu i da u srcu prizna da se treba pokajati (Iza. 1:18).
“Ukori pred svima”
11. Kome je potreban biblijski ukor?
11 Kad se starješine sastanu sa prijestupnicima, tada primjenjuju Pavlove riječi upućene Timoteju: “Krivce ukori pred svima (doslovno: “pred očima svih”), da i ostali imaju strah.” (1. Tim. 5:20, ST). Ti krivci su osobe, koje “uporno i dalje čine grijeh” (Revised Standard Version) ili koje “nastavljaju griješiti” (New American Standard Bible) sve dok ih netko ne ukori.
12. Kako primjenjuje pravni odbor savjet iz poslanice 1. Timoteju 5:20?
12 Timotej, opunomoćeni izaslanik apostola Pavla, mogao je u prvom stoljeću osobno sprovesti to pismeno uputstvo “pred očima svih”, kojih se to ticalo i to u prisustvu prijestupnika. Danas obično ne daje takav ukor jedan starješina sam, nego zato postavljeni odbor starješina. U to naravno uvijek ne mora biti uključena cijela skupština. Na kraju razgovora između članova pravnog odbora i prijestupnika i nakon što je krivica utvrđena i dokazana, starješine izriču na temelju Svetog pisma ukor. Za vrijeme razgovora, pozovu se i svjedoci, koji su svjedočili da je zaista grijeh bio učinjen te tako i oni poslušaju ukor. Tako je ukor izrečen “pred svima” ili “pred očima svih”. Njima, kao “ostalima”, koji su spomenuti u 1. poslanici Timoteju 5:20, može se pomoći, da steknu zdravi strah pred grijehom, da uvide da ga treba izbjegavati i da upoznaju okolnosti koje mogu dovesti do njega.
Da li se uistinu kaje?
13. S čime se moraju suočavati starješine, kad razmatraju neki teški grijeh?
13 Starješinama, koji rješavaju slučajeve prijestupa je jedan od najvećih izazova odluka, da li se grešnik uistinu kaje ili ne. Ne smiju suditi površno, samo po vanjštini. Budući da nisu sposobni čitati srca, trebaju imati veliku sposobnost razlučivanja, trebaju biti uravnoteženi i mudri u procjenjivanju grijeha, prijestupnikovog odnosa prema Božjem zakonu i što čini i govori.
14, 15. Zašto bi trebale starješine biti oprezne kod odlučivanja da li se netko kaje ili ne?
14 Starješine ne bi smjeli prebrzo odlučiti, da li se prijestupnik zaista kaje. Zašto? Zato, jer bi pogrešna odluka o prijestupnikovom kajanju mogla štetno djelovati na cijelo stado. Trebali bi uzeti u obzir i primjer prijestupnika iz korintske skupštine. Nakon što je bio neko vrijeme isključen i iskreno se pokajao, ponovno su ga primili. Kako su braća kasnije postupala s njim? Ljubazno se ohrabrilo Korinćane, koji su imali povjerenje u odluku da se pokajao, da “mu oproste i utješe ga”, dokazujući svoju ljubav prema njemu (2. Kor. 2:6-8). Isto je tako i danas, kada odbor donese odluku, da se prijestupnik pokajao. Ali, ako se pogrešno donese odluka i prijestupnik, koji se nije istinski pokajao, primi u skupštinu, tada bi se ugrozila moralna i duhovna čistoća cijele skupštine (1. Kor. 5:6).
15 Na što treba paziti odbor kad utvrđuje da li se prijestupnik iskreno kaje ili ne? Čovjek, koji se zaista kaje, ne pokušava umanjiti ili opravdati svoja zla djela. Razumom uviđa neispravnost onoga što je učinio, a u srcu se duboko kaje da je griješio protiv Boga (Jer. 3:25; Dj. ap. 3:19). Dakle, starješine koje rješavaju njegov slučaj, moraju se uvjeriti, da li je to sažaljevanje ili zaista pravo kajanje.
16, 17. a) Kakva je razlika između “svjetovne žalosti” i “Božje žalosti”? b) Kako će pridonijeti suze ili drugi izljevi osjećaja starješinskoj presudi?
16 Starješine moraju praviti razliku između “svjetovne žalosti” i “žalosti po volji Božjoj koja rađa spasonosno pokajanje” (2. Kor. 7:10, ST). Čovjek, koji učini prijestup, može biti žalostan zbog osobnog promašaja, stid ga je pred drugima ili je neraspoložen zbog mogućeg ukora. Ali ta “svjetovna žalost” ne znači, da je čovjeku žao što je sagriješio protiv Boga ili što je osramotio Boga i njegov narod, što bi bili znaci ‘božanske žalosti’. Iako je Ezav suze lio nad izgubljenim prvenaštvom, Jehova je znao, da se Ezav nije pokajao istinski u srcu. Dakle, ako netko, tko je počinio težak grijeh, počne plakati, starješine moraju pokušati utvrditi, plače li on zbog ‘božanske žalosti’. Možda jest. U vrijeme Ezdre narod je “veoma plakao” kada je čuo njegovu iskrenu molitvu zbog njihovog grijeha, a i Petar je gorko plakao jer se je odrekao Isusa (1. Mojs. 25:29-34; 27:34; Ezdra 10:1; Luka 22:59-62).
17 Ti biblijski primjeri pokazuju, zašto starješine ne mogu suditi samo po izljevu osjećaja. Svaki čovjek je drugačiji po svojim osjećajima a i ne obuzdavamo se svi jednako. Dakle, nije važno da li prijestupnik plače ili ne, nego je li ganut do srca, i da li trpi, odnosno je li žalostan zato, jer je ražalostio Jehovu i poremetio svoj odnos do njega (Ps. 51:1-4). Stoga će starješine ispitati, da li je prijestupnik priznao svoj grijeh Jehovi u molitvi i tražio da bi mu Jehova Bog oprostio, kao što je to, na primjer, želio David (Ps. 32:3-5; 41:4; Jer. 31:19).
18. Što pokazuje priznanje grijeha?
18 Ako prijestupnik dobrovoljno prizna svoj grijeh “starješinama skupštine”, to je već dobar pokazatelj što on osjeća u srcu (Jak. 5:14, 16). A što ako nije dobrovoljno priznao grijeh, nego je morao prijestup biti potvrđen suočavanjem sa dokazima ili svjedocima? Još se uvijek može doprijeti do njegovog srca (na sastanku) i priznat će svoj grijeh. (Sjeti se kako se David pokajao u vezi grijeha sa Betsabejom u 2. Samuelovoj 12:1-13.) Odbor bi morao biti posebno oprezan, ako se je prijestupnik počeo kajati, tek nakon što su ga upozorili. Članovi odbora moraju biti uvjereni, da se je prijestupnik promijenio u srcu, i da žarko želi popraviti u čemu je zgriješio i da je konačno odlučio izbjegavati grijeh i u budućnosti (2. Kor. 7:10, 11; Otkr. 3:19).
19. Kako bi trebao osjećati prijestupnik koji se kaje s obzirom na skupštinu?
19 Prijestupniku bi trebalo biti žao, jer je osramotio Božju skupštinu. Kad je David sagriješio jer je “prebrojio” Izraelce i shvatio što je učinio, priznao je svoj ludi postupak. Kad je zatim vidio koje je teške posljedice morao za to snositi sav narod, bio je potaknut kazati: “Evo, ja sam zgriješio, ja sam zlo učinio, a te ovce što su učinile?” (2. Sam. 24:10, 17). Da li se, dakle, prijestupnik iskreno kaje zbog ukora, problema i žalosti koje je nanio skupštini?
“Djela, dostojna pokajanja”
20-22. a) Koja će ‘djela’ ili “plodove” ispitati starješine? b) Prikaži kako bi onaj, koji se kaje, mogao pridonositi takve “plodove”?
20 Apostol Pavao je opominjao prijestupnike “da se pokaju, i da se obrate k Bogu čineći djela dostojna pokajanja” (Dj. ap. 26: 20). Kad su se Židovi u Nehemijino vrijeme pokajali, jer su uzimali žene tuđinke, poduzeli su određene mjere, da bi dokazali kajanje (Neh. 9:1, 2; usporedi Jona 3:5-10). Prema tome, starješine će morati paziti dok rješavaju slučaj teškog grijeha prijestupnika, da li on “donosi plod dostojan pokajanja” (Mat. 3:8).
21 Što ako je netko sagriješio protiv čovjeka? Da li mu je priznao grijeh i zamolio ga za oproštenje? Na primjer, ako je učinio brakolomstvo, je li priznao svom nedužnom partneru i zamolio ga za oproštenje? Je li prijestupnik, ako je kriv za prijevaru, poduzeo korake kako bi nadoknadio gubitak? U nekim slučajevima možda nije moguće prijestupniku nadoknaditi svu pričinjenu štetu, ali da li pokazuje da će poduzeti razumne korake da bi donekle nadoknadio gubitak? (Luka 19:8). Pitanje je dakle: u kojoj mjeri pokazuje krivac “djela dostojna pokajanja”?
22 Možda je grijeh nastao zbog zanemarivanja biblijskog savjeta. Na primjer, možda je netko uobičavao poslije svog radnog vremena ili slobodno vrijeme provoditi sa svojim svjetovnim kolegama, i s vremenom ga je to nezdravo društvo dovelo do nemorala. Da li je sada taj kršćanin (prijestupnik) prekinuo s tim društvom? (Pr. Sal. 13:20; 1. Petr. 4:3, 4) Je li se, također, dalje napreže redovito se družiti s Božjim narodom i da li je od srca izrazio želju slaviti Boga kao čisti obožavatelj? Nijedan od tih “plodova” ne može biti dovoljan dokaz za sebe, za odlučivanje da li se grešnik kaje ili ne. Starješine bi se morale zanimati za to, da bi bio u zdravom društvu, da posjećuje kršćanske sastanke i da je revan u službi propovijedanja, jer oni prihvaćaju Božje gledište da moraju postojati “djela dostojna pokajanja”.
23. Što treba razmotriti pravni odbor u slučaju ponovljenog grijeha?
23 Pravni odbor treba biti naročito zainteresiran za očuvanje čistoće skupštine i trebao bi biti jako oprezan, ako je prijestupnik dugo vremena tajno teško griješio. Isto bi tako morao paziti kod osobe, koja je uvela neku vrstu griješenja i zatim se prividno pokajala. Takva osoba je možda mnogo puta griješila, ali budući da je izgledalo da se kaje, bila je svaki puta ukorena i zadržana u skupštini. Sada je osoba ponovo sagriješila. U takvim primjerima moraju starješine imati na umu dobrobit cijelog stada i trebaju ustanoviti da li osoba dokazuje svojim životom da donosi “plodove dostojne pokajanja”. Možda svojim življenjem pokazuje da je veliko pitanje, pripada li uopće Božjoj skupštini? (Ps. 119:104; Rim. 12:9).
24. Što odlučuje da li će se održati još dodatni sastanci sa prijestupnikom ili ne? (Ozej 5:4; Mat. 21:30).
24 Ponekad je grešnik ogrezao u grijeh ili je postao ratoboran i ne pokazuje pravo kajanje usprkos iskrenim i strpljivim naporima starješina (Prop. 8:11). Starješine nisu dužni ponovno dolaziti takvom prijestupniku, kao da bi ga branili ili čak molili da se pokaje. Međutim, u nekim primjerima mogu smatrati potrebnim da se ponovo sastanu sa grešnikom, ako ne postoje jasni dokazi u vezi njegovih osjećaja, poticaja i kajanja. Ako takav čovjek ima dovoljno vremena da bi molio i razmišljao o prethodnoj biblijskoj raspravi, možda se može raščistiti pitanje njegovog kajanja.
25. Zašto starješine snose tešku odgovornost što se tiče prijestupa?
25 Na starješinama leži teška odgovornost pri odlučivanju iskrenog kajanja. Milost i pomoć trebaju ukazati grešnicima, koji se zaista kaju. Pa ipak moraju paziti da nisu previše suosjećajni, što bi moglo prouzročiti, da zli “kvasac” ostane u skupštini (Gal. 5:9).
Pomoći skupštini
26. Kako se može postupiti u slučajevima gdje samo nekolicina zna za prijestup?
26 U nekim slučajevima težak grijeh nije poznat svima i vjerojatno ga neće nikada ni doznati. Možda za grijeh zna jedino nekoliko osoba, kao što su najbliži članovi obitelji ili nekoliko svjedoka. (Te bi “promatrače” trebalo navesti da shvate, da ne bi bilo ljubazno o tome brbljati.) Dakle, kada je pravni odbor siguran da se prijestupnik kaje, nije potrebno još šire javno objaviti taj slučaj, jer su svi “promatrači” čuli biblijski savjet u vezi s tim i grešnik se kaje.
27, 28. Kada bi bilo mudro obavijestiti skupštinu da je netko ukoren?
27 U nekim primjerima grijeh može biti poznat mnogima u skupštini i okolini. Ili grijeh može biti takav, da će sigurno s vremenom postati opće poznat. U takvom se slučaju mora drugačije postupiti. Cijela skupština mora doznati, da je stvar bila pravilno riješena. Dakle, skupština može izvući korist iz biblijskog savjeta, što joj može pomoći da ima zdrav strah od grijeha.
28 Ili može postojati slučaj gdje starješine smatraju, da je potrebna određena doza opreznosti. Iako se sada, na primjer, prijestupnik iskreno kaje, možda je u prošlosti pokazao neke slabosti što se tiče njegove odlučnosti da izbjegne put koji vodi k grijehu. Odbor starješina može, dakle, zaključiti da je potrebno održati jedan opominjući biblijski govor iz opreznosti, da skupštinu ne bi ugrozio svojim pokvarenim utjecajem netko iz njene sredine.
29, 30. a) Kako će starješine obavijestiti skupštinu? b) Koje koristi mogu biti od takvog načina vođenja postupka?
29 U bilo kojem slučaju mogu starješine tako urediti, da tu stvar iznese na službenom sastanku, a ne na nekom drugom sastanku. Na tom sastanku mogu objaviti, da je pravni odbor ukorio prijestupnika i da se taj pokajao. Pravni odbor također može smatrati potrebnim postaviti neka ograničenja. Tako, na primjer, prijestupnik neće moći sudjelovati na sastancima, neće moći zastupati skupštinu u molitvi, ili možda neće moći sudjelovati na raznim programima službe, ili čitanju Biblije. Ako je odbor dao neka ograničenja, tada se mogu posavjetovati sa ostalim starješinama da li bi o tome trebalo obavijestiti skupštinu ili ne. Takva ograničenja se mogu postupno ukloniti.
30 Na istom sastanku, samo malo kasnije, može jedan od starješina održati odlučan biblijski govor. Prijestupnika ne treba spominjati po imenu, niti određene povjerljive pojedinosti prijestupa, do kojih je došao pravni odbor. Trebao bi govoriti o tome, kako Bog gleda na takav prijestup ili grijeh, kako je opasan i kako ga možemo izbjeći. Iz takvih biblijskih opomena, može cijela skupština izvući veliku korist (2. Tim. 4:1, 2).
31. Kako bi na nas trebalo utjecati Božje gledište o kajanju?
31 Svi bi mi trebali duboko cijeniti Jehovinu spremnost da prihvati iskreno pokajanje. Svakako ne bi trebali “primati Božju nezasluženu dobrotu i promašiti njenu svrhu” (2. Kor. 6:1, NS). Ako bi to netko činio predavši se grijehu a da se ne kaje, Bog naređuje skupštini da poduzme još strožije mjere. O tome ćemo govoriti u sljedećem članku.
[Okvir na stranici 13]
ŠTO SI NAUČIO O KAJANJU?
Ako počinimo težak grijeh, trebamo priznati Bogu i trebali bi, također, primijeniti savjet iz njegove Riječi i potražiti pomoć “starješina”.
Na sastanku pravnog odbora starješine pokušavaju utvrditi krivicu i nastoje pomoći prijestupniku da se pokaje.
“Ukoriti pred svima” na tom sastanku uključuje one, koji su prisutni kao svjedoci ili koji znaju za taj grijeh.
Osoba koja se zaista kaje, dirnuta je do srca jer je sagriješila Bogu i njegovom narodu i jer ih je osramotila.
Starješine će gledati na dokaze “djela dostojnih pokajanja”.
Dok je zainteresiran pomoći prijestupniku, odbor se, također brine da zaštiti skupštinu od pokvarenosti.