Žele im pomoći

“TAKOĐER VAS MOLIMO, braćo (...) sokolite malodušne” (1. Solunjanima 5:14, ST). Apostol Pavao je tim riječima, upućenim skupštini Solun, pokazao, kako je kršćanska skupština važan, od Boga pripremljeni izvor podupiranja utučenim osobama. Svaki kršćanin koga svladaju osjećaji može naći utjehu i pomoć među svojom kršćanskom braćom.

Učenik Jakov je preporučio da se zatraži pomoć imenovanih skupštinskih starješina. Rekao je: “Boluje li tko među vama? Neka sebi dozove crkvene (skupštinske) starješine! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje (Jehovino), pa će molitva učinjena s vjerom spasiti bolesnika! Gospodin (Jehova) će ga podići” (Jakov 5:14, 15, ST).

A što, ako netko nije spreman (ne želi) zatražiti pomoć starješina? Tako je bilo s nekom ženom, koja je imala ozbiljan problem i ona objašnjava zašto: “U mislima mi se javljao osjećaj, da me starješine neće razumjeti. Smatrat će da sam ja kriva.” No, nakon jedne teške krize u obitelji, bila je prisiljena otići k njima. Do kakvog zaključka je došla? “Starješine nisu savršeni, ali su razumjeli.”

Sjeti se, dakle, da je apostol Pavao poticao cijelu skupštinu da ‘sokole malodušne’. Starješine žele pomoći. No utučene osobe mogu otići i bilo kojoj drugoj zreloj osobi, kod koje se osjećaju slobodno. Mladi će vjerojatno otići k svojim roditeljima. Žene će možda radije porazgovarati o nekim stvarima sa iskusnim kršćankama, koje su ‘učiteljice dobra’ (Titu 2:3, ST). Važno je: RAZGOVARAJ S NEKIM.

A što, ako utučena osoba dođe k tebi za pomoć? Ili što, ako si ti prvi želio pomoći takvoj osobi? Postoje stvari koje moraš upamtiti.

Utjeha i suosjećanje

Zapamti, nemoj donositi brzi sud o duhovnom stanju utučenih depresivnih osoba. Pavao je rekao da trebaju utjehu. Dakle, dobro ćemo učiniti ako im pokažemo osobine o kojima je Pavao govorio Filipljanima, a tamo stoji: “Ako, dakle, postoji kakva utjeha u Kristu, ako kakvo ljubazno ohrabrenje, ako kakva duhovna zajednica, ako kakva unutarnja naklonost i samilost, učinite potpunom moju radost, budite složni imajući istu ljubav” (Filipljanima 2:1, 2, NS). Ohrabrenje, ljubav, utjeha, duhovna zajednica, prisna naklonost i suosjećanje, mogu imati izvanredno ljekovite posljedice za utučenu osobu.

Apostol Petar je dodao još jednu divnu osobinu. Rekao je: “Svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa” (1. Petrova 3:8, ST). Svatko tko ima ‘suosjećanje’, tko se može postaviti u položaj drugoga, stiče povjerenje i tješi dotičnog, ima divan dar pomaganja utučenim osobama.

Teške depresije

A što ako netko u skupštini pati od teške depresije? Pretpostavimo da pati od kompleksa (osjećaja) niže vrijednosti, krivice, beznadnosti ili očajanja i izgleda da mu ništa ne pomaže što mu se god kaže? Najprije mu se treba savjetovati da potraži liječnički savjet, jer je često puta neko tjelesno oboljenje uzročnik teške depresije.a Kakvu god stručnu pomoć on zatražio, skupština još uvijek ima važnu ulogu u tome.

Ne bi trebali članovi skupštine kritizirati utučenu osobu ili joj govoriti “saberi se” ili “dođi k sebi”. Neki čovjek čija žena pati od depresije je rekao da se pokušavala od vremena do vremena ubiti. Zašto? Muž priznaje da je djelomično bilo i radi toga, jer on i drugi nisu pokazivali razumijevanja za nju.

Neki su utvrdili da je dobro razgovarati sa utučenima o stvarima koje su nekada znali, a u koje sada možda teško mogu vjerovati, jer im je depresija rastrojila misli. Govori o Jehovi, ‘Ocu ljubaznog milosrđa i Bogu svake utjehe’ (2. Korinćanima 1:3, NS). Podsjeti osobu da je Jehova spreman oprostiti ‘mnogo’ (Izaija 55:7). Razgovaraj s njom o ljepotama Jehovinih djela stvaranja i podsjeti je na neke ugodne trenutke, koje je možda imala u tom pogledu. Pričaj joj o usrećujućem društvu koje je uživala u skupštini, o tome koliko voli svoju obitelj i koliko obitelj voli nju. Naglasi joj, iako ne možeš potpuno razumjeti kako se loše osjeća, ipak da iskustva drugih pokazuju da će biti bolje. Budi spreman s ‘bratskom ljubavi i milosrđem’ saslušati sve što ti želi reći pa čak ako bi to bilo i nelogično radi njegove duševne utučenosti.

Ako bi govorio o samoubojstvu primi to ozbiljno. No, ako ne spomene samoubojstvo, a ti sigurno znaš da mu je to u mislima, ne usteži se započeti tu temu. Možda bi mogao ovako nekako započeti razgovor: “Znam da se sada osjećaš vrlo slabo, vjerojatno mnogo gore nego li ću ja ikada shvatiti. Znaš, kad se ljudi osjećaju tako loše kao ti, ponekad dođu na pomisao da je najbolje sve okončati. Jesi li i ti kada pomislio tako nešto?” Ako da, sada ćete moći otvoreno razgovarati o toj temi, a to će mu upravo pomoći da se oslobodi takvog osjećaja krivice.

“Stroj ne radi ispravno”

Liječnik, a ujedno i kršćanski starješina, izvještava: “Ponekad to uspoređujem sa elektronskim računalom. Ako se baterije isprazne, možeš pritisnuti bilo koje brojke ipak nećeš dobiti ispravan odgovor ili rezultat. Tako se povremeno ispražnjuju “baterije” kod osobe oboljele od teške depresije. Javljaju mu se čudne ideje i neobični zaključci. To traje samo dok je prisutna smetnja. Kada se problem odstrani, stvari postaju bolje.”

Taj isti liječnik dodaje: “Nije uvijek važno što kažemo kad se ljudi nalaze u tom stanju. Pokušavamo kao kršćani suosjećati s njima najbolje što možemo. Starješine možda mogu naći nekoga s bogatim životnim iskustvom, tko će sjesti s njima i porazgovarati ili ga samo saslušati. Mnogo puta sam zapazio, da je depresivnoj osobi mnogo pomogla starija kršćanka koja je i sama patila od teške depresije. Ona može samo sjediti kod bolesne osobe, potapšati je po ramenu i reći: ‘Znam kako se osjećaš.’”

Može se pomoći

Istina, onome tko pati od teških duševnih poremećaja može mu izgledati vrlo naporno savladati ih. I konačno, depresivna osoba može osjećati da je sve što radi povezano s naporom. Ipak, samoubojstvo nije rješenje. Neka žena je dugo vremena patila od depresije. Nije htjela jesti, nije mogla spavati, nije imala snage, bila je nervozna, napeta i željela je umrijeti. Sada piše: “Treba skupiti hrabrost. Nije važno koliko patiš i kakav problem imaš, Jehova ti može i hoće pomoći. Ja sam živi primjer” (Filipljanima 4:13).

Postoji još nešto što bi mogli učiniti kako bi pomogli utučenim osobama. Možemo se moliti u njihovu korist, slijedeći pri tom misli apostola Pavla: “Sam naš Gospodin Isus Krist i Bog Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu, neka utješi srca vaša i učvrsti ih u svakom dobrom djelu i riječi” (2. Solunjanima 2:16, 17, ST).

[Bilješka]

[Okvir na stranici 9]

Poznaješ li nekoga tko pomišlja na samoubojstvo?

To bi mogao biti netko tko je jako utučen i pokazuje neke od sljedećih znakova:

● Razgovara ili razmišlja o samoubojstvu.

● Gubi zanimanje za život, obitelj i prijatelje.

● Ne može spavati.

● Nema apetita (teka).

● Nema velikih spolnih zahtjeva.

● Iznenada se smiruje nakon izrazitog stresa (šoka).

● Sređuje svoje prilike, mijenja svoj način života ili se osobno zanemaruje.

● Postaje utučen kada neki rođak ili prijatelj umre ili izvrši samoubojstvo.

● Boluje od teške fizičke bolesti.

● Izgubi svoj posao ili je odvojen od svoje obitelji.

(Kao temelj ovome poslužio je popis objavljen u časopisu Medical Tribune [Medikal Tribjun].)