‘Promatrajte Isusa’ — dok se približava svjetska nesreća

“Sveta braćo, ... promatrajte apostola i prvosvećenika, koga mi priznajemo — Isusa” (JEVREJIMA 3:1, NS).

 1, 2. Kako možemo izvući korisne pouke iz nesreće, koja se dogodila u prošlosti, na čije sjećanje je bio podignut spomenik u Rimu?

U RIMU možeš naći spomenik, koji svjedoči o nesreći — nesreći koja bi trebala imati velikog utjecaja na tvoj život. Na drevnom rimskom forumu nalazi se slavoluk generala Tita, podignut u spomen osvajanja i razorenja Jeruzalema 70. g. n. r. vr. Reljef na slavoluku prikazuje okovane Židove, koji su primorani nositi plijen iz svog grada.

² Kao kršćani možemo izvući korisnu pouku iz te nesreće, ako pravodobno ispitamo biblijski savjet, koji je očito napisan oko devet godina prije tog razorenja. On se nalazi u knjizi — Poslanici Jevrejima, koju je apostol Pavao napisao židovskim kršćanima u Jeruzalemu i Judeji.

 3. Što je otežavalo stanje židovskih kršćana u Jeruzalemu?

³ U to vrijeme su se naša braća nalazila u vrlo teškom položaju. Iako je izgledalo, da je Judeja potpuno pod kontrolom Rimljana, bilo je mnogo buntovnika među Židovima (Djela apostolska 5:36, 37). Zamisli samo kakav su strašan pritisak vršili Židovi na Isusove sljedbenike koji “nisu bili dio svijeta” i nisu se stavili na stranu Židova protiv Rima (Ivan 17:16). Drugi razlog progonstva židovskih kršćana bio je osjećaj nadmoćnosti Židova jer su bili Božji izabrani narod, bili su u Zavjetnom zakonu i bio im je dan način obožavanja, koji je uključivao levitske svećenike i žrtve.

 4. a) Zašto se moglo reći, da se Isus pojavio na ‘svršetku sustava stvari’? b) Što je Isus prorekao u vezi tog svršetka?

⁴ Međutim, židovsko razdoblje — sa svojim sistemom žrtvovanja u hramu, svećenicima, praznicima i sabatima — prestalo je postojati već poslije Mesijine žrtvene smrti (Galaćanima 3:24, 25; Kološanima 2:13-17). Pavao je stoga mogao pisati da se Božji Sin pojavio kao čovjek “jednom zauvijek na svršetku sustava stvari” (Jevrejima 9:26, NS; 1:2). Uskoro je taj svršetak trebao postati nedvosmisleno jasan razaranjem hrama. Kad je Isus prorekao to razaranje, njegovi učenici su ga pitali: “Kada će to biti?” (Matej 23:37–24:3). Isus je odgovorio, da će biti ratova, nestašica hrane, potresa, zaraznih bolesti i sveobuhvatno propovijedanje Kraljevstva prije nego li dođe kraj (Matej 24:4-14; Luka 21:10, 11). Te su se riječi ispunile na naraštaju koji je živio između vremena Isusovog davanja tog proročanstva i vremena Pavlovog pisanja pisma Jevrejima. Osim toga, Krist je za Jeruzalem prorekao ‘veliku nevolju kakve nije bilo od početka svijeta’ (Matej 24:21). Razorna nevolja koja je 70. g. n. r. vr. zadesila Jeruzalem bila je za taj grad neviđena i neponovljena. Ipak je to bilo samo ispunjenje u malom. Zašto? Zato jer je ‘velika nevolja’ za cijeli svijet tek predstojala u dalekoj budućnosti.

 5. Kako to da će biti predstojeća ‘velika nevolja’ još većih razmjera?

⁵ Događaji pokazuju, da se Isusove proročanske riječi ispunjavaju u širim, većim razmjerima u vrijeme njegove ‘prisutnosti i svršetka sustava stvari’ (Matej 24:3). U šestom poglavlju Otkrivenja, koje je napisano nekoliko desetljeća nakon Jeruzalemske nevolje, također su prorečeni ratovi, glad i bolesti. To će zahvatiti mnogo veća područja od Judeje, jer u Otkrivenju piše da će rat ‘oduzeti mir sa zemlje’ (Otkrivenje 6:4). Sveopći događaji od Prvog svjetskog rata (1914-1918) pokazuju, da mi živimo u svršetku sadašnjeg zlog sustava stvari, čiji će vrhunac biti u ‘velikoj nevolji’. Ta će nevolja odstraniti zlo sa Zemlje i otvoriti put za raj pod vladavinom Božjeg Kraljevstva.

 6. Što ukazuje na to, da je Pavao imao u mislima naše vrijeme kada je pisao poslanicu Jevrejima?

⁶ Poslanica Jevrejima ukazuje na naše vrijeme. U njoj je Pavao pisao da je Krist tada na nebu “čekao dok njegovi neprijatelji budu položeni kao podnožje njegovim nogama” (Jevrejima 10:13, NS). U poslanici piše također o vremenu ‘kada će Bog ponovno uvesti svog Prvorođenca u nastanjenu zemlju’ (Jevrejima 1:6). To je sada! Događaji pokazuju, daje Krist primio kraljevsku vlast i počeo djelovati protiv Božjih neprijatelja na nebu (Otkrivenje 12:7-12). Krist je obratio pažnju nastanjenoj zemlji svojom nevidljivom prisutnošću. Dakle, kao što je Isus prorekao, uskoro ćemo se suočiti s konačnim odstranjenjem Božjih neprijatelja s našeg planeta. I što nam se dakle savjetuje u pismu Jevrejima?

‘Promatrajte Isusa’

 7, 8. Zašto je Hebrejima usredotočena pažnja na Isusa?

⁷ Pavao je posebno usmjerio pažnju na Isusa. Pisao je: “A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takvoga poglavara svećeničkoga koji sjede s desne strane prijestola veličine na nebesima” (Jevrejima 8:1). Zašto je to osobito prikladan savjet za kršćane, koji žive na svršetku sustava stvari?

⁸ Odavno postoje iskrivljena mišljenja o Isusu. Židovi prvog stoljeća bili su ponosni, da su bili Abrahamovi potomci, da su vršili religiju koju su dobili preko Mojsija i da su imali svećenike iz Aronova potomstva. Zato su možda mislili: “Ovaj Isus iz Nazareta je samo sin nekog galilejskog tesara.” Čak su optužili Sina Božjega da je demonizirani Samarijanac (Ivan 7:52; 8:39-41, 48; 9:24, 28, 29). Dakle, Bog je mudro ohrabrio židovske kršćane da ‘promatraju Isusa’, jer će samo ispravno, uravnoteženo gledište o Božjem Sinu i dobar odnos s njim pomoći tim kršćanima da budu vjerni.

 9. Zbog kakvih gledišta je danas prikladan savjet da ‘promatramo Isusa’, ali na koju opasnost trebamo paziti?

⁹ Božanski savjet u Jevrejima koristi i nama, jer još uvijek postoji mnoštvo pogrešnih ili iskrivljenih gledišta o Kristu. Danas mnogi ljudi ne omalovažavaju Isusa, poput židovskih protivnika, nego prije preuveličavaju njegovu ulogu. Njihove crkve tvrde, da je Isus dio trojednog božanstva i da su Otac, Sin i sveti duh jedno. Ipak, kome pridaju najveću pažnju? Isusu. Njega su stavili u prvi plan, a Otac je potisnut u pozadinu, u sjenku. To predstavlja izazov pravim kršćanima. U Ivanu 14:28 Isus kaže da je njegov Otac veći od njega, a u Psalmu 83:18 piše: “... ti, čije je ime Jehova, ti jedini, najviši nad svom Zemljom” (NS). No mi ne smijemo otići ni u drugu krajnost kada odgovaramo na ta iskrivljena gledišta o Isusu i nesvjesno umanjivati njegov položaj. Kako za židovske kršćane, tako će i za nas biti od velike važnosti uravnotežena i točna procjena Isusove uloge dok se susrećemo s budućnošću.

10. Što poslanica Jevrejima govori o Isusovom položaju?

¹⁰ Poslanica Jevrejima počinje upravljanjem pažnje na Kristov uzvišeni položaj. On je sada proslavljeni duh, “točna predodžba (Božje) biti”. Iz ovoga ne proizlazi da su Otac i Sin jedna osoba ili jedan bog, jer se u Jevrejima 1:3 dodaje da je Isus “sjeo s desne strane veličanstva (“Boga”, Today‘s English Version) na visinama”. U stavcima kao što su Jevrejima 2:10 i 5:5, 8 također se ukazuje, da je Jehova viši od Sina. Ipak, Krist ima sada ‘ime (položaj ili slavu) slavnije od anđeoskog’ (Jevrejima 1:4).

11. a) Kako se ponašaju Božji anđeli prema Isusu Kristu? b) Kako se treba razumjeti stavak iz Jevrejima 1:6?

¹¹ Mi trebamo poput vjernih anđela priznati Kristov uzvišeni položaj. Citirajući Psalam 97:7 (grčki prijevod Septuaginta) u Jevrejima 6:7 kaže: “Svi Božji anđeli neka mu ukažu duboko poštovanje” (NS). Drugi prijevodi kažu, da mu se “poklone” anđeli, da ‘kleknu pred njim’, da ‘odaju poštovanje’ Sinu.a Iz povezanosti se razumije da to znači, da čak i anđeli odaju poštovanje Isusu kao glavnom Božjem predstavniku i uzvišenom sinu. Oni priznaju da je bio ‘ovjenčan slavom i čašću’ i da mu je dana vlast nad nastanjenom Zemljom (Jevrejima 2:5, 9).

12. Zašto je za nas važno, da posvetimo pažnju Isusovim riječima?

¹² Kako bi to trebalo utjecati na nas? Nakon pokazivanja Isusove uzvišenosti nad anđelima, Pavao kaže: “Zato je potrebno da posvetimo više nego običnu pažnju onome što smo čuli, da nikada ne promašimo cilj” (Jevrejima 2:1, NS). Židovski kršćani su znali, da su Židovi dugo vremena posvećivali pažnju Božjoj riječi ili Zakonu, danom preko Mojsija. A za nas je mnogo važnije, da posvetimo pažnju vodstvu koje Bog pruža preko Isusa.

13. Kako može biti kršćanima korisno obraćanje pažnje na Isusa? Navedi primjer.

¹³ Dok tako postupaš, sjeti se što je Isus Krist rekao o bježanju kada budu vojske opkolile Jeruzalem (Luka 19:43, 44; 21:20-24). Rimljani su opkolili 66. g. n. r. vr. buntovnički Jeruzalem, ali su se zatim iz nepoznatih razloga povukli, nakon čega su kršćani pobjegli iz grada. Budući da su obratili pažnju na Isusove riječi, spasili su svoje živote kada su se 70. g. n. r. vr. Rimljani vratili i donijeli nesreću. Izvucimo pouku iz ovoga. Budući da je svjetska nesreća tako blizu, pitajmo se: “Poklanjam li ozbiljnu pažnju Isusovim riječima? Trošim li raspoloživo vrijeme za odmor i razonodu? Kakav je moj stav prema radnom mjestu ili poslu? Kakvo je moje stanovište o svjetskoj naobrazbi? Ukazuje li sve to da sam obratio pažnju na Isusove riječi iz Luke 12:16-31?”

14. a) Kako je Isus ‘glavni posrednik spasenja’? b) U kojem smislu se Isus ‘usavršio’?

¹⁴ U Jevrejima 2:10 Isus je nazvan ‘glavnim posrednikom spasenja’. On je to prije svega za pomazane kršćane, koji su njegova ‘braća’ (Jevrejima 2:11-17). A i spasenje svih onih, koji se nadaju životu u raju na Zemlji, zavisi od njega. Pavao je pisao: “Iako bijaše sin Božji, ali od onoga što postrada nauči se poslušanju. I savršivši se, postade svim, koji ga poslušaše, uzrok spasenja vječnoga. I bi narečen od Boga poglavar svećenički” (Jevrejima 5:8-10). Naravno, Isus je bio savršeni duh, a na Zemlji je bio i fizički savršen. A ipak, u pogledu njegove uloge kao našeg svećenika, Isus je morao doći do savršenstva i u drugom smislu. Na Zemlji se odgajao — školovao, bio ukoravan i isproban u svojoj poslušnosti do same smrti — da bi se usavršio kao milostiv i suosjećajan prvosvećenik.

Imati povjerenje u našeg prvosvećenika

15. Zašto se u poslanici Jevrejima toliko govori o svećenicima?

¹⁵ Kod čitanja poslanice Jevrejima možeš vidjeti da se dosta govori o svećenicima. Svrha toga je, da izgradi naše razumijevanje i cijenjenje za ‘prvosvećenika koga mi priznajemo — Isusa’ (Jevrejima 3:1). Pavao objašnjava da je “svaki prvosvećenik, uzet između ljudi i postavljen u korist ljudi u njihovom odnosu s Bogom, da prinosi darove i žrtve za grijehe” (Jevrejima 5:1, NS; 8:3). Veći dio Zavjetnog zakona bio je usredotočen na činjenicu da su ljudi grešnici. Zato su svećenici prinosili žrtve u njihovu korist, ali su isto tako prinosili žrtve za pokrivanje svojih vlastitih grijeha. Ipak, životinjske žrtve koje su se opetovano prinosile nisu nadvladale grijeh, niti su učinile savršenim bilo kog čovjeka (Jevrejima 7:11, 19, 27; 10:1-4, 11). To dokazuje da je bio potreban novi zavjet, zajedno sa novom žrtvom i novim prvosvećenikom (Jeremija 31:31-34).

16. Kako Isus kao svećenik nadmašuje izraelske svećenike?

¹⁶ Mi imamo takvog u Kristu. Predočen po Melhizedeku, čije porijeklo se ne spominje u Bibliji. Isus nije postao svećenik prirodnim putem, kao potomak Levijev ili Aronov. Njega je Bog neposredno postavio za svećenika (Jevrejima 7:1-3, 15-17; 5:5, 6). Ne možemo li imati puno povjerenje u Isusa, ako ga Bog priznaje kao prvosvećenika? Osim toga, on neće brzo umrijeti i trebati zamjenu, kao što je to bio slučaj sa svećenicima pod Zakonom. On je mogao prinijeti konačnu žrtvu, svoje vlastito tijelo; ono je bilo savršeno i žrtva se više nikada neće trebati ponoviti. Krist, naš prvosvećenik, uzeo je vrijednost svoje životne krvi na nebo i položio je pred Boga. On je još uvijek tamo i služi kao svećenik za nas (Jevrejima 9:24-28; 10:12-18).

17. Na koje načine nam pomaže to što imamo Isusa za prvosvećenika?

¹⁷ Mi možemo imati povjerenje u svog prvosvećenika dok idemo u susret dolazećoj svjetskoj nesreći. Za razliku od žrtava pod Zakonom, Kristova savršena žrtva može potpuno pokriti naše grijehe. Osim toga, ona može “očistiti našu savjest od mrtvih djela (od bivših zlih želja i od bilo kakvog osobnog napora da se sami opravdamo pred Bogom), da možemo prinositi svetu službu živom Bogu” (Jevrejima 9:14, NS; 10:1-4). Moramo se složiti s činjenicom da čista savjest pred Bogom ima neizmjernu vrijednost kada se nalazimo u teškim okolnostima ili pod pritiskom (Jevrejima 10:19-22). I na druge načine se možemo radovati što imamo Isusa kao stalnog prvosvećenika na nebu.

18. Zašto je bilo i sada je dobro znati, da je naš prvosvećenik suosjećajan?

¹⁸ Knjiga Jevrejima nam jamči da je Krist suosjećajan svećenik. Možeš si zamisliti pred kakvim su odlukama i problemima stajali židovski kršćani u rodoljubnoj sredini Jeruzalema kada su se pripremali za bijeg, ostavljajući svoje domove, rođake i zaposlenje. Ipak, oni nisu bili potpuno sami. Pavao je pisao: “Jer mi nemamo prvosvećenika, koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego takvoga koji je u svemu bio iskušan kao i mi, osim grijeha.” Koliko je to za njih moralo biti utješno, a treba biti utješno i za nas koji živimo na kraju dana ovog sustava stvari! S takvim suosjećajnim prvosvećenikom “možemo primiti milost i naći nezasluženu dobrotu za pravodobnu pomoć” (Jevrejima 4:15, 16, NS). Bilo kakva kušnja nastala, “on može priteći u pomoć onima, koji su stavljeni na kušnju” (Jevrejima 2:17, 18, NS).

Usavršitelj naše vjere

19, 20. Kako je Isus ‘usavršitelj naše vjere’?

¹⁹ Naša vjera je naročito uključena dok ‘promatramo Isusa’. Nakon spominjanja nedostatka vjere — “grijeha koji lako prianja uz nas” — Pavao je govorio da “upravimo pogled na začetnika i usavršlitelja naše vjere, Isusa” (Jevrejima 12:1, 2, NS). Zašto je to važno u vrijeme svršetka sadašnjeg sustava stvari?

²⁰ Od svog prvog proročanstva u 1. Mojsijevoj 3:15, Biblija ukazuje na Krista. On je središnja točka mnogih stvari koje su prorečene i predočene u Bibliji. Mnoge oznake Mojsijevog zakona, spomenute u knjizi Jevrejima, bile su ‘sjenka budućih dobara’ (Jevrejima 9:23; 10:1), No “stvarnost pripada Kristu” (Kološanima 2:17, NS). Da, Isusovo rođenje, zemaljska služba, žrtvena smrt, uskrsnuće i svećenička služba na nebu dovode do izvršenja ili savršenstva svih proročanstava, uzora i primjera, koji su se na njih odnosili.

21. U kojem još dodatnom smislu je Isus danas ‘usavršitelj naše vjere’?

²¹ Ako je Pavao mogao priznati Krista za ‘usavršitelja naše vjere’, danas mi imamo još više razloga. Vidimo glavno ispunjenje Isusovih riječi o ‘znaku njegove prisutnosti i svršetka sustava stvari’ (Matej 24:3). Dakle, naša vjera ima još čvršći temelj. Spasenje koje treba ‘doći na nastanjenu zemlju’ također je mnogo bliže nego li je bilo u Pavlovo vrijeme. Zato, i dalje promatrajmo Isusa, usavršitelja naše vjere, uvjereni da ‘Bog nagrađuje one koji ga iskreno traže’ u vjeri (Jevrejima 2:5; 11:6). Kao što će nam slijedeći članak pokazati, knjiga Jevrejima može nam pomoći postići potrebnu vjeru kao i izgled kršćanina da bude u stanju primiti divnu nagradu.

[Bilješka]

Možeš li objasniti?

□ Kako se može naše današnje stanje usporediti sa stanjem kršćana, kojima je bilo napisano pismo Jevrejima?

□ Zašto trebamo imati uravnoteženo gledište o Isusu i posvetiti pažnju njegovim riječima?

□ Zašto se u pismu Jevrejima mnogo govori o žrtvama i svećenicima?

□ Što misliš o Isusu kao prvosvećeniku i usavršitelju vjere?

[Okvir na stranici 22]

ODAVANJE POŠTOVANJA ILI OBOŽAVANJE

U Jevrejima 1:6 grčka riječ proskynéo može značiti:

1. Odavanje naročitog poštovanja, kao ‘klanjanje’ Isusu, koga je Jehova Bog ovjenčao čašću i slavom.

2. Obožavanje Jehove Boga preko ili kroz njegovog glavnog predstavnika, njegovog sina Isusa.

[Slika na stranici 23]

Isus je prinio žrtvu trajnije vrijednosti nego li su bile žrtve, koje su prinosili svećenici u hramu