Koliko si blizak s Bogom?

TROGODIŠNJI Rafael započeo je svoju molitvu jednostavnim riječima: “Jehova, kako si?” Iako ne bi bilo umjesno da se odrasli tako obraćaju Bogu, ova djetinja iskrenost potiče nas na smijeh. Rafael očito osjeća da je blizak Bogu. Njemu je Bog više nego samo neka zamišljena sila. On je prava osoba. Je li Bog i tebi tako stvaran, tako blizak?

Zaista je neobično da mnogi ljudi, koji tvrde da vjeruju u Boga, uopće ne pokušavaju saznati nešto više o Bogu, približiti mu se! Neke ometa njihov ponosni stav da se približe Bogu. Božje ‘oči su upravljene protiv ponosnih’, rekao je kralj David (2. Samuelova 22:28, NS). Drugi su preskromni i ne usuđuju se pomisliti da mogu imati određen odnos s Bogom. Ponosni bi trebali njegovati dječju prijemljivost. Isus je rekao: “Zaista vam kažem, ako se ne obratite i ne budete kao mala djeca, sigurno nećete ući u Kraljevstvo nebesko” (Matej 18:2-4, NS). A preskromnima nedostaje malo dječje prostodušnosti, koja je omogućila Rafaelu približiti se Bogu bez ustezanja.

Pravilan stav čini dobar početak, ali da bi se osjećao blizak Bogu potrebno je više. Prije svega moramo biti svjesni njegovog postojanja. Da li si naveden poput psalmist Davida razmišljati o Bogu, slaviti ga i zahvaljivati mu se kada promatraš njegova prekrasna djela stvaranja? David je jednom pitao: “Kada gledam tvoja nebesa, djelo tvojih prstiju, mjesec i zvijezde koje si ti pripravio — što je smrtni čovjek da o njemu misliš i sin zemaljskog čovjeka da se brineš o njemu?” (Psalam 8:3, 4, NS). Snažnija će biti veza ljubavi između tebe i Boga ako uzmeš vremena da s cijenjenjem razmišljaš o Božjim djelima stvaranja.

“Približite se Bogu”

Dva magneta, koji su odgovarajuće postavljeni jedan prema drugome, međusobno se privlače. Što su bliže jedan drugome, to je jača privlačna sila. Nešto se slično može dogoditi u našem odnosu s Bogom, jer je učenik Jakov rekao: “Približite se Bogu i on će se približiti vama” (Jakov 4:8, NS).

Jedan način “približiti” se Bogu je stjecati saznanje o Bogu (Ivan 17:3). Samo proučavanjem Božje Riječi, Biblije, netko može saznati Božje ime, Jehova, istinu o njegovom naumu sa Zemljom i njegove osobine: ljubav, mudrost, pravdu i moć (Psalam 83:18). “Ali ja već znam” možda ćeš reći, “da je Bog svemoguć, potpuno pravedan i pun mudrosti i ljubavi.” No, je li to samo po sebi dokaz pravog i dostatnog znanja o Bogu? Ne obavezno.

Samo izjave o Bogu i njegovim osobinama mogu same po sebi izgledati bez naročitog značaja, a posebno ako ih ne možemo povezati s osobnim iskustvima. Kako bi mogla, na primjer, od rođenja gluha osoba razumjeti što znače riječi “glasno” i “tiho”? Kako bi mogla razlikovati gugutanje golubova od cvrkuta vrabaca, ako ih ne može usporediti? Tako može sama izjava da je ‘Bog ljubav’ izgledati samo hladnom činjenicom (1. Ivanova 4:8). No, da bi potpuno shvatili Božju ljubav razumom i osjećajima, moramo razmišljati o tome kako je ta ljubav bila izražena prema ljudima (Ivan 3:16). Također moramo biti u stanju povezati Božju ljubav sa svojim osobnim iskustvima. “Okusite i vidite da je Jehova dobar”, rekao je psalmist (Psalam 34:8, NS). Ako netko to čini, osjeća se i nehotice privučen Bogu.

Mali Lari je gledajući u svog oca upitao: “Znam da moram ljubiti Jehovu više od svega, ali kako ga mogu ljubiti više od tebe? Tebe mogu vidjeti i tebe volim, ali Jehovu ne mogu vidjeti.” Otac je umirio svoga sina objasnivši mu da je to u početku sasvim normalno. Uvjeravao je dijete da će moći razviti jaču sklonost prema Jehovi nego prema bilo kome drugom kada bude saznao što u Bibliji piše o Božjim izvanrednim osobinama i djelima i kada bude osobno osjetio Božju ljubaznu brigu (Matej 22:37, 38). Tako može biti i sa svakim od nas tko si uzme vremena upoznati Jehovu Boga.

Što znači “poznavati” Boga

Često koristimo riječ “poznati”, kada mislimo na kratka poznanstva ili kada osobu ponovno prepoznamo. “Ako se ne varam ja ga poznajem”, sigurno smo i mi tako jednom rekli. Mi to čak možemo reći i kada smo nekoga vidjeli samo jednom u prolazu ili mu bili samo kratko predstavljeni.

Apostol Ivan nam pomaže razumjeti da “poznavati” Boga ne znači samo površno poznanstvo. Razmotrimo neke misli navedene u božanski nadahnutoj 1. poslanici Ivanovoj. Ukratko rečeno tamo piše: poznati Boga znači ljubiti ga. Poznati i ljubiti Boga znači držati njegove zapovijedi. To znači ne hoditi više u tami, nego postupati po istini. Znači, dati se voditi od Božje Riječi i njegovog duha i čvrsto se držati istine. Ako poznajemo Boga, osjećamo se slobodni približiti mu se u molitvi u uvjerenju da nas čuje i da će nam kao odgovor dati sve što nam je potrebno da bi vršili njegovu volju (1. Ivanova 1:5-7; 2:3, 4, 13, 14; 3:19-24; 4:6-8, 13; 5:3, 14, 15).

Očito poznati Boga nije nešto pasivnoga. Mnogo napora je potrebno ako želimo upoznati Boga i uživati s njim povjerljiv odnos. Sigurno je potrebno mnogo više nego samo provoditi određene vjerske obrede. Boga ne možemo upoznati niti iznenadnim izljevom osjećaja, kao što tvrde mnogi “ponovno rođeni kršćani”. Psalmist je rekao: “Daj da spoznam, o Jehova tvoje putove. Nauči me svojim stazama. Daj mi da hodim u istini tvojoj i pouči me, jer si ti Bog mojega spasenja. U tebe sam se uzdao cijelog dana” (Psalam 25:4, 5, NS). Prema tome, “poznati” Boga je cijeli životni put.

Osim toga, nakon što nas je psalmist pozvao da ‘okusimo i vidimo da je Jehova dobar’, rekao je: “Odvrati se od zla i čini što je dobro; gledaj da nađeš mir i teži za njim” (Psalam 34:8, 14, NS). U nekim je slučajevima potrebno odlučno postupati da bi se ‘odvratili od zla’.

Naprimjer, Meri, hipik 60-ih godina, bila je potpuno ovisna o opojnim drogama. To ju je navelo na krađu, nemoral, abortuse — i na prostituciju. A onda je došla u doticaj s Jehovinim svjedocima i počela uviđati potrebu da se promijeni ako želi biti blizu Boga. “Prekinula sam s pušenjem (dvije do tri kutije cigareta na dan) i sa uživanjem droge i odlučila u svom srcu slijediti Jehovinu zapovijed obzirom na blud. Bacila sam sve svoje knjige o tumačenju snova, astrologiji i spiritizmu, odstranila sam sve idolopokloničke kipove, svijeće i slike.” Na kraju se predala Bogu i do danas mu služi.

A hoćeš li se ti potruditi upoznati Boga? Možda ti ne vodiš tako sramotan život, kao što je to činila Meri, ali možda ipak moraš učiniti temeljne promjene. Međutim, ti ipak možeš biti uvjeren, da Bog neće razočarati one koji ga iskreno i ponizno traže i koji se dječjom gorljivošću trude upoznati i vršiti njegovu volju.

[Slika na stranici 4]

Želja upoznati Boga navodi mnoge da učine korjenite promjene u svom životu

Pomogni svojoj djeci da budu blizu Boga

S NEŠTO manje od tisuću riječi opisuju pisci Biblije prvih trideset godina Isusovog života. No sa desecima tisuća riječi izvještavaju posljednje tri i pol godine. To je zato, što je javna služba Isusa Krista — a ne njegovo rođenje, djetinjstvo i mladenačko doba — glavna tema evanđelja. I pored toga, kratki biblijski osvrti na Isusovo djetinjstvo pokazuju da i djeca i omladinci mogu biti blizu Boga.

Kada otvorimo svoju Bibliju i to 2. poglavlje evanđelja po Luki, čitamo kako je dvanaestogodišnji Isus sjedio u hramu ‘među učiteljima’ Božjeg zakona. On “ih je slušao i pitao”, a oni su se čudili ‘njegovom razumijevanju i njegovim odgovorima’ (Luka 2:46, 47, NS). Osim toga još čitamo, da je napredovao u mudrosti i razumijevanju dok je rastao (Luka 2:40, 52).

Kako možemo objasniti, otkuda Isusu ta duhovna naklonjenost? Unekoliko je to zasluga njegovih roditelja. Kao Židovi bili su obavezni slijediti Jehovin savjet o odgajanju djece. Božji prorok Mojsije je rekao: “Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7, ST). Bog se nesumnjivo pobrinuo da mu Sin dođe u obitelj, koja će slijediti taj savjet. Takvo zanimanje za svoju djecu moraju danas pokazati roditelji. Pomažeš li svojoj djeci, da upoznaju Jehovu i da mu žele služiti?

“Od najranijeg djetinjstva”

Poučavanje o duhovnim stvarima ne možemo jednostavno odlagati dok djeca ne odrastu. Timotej je naprimjer izrastao u izvanrednog kršćanina. “Od ranog djetinjstva” poučavan je Svetim spisima (2. Timoteju 3:15). U skladu s tim, može se nekad vidjeti kršćanske majke kako glasno mole Jehovu za blagoslov prije nego svojem djetetu daju bočice s hranom. I nije čudno da ti mališani uskoro kažu “amen” na kraju tih molitava! To je prvi mali korak u pomaganju razviti cijenjenje za sve duhovne i materijalne darove koje su primili od Boga.

Kod Majkla i Sefore (sedam i osam godina) zapaženi su rezultati dobrog roditeljskog poučavanja. Kada su jednom pošli sa svojim roditeljima na izlet, oboje su preuzeli inicijativu i molili Boga za vodstvo i zaštitu. Kada su stigli na cilj, djeca se nisu zaboravila zahvaliti Jehovi za to što su sretno stigli.

Kristian i Erik (tri i šest godina) otišli su sa svojim roditeljima u park. I kako se to ponekad dešava s djecom — odjednom su se izgubili. A što su ti mališani radili u trenutku kada su ih pronašli roditelji? Upravo su se molili Jehovi da im pomogne!

Na mnogo načina možemo uspješno poučavati djecu dok su još sasvim malena. Na jednom velikom kongresu Jehovinih svjedoka u Belgiji doveli su na pozornicu trogodišnjeg Dina i postavili ga na visoku stolicu. Predavač ga je zamolio da pred slušateljima nabroji imena svih 66 knjiga Biblije. Možeš li ih ti nabrojiti? Dino je mogao! On je dalje napredovao zahvaljujući pomoći svojih roditelja, a danas služi kao putujući nadglednik Jehovinih svjedoka. Istina je da nisu sva djeca jednako sposobna za učenje, ali ovaj primjer pokazuje, koliko je korisno poučavanje o duhovnim stvarima.

Maloj djeci možemo prenositi čak i određeno razumijevanje biblijskih nauka, četverogodišnji Kaj iz Velike Kneževine Luksemburga, koji je išao u dječji vrtić, odbio se priključiti ostaloj djeci u molitvi. Kada su ga upitali zašto odbija, odgovorio je: “Mi ne vjerujemo u trouglog boga!” Iako Kajova predodžba o katoličkom trojednom božanstvu nije bila sasvim točna, ali je njemu bila dovoljna da zna da se ne treba moliti takvom božanstvu (Marko 12:29).

Učiniti Boga sastavnim dijelom njihova života

Djeca imaju ponekad problema. Umjesto da te probleme zadržavaju za sebe, oni se trebaju povjeriti roditeljima. Djecu treba ohrabriti da ‘bace na Jehovu svoje breme’ (Psalam 55:22). Može im se pomoći razumjeti da Jehova ne prezire njihove molbe, jer je Isus Krist, njegov sin, rekao: “Pustite dječicu k meni, nemojte im priječiti” (Marko 10:14, ST). Djecu treba poučiti da se mole Bogu preko Isusa Krista (Ivan 14:6).

Kada se djeca nauče oslanjati se na Jehovu za pomoć i kada vide rezultate tog svog oslanjanja, to se često snažno odražava na njihovu vjeru. Mladi čovjek imenom Džeki, koji sada služi u jednoj podružnici Udruženja Kule stražare, priča jedno iskustvo koje je doživio kad je imao 14 godina: “Te godine je planiran naš pokrajinski sastanak upravo onog vikenda prije završnih ispita. Poteškoća je bila u tome, što nam je nastavnik dao tek u petak gradivo za pripremanje. O tome sam porazgovarao sa svojim roditeljima i mi smo odlučili da ja ipak ne bi trebao propustiti program pokrajinskog sastanka, iako bi mi tako preostalo jako malo vremena za učenje (Jevrejima 10:24, 25). Molio sam se Jehovi da mi pomogne u mojim naporima da se što bolje pripremim za ispite.

Došao je ponedjeljak ujutro i svi su učenici bili jako nervozni jer su nam ovo bili prvi puta usmeni ispiti. Ja sam se opet pomolio Jehovi da bude uz mene. I što se dogodilo? Dobio sam od svih učenika najbolje ocjene iz predmeta koje smo polagali toga dana. Jedan nastavnik iz komisije postavljao mi je dodatna pitanja i uz to primijetio: ‘Želio sam vidjeti koliko još zna.’ Ja sam mu ipak mogao odgovoriti na pitanja.”

Što je Džeki naučio iz tog divnog ishoda? “Osjetivši Jehovinu pomoć približio sam mu se još više. Naučio sam, da se ne trebamo ni za što brinuti, nego se obraćati Jehovi Bogu, “sa svakom prošnjom i molitvom” (Filipljanima 4:6, 7, ST).

Da, važno je da mi pomognemo svojim mladima da “poznaju” Jehovu, tako da bi ga učinili sastavnim dijelom svog svakodnevnog života. Neće li biti za njih još veći poticaj da i dalje vjerno služe Jehovi, kada sami osjete da je Jehova uz njih, nego kad samo čuju i čitaju o njemu? Poučavati ih u tom pravcu svakako nije lako. Ipak djeca ne zaboravljaju tako brzo oduševljenje i savjesnost svojih roditelja, koji im prenose duhovno naslijeđe spoznaje o Jehovi. A ni Jehova neće zaboraviti takva savjesna nastojanja (Jevrejima 6:10-12). Trudimo se mi, roditelji, da pomognemo svojoj djeci postići nagradu — “vječni život” — koju naš nebeski Otac stavlja u izgled onima koji njega poznaju i koji su njemu poznati (Ivan 17:3).