Najvrsnije prijateljstvo odolijeva u neprijaznom svijetu

“Učinite si prijatelje nepravednim bogatstvom, da bi vas kad ono zataji, primili u vječne stanove” (LUKA 16:9, NS).

 1. Zašto se izreka iz Priča Salamunovih 14:20 nije odnosila na Isusa dok je bio na Zemlji?

“ČAK svom bližnjemu, siromah je predmet mržnje, a tko je bogat ima mnogo prijatelja” (Priče Salamunove 14:20, NS). Ova izreka izraelskog kralja Salamuna ne odnosi se na najvećeg čovjeka koji je ikada živio na Zemlji, Isusa Krista, većeg od Salamuna. Isus nije dovodio Izraelce u prisnu zajednicu sa sobom kroz materijalno bogatstvo; niti je smatrao zemaljsko blagostanje temeljem pravog postojanog prijateljstva.

 2. Kakvo bi prijateljstvo, prema Isusovim riječima, trebali sklopiti njegovi učenici, i iz kojeg razloga?

² Istina je, da je Isus rekao jednom prilikom: “Učinite si prijatelje nepravednim bogatstvom, da bi vas kad ono zataji, primili u vječne stanove” (Luka 16:9, NS). No, “prijatelji” na koje je Isus ovdje mislio bili su Jehova Bog, izvor svega dobra što je vrijedno truda, i sam Isus kao sin svog neizmjerno bogatog oca. Ako i mi danas slijedimo taj savjet, tada smo primljeni u najvrsniji prijateljski odnos kome se možemo radovati na Zemlji — odnos s Jehovom Bogom preko njegovog samopožrtvovnog sina, Isusa Krista.

 3. U koje nas “stanove” mogu uvesti ti nebeski prijatelji?

³ Zbog svog besmrtnog života ti naši nebeski prijatelji mogu ostati naši trajni bliski prijatelji i uvesti nas u “vječne stanove”. To jednako vrijedi za “vječne stanove” gore na nebu sa svim svetim anđelima, ili dolje na ovoj Zemlji, u obnovljenom raju (Luka 23:43).

Prihvaćanje u najvrsnije prijateljstvo

 4. a) Koji biblijski primjer pokazuje je li moguće kupiti Božje prijateljstvo? b) Na koji ispravan način možemo upotrijebiti svoje posjede?

⁴ Prijateljstvo sa Svevišnjim Bogom i njegovim jedinorođenim sinom, Isusom Kristom, ne može se kupiti novcem. Ova činjenica je naglašena u slučaju Ananije i Safire u kršćanskoj skupštini prvog stoljeća. Oni su tražili ugled i slavu, a mi to ne tražimo, nego možemo upotrijebiti svoje zemaljske posjede onako kako se to dopada Jehovi Bogu i Isusu Kristu (Djela apostolska 5:1-11). To je ono što je mislio Isus Krist kada je rekao: “Upotrijebite svjetsko bogatstvo da bi si stekli prijatelje da vas, kad ono nestane, prime u vječne stanove” (Luka 16:9, New International Version).

 5. Koji je stav zauzeo Zahej i s kakvim rezultatom?

⁵ Kad je Isus govorio te riječi, on nije želio steći naklonost poreznika Rimskog Carstva i drugih grešnika. On nije bio zainteresiran za stjecanje bilo kakvog materijalnog bogatstva za sebe na Zemlji, jer je rekao svojim učenicima da si trebaju skupljati blago gore na nebu. Zahej, židovski poreznik rimske vladavine odlučio je postupati po savjetu Isusa, Mesije i otvoreno je objavio svoju odluku da će tako učiniti. S obzirom na taj postupak u podupiranju interesa Kraljevstva, Zahejev najistaknutiji gost je izjavio: “Ovoga je dana došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin. Jer je Sin čovječji došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno” (Luka 19:1-10, NS). Onome “što je izgubljeno” pripadao je i sam poreznik Zahej.

 6. U kakav je odnos primljen Zahej, a čiji nam loš postupak služi kao opomena?

⁶ Zahej je bio primljen u najvrsniji prijateljski odnos u cijelom svemiru, i to sa Bogom i Ocem naročitog gosta kojega je ugostio. Da li je Zahej vidio Isusa nakon uskrsnuća iz mrtvih i da li je bio među 120 učenika, koji su se onog značajnog dana o Duhovima 33. godine n. r. vr. sakupili u jednoj gornjoj sobi u Jeruzalemu, ne saznajemo iz biblijskog izvještaja. Nesumnjivo se Zahej ipak nalazio među 5 000 duhom rođenih, pomazanih učenika, koji su kratko nakon toga spomenuti u izvještaju (Djela apostolska poglavlja 2 i 4; 1. Korinćanima 15:1-6). Kakva je to suprotnost prema prije spomenutima Ananiji i Safiri! Ove dvije osobe povezane sa skupštinom u Jeruzalemu pokušale su uzdići svoj ugled među učenicima krivotvoreći vrijednost iznosa koga su priložili. Kazna koja ih je zadesila za njihovo nepoštenje stajala ih je najvrsnijeg prijateljstva i služi danas kao opomena svim kršćanima (Djela apostolska 4:34 do 5:11).

 7. Kojoj se rijetkoj prednosti raduju Jehovini svjedoci i pored neprijaznosti ovoga svijeta?

⁷ Usprkos neprijaznosti ovoga svijeta 20. stoljeća, Jehovini se svjedoci i dalje raduju najvrsnijem prijateljstvu koje uopće postoji. Zašto se baš oni raduju toj rijetkoj prednosti a više od tisuću različitih religioznih sistema ne? Dokazi pokazuju da je to zato, jer su Jehovini svjedoci učinili nešto važno a što nisu učinili pripadnici kršćanstva. Svjedoci su, na primjer, napustili lažne religiozne organizacije, jer su utvrdili da one čine svjetsko carstvo krive religije, označeno u Bibliji Babilonom velikim. Naravno, samo napustiti zajednicu neke krive religije ne znači odmah stupiti u Jehovinu organizaciju, jer bi se osoba mogla priključiti nekoj drugoj religioznoj zajednici svjetskog carstva krive religije.

 8. Kome se danas neposredno upućuje zapovijed da napuste Babilon veliki?

⁸ Mi moramo primiti do znanja da je božanska zapovijed o izlasku iz Babilona velikog upućena ‘mom narodu’ (Otkrivenje 18:4). Prema Hebrejskim spisima, taj božanski poziv je sličan zapovijedi koju je Bog izdao prognanim Izraelcima u Babilonu (Izaija 52:11). Dakle, pobliže označivanje “moj narode” odnosi se neposredno na ostatak duhovno rođenih, pomazanih učenika Isusa Krista, koji još uvijek žive na Zemlji. Tijekom prvog svjetskog rata (1914-1918) Babilon veliki je zarobio te pomazanike pomoću političkih, vojnih i pravnih elemenata ovoga svijeta s namjerom da bi onemogućio taj duhovni ostatak u djelovanju. Ostatak je, simbolično govoreći, došao u stanje ropstva jer se više nije mogao slobodno kretati u Jehovinoj službi.

 9. U kojoj mjeri su morali Jehovini svjedoci izići da bi napustili Babilon veliki?

⁹ U Otkrivenju 17. poglavlju Babilon veliki je prikazan kao bludnica, koja jaše na divljoj zvijeri sa sedam glava i deset rogova. Ova simbolična divlja zvijer, koja ide u bezdan i opet izlazi iz njega, predstavlja današnju organizaciju za mir u svijetu, naime, Ujedinjene narode, nasljednika Društva naroda, koje je otišlo u bezdan izbijanjem Drugog svjetskog rata. Dakle, što je učinio Jehovin narod, koji je označen kao “moj narod”, poslušavši Božji poziv da izađu iz Babilona velikog? Oni se nisu oslobodili samo vlasti i moći tog svjetskog carstva krive religije nego i područja vladanja njegovih političkih saveznika, političkih elemenata koji sada sačinjavaju OUN.

10. S kojom današnjom međunarodnom organizacijom nemaju Jehovini svjedoci ništa zajedničkoga i zašto ne?

¹⁰ Pomazani ostatak je prihvatio i sačuvao strogu neutralnost s obzirom na političke i vojne prilike ovog sustava (Ivan 15:19). Oni se nepodijeljeno zauzimaju za Božje kraljevstvo pod Isusom Kristom, koje je uspostavljeno na nebu po isteku vremena naroda (1914. g.). Kao izazov Kraljevstvu bilo je uspostavljeno Društvo naroda poslije Prvog svjetskog rata 1918. g. i Babilon veliki ga je podržao. Prema tome, međunarodna, od ljudi uspostavljena organizacija je mrska i odvratna Jehovi Bogu a također i vjernom ostatku duhovnog Izraela na Zemlji. Oni (ostatak) se uzdaju jedino u Jehovino Kraljevstvo, a ne u nijednu tobožnju zemaljsku zamjenu za njega (Matej 24:15, 16). A to čini i suvremeno “veliko mnoštvo” koje je predočeno Natinejima i “sinovima slugu Salamunovih” (Otkrivenje 7:9-17; Ezdra 2:43-58).

11. a) Zašto bi bilo neispravno kada bi Isusovi učenici bili prijatelji ovog svijeta? b) Kakav stav zauzima ovaj svijet prema Jehovinim svjedocima, ali čemu se oni i dalje raduju?

¹¹ Kad je Isus bio na saslušanju kod rimskog namjesnika Poncija Pilata zbog tražene smrtne kazne, rekao je: “Moje Kraljevstvo nije dio ovog svijeta; kad bi moje Kraljevstvo bilo dio ovog svijeta, onda bi se sluge moje borile da ne budem predan Židovima. Ali Kraljevstvo moje nije odavde” (Ivan 18:36, NS). Jednako bi tako bilo potpuno neispravno, kada bi Isusovi “sluge” ili učenici bili prijatelji ovog svijeta. Prije toga je Isus rekao prvima od svojih “slugu”, jedanaestorici vjernih apostola, da ‘nisu dio svijeta’ čiji je vladar Sotona, Đavao (Ivan 14:30; 15:19; usporedi 2. Korinćanima 4:4). Zato ih je svijet mrzio ili neljubazno postupao s njima. I u našem 20. stoljeću nalaze se Isusovi učenici u ništa manje neljubaznom svijetu. I pored toga, oni se i dalje raduju najvrsnijem prijateljstvu u cijelom svemiru, prijateljstvu s Bogom dolazećeg pravednog svijeta, s ‘novim nebesima i novom zemljom’ (2. Petrova 3:13).

12. Na čiju se stranu mora staviti onaj tko napusti Babilon veliki i njegove svjetske ljubavnike i što to povlači za sobom?

¹² Kada netko napusti Babilon veliki i odvoji se od njegovih svjetskih partnera, krupnog kapitala, politike i militarizma, ostalo je još samo jedno mjesto kuda se može ići. To je, staviti se na stranu sveopće organizacije živog i istinitog Boga Jehove. Srednji put ne postoji. Radi toga mora pojedinac podnositi neprijaznost ovog svijeta, a to mu može u mnogome otežati odlučiti da napusti Babilon veliki i svijet čiji je on važan sastavni dio.

“Novo ime” od najvrsnijeg prijatelja

13. Kako su po pronicljivosti nazvani Isusovi učenici u prvom stoljeću n. r. vr.?

¹³ Naše cijenjenje prijateljstva s Bogom čini nas sretnima da se možemo nazvati Jehovinim svjedocima. Istina, Kristovi učenici prvog stoljeća nisu nosili ime “Jehovini svjedoci”. No, obrati pažnju molimo, na njihov odnos prema najvrsnijem prijatelju koji postoji. U Djelima apostolskim 11:26 izvještava se: “Najprije su u Antiohiji (Sirija), po božanskoj pronicljivosti nazvali učenike kršćanima” (NS). Kao što vidiš, u prijevodu Novi svijet Svetog pisma piše da “su po božanskoj pronicljivosti (providnosti) učenike nazvali kršćanima”. Grčka riječ ovdje prevedena izrazom “po božanskoj pronicljivosti ... nazvali” uključuje više od samog čisto slučajnog nazivanja. Najvrsniji prijatelj u svemiru odobrio je naziv “kršćani”.

14. Što se može reći o nazivu “kršćanstvo” i koja pitanja zaslužuju razmatranje?

¹⁴ Iz naziva “kršćanin” nastalo je ime “kršćanstvo”, koje se primjenjuje na cijelo područje takozvanih kršćana sa svojim mnogobrojnim religioznim sektama i zajednicama. Tako oznaka “kršćanstvo” nije bila dana “po božanskoj pronicljivosti”, niti preko apostola a niti “providnošću” po Božjoj volji. Zato je danas stanje potpuno drugačije od onoga u prvom stoljeću. Samo se pravi kršćani mogu radovati najvrsnijem prijateljstvu u ovom neprijaznom svijetu. Zato je danas veliko pitanje tko su istiniti, pravi kršćani, koji se pridržavaju nadahnutog Pisma? Drugo značajno pitanje glasi: Jesu li Jehovini svjedoci pravi kršćani, koji imaju za svoje prijatelje Jehovu Boga i Isusa Krista? S obzirom na ovo, na kocki je ime Jehova, koje je Bog sam sebi izabrao.

15. S obzirom na koje okolnosti je došlo za Jehovu vrijeme da si načini ime i koju ulogu u vezi s tim ima “narod za svoje ime”?

¹⁵ Kako bi se moglo kršćanstvo sa svojim mnogim religijama radovati prijateljstvu s Jehovom? Kršćanstvo je u prvi plan stavilo ime Isusa Krista, a gotovo potpuno isključilo ime njegovog nebeskog Oca, Jehove. Međutim, u skladu s biblijskim proročanstvima došlo je za Jehovu vrijeme da si načini ime. Zato njegovo ime mora stupiti u prvi plan. U tu svrhu je upotrijebio svoje prave svjedoke, svoj izabrani narod, one koji se raduju prijateljstvu s njim. Na posebnom sastanku u prvom stoljeću, koga su održali apostoli i drugi istaknuti sljedbenici Isusa Krista, učenik Jakov je rekao: “Šimun je temeljito objasnio kako je Bog prvi puta obratio svoju pažnju neznabošcima da bi između njih uzeo narod za svoje ime” (Djela apostolska 15:14, NS).

16, 17. Što je učinjeno sa Božjim imenom u kršćanskim prijevodima Biblije, a što je istina u vezi s tim s prijevodom Novi svijet?

¹⁶ Bilo je za očekivati da će ‘narod za Božje ime’ biti njegovi prijatelji i da će visoko držati božansko ime. Međutim, što se dogodilo u kršćanstvu? U njegovim popularnim prijevodima Biblije Jehovino je ime zasjenjeno jednom titulom. U većini prijevoda Biblije na hrvatsko-srpskom jeziku uopće se ne pojavljuje njegovo ime ili vrlo rijetko. Osim toga, čak i u židovskim prijevodima Hebrejskih spisa dano je Božje ime kao “Gospodin”. Takva nastojanja da se potisne Jehovino ime nisu djelo njegovih prijatelja.

¹⁷ Međutim, 1950. g. počeo se na religioznoj pozornici pojavljivati prijevod Novi svijet Biblije (na engleskom), i u njemu je božansko ime vraćeno na sva ona mjesta na kojima se pojavljuje u izvornom hebrejskom tekstu Biblije. “Novi svijet” prijevod je također vratio božansko ime i u tekst Kršćanskih spisa, takozvani Novi zavjet — i to 237 puta. Upravo to je djelo Jehovinih prijatelja.

18. Koje je korake poduzeo Božji narod od 1931. g. u duhu Izaije 62:2 i kojoj odgovornosti oni udovoljavaju?

¹⁸ Za Jehovine prijatelje su zanimljive riječi iz Izaije 62:2. Ovaj citat je upućen vidljivoj organizaciji Božjih predanih, krštenih, duhom pomazanih učenika Mesije i on glasi: “I narodi će sigurno vidjeti tvoju pravednost, o ženo, i tvoju slavu svi kraljevi. I doista će te prozvati novim imenom, koje će odrediti sama usta Jehovina” (NS). To “ime” odnosi se na blagoslovljeno stanje u koje su prikupljeni ti suvremeni pomazani učenici. Osim toga, da bi bio ‘narod za Božje ime’, na ostatak članova njegove vidljive organizacije trebalo se s pravom prizvati ime Božje, trebali su nositi to ime. To se moralo ostvariti u određeno vrijeme. Zato je duhom pomazana Božja organizacija, u duhu Izaije 62:2, radosno usvojila ime “Jehovini svjedoci” godine 1931. sakupljena na kongresu u Columbusu (Kolambusu, Ohajo, SAD). Slijedeći taj primjer, sve su skupštine Jehovinog predanog naroda usvojile to ime. I to se ime održalo pored mnogih protivničkih svjetskih proročanstava. U Otkrivenju 3:14 proslavljeni se Isus Krist nazvao ‘vjernim i istinitim svjedokom’. Odgovarajuće tome, od te značajne 1931. godine, skupštine njegovih učenika na Zemlji prihvatile su to ime ‘po providnosti’. Otada su se trudili ispuniti svoju odgovornost, živjeti prema tom imenu i objaviti ga. Prema tome, Jehovino ime — neusporedivo ime njihovog najvrsnijeg prijatelja — stupilo je u prvi plan na cijeloj zemlji. A Jehova daje izvanredan dokaz da njegovo prijateljstvo s njegovim svjedocima traje sve do ovog kasnog vremena.

19. a) Zašto se Jehovini predani svjedoci ne boje neprijaznosti ovog svijeta i kojom će prednošću biti nagrađeni u Harmagedonu čuvari besprijekornosti? b) Zašto bi trebali sve naše zahvaljivanje i slavljenje upućivati Jehovi?

¹⁹ Tko može stvarno biti uspješan protiv nas, kada je Jehova Bog uz nas, uz svoje predane svjedoke? (Rimljanima 8:31-34). Dakle, mi se ne bojimo neprijaznosti ovog neprijateljskog svijeta. Zato i dalje nastavljamo raditi kao poslanici ili predstavnici Mesijanskog kraljevstva, pozivajući ovcama slične ljude da se pomire s Jehovom Bogom preko njegovog kraljevskog prvosvećenika, Isusa Krista (2. Korinćanima 5:20). Iako se zbog toga povećava neprijateljstvo ovog svijeta protiv pomazanog ostatka i njihovih suputnika, “velikog mnoštva”, najvrsnije prijateljstvo u cijelom svemiru, prijateljstvo s Jehovom Bogom, i dalje pouzdano odolijeva (Otkrivenje 7:9). Ono neće nikada biti prekinuto s nama kao čuvarima svoje besprijekornosti prema njemu. To prijateljstvo će se, kao nikada do sada, potvrditi u ratu nad ratovima, ‘ratu velikog dana Boga svemogućega’, Harmagedonu (Otkrivenje 16:14, 16, NS). Tada će Jehova licem u lice sa sotonom, đavlom i njegovim hordama demona te cijelom njegovom vidljivom zemaljskom organizacijom opravdati svoj univerzalni suverenitet svojom najvećom pobjedom svih vremena. Tada ćemo mi, prema kojima je Jehovino vrsno prijateljstvo ustrajalo sve do sada, imati prednost biti očevici i preživjeti njegovu najveću pobjedu preko pobjedničkog kralja Isusa Krista (Psalam 110:1, 2; Izaija 66:23, 24). Mi smo od srca zahvalni i slavimo Jehovu Boga za njegovo postojano prijateljstvo! (Psalam 136:1-26).

Kako bi odgovorio?

◻ Na koje prijateljstvo je Isus poticao svoje učenike i u koje “stanove” mogu tako biti dovedeni?

◻ Kakav stav ima svijet prema Jehovinim svjedocima i kojem se prijateljstvu oni dalje raduju?

◻ Koju odgovornost treba ispunjavati ‘narod za Božje ime’ s obzirom na njegovo ime?

◻ Zašto se Jehovini predani svjedoci ne boje neprijaznosti ovoga svijeta?

[Slika na stranici 25]

Zahej je bio primljen u najbolji prijateljski odnos u cijelom svemiru. Osjećaš li tako i ti za sebe?

[Slika na stranici 26]

Jehovini svjedoci, radosni što mogu imati Boga za prijatelja, odlučili su 1931. godine da budu poznati po njegovom neusporedivom imenu