Biblija — knjiga za sve ljude
“GLE! veliko mnoštvo koje ni jedan čovjek ne može izbrojati, iz svih nacija, plemena, naroda i jezika, stajalo je pred prijestoljem”.
Kakvo je to mnoštvo? I što oni rade?
“S palminim granama u rukama”, nastavlja izvještaj. “I vikali su neprestano jakim glasom, govoreći: ‘Spasenje dugujemo svom Bogu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu’”. Ne, to nije nasilna rulja koja nešto zahtijeva ili zbog nečega demonstrira. To je sretno, radosno mnoštvo koje je upravo prošlo kroz nešto što izaziva najveće oduševljenje. “To su oni koji dolaze iz velike nevolje ... Oni više neće ogladnjeli ni ožednjeti ... i Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju” (NS).
Poruka za sve ljude
Opis tog međunarodnog “velikog mnoštva” nalazi se u posljednjoj knjizi Biblije, Otkrivenju, u poglavlju 7, stihovima 9 do 17. Tu nam se na slikovit način unaprijed prikazuje vrijeme kad čovječanstvo više neće biti razdijeljeno na rase, jezike i nacionalnosti, nego će se ujediniti u miru i harmoniji i istinski uživati oslobođeno straha i nevolja. To je, u biti, jedinstvena poruka koju Biblija nudi svim ljudima.
‘Ali’, pitate se možda, ‘na koji način je ta poruka jedinstvena? Zar ljudi po čitavom svijetu ne govore o miru i jedinstvu?’ Zaista, tako je. U ovo vrijeme međunarodne napetosti, koja je još otežana političkim, rasnim, ekonomskim i religioznim sukobima, svatko je zabrinut za svjetski mir. No, davno prije tih međunarodnih sukoba i davno prije nego što je opstanak čovječanstva uopće bio u pitanju, Biblija je govorila o vremenu u kojem će čitavo čovječanstvo uživati mir i jedinstvo pod jednom vladavinom, Božjim Kraljevstvom.
Na početku opisan izgled Zemlje
Od samog početka Biblija opisuje izgled svijeta u budućnosti čovječanstva. “Plodite se i množite, napunite Zemlju i sebi je podvrgnite”, to je bila prva zapovijed koju je Adamu i Evi dao njihov Stvoritelj, Jehova Bog (1. Mojsijeva 1:28, NS). Adam i Eva nisu trebali biti praroditelji neke posebne rase ili nacije, nego praroditelji ljudske rase. Apostol Pavao je posvjedočio tu činjenicu kad je biblijsku poruku donio Grcima u Ateni. Rekao im je da je “Bog iz jednog čovjeka izveo svaku ljudsku naciju, da bi nastavali na čitavoj površini Zemlje” (Djela apostolska 17:26, NS).
Moramo priznati da je koncept čitave ljudske rase kao braće i sestara bio još davno u mislima ljudi općenito. Zar nije i danas činjenica da, usprkos svom pričanju o svjetskom miru i bratstvu, rasne predrasude i nacionalizam i dalje nastavljaju biti među onim silama koje izazivaju najveći razdor i zarazu među ljudima? Međutim, Biblija prelazi ove i druge barijere. Ona govori ljudima svih nacija kao velikoj obitelji i govori o Zemlji kao o jednom velikom domu za čitav ljudski rod. U tom smislu je ona uistinu knjiga za sve ljude.
Izgled da čitav ljudski rod živi kao sretna obitelj po čitavoj Zemlji bio bi ostvaren da su Adam i Eva ostali poslušni Jehovi Bogu. Ali, nije bilo tako. “Kroz jednog je čovjeka (Adama) grijeh ušao u svijet i smrt kroz grijeh, i tako je smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili”, govori Biblija (Rimljanima 5:12, NS).
U svjetlu ovoga, ni jedna rasa ili nacija nije superiorna (nadređena) niti inferiorna (podređena) bilo kojoj drugoj rasi ili naciji. Ovdje se Biblija opet obraća svim ljudima bez predrasuda ili favoriziranja. Ona jednostavno pokazuje da su “svi sagriješili i ostali bez slave Božje (Rimljanima 3:23, NS). Premda ljudi u nekim područjima možda materijalno bolje stoje, bolje su obrazovani, itd., zar ipak nije istina da se ljudi posvuda suočavaju s istim temeljnim problemima — bolešću, starošću, nesavršenošću i smrću?
Obećanje u korist svih ljudi
Premda je ljudsko stanje postalo očajno, ljudi nisu ostavljeni bez nade. U ključnom momentu je Jehova Bog nastupio s obećanjem. Bog je rekao Abrahamu. “Tvojim će se sjemenom svi narodi na Zemlji zacijelo blagosiljati” (1. Mojsijeva 22:18, NS). Uzgred rečeno, to obećanje su prihvatile tri glavne svjetske religije — židovstvo, kršćanstvo i islam — kao dio svog vjerovanja. Sama Biblija otkriva ostvarenje tog obećanja opisujući postupanje Jehove Boga s Abrahamom i njegovim potomcima, uključujući i stari narod Izrael.
Ali, ovdje će mnogi imati prigovor. Oni smatraju da je to tipični slučaj nacionalističkog favoriziranja, odnosno predrasude. Na osnovu toga oni odbacuju Bibliju, ili bar većinu Hebrejskih spisa, kao običnu plemensku predaju. No, je li to razumno? Zašto je Jehova ukazao takvo povjerenje Abrahamu i njemu dao to obećanje?
Biblija objašnjava: “‘Abraham je vjerovao Jehovi i to mu se uračunalo kao pravednost’, te je nazvan ‘Jehovinim prijateljem’” (Jakov 2:23, NS). Interesantno je da islamska sveta knjiga, Kuran, također ističe vjeru kao razlog zbog kojeg je Bog prihvatio Abrahama kao prijatelja. “Tko je bolji vjernik od onoga tko se preda Bogu, čini dobročinstva i slijedi čistu vjeru Ibrahimovu (Abrahamovu), a Bog je Ibrahima učinio (Svojim) prijateljem?!” (Poglavlje IV, stih 125, Kur’an, prijevod Pandža-Čaušević, STVARNOST, Zagreb, 1974).
A što je s Izraelcima? Više od 400 godina nakon što je Bog dao obećanje Abrahamu, Mojsije im je rekao: “Nije vam zato što ste bili najbrojniji od svih naroda Jehova pokazao naklonost i izabrao vas, jer ste bili najmanji od svih naroda. Nego je to bilo zato što vas je Jehova ljubio i držao zakletvu kojom se zakleo vašim očevima” (5. Mojsijeva 7:7, 8, NS).
Dakle, to nije bilo zbog toga što su Abraham i Izraelci bili superiorna rasa ili nacija, ili zato što su bili na neki način bolji od ostalih ljudi. To je prije bilo zbog Božje ljubavi i nezaslužene dobrote koju je iskazao, a na temelju vjere i ispravnog postupanja. Apostol Petar je ovo lijepo objasnio: “Bog nije pristran, nego mu je iz svakog naroda ugodan onaj tko ga se boji i pravedno postupa” (Djela apostolska 10:34, 35, NS).
Prema tome, iako se Jehova Bog jedno vrijeme bavio isključivo nacijom Izrael, on je na umu zapravo imao dobrobit čitavog čovječanstva. Njegovo postupanje s Izraelom nije zapisano u Bibliji iz tog razloga da unapređuje duh nacionalizma ili da jednu naciju uzdiže nad drugom. Prije bismo mogli reći da je “sve što je prije zapisano, zapisano je nama za pouku, da ustrajnošću i utjehom iz Pisma imamo nadu” (Rimljanima 15:4, NS). Da, ti događaji osvjetljavaju Božju ljubav i strpljenje u ostvarivanju nade da će čovječanstvo jednom biti ujedinjeno u miru i harmoniji. Kako će se ostvariti ta nada?
Uprava za mir
“To je prema (Božjoj) dobroj volji koju je namijenio u sebi za upravu po ispunjenju određenih vremena, naime, da se sve ponovo sastavi u Kristu, što je na nebu i što je na Zemlji”, objasnio je Pavao (Efežanima 1:9, 10, NS). Kakva je to “uprava”?
Taj izraz je prijevod grčke riječi oikonomi’a, što u osnovi znači “upravljanje domaćinstvom”. Dakle, premda je čovječanstvo politički, rasno, ekonomski i religiozno razdijeljeno, Bog ima namjeru da eliminira, ukloni sve te sile koje razdjeljuju i da ponovo ujedini poslušno čovječanstvo kao jednu sretnu obitelj čitave Zemlje. Kako će on to učiniti? On će to provesti kroz mesijansko Kraljevstvo u rukama njegovog sina Isusa Krista. (Vidi Danijel 2:44; Izaija 9:6, 7.)
Danas su, usred sveopće napetosti i problema, milijuni ljudi širom svijeta reagirali na biblijsku poruku o miru i harmoniji. Oni su se sakupili kao bezbrojno “veliko mnoštvo” opisano u knjizi Otkrivenja. Oni simbolički već mašu palminim granama pred Božjim prijestoljem, odajući hvalu izražavajući podložnost onome “koji sjedi na prijestolju”, Jehovi Bogu, “i Janjetu”, Isusu Kristu (Otkrivenje 7:9, 10).
Privlači li i tebe ta poruka? Bez obzira koje si rase, nacionalnosti ili kojim jezikom govoriš, istražujući i prihvaćajući biblijsku poruku ti se možeš pridružiti tom međunarodnom “velikom mnoštvu”. Zajedno s njima ti možeš s povjerenjem reći: “Ali čekamo po obećanju (Božjemu) novo nebo i novu Zemlju, gdje pravda živi” (2. Petrova 3:13).
Zaista. Biblija može biti tvoja knjiga!
[Slika na stranici 4]
Adam i Eva su bili praroditelji ljudske rase
[Slika na stranici 6]
Abraham, koji je napustio svoj zavičaj, vjerom i ispravnim postupanjem je zadobio Božju naklonost