Sačuvati kršćansko jedinstvo u poslovnim vezama
“Gle! Kako je lijepo i ugodno kad braća zajedno u jedinstvu stanuju!” (PSALAM 133:1, NS).
1. Zašto je kršćansko jedinstvo tako poželjno?
UISTINU je ‘dobro i ugodno kad braća stanuju zajedno u jedinstvu’, prije svega u današnje vrijeme, dok širom svijeta vlada takovo nejedinstvo. Pravo jedinstvo je nešto lijepo; ono se može razviti u tijesnu vezu bratske ljubavi, donoseći radost gajenja zajedničkog druženja. Protivno tome, nejedinstvo je ružna stvar, ono prouzročuje ogorčenost, mržnju i otuđuje znance.
2. Kako treba naše zajedničko gledište o biblijskim načelima unapređivati bratsko jedinstvo čak u poslovnim stvarima?
2 Kad kršćani sklapaju poslovne veze s drugim Jehovinim slugama, neka bi njihovo zajedničko gledište o biblijskim temeljnim načelima doprinijelo unapređivanju bratskog jedinstva. Neki nadglednik iz jedne skupštine Jehovinih svjedoka rekao je u vezi s tim slijedeće: “Što je svijet manje dostojan povjerenja, to više okrepljuje surađivati sa sukršćanima, koji se pridržavaju načela. Tada ne moramo biti svake minute na oprezu. Pristojni, pošteni poslovni prijatelji su tako rijetki u ovom sustavu. Kakove li radosti surađivati s poštenim ljudima, koji ne puše, ne služe se prljavim riječima, s ljudima koji posjeduju samosavladavanje, kojih glavni motiv nije lakomost za materijalnim stvarima!”
3. a) Do kojih poslovnih veza može doći među sukršćanima? b) Koja načela moraju određivati poslovne veze?
3 Kakove poslovne veze mogu sklapati suvjernici? Primjerice, dva ili više kršćanina odluče kao partneri osnovati neko poduzeće. Ili, jedan je radnik a drugi njegov poslodavac. U nekom drugom slučaju nudi kršćanin bratu u vjeri neku robu ili uslugu. U svim tim poslovnim vezama moraju oni postupati u skladu s temeljnim načelima poštenja i besprijekornosti, a koja nalazimo zabilježena u Jehovinoj nadahnutoj Riječi. To unapređuje bratsko jedinstvo i radost suradnje (1. Korinćanima 10:31).
4. Koja opasnost prijeti kršćanima u poslovnom životu?
4 Postoji, doduše, opasnost da neki propuštaju unaprijediti visoke kršćanske poglede. Možda su isti previše zainteresirani za vlastitu dobit (Filipljanima 2:4). Novac bi im mogao postati važnijim od kršćanskog jedinstva. Ne dopustimo nikada da sebičnost u poslovnim stvarima upropasti odnos među braćom i naš odnos sa Jehovom! (Ivan 13:34, 35; Jevrejima 13:5; 1. Timoteju 3:2, 3; 1. Ivanova 3:16; 4:20, 21).
Važnost formalnog sporazuma
5. Kako Abrahamovo iskustvo u vezi s kupnjom zemlje predočava vrijednost formalnog sporazuma?
5 Da bismo izbjegli nesporazume u poslovnim stvarima, razmotrimo kako je postupio Abraham kad je kupio komad zemlje. On je “isplatio Efronu novac što ga je spomenuo, tako da su na svoje uši čuli sinovi Hetovi – četiri stotine srebrnika trgovačke mjere. I tako Efronova poljana u Makpeli... prijeđe u vlasništvo Abrahamovo, u nazočnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeću svoga naroda”. Tu se nije radilo o privatnom dogovoru dvojice muškaraca. Bio je to formalni sporazum potvrđen od svjedoka. Stoga nije bilo nesporazuma o tome što je kupljeno i po kojoj cijeni (1. Mojsijeva 23:2-4, 14-18, ST).
6. Kako mogu kršćani formalno ugovoriti važne trgovačke poslove?
6 Razumno je da i kršćani formalno dogovaraju važne poslove. Ako se primjerice radi o prodaji nekog predmeta stranke mogu pismeno utvrditi što se prodaje, zatim visinu cijene, način plaćanja, kada i kako će se izvršiti otprema, te ostale pojedinosti. Ako je riječ o nekoj usluzi, stranke mogu pismeno utvrditi koji se posao treba obaviti, kada će biti gotov, koliko će koštati i sve drugo što bi još eventualno trebalo uzeti u obzir. Taj ugovor treba sadržavati datum, mora biti potpisan, a svaka stranka treba sačuvati po primjerak toga. Takav je pismeni sporazum prvenstveno potreban u slučaju poslovnog partnerstva. On pomaže objema strankama pojasniti njihove poslovne odnose, doprinoseći da se ponašaju u skladu sa slijedećim Isusovim savjetom: “Neka vaša riječ DA, jednostavno znači da, vaš NE, ne” (Matej 5:37, NS). U kompliciranim stvarima uputno je zatražiti stručnu pomoć za oblikovanje pismenog sporazuma/ugovora.
7. a) Što još treba uzeti u obzir kad je riječ o pismenim sporazumima? b) Kakav duh trebaju pokazivati kršćani prilikom sređivanja poslovnih stvari?
7 Prilikom sklapanja pismenih sporazuma stranke moraju misliti ne samo na svoje ciljeve, nego i na moguće posljedice, na primjer kako raskinuti ugovor u slučaju nesreće (Priče Salamunove 21:5). Svi poslovni pothvati sakrivaju u sebi određeni rizik i nema tog ugovora, koji bi mogao predvidjeti svaku okolnost koja bi mogla nastupiti. Ako se promijene okolnosti, potrebno je ugovor dopuniti ili ga iznova sačiniti. Može se dogoditi da netko tokom vremena shvati, kako je nerazumno postupio kad je ušao u neku poslovnu vezu, pa bi se želio na pošten način povući natrag. To svakako ne bi trebalo biti u slučaju kad netko želi izbjeći svojoj odgovornosti za dugove prouzročene osobnim raskošom ili lošim gospodarenjem. U tom slučaju treba objasniti može li se raskinuti sporazum, te da li i u kojem obliku izvršiti financijsko podmirivanje-izravnanje. Savjestan čovjek će sigurno učiniti sve što mu je u razumnoj mjeri moguće, kako bi ispunio ugovorne obaveze, čak ako bi radi toga morao za neko vrijeme promijeniti svoj način života (2. Solunjanima 3:12). Kršćanin koji želi postupati besprijekorno i činiti pravdu, nastojat će ispuniti ugovorne obaveze, čak i onda ako to ne bi služilo njegovim interesima, samo da bi ostao u Jehovinoj milosti. “On se zakleo na svoju štetu, ali ne mijenja to” (Psalam 15:1–4, NS). U svim tim pothvatima moraju Jehovini sluge ‘činiti sve u ljubavi’ (1. Korinćanima 16:14, ST).
8. Zašto je dobro prije sklapanja neke poslovne veze proračunati troškove?
8 Iz tog je razloga dobro prije sklapanja poslovnih veza proračunati troškove (Luka 14:28-30). Neki se puni optimizma otisnu u more komercijalizma, no tada se razbiju o skrivene grebene. Primjerice, neki su se bavili razmišljanjem da bi i oni mogli zarađivati poput svog poslodavca, kad bi imali takvo poduzeće. Ali, oni su previdjeli da u današnjem svijetu ogorčenog nadmetanja, nije jednostavno voditi neki posao. Svake godine diljem svijeta propada desetine tisuća poduzeća. Stoga mnogi kršćani nakon gorkog razočarenja doživljenog u komercijalnim pothvatima, osjećaju olakšanje što mogu opet biti radnici sa sigurnim primanjima.
Poštivanje poslovnih veza
9. Na koji način mogu kršćani pokazivati međusobno poštovanje na radnom mjestu?
9 U Rimljanima 12:10, NS, čitamo: “U davanju časti prednjačite jedan drugome!” Kršćanski namještenici koji postupaju tako, neće pokušati iskorištavati svog poslodavca, zato jer je i on Svjedok, i neće zastupati svjetovno stajalište da se poslodavac mora jednostavno pomiriti s neispunjavanjem obaveza od strane namještenika, jer to može sam lako snositi. Umjesto toga, oni će svojim stajalištem i savjesnim radom pokazivati poštovanje prema svom poslodavcu (1. Timoteju 6:2). Kršćanski poslodavci moraju sa svoje strane pokazivati poštovanje prema braći u vjeri koja rade kod njih i to kako govorom tako i postupanjem. Poslodavac ne bi nikada smio misliti da je on iznad suvjernika koji radi za njega, nego bi uvijek trebao zadržati na umu da su obojica Jehovini sluge, jednaki u njegovim očima (Efežanima 6:9). I poslodavci i radnici ne smiju nikada zaboraviti savjet iz Galaćanima 6:10: “Da činimo dobro svima, a osobito onima s kojima smo u srodstvu po vjeri” (NS).
10. Kako pomaže poniznost u pokazivanju obostranog poštovanja?
10 Ako posjedujemo poniznost, tada nije teško pokazivati poštovanje. Primjerice, poniznom starješini u kršćanskoj skupštini neće teško pasti da se u poslovnim odnosima podloži uputstvima nekog kršćanina, koji u skupštini nema iste prednosti kao on. S druge strane, poniznom poslodavcu neće biti teško u skupštinskim stvarima podložiti se svom radniku, starješini. Osim toga, poniznost će sačuvati obojicu da ne budu previše kritični ili da očekuju od drugih savršenost, jer “svi su sagriješili i ostali bez Božje slave” (Rimljanima 3:23,NS; 12:3).
11. Kako mogu kršćani postupati razumno u poslovnim stvarima?
11 U Bibliji čitamo zapovijed: “Neka vaša razboritost bude poznata svim ljudima” (Filipljanima 4:5, NS). Ne bi bilo razumno da kršćanin očekuje posebne olakšice, bolji posao ili uvijek najnižu cijenu, samo zato, jer ima posla s nekim suvjernikom. Kršćanin također ne smije očekivati da odmah dobije slobodne dane, ili neke druge povlastice, na primjer pravo korištenja strojeva ili vozila, samo zato, jer je njegov poslodavac brat u vjeri. Doduše, tijekom vremena može on dobiti neke olakšice, bolji posao, dodatno slobodno vrijeme ili nešto po nižoj cijeni, ali neka on to sam ne zahtijeva. Nerazumna očekivanja mogla bi prouzročiti neraspoloženje među kršćanima, što bi štetilo njihovom međusobnom odnosu (Priče Salamunove 18:19).
12. Zašto je potrebno biti oprezan prilikom svjedočenja na radnom mjestu?
12 Kršćani žele objaviti dobru vijest o Božjem Kraljevstvu nevjernicima, ali na radnom mjestu moraju paziti da svjedoče u pravo vrijeme (Propovjednik 3:1, 7). U radno vrijeme mogu to raditi samo uz dopuštenje poslodavca, inače bi to poslodavac mogao zamjeriti, što bi nanijelo sramotu Jehovi i njegovom narodu (1. Timoteju 6:1). Moguće je svjedočiti u neko drugo vrijeme, možda u vrijeme podnevnog odmora ili u vrijeme pauze. Svjedoci koji rade zajedno u istom poduzeću neka ne pričaju o teokratskim stvarima, kad se od njih očekuje da rade.
Paziti na poticaje
13. Na koje su mjesto Pavao i njegovi domaćini u Korintu stavljali svoj svjetovni posao?
13 Apostol Pavao je za vrijeme boravka u Korintu sklopio poslovnu vezu sa svojim kršćanskim domaćinima, Akvilom i Priscilom (Djela apostolska 18:1-3). Oni su radili za potrebe životnog uzdržavanja, ali je to bilo na drugom mjestu u usporedbi s njihovim glavnim ciljem — unapređivanjem obožavanja Jehove. Njima se sigurno nije moglo predbaciti da su mišljenja kako je “predanost Bogu sredstvo (materijalnog) dobitka” (1. Timoteju 6:5, NS). Jehova je bogato blagoslovio to troje, a u Bibliji su spomenuti na pohvalan način (Rimljanima 16:3-5).
14. a) Zašto je dobro prije upuštanja u neki pothvat preispitati poticaje? b) Kako su tri Svjedoka riješili svoj problem?
14 Kršćanin može izbjeći mnoge teškoće ako savjesno ispita poticaje prije negoli se upusti u neki pothvat. Možda bi neki kršćanin želio dobiti više vremena za unapređivanje interese Kraljevstva, dok bi njegov partner težio za višim životnim standardom. Jedan bi možda želio uložiti dobit u oživljavanje posla, dok je drugi spreman plaćati veći porez, i ne želi ulagati u investicije, kako se ne bi morao još više angažirati. U jednoj su zemlji tri Jehovina svjedoka, također rođaci, bili poslovni partneri. Međutim, tokom vremena razvili su potpuno različita stajališta o tome koliko se žele angažirati u poslu. Problem su riješili tako, što su se nagodili da podijele svoje poslovne interese i krug mušterija. Na taj su način sačuvali kako duhovne, tako i obiteljske veze, postupivši u skladu s biblijskim savjetom: “Težimo za onim što promiče mir i uzajamnu izgradnju” (Rimljanima 14:19, ST).
15. Zašto moramo posebno paziti na svoje poticaje kad se radi o novcu?
15 Posebno savjesno treba paziti na svoje poticaje kad se radi o novcu. “Čestit čovjek”, jamči nam Biblija, “stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom ne ostaje bez kazne” (Priče Salamunove 28:20, ST). Kršćanin koji “hrli za bogatstvom” može postati slijep za nešto daleko dragocjenije — za svoje kršćansko bratstvo. To može dovesti do nejedinstva u skupštini, jer mu drugi možda uzimaju za zlo što stavlja novac ispred interesa Kraljevstva. Stoga čitamo u Bibliji slijedeće upozorenje: “Oni koji su odlučili obogatiti se upadaju u iskušenje i zamku i mnoge besmislene i škodljive želje, koje guraju ljude u propast i pogibao. Jer je ljubav prema novcu korijen svih štetnih stvari, i išavši za tom ljubavlju neki su odstupili od vjere i izboli sebe mnogim mukama” (1. Timoteju 6:9, 10, NS).
16. Kako treba postupati u svim poslovnim stvarima?
16 Jedna od stranputica kojom može krenuti kršćanin zbog “ljubavi prema novcu” jest kušnja da prihvati poslovnu praksu koja nije u redu u moralnom pogledu ili nije baš poštena. Ako sukršćani imaju posla s takvom osobom, to može imati za posljedicu nejedinstvo. Osim toga, takova praksa ugrožava nečiji odnos s Jehovom. Kako u poslovnom životu ne bi dolazilo do trvenja, važno je zadržati u mislima da je prijevara u poslovnim odnosima “odvratna Jehovi” (Priče Salamunove 11:1; 20:23). Štoviše, neki bi kršćani mogli reći poput apostola Pavla: “Uvjereni smo da imamo čistu savjest, jer se u svemu želimo pošteno vladati” (Jevrejima 13:18, NS).
Rješavanje poslovnih problema
17. Kako je moguće riješiti manje poslovne probleme?
17 U poslovnim odnosima među braćom mogu ponekad iskrsnuti problemi. Neki manji problemi mogu se jednostavno riješiti primjenom načela iz 1. Petrove 4:8, NS: “A prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima, jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha”. Ako se problemi ne mogu riješiti na taj način, ne smije se dopustiti da se gomilaju ili pogoršavaju. To bi moglo dovesti do gubitka međusobnog poštovanja i do otuđivanja. Rješenje leži često u traženju mogućnosti za prijazno, otvoreno sporazumijevanje, prije negoli se situacija pogorša. Božja Riječ nas savjetuje da brzo odstranjujemo svađe (Matej 5:23-25; Efežanima 4:26, 27).
18. Što može učiniti kršćanin ako misli da mu je sukršćanin nanio tešku nepravdu u poslovnom smislu?
18 Ipak, ako neki kršćanin misli da mu je brat u vjeri učinio tešku nepravdu u poslovnom smislu, neka savjesno poduzme korake iznijete u Mateju 18:15-17. Stvar bi trebalo srediti pri prvom ili drugom koraku. Ne bude li tako, neka se u skladu s trećim korakom pozabave s time imenovani starješine. Dođe li do toga, neka starješine svakako odgovore braću od podizanja međusobne optužbe na sudu. Sudski postupak protiv suvjernika bio bi prema Pavlovim riječima “razočaranje za vas”. Zatim dodaje: “Zašto radije ne pretrpite nepravdu? Zašto ne pristanete radije da budete oštećeni?” (1. Korinćanima 6:1-8, NS). Bolje je pretrpjeti financijski gubitak, negoli sudskom tužbom protiv brata u vjeri, nanijeti sramotu Jehovinom imenu i skupštini, te razoriti naše jedinstvo. Naravno, ako i ne dođe do pokretanja sudskog postupka, skupština će morati poduzeti nešto ako se radi o nepoštenju.
19. Na koje istaknute biblijske primjere mogu ukazati starješine kad daju savjete u vezi poslovnih problema?
19 Kad starješine savjetuju one, koji imaju teškoća u međusobnim odnosima, mogu ukazati na nesebičan primjer Abrahama u slučaju kad je došao u pitanje njegov odnos s Lotom. Iako je Abraham bio stariji, na prijazan način je dopustio Lotu da prvi bira, umjesto da riskira prekid njihovih odnosa (1. Mojsijeva 13:5-11). Starješine mogu također ukazati na dobar primjer Zaheja, koji je bio spreman prodati polovicu svoga imanja i dati siromasima, a drugom polovicom četverostruko vratiti sve što je krivim optužbama iznudio od stanovništva. (Luka 19:1-10; vidi također 1. Korinćanima 10:24.)
20, 21. Što trebamo u prvom redu zadržati na umu u vezi sa svjetovnim zaposlenjem?
20 No, kako je lijepo kad kršćani uspješno rješavaju poslovna neslaganja, savjesno primjenjujući biblijske savjete! Tako ostaju ujedinjeni čak kad neki pothvat doživi neuspjeh. Do tog će sretnog ishoda doći ako u prvom redu mislimo na to da kod kršćana svjetovno zaposlenje stoji iza interesa Kraljevstva i bratskog jedinstva. Za pozdraviti je ako se poslovni interesi mogu tako urediti, da preostane više vremena za važnije stvari u vezi s aktivnostima na unapređivanju interesa Kraljevstva. (Matej 6:33; usporedi Filipljanima 1:9, 10.)
21 Naš odnos prema Jehovi i našem kršćanskom bratstvu uistinu je važna stvar u našem životu (Matej 22:36-39). Nemojmo nikada dopustiti da taj odnos bude narušen zbog utjecaja svijeta ili radi poslovnih stvari, jer ne postoji apsolutno ništa što bi se dalo usporediti s našim odnosom s Jehovom i što bi bilo tako lijepo kao što je ujedinjeno bratstvo.
Pitanja za ponavljanje
◻ Kako slušanje Riječi Božje djeluje povoljno na poslovne odnose?
◻ Zašto je mudro formalno ugovoriti važne trgovačke poslove?
◻ Kako mogu kršćani pokazivati međusobno poštovanje na radnom mjestu?
◻ Zašto trebamo ispitati svoje poticaje, kad se radi o poslovnim stvarima?
◻ Koje stajalište moramo pokazivati u rješavanju poslovnih problema?
[Slika na stranici 18]
Za Pavla, Akvilu i Priscilu bilo je podmirivanje troškova životnog uzdržavanja od drugostepenog značaja