Iako smo od praha, idemo odlučno naprijed!

“Jer zna gradju našu, opominje se da smo prah” (PSALAM 103:14).

1. Je li Biblija znanstveno točna kad kaže da su ljudi načinjeni od praha? Objasni to.

U FIZIČKOM smo pogledu prah. “A stvori Gospodin Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa” (1. Mojsijeva 2:7). Ovaj je jednostavan opis stvaranja čovjeka u skladu sa znanstvenom istinom. Svih više od 90 elemenata od kojih se sastoji ljudsko tijelo može se naći u ‘prahu zemaljskom’. Neki je kemičar jednom tvrdio da se tijelo odraslog čovjeka sastoji od 65 posto kisika, 18 posto ugljika, 10 posto vodika, 3 posto dušika, 1,5 posto kalcija te 1 posto fosfora, a ostalo je napravljeno od drugih elemenata. Da li su ove procjene potpuno točne ili nisu, nevažno je. Činjenica je: ‘Mi smo prah!’

2. Kako na tebe utječe spoznaja o načinu na koji je Bog stvorio ljude, i zašto?

² Tko bi, osim Jehove, mogao samo od praha stvoriti tako kompleksna stvorenja? Božja su djela savršena i bez mane, zato se njegovoj odluci da stvori čovjeka na ovakav način sigurno ne može prigovoriti. Zaista, spoznajom da je Veličanstveni Stvoritelj bio u stanju na čudesan i strahopoštovanja vrijedan način stvoriti čovjeka od praha zemaljskoga raste naše cijenjenje Njegove neograničene moći, sposobnosti i praktične mudrosti (5. Mojsijeva 32:4, NW, fusnota; Psalam 139:14).

Promjena okolnosti

3, 4. (a) Što Bog nije namjeravao, stvarajući ljude od praha? (b) Na što je mislio David u Psalmu 103:14, i kako nam kontekst pomaže doći do tog zaključka?

³ Stvorenja od praha imaju ograničenja. Međutim, Bog nije nikad namjeravao da ta ograničenja opterećuju ili previše sputavaju. Ona nisu trebala biti uzrokom obeshrabrenja ili činiti nesretnim. Ipak, kao što pokazuje kontekst Davidovih riječi u Psalmu 103:14, ograničenja kojima su ljudi podvrgnuti mogu uzrokovati obeshrabrenje i činiti nesretnim. Zašto? Kad su Adam i Eva otkazali poslušnost Bogu, to je njihovoj budućoj obitelji donijelo izmijenjenu situaciju. Tada je činjenica da su načinjeni od praha poprimila novo značenje.a

⁴ David nije govorio o prirodnim ograničenjima kojima bi bili podložni čak i savršeni ljudi načinjeni od praha, već o ljudskim slabostima uzrokovanim naslijeđenom nesavršenošću. Inače ne bi rekao o Jehovi: “On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; izbavlja od groba život tvoj (...) ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraća po nepravdama našim” (Psalam 103:2-4, 10). Da su savršeni ljudi ostali vjerni, oni i pored toga što su načinjeni od praha nikad ne bi pogriješili, upali u grijeh i tako trebali oproštenje, niti bi imali bolesti koje bi se trebale liječiti. Povrh svega, nikad ne bi morali otići u grob, odakle se mogu vratiti samo putem uskrsnuća.

5. Zašto nam nije teško razumjeti Davidove riječi?

⁵ Budući da smo nesavršeni, svi mi doživljavamo stvari o kojima je govorio David. Uvijek smo svjesni svojih ograničenja zbog nesavršenosti. Tužni smo kad ona povremeno, izgleda, nanose štetu našem odnosu s Jehovom i našom kršćanskom braćom. Žao nam je što nas naše nesavršenosti i pritisci Sotoninog svijeta povremeno tjeraju u očaj. Budući da se Sotonina vlast brzo približava kraju, njegov svijet vrši sve veći pritisak na ljude općenito i na kršćane osobito (Otkrivenje 12:12).

6. Zašto se neki kršćani mogu osjetiti obeshrabrenima, i kako Sotona može iskoristiti takve osjećaje?

⁶ Osjećaš li da vođenje kršćanskog načina života postaje sve težim? Neki su se kršćani izjasnili da što su duže u istini, to izgleda postaju nesavršeniji. Međutim, vjerojatnije je da su samo postali svjesniji vlastitih nesavršenosti i svoje nemoći da udovoljavaju Jehovinim savršenim mjerilima na način na koji bi to željeli. Uistinu, to je vjerojatno posljedica toga što nastavljaju rasti u spoznaji i cijenjenju Jehovinih pravednih zahtjeva. Prijeko je potrebno da nikad ne dozvolimo da nas to što smo nečeg takvog svjesni obeshrabri do te mjere da idemo Đavolu na ruku. On je kroz stoljeća uvijek iznova pokušavao iskoristiti obeshrabrenje kako bi Jehovine sluge naveo na to da napuste pravo obožavanje. Usprkos tome, iskrena ljubav prema Bogu, kao i osjećaj ‘pune mrzosti’ prema Đavolu, spriječili su većinu njih da to učine (Psalam 139:21, 22; Priče Salamunove 27:11).

7. U kom pogledu možemo ponekad biti poput Joba?

⁷ Ipak, Jehovini se sluge mogu ponekad osjećati obeshrabrenima. Nezadovoljstvo vlastitim postignućima moglo bi također biti razlog tome. Mogu biti uključeni i tjelesni faktori ili napeti odnosi s članovima obitelji, prijateljima ili radnim kolegama. Vjerni je Job bio tako obeshrabren da je molio Boga: “O da me hoćeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad ćeš me se opomenuti!” Prema tome, ako su teške okolnosti mogle Joba, “čovjeka (...) dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla”, toliko pritisnuti da se povremeno osjećao obeshrabrenim, nije nikakvo čudo što se ista stvar može dogoditi i nama (Job 1:8, 13-19; 2:7-9, 11-13; 14:13).

8. Zašto povremeno obeshrabrenje može biti pozitivan znak?

⁸ Kako je samo utješno znati da Jehova gleda srca i ne previđa dobre motive! On neće nikada odbaciti one koji mu u svoj iskrenosti nastoje ugoditi. Zapravo, povremeno obeshrabrenje može biti pozitivan znak koji pokazuje da našu službu Jehovi ne uzimamo olako. Gledano s tog stajališta, onaj tko se nikad ne bori s obeshrabrenjem možda i nije duhovno toliko svjestan svojih nedostataka kao što su drugi svjesni svojih. Imaj na umu: “Koji misli da stoji neka se čuva da ne padne” (1. Korinćanima 10:12; 1. Samuelova 16:7; 1. Carevima 8:39; 1. Dnevnika 28:9).

I oni su bili načinjeni od praha

9, 10. (a) Čiju bi vjeru kršćani trebali oponašati? (b) Kako je Mojsije reagirao na svoj zadatak?

⁹ Jevrejima 11. poglavlje nabraja pretkršćanske svjedoke Jehove koji su iskazali jaku vjeru. To su učinili i kršćani prvog stoljeća a i kršćani u suvremeno doba. Pouke koje od njih možemo naučiti dragocjene su. (Usporedi Jevrejima 13:7.) Naprimjer, čiju bi vjeru kršćani mogli bolje oponašati nego Mojsijevu? On je bio pozvan da najmoćnijem svjetskom vladaru svog vremena, egipatskom faraonu, objavi poruke osude. I Jehovini svjedoci danas moraju objavljivati slične poruke osude protiv krive religije i drugih organizacija koje su protivne Kristovom uspostavljenom Kraljevstvu (Otkrivenje 16:1-15).

¹⁰ Izvršenje tog naloga nije lak zadatak, kao što je pokazao Mojsije. “Ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izraelove iz Egipta?” upitao je. Mi možemo razumjeti zašto se osjećao nedoraslim tom zadatku. On se brinuo i kako će reagirati njegovi sunarodnjaci Izraelci: “Ali ne će mi vjerovati ni poslušati glasa mojega.” Jehova mu je zatim objasnio kako može dokazati svoje ovlaštenje, no Mojsije je imao jedan drugi problem. Rekao je: “Molim ti se, Gospodine, nijesam rječit čovjek, niti sam prije bio niti sam od kako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporijeh usta” (2. Mojsijeva 3:11; 4:1, 10).

11. Kako možemo poput Mojsija reagirati na teokratske dužnosti, no u što možemo biti uvjereni kad iskazujemo vjeru?

¹¹ Povremeno se možda osjećamo poput Mojsija. Premda uviđamo koje su nam teokratske dužnosti, možda se pitamo kako ih ikad možemo ispuniti. ‘Tko sam ja da se obratim ljudima od kojih su neki iz višeg društvenog, ekonomskog ili obrazovnog sloja i usudim se poučavati ih o Božjim putevima? Kako će reagirati moja duhovna braća kad dajem komentare na kršćanskim sastancima ili iznosim zadatke s podija u Teokratskoj školi propovijedanja? Neće li primijetiti da sam nedorastao tomu?’ No sjeti se, Jehova je bio s Mojsijem i opremio ga je za njegov zadatak zato što je Mojsije iskazao vjeru (2. Mojsijeva 3:12; 4:2-5, 11, 12). Jehova će biti i s nama ako oponašamo Mojsijevu vjeru te će i nas opremiti za naše djelo.

12. Kako nas Davidova vjera može ohrabriti kad se suočavamo s obeshrabrenjem zbog grijehâ ili nedostataka?

¹² Svatko tko se osjeća frustriranim ili obeshrabrenim zbog grijehâ ili nedostataka može zasigurno suosjećati s Davidom kad je rekao: “Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom.” Moleći Jehovu, David je također rekao: “Odvrati lice svoje od grijeha mojih, i sva bezakonja moja očisti.” Ipak, on nikada nije dozvolio da ga obeshrabrenje liši njegove želje da služi Jehovi. “Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene.” David je, dakako, bio “prah”, ali Jehova ga nije ostavio, jer je David iskazao vjeru u Jehovino obećanje da neće odbaciti “srca skrušena i poništena” (Psalam 38:1-9; 51:3, 9, 11, 17).

13, 14. (a) Zašto ne bismo trebali postati sljedbenici ljudi? (b) Kako primjeri Pavla i Petra pokazuju da su čak i oni bili načinjeni od praha?

¹³ Zapazi, međutim, iako na “toliku gomilu svjedoka” trebamo gledati kao na ohrabrenje da “s trpljenjem (...) trčimo u bitku koja nam je odredjena”, ne kaže nam se da trebamo postati njihovim sljedbenicima. Kaže nam se da slijedimo stope “načelnika vjere i svršitelja Isusa”, a ne nesavršene ljude — čak ni vjerne apostole prvog stoljeća (Jevrejima 12:1, 2; 1. Petrova 2:21).

¹⁴ Apostoli Pavao i Petar, stupovi u kršćanskoj skupštini, povremeno su pravili greške. “Jer dobro šta hoću ne činim, nego zlo što ne ću ono činim”, napisao je Pavao. “Ja nesrećni čovjek!” (Rimljanima 7:19, 24). A Petar je u trenutku prevelikog samopouzdanja rekao Isusu: “Ako se i svi sablazne o tebe ja se ne ću nikad sablazniti.” Kad je Isus upozorio Petra da će ga se tri puta odreći, Petar je uobraženo proturječio svom Gospodaru, hvališući se: “Da bih znao i umrijeti s tobom ne ću te se odreći.” No, on se odrekao Isusa, što je bila pogreška zbog koje je gorko plakao. Da, Pavao i Petar bili su načinjeni od praha (Matej 26:33-35).

15. Što nas potiče da odlučno idemo naprijed i pored činjenice da smo načinjeni od praha?

¹⁵ Međutim, i pored svojih slabosti, Mojsije, David, Pavao, Petar i drugi poput njih izašli su kao pobjednici. Zašto? Zato što su iskazali jaku vjeru u Jehovu, bezuvjetno su se uzdali u njega i čvrsto prionuli uza nj, usprkos povremenim neuspjesima. Oslonili su se na njega da će im dati ‘izvanrednu snagu’. A on im ju je dao, nikad ne dopustivši da padnu tako duboko da se ne bi mogli oporaviti. Ako nastavimo iskazivati vjeru, možemo biti uvjereni da će sud kojim nam se bude sudilo biti u skladu s riječima: “Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo.” Kako nas to samo bodri da odlučno idemo naprijed i pored činjenice da smo načinjeni od praha! (2. Korinćanima 4:7; Jevrejima 6:10).

Što za nas osobno znači da smo načinjeni od praha?

16, 17. Kako Jehova primjenjuje načelo objašnjeno u Galaćanima 6:4 kad se radi o prosuđivanju?

¹⁶ Mnogi roditelji i učitelji naučili su iz iskustva da je mudro prosuđivati djecu ili učenike prema njihovim pojedinačnim sposobnostima, a ne na temelju uspoređivanjâ s njihovom braćom i sestrama ili s drugim učenicima. To je u skladu s biblijskim načelom koje kršćani trebaju slijediti: “A svaki da ispita svoje djelo, i tada će sam u sebi imati slavu, a ne u drugome” (Galaćanima 6:4).

¹⁷ Iako Jehova sa svojim narodom postupa kao s organiziranom skupinom on, u skladu s ovim načelom, sudi svakome kao pojedincu. U Rimljanima 14:12 stoji: “Tako će dakle svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe.” Jehova dobro pozna genetsku građu svakoga od svojih slugu. On pozna njihovu tjelesnu i mentalnu građu, njihove sposobnosti, njihove naslijeđene jake i slabe strane, mogućnosti koje imaju, kao i u kojoj mjeri te mogućnosti koriste da bi proizveli kršćanski plod. Isusove primjedbe o udovici koja je ubacila dva novčića u hramsku blagajnu i njegova usporedba o sjemenu posijanom na dobro tlo ohrabrujući su primjeri za kršćane koji se možda osjećaju potištenima zato što se nemudro uspoređuju s drugima (Marko 4:20; 12:42-44).

18. (a) Zašto bismo trebali ustanoviti što za nas osobno znači činjenica da smo prah? (b) Zašto nas iskreno samoispitivanje ne treba činiti očajnim?

¹⁸ Prijeko je potrebno ustanoviti što u našem vlastitom pojedinačnom slučaju znači činjenica da smo prah kako bismo u najvećoj mjeri koristili svoje mogućnosti za službu (Priče Salamunove 10:4; 12:24; 18:9; Rimljanima 12:1). Samo ako smo u potpunosti svjesni svojih osobnih slabosti i nedostataka možemo ostati budni s obzirom na potrebu i mogućnosti popravljanja. Vršeći samoispitivanje, nemojmo nikada previdjeti moć svetog duha koji nam pomaže da se popravimo. Pomoću njega stvoren je univerzum, napisana Biblija i, usred umirućeg svijeta, ostvareno miroljubivo društvo novog svijeta. Dakle, Božji sveti duh zasigurno je dovoljno snažan da onima koji se za njega mole daje mudrost i snagu potrebnu za sačuvanje besprijekornosti (Mihej 3:8; Rimljanima 15:13; Efežanima 3:16).

19. Što činjenica da smo načinjeni od praha ne opravdava?

¹⁹ Kako je samo utješno znati da se Jehova opominje da smo prah! Međutim, nikada ne bismo trebali pomisliti da je to opravdanje za to da postanemo nemarni ili da možda čak postupamo neispravno. Nikako ne! Činjenica da se Jehova opominje da smo prah izraz je njegove nezaslužene dobrohotnosti. No mi ne želimo biti ‘bezbožni ljudi, koji blagodat Boga našega pretvaraju u nečistotu, i jedinoga gospodara i Gospodina Isusa Krista odriču se’ (Juda 4). Činjenica da smo načinjeni od praha nije isprika za bezbožno ponašanje. Kršćanin nastoji suzbijati krive sklonosti, bijući svoje tijelo i vodeći ga kao roba, kako ne bi ‘ožalostio svetoga Duha Božijega’ (Efežanima 4:30; 1. Korinćanima 9:27).

20. (a) Na koja dva područja trebamo još ‘napredovati u djelu Gospodinovu’? (b) Zašto imamo razlog za optimizam?

²⁰ Sada, tijekom zaključnih godina Sotoninog svjetskog sustava, nije vrijeme da usporimo — ne u pogledu propovijedanja Kraljevstva i u pogledu potpunijeg razvijanja plodova Božjeg duha. Na oba područja trebamo još ‘napredovati’. Sada je vrijeme da odlučno idemo naprijed, jer znamo da ‘trud naš nije uzalud pred Gospodinom’ (1. Korinćanima 15:58). Jehova će nas potkrijepiti, jer je David o njemu rekao: “Ne će dati do vijeka pravedniku da posrne” (Psalam 55:22). Kakva je samo radost što znamo da nam Jehova dozvoljava osobno imati udjela u najveličanstvenijem djelu koje je ikada dodijeljeno nesavršenim ljudskim stvorenjima — a to i pored činjenice da smo načinjeni od praha!

[Bilješka]

Možeš li objasniti?

◻ Kako se 1. Mojsijeva 2:7 razlikuje od Psalma 103:14 kad je riječ o tome da su ljudi načinjeni od praha?

◻ Zašto je 11. poglavlje Jevrejima izvor ohrabrenja za današnje kršćane?

◻ Zašto je mudro primjenjivati načelo izneseno u Galaćanima 6:4?

◻ Kako reci iz Jevrejima 6:10 i 1. Korinćanima 15:58 mogu pomoći spriječiti obeshrabrenje?

[Slika na stranici 10]

Kršćani oponašaju vjeru suobožavatelja, ali oni slijede Usavršitelja svoje vjere, Isusa