“Sjećaj se minulih dana” — zašto?

“SJEĆAJ se minulih dana.” Ovu opomenu, zapisanu oko 61. n. e., uputio je apostol Pavao hebrejskim kršćanima u Judeji (Jevrejima 10:32, The New English Bible). Što ga je potaknulo na ovu primjedbu? Zašto je bilo potrebno da ovi obožavatelji Jehove iz prvog stoljeća ne zaborave prošlost? Možemo li se mi danas okoristiti time da uvažimo sličan podsjetnik?

Kroz stoljeća, biblijski su pisci uvijek iznova upozoravali na opasnost od toga da se ne obazire na prošlost ili da se ne mari za nju. Prijašnja vremena i događaji trebali su se čuvati u mislima i razmatrati. Čak je i Jehova rekao: “Pamtite [“sjećajte se”, NW] što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja” (Izaija 46:9). Istražimo tri snažna razloga za to da uvažimo ovu opomenu.

Motivacija i ohrabrenje

Kao prvo, to može biti velik izvor motivacije i ohrabrenja. Dok je sastavljao svoje pismo hebrejskoj skupštini, Pavao je pisao sukršćanima čija je vjera svakodnevno bila na ispitu zbog protivljenja Židova. Uvidjevši njihovu potrebu za izgrađivanjem ustrajnosti, Pavao je rekao: “Opominjite se pak [“stalno se sjećajte”, NW] prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste” (Jevrejima 10:32). Njihovo podsjećanje na prošla djela lojalnosti u duhovnom ratovanju poslužilo bi da im dâ potrebnu hrabrost da dovrše trku. Slično tome, prorok Izaija je napisao: “Sjetite se ovoga, da biste mogli skupiti hrabrost” (Izaija 46:8, NW). Sa sličnim poželjnim učinkom u mislima Isus Krist je rekao skupštini u Efezu: “Opomeni se [“sjeti se”, NW] dakle otkuda si spao [ljubavi koju si isprva imao], i pokaj se, i prva dijela čini” (Otkrivenje 2:4, 5).

Pobuda “sjećaj se danâ starine, razmatrajte godine nekadašnje s naraštaja na naraštaj” bila je konstantna misao u govorima koje je Mojsije držao Izraelu, dok je pozivao naciju na neustrašivu lojalnost Jehovi (5. Mojsijeva 32:7, NW). Zapazi njegove riječi, zabilježene u 5. Mojsijevoj 7:18 (St): “Ne boj ih se [Kanaanaca]! Sjeti se što je Jahve, Bog tvoj, učinio faraonu i svemu Egiptu!” Prisjećanje na Jehovina djela spasenja u korist svog naroda trebalo im je biti poticaj za to da neprestano budu vjerno privrženi Božjim zakonima (5. Mojsijeva 5:15; 15:15).

Nažalost, Izraelci su često podlijegali grijehu zaboravljivosti. I kakva je bila posljedica toga? “Sve na novo kušaše Boga, i sveca Izraelova dražiše. Ne sjećaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje” (Psalam 78:41, 42). Konačno, njihovo zaboravljanje Jehovinih zapovijedi rezultiralo je time da ih je on odbacio (Matej 21:42, 43).

Dobar je primjer postavio psalmist koji je napisao: “Ja ću se sjećati postupaka Jahovih; jer ću se sjećati tvog čudesnog postupanja iz davnine. I doista ću meditirati o svoj tvojoj djelatnosti, i tvojim ću se djelovanjem baviti” (Psalam 77:11, 12, NW). Takvo meditativno prisjećanje na lojalnu službu iz prošlih vremena i na Jehovina djela puna ljubavi pružit će nam potrebnu motivaciju i ohrabrenje te osnovu za cijenjenje. Također, ‘sjećanje na prve dane’ može odagnati umor te nas može potaknuti da činimo sve što možemo i da vjerno ustrajemo.

Učiti iz prošlih grešaka

Kao drugo, nezaboravljanje može biti način učenja iz prošlih prijestupa i njihovih posljedica. S time u mislima, Mojsije je savjetovao Izraelce: “Sjećaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali” (5. Mojsijeva 9:7, St). Posljedica takve neposlušnosti Izraelaca bila je, kao što je Mojsije ukazao, da ih je ‘vodio Gospodin Bog njihov četrdeset godina po pustinji’. Zašto ih se hrabrilo da se sjećaju toga? Bilo je to zbog toga da bi ih se učinilo poniznima i da bi se ispravilo njihove buntovne puteve, pa bi onda ‘držali zapovijesti Gospodina Boga svojega hodeći putovima njegovim i bojeći se njega’ (5. Mojsijeva 8:2-6). Trebali su naučiti da ne ponavljaju svoje greške iz prošlosti.

Jedan je pisac primijetio: “Oprezan izvlači korist iz osobnog iskustva, mudar iz iskustava drugih.” Dok je Mojsije pozivao izraelski narod da se okoristi razmatranjem vlastitih nekadašnjih prijestupa, apostol Pavao je opominjao druge — korintsku skupštinu prvog stoljeća i, u proširenom smislu, nas — da izvuku pouku iz istog povijesnog zapisa. Napisao je: “Ovo se pak sve dogadjaše ugledi njima [Izraelcima], a napisa se za nauku [“upozorenje”, NW] nama, na koje pošljedak svijeta dodje” (1. Korinćanima 10:11, naglašeno od nas). Isus Krist je imao na umu još jedan drevni biblijski događaj i potrebu za učenjem iz njega kada je rekao: “Sjetite se Lotove žene” (Luka 17:32, St; 1. Mojsijeva 19:1-26). Engleski pjesnik i filozof Samuel Taylor Coleridge napisao je: “Kad bi ljudi bili u stanju učiti od povijesti, kakvim bi nas samo lekcijama ona mogla poučiti!”

Skromnost i zahvalnost

Kao treće, obnavljanje sjećanja može u nama potaknuti bogougodna svojstva skromnosti i zahvalnosti. Dok se radujemo mnogim aspektima našeg svijetom raširenog duhovnog raja, nemojmo nikada zaboraviti da on počiva na sigurnim građevnim blokovima. Oni uključuju lojalnost, ljubav, samopožrtvovnost, odvažnost usprkos nevoljama, ustrajnost, dugotrpljivost i vjeru — svojstva koja su pokazivala naša kršćanska braća i sestre koji su prije mnogo desetljeća otvarali djelo u različitim zemljama. U zaključku svog izvještaja o novovremenoj povijesti Božjeg naroda u Meksiku, Godišnjak Jehovinih svjedoka 1995 (engl.) naveo je: “Osobe koje su se tek nedavno povezale s Jehovinim svjedocima mogu se iznenaditi kad čuju za kušnje s kojima su se suočavali oni koji su sudjelovali u otvaranju djela u Meksiku. Takvi su se novi naviknuli na duhovni raj gdje vlada obilje duhovne hrane, gdje ima na stotine tisuća suradnika koji se boje Boga i gdje se služba Bogu obavlja na dobro organiziran način.”

Ti rani utirači puteva često su radili sami ili u malim izoliranim grupama. Suočavali su se s usamljenošću, oskudicom i s drugim teškim ispitima besprijekornosti dok su istrajali u objavljivanju poruke Kraljevstva. Iako su mnogi od tih slugu iz prošlih vremena smrću napustili zemaljsku pozornicu, kako li je u srcu drago znati da se Jehova sjeća njihove vjerne službe! Apostol Pavao je to potvrdio, napisavši: “Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo” (Jevrejima 6:10). Ako se Jehova s cijenjenjem sjeća, ne bismo li mi trebali isto to činiti u duhu zahvalnosti?

Oni koji su tek nedavno upoznali istinu mogu steći tu povijesnu perspektivu pomoću publikacije Jehovah’s Witnesses—Proclaimers of God’s Kingdom (Jehovini svjedoci — objavitelji Božjeg Kraljevstva).a Osim toga, ako imamo prednost pripadati obitelji ili kršćanskoj skupštini u kojoj se nalaze i starija braća ili sestre koji su već dugo u Jehovinoj službi, potiče nas se u duhu 5. Mojsijeve 32:7 (NW) da se ‘sjećamo danâ starine, razmatramo godine nekadašnje s naraštaja na naraštaj; pitamo svog oca, i on nam može kazati; svoje starce, i oni nam to mogu reći’.

Da, podsjećanje na prijašnja djela odanosti Bogu može nas pobuditi da nastavimo radosno ustrajati u našoj kršćanskoj službi. K tome, povijest sadrži lekcije koje treba da naučimo. A meditiranje o našem duhovnom raju koji Bog blagoslivlje potiče na dolična svojstva skromnosti i zahvalnosti. Uistinu, “sjećaj se minulih dana”.

[Bilješka]