Jesi li utvrdio činjenice?

1, 2. (a) Koju važnu sposobnost moramo steći i zašto? (b) Što ćemo razmotriti u ovom članku?

ZA SVE prave kršćane jako je važno da nauče pravilno procjenjivati informacije kako bi na temelju njih mogli donositi ispravne zaključke (Izr. 3:21-23; 8:4, 5). Bez te sposobnosti bili bismo daleko podložniji utjecaju Sotone i ovog svijeta, koji žele iskriviti naš način razmišljanja (Efež. 5:6; Kol. 2:8). Naravno, do točnih zaključaka možemo doći samo ako raspolažemo činjenicama. U Mudrim izrekama 18:13 stoji: “Tko odgovara prije nego što sasluša, to mu je ludost i sramota.”

² U ovom članku razmotrit ćemo zašto ponekad može biti pravi izazov doći do točnih informacija i ispravnih zaključaka. Razmotrit ćemo i neka praktična biblijska načela i primjere koji nam mogu pomoći da naučimo još bolje procjenjivati točnost informacija.

 3. Zašto je važno primjenjivati biblijsko načelo iz Mudrih izreka 14:15? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

³ U današnje vrijeme bombardirani smo mnoštvom informacija. Internet, televizija i drugi masovni mediji nepresušan su izvor najrazličitijih informacija. Osim toga, mnogi su zatrpani e-mailovima, porukama i novostima koje im šalju dobronamjerni prijatelji i poznanici. Budući da je namjerno širenje netočnih podataka ili iskrivljavanje činjenica česta pojava, trebamo biti na oprezu i pažljivo odvagnuti informacije koje dođu do nas. Koje nam biblijsko načelo pritom može pomoći? U Mudrim izrekama 14:15 piše: “Lakovjeran vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korake svoje.”

 4. Kako nam misli iz Filipljanima 4:8, 9 mogu pomoći da mudro biramo što ćemo čitati i zašto je jako važno da imamo točne informacije? (Vidi i okvir “Pouzdan izvor informacija”.)

⁴ Da bismo donosili dobre odluke, trebaju nam pouzdane činjenice. Zato moramo biti jako oprezni i pažljivo birati što ćemo čitati. (Pročitaj Filipljanima 4:8, 9.) Ne bismo trebali tratiti vrijeme na pretraživanje sumnjivih novinskih portala ili čitanje neprovjerenih izvještaja koji dođu do nas putem elektroničke pošte ili poruka. A posebno je važno kloniti se internetskih stranica iza kojih stoje otpadnici. Njihov je glavni cilj razoriti nam vjeru i iskriviti istinu. Nepouzdane informacije vode do loših odluka. Nemojmo podcjenjivati učinak koji lažne informacije mogu imati na naše misli i srce (1. Tim. 6:20, 21).

 5. Koje su loše vijesti uhode donijeli Izraelcima i kako je to utjecalo na narod?

⁵ Dezinformacije mogu imati katastrofalne posljedice. Sjetimo se što se dogodilo kad je u Mojsijevo doba 12 uhoda bilo poslano da izvide Obećanu zemlju. Od njih 12 čak su desetorica donijela loše vijesti (4. Mojs. 13:25-33). Njihov preuveličan i šokantan izvještaj o onome što su vidjeli obeshrabrio je i prestrašio Jehovin narod (4. Mojs. 14:1-4). Zašto je narod tako reagirao? Možda je povjerovao lošim vijestima zato što je to bilo mišljenje većine uhoda. S druge strane, Jošua i Kaleb donijeli su dobre vijesti, no njih nisu željeli slušati iako su njih dvojica bila dostojna povjerenja (4. Mojs. 14:6-10). Umjesto da su ispitali činjenice i pokazali pouzdanje u Jehovu, Izraelci su odlučili povjerovati dezinformacijama. To je bilo doista nerazumno!

 6. Zašto se ne bismo trebali šokirati ako čujemo neke skandalozne informacije o Jehovinom narodu?

⁶ Trebamo biti naročito oprezni kad do nas dopru priče o Jehovinim svjedocima. Nikad ne smijemo zaboraviti da je Sotona “optužitelj braće naše” (Otkr. 12:10). Zbog toga nas je Isus upozorio da će nam protivnici lažno pripisivati “kojekakva zla” (Mat. 5:11). Budemo li to imali na umu, nećemo se šokirati ako čujemo neke skandalozne informacije o Jehovinom narodu.

 7. Što se trebamo pitati prije nego što pošaljemo neki mail ili poruku?

⁷ Da li i ti voliš slati e-mailove i poruke svojim prijateljima i poznanicima? Kad naiđeš na neku zanimljivu vijest ili čuješ neko iskustvo, možda poput novinara želiš biti prvi koji će to prenijeti drugima. No prije nego što pošalješ neki mail ili poruku, upitaj se: Jesam li siguran da je to što namjeravam proslijediti točno? Da li doista znam sve činjenice? Ako nisi siguran, mogao bi nehotice proširiti dezinformacije među braćom. Ako sumnjaš u pouzdanost neke informacije, nemoj je prosljeđivati, nego je radije izbriši.

 8. Što čine protivnici u nekim zemljama i kako bismo im mi mogli nehotice pomoći u tome?

⁸ Postoji još jedan razlog zašto je opasno bez razmišljanja prosljeđivati drugima mailove i poruke. U nekim zemljama naše je djelovanje zakonski ograničeno ili pak zabranjeno. U tim bi zemljama protivnici mogli namjerno širiti vijesti kojima je cilj sijati strah ili nepovjerenje među braćom. Uzmimo za primjer što se dogodilo u bivšem Sovjetskom Savezu. Sovjetska tajna policija, poznata kao KGB, proširila je glasine da su neka istaknuta braća izdala Jehovin narod.a Nažalost, mnogi su povjerovali takvim lažima i odvojili se od Jehovine organizacije. Velik broj njih kasnije se vratio u skupštinu, ali neki nisu. Oni su “doživjeli brodolom vjere” (1. Tim. 1:19). Kako mi možemo izbjeći takav strašan ishod? Nemojmo širiti negativne ili neprovjerene vijesti. S druge strane, nemojmo biti naivni i lakovjerni, nego se uvijek potrudimo utvrditi prave činjenice.

 9. Što bi nas još moglo navesti na pogrešan zaključak?

⁹ Poluistine ili polovične informacije također bi nam mogle biti velika zamka. Čak i priča u kojoj ima nešto istine može nas navesti na posve krivi zaključak. Što možemo poduzeti kako nas ne bi obmanule lažne priče koje u sebi imaju neke elemente istine? (Efež. 4:14).

10. Zbog čega su Izraelci zamalo pošli u rat protiv svoje braće i zašto su se predomislili?

¹⁰ Razmotrimo što se u Jošuino vrijeme dogodilo Izraelcima koji su boravili zapadno od rijeke Jordana (Još. 22:9-34). Oni su doznali da su Izraelci koji su živjeli na istočnoj strani Jordana — Rubenovo i Gadovo pleme te polovina Manašeovog plemena — pored rijeke podigli velik i vrlo uočljiv žrtvenik. Ta je informacija bila točna, ali nepotpuna. Na temelju nje zaključili su da su se njihova braća pobunila protiv Jehove, pa su odlučili poći u rat protiv njih. (Pročitaj Jošuu 22:9-12.) No na svu sreću, prije nego što su ih napali, poslali su k njima grupu pouzdanih ljudi da ispitaju činjenice. Što su saznali? Izraelci s istočne strane Jordana nisu podigli žrtvenik da bi prinosili žrtve lažnim bogovima, nego kao spomenik, kako bi sva buduća pokoljenja znala da su i oni vjerno služili Jehovi. Izraelci su sigurno bili jako sretni što nisu brzopleto pobili svoju braću, nego su odvojili vrijeme da utvrde činjenice.

11. (a) Kako je Mefibošetu bila nanesena nepravda? (b) Kako je David to mogao izbjeći?

¹¹ I nama kao pojedincima moglo bi se dogoditi da nam netko nanese nepravdu šireći o nama poluistine ili polovične informacije. Prisjetimo se što je doživio Mefibošet. Kralj David bio je velikodušan i dobrostiv prema njemu te mu je vratio sva polja njegovog djeda Šaula (2. Sam. 9:6, 7). No kasnije je David čuo nešto loše o Mefibošetu. Nije provjerio točnost informacije koju je dobio, nego je brzopleto odlučio oduzeti Mefibošetu svu imovinu (2. Sam. 16:1-4). Kad je poslije razgovarao s njim, shvatio je da je učinio grešku, pa mu je vratio dio imanja (2. Sam. 19:24-29). No ta se nepravda mogla izbjeći da si je uzeo vremena kako bi saznao što je prava istina, umjesto da brzopleto reagira na temelju nepotpunih informacija.

12, 13. (a) Kako je Isus reagirao na klevete koje su drugi širili o njemu? (b) Što možemo poduzeti ako netko širi laži o nama?

¹² Međutim, što ako te netko okleveta ili optuži za nešto što nisi učinio? Isus i Ivan Krstitelj našli su se u toj vrlo neugodnoj situaciji. (Pročitaj Mateja 11:18, 19.) Kako je Isus reagirao na lažne optužbe? Nije trošio sve svoje vrijeme i energiju kako bi se pošto-poto opravdao. Umjesto toga, potaknuo je ljude da odvagnu činjenice, odnosno da obrate pažnju na njegova djela i učenja. Rekao je: “Mudrost opravdavaju djela njezina” (Mat. 11:19).

¹³ Iz toga možemo izvući važnu pouku. Ljudi nas ponekad mogu nepravedno optužiti ili kritizirati. Možda čeznemo za pravdom i želimo poduzeti nešto kako bismo skinuli ljagu sa svog imena. Što možemo poduzeti? Ako netko širi laži o nama, možemo se truditi živjeti tako da nitko ne povjeruje u to. Kao što pokazuje Isusov primjer, svojim uzornim kršćanskim vladanjem možemo pobiti poluistine i lažne optužbe.

14, 15. Zašto može biti opasno oslanjati se na vlastiti razum?

¹⁴ Kao što smo vidjeli, ponekad može biti teško doći do pouzdanih činjenica. No postoji još nešto što nam otežava donošenje ispravnih zaključaka, a to je naša nesavršenost. Naprimjer, možda već desetljećima vjerno služimo Jehovi i razvili smo dobru sposobnost prosuđivanja. Možda nas drugi jako cijene kao mudre i razborite osobe. No može li nam i to biti zamka?

¹⁵ Može, ako se počnemo previše oslanjati na svoj razum. Tada bismo mogli početi donositi zaključke vodeći se isključivo svojim osjećajima i vlastitim idejama. Mogli bismo misliti da smo u stanju svaku situaciju sagledati u pravom svjetlu, čak i kad nam nisu poznate sve činjenice. To bi bilo jako opasno! Biblija nas otvoreno upozorava da se ne oslanjamo na vlastiti razum (Izr. 3:5, 6; 28:26).

16. Što je Tomislav iz navedenog primjera vidio u restoranu i do kakvog je zaključka došao?

¹⁶ Zamisli sljedeću situaciju: Iskusni starješina kojeg ćemo nazvati Tomislav jedne večeri u restoranu vidi Ivana, jednog drugog starješinu, kako sjedi za stolom s nekom ženom koja mu nije supruga. Tomislav je u šoku. Promatra kako se Ivan i ta žena smiju i uživaju u druženju, a na rastanku se i srdačno zagrle. Uznemiren onim što je vidio, počinje se pitati: Hoće li se Ivan razvesti? Što će se dogoditi s njegovom suprugom? A što će biti s djecom? Tomislav je već vidio kako takve situacije završavaju. Kako bi se ti osjećao na njegovom mjestu?

17. Što je Tomislav kasnije saznao i što učimo iz ove zamišljene priče?

¹⁷ Je li Tomislav bio u pravu? On je odmah zaključio da je Ivan nevjeran svojoj ženi. No je li imao dovoljno informacija da donese takav zaključak? Kasnije te večeri nazvao je Ivana. Zamisli koliko mu je laknulo kad je saznao da je žena iz restorana zapravo Ivanova sestra, koja je nakratko došla u njihov grad. Njih dvoje nisu se godinama vidjeli. Budući da je bila samo u prolazu i da je mogla ostati tek nekoliko sati, bilo je najpraktičnije da se nađu na večeri u restoranu. Ivanova žena bila je zauzeta i nije im se mogla pridružiti. Sva sreća što Tomislav nikome nije rekao do kakvog je on zaključka došao. Što učimo iz toga? Koliko god da dugo služimo Jehovi, naše iskustvo nikad ne može zamijeniti činjenice.

18. Kako nesuglasice mogu utjecati na našu moć prosuđivanja?

¹⁸ Nesuglasice sa suvjernicima također bi mogle zamagliti našu moć prosuđivanja. Ako se stalno u mislima vraćamo na razmiricu koju smo imali s nekim bratom, mogli bismo postati sumnjičavi prema njemu. To bi nas moglo navesti da lako povjerujemo nekoj glasini koja ga prikazuje u ružnom svjetlu. Što stoga trebamo imati na umu? Ako gajimo negativne osjećaje prema svojoj braći, mogli bismo donositi neobjektivne zaključke koji se ne temelje na činjenicama (1. Tim. 6:4, 5). Zato ne smijemo dopustiti da zavist i ljubomora puste korijen u našem srcu. Umjesto da se prepustimo takvim negativnim osjećajima, imajmo na umu da Jehova želi da volimo svu braću i da im opraštamo od srca. (Pročitaj Kološanima 3:12-14.)

19, 20. (a) Koja nam biblijska načela mogu pomoći da procijenimo je li neka informacija točna? (b) Što ćemo razmotriti u sljedećem članku?

¹⁹ Danas je pravi izazov procijeniti točnost informacija i utvrditi činjenice. Obasuti smo nepotpunim informacijama i poluistinama, a usto se moramo boriti s vlastitom nesavršenošću. Što nam može pomoći u tome? Poznavanje i primjenjivanje biblijskih načela. Jedno od njih kaže da je “ludost i sramota” odgovoriti prije nego što saslušamo činjenice (Izr. 18:13). Drugo načelo upozorava nas da ne smijemo biti lakovjerni i vjerovati svemu što čujemo (Izr. 14:15). Isto tako, iz Biblije učimo da se ne smijemo oslanjati na vlastiti razum, bez obzira na to koliko dugo služimo Jehovi (Izr. 3:5, 6). Biblijska načela čuvat će nas i pomoći nam da donosimo ispravne zaključke i mudre odluke budemo li ih temeljili na pouzdanim činjenicama.

²⁰ No postoji još jedan problem s kojim bismo se mogli suočiti. To je naša sklonost da prosuđujemo druge na temelju onoga što se vidi izvana. U sljedećem članku razmotrit ćemo česte zamke u koje bismo mogli upasti i vidjeti kako ih možemo izbjeći.