Vječni život na Zemlji — nada koju daje Bog

 1, 2. (a) Zašto nam je važna nada u vječni život na Zemlji? (b) Zašto mnogi sumnjaju da je moguće vječno živjeti na Zemlji?

VJEROJATNO se sjećaš kako si bio sretan kad si prvi put čuo da u bliskoj budućnosti ljudi više neće stariti i umirati, nego da će vječno živjeti na Zemlji (Ivan 17:3; Otkr. 21:3, 4). Sigurno rado govoriš drugima o toj biblijskoj nadi. Uostalom, nada u vječni život izuzetno je važno obilježje dobre vijesti koju propovijedamo. Ona utječe na naš stav prema životu.

² Većina religija kršćanstva ne prihvaća nadu u vječni život na Zemlji. Premda Biblija uči da duša umire, većina crkava naučava nebiblijsko učenje da čovjek ima besmrtnu dušu koja nakon smrti nastavlja živjeti u duhovnom svijetu (Ezek. 18:20). Zato mnogi ljudi sumnjaju da je moguće vječno živjeti na Zemlji. Stoga bismo se mogli pitati: Postoji li zaista biblijski temelj za tu nadu? Ako postoji, kada je Bog prvi put ukazao ljudima na tu nadu?

 3. Kako je na početku ljudske povijesti Bog obznanio svoj naum s čovječanstvom?

³ Jehova je na samom početku ljudske povijesti obznanio svoj naum s čovječanstvom. Bog je jasno dao na znanje da će Adam vječno živjeti bude li mu poslušan (1. Mojs. 2:9, 17; 3:22). Adamovi prvi potomci nesumnjivo su saznali da je ljudski rod izgubio savršenstvo, na što su ukazivali i vidljivi dokazi. Više nitko nije mogao ući u edenski vrt, a osim toga ljudi su starili i umirali (1. Mojs. 3:23, 24). S vremenom se skratio i čovjekov životni vijek. Adam je živio 930 godina. Šem, koji je preživio potop, živio je samo 600 godina, a njegov sin Arpakšad 438. Abrahamov otac Terah živio je 205 godina. Abraham je živio 175 godina, njegov sin Izak 180 godina, a Jakov 147 godina (1. Mojs. 5:5; 11:10-13, 32; 25:7; 35:28; 47:28). Sigurno su mnogi razumjeli što znači skraćivanje čovjekovog životnog vijeka — ljudi su izgubili mogućnost da vječno žive! Jesu li imali razloga nadati se da će ponovno dobiti vječni život?

 4. Na temelju čega su bogobojazni ljudi iz starog doba mogli vjerovati da će Bog ponovno dati čovječanstvu blagoslove koje je Adam izgubio?

⁴ Božja Riječ kaže: ‘Stvorenje [čovječanstvo] je podloženo ispraznosti, ali je pritom pružena i nada’ (Rim. 8:20). Kakva je to nada? Prvo proročanstvo koje je zapisano u Bibliji ukazalo je na ‘potomstvo’, odnosno Potomka koji će ‘zdrobiti glavu zmiji’. (Pročitaj 1. Mojsijevu 3:1-5, 15.) To obećanje o Potomku bogobojaznim je ljudima dalo nadu da Bog neće odustati od svog nauma s čovječanstvom. Na temelju tog obećanja ljudi poput Abela i Noe mogli su vjerovati da će Bog ponovno dati čovječanstvu blagoslove koje je Adam izgubio. Moguće je da su oni razumjeli kako će ‘ranjavanje potomka u petu’ uključivati prolijevanje krvi (1. Mojs. 4:4; 8:20; Hebr. 11:4).

 5. Kako znamo da je Abraham vjerovao u uskrsnuće?

⁵ Razmotrimo primjer Abrahama. Kad ga je Bog kušao, Abraham je ‘gotovo prinio Izaka, svojega jedinorođenog sina’ (Hebr. 11:17). Zašto je bio spreman to učiniti? (Pročitaj Hebrejima 11:19.) Zato što je vjerovao u uskrsnuće! Abraham je imao i razloga vjerovati u uskrsnuće. Jehova je takoreći oživio Abrahamovu sposobnost da ima djecu te omogućio da on i njegova žena Sara u starosti dobiju sina (1. Mojs. 18:10-14; 21:1-3; Rim. 4:19-21). Abraham je od Jehove dobio i obećanje u koje se mogao pouzdati. Bog mu je rekao: “Preko Izaka će doći ono što će se nazvati potomstvom tvojim!” (1. Mojs. 21:12). Stoga je Abraham s pravom očekivao da će Bog uskrsnuti Izaka.

6, 7. (a) Koji je savez Jehova sklopio s Abrahamom? (b) Kako je obećanje koje je Jehova dao Abrahamu dalo nadu ljudskom rodu?

⁶ Zbog toga što je Abraham imao izvanrednu vjeru Jehova je s njim sklopio savez putem kojeg je otkrio pojedinosti o njegovom potomstvu. (Pročitaj 1. Mojsijevu 22:18.) S vremenom se pokazalo da je glavni dio tog potomstva Isus Krist (Gal. 3:16). Jehova je rekao Abrahamu da će “umnožiti potomstvo njegovo da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na obali morskoj” — što je ukazivalo na velik, ali Abrahamu nepoznat broj (1. Mojs. 22:17). No kasnije je taj broj bio otkriven. Potomstvo čine Isus Krist i 144 000 onih koji će s njim vladati u njegovom Kraljevstvu (Gal. 3:29; Otkr. 7:4; 14:1). Putem Mesijanskog Kraljevstva “blagoslovit će se svi narodi na zemlji”.

⁷ Abraham nije mogao u potpunosti razumjeti značenje saveza koji je Jehova sklopio s njim. Unatoč tome on je “očekivao grad s pravim temeljima”, kaže Biblija (Hebr. 11:10). Taj grad je Božje Kraljevstvo. Da bi dobio blagoslove koje će donijeti to Kraljevstvo, Abraham mora biti živ. Zato će ga Bog uskrsnuti i omogućiti mu da dobije vječni život na Zemlji. Vječni život moći će dobiti oni koji prežive Harmagedon i oni koji uskrsnu (Otkr. 7:9, 14; 20:12-14).

8, 9. Zašto knjiga o Jobu nije samo izvještaj o kušnjama jednog čovjeka?

⁸ Osvrnimo se sada i na Joba, koji je živio nakon Abrahamovog praunuka Josipa, a prije proroka Mojsija. U biblijskoj knjizi o Jobu, koju je vjerojatno napisao Mojsije, objašnjava se zašto je Jehova dopustio da Job pati i kakav je bio ishod njegovih kušnji. No knjiga o Jobu nije samo izvještaj o kušnjama jednog čovjeka. Ona govori o pitanjima koja su od velike važnosti za sva Božja stvorenja. Ta knjiga pokazuje da je Jehova pravedni vladar i otkriva da se sporno pitanje koje se pojavilo u Edenu tiče svih zemaljskih Božjih slugu jer dovodi u pitanje njihovu odanost Bogu i njihovu nadu za budućnost. Premda Job nije znao za to sporno pitanje, nije dopustio da ga njegova tri prijatelja uvjere da je iznevjerio Boga i da mu nije bio potpuno odan (Job 27:5). To bi trebalo ojačati našu vjeru i uvjeriti nas da i mi možemo ostati potpuno odani Jehovi te pokazati da ga podupiremo kao Vrhovnog Vladara.

⁹ Nakon što su tri Jobova tobožnja tješitelja prestala govoriti, “progovorio je Elihu, sin Barakela Buzovca”. Što ga je potaknulo da govori? Pod Božjim je nadahnućem rekao: “Pun sam riječi i duh me pritišće u utrobi mojoj” (Job 32:5, 6, 18). Iako su se riječi koje je Elihu potom rekao ispunile na Jobu, i to nakon što su završile njegove kušnje, one su značajne i za druge ljude. Te riječi pružaju nadu svima koji odano služe Bogu.

10. Kako znamo da se poruka koju Jehova uputi nekom pojedincu ponekad može primijeniti i na ljude općenito?

¹⁰ Ponekad se poruka koju Jehova uputi nekom pojedincu može primijeniti i na ljude općenito. To se vidi iz Danijelovog proročanstva u kojem je objasnio san babilonskog kralja Nebukadnezara o obaranju jednog ogromnog drveta (Dan. 4:10-27). Premda se taj san ispunio na Nebukadnezaru, on je ukazao na nešto daleko značajnije. Otkrio je da će nakon razdoblja od 2 520 godina, koje je započelo 607. pr. n. e., Bog ponovno očitovati svoju vlast nad Zemljom putem kraljevstva kojim će vladati vladar iz Davidove loze.a Bog je ponovno počeo očitovati svoju vlast nad Zemljom kad je 1914. Isusa Krista postavio za Kralja na nebu. Njegovo će Kraljevstvo uskoro ispuniti nade svih ljudi koji su poslušni Bogu. Zamisli samo kako će to biti divno!

11. Što Elihuove riječi otkrivaju o Bogu?

¹¹ Obraćajući se Jobu, Elihu je govorio o ‘glasniku, zastupniku, jednom između tisuću, koji može razjasniti čovjeku što je pravo’. Što će se dogoditi ako taj glasnik “zamoli Boga da naklonost pokaže” tom čovjeku? Elihu kaže: “Tada će mu se [Bog] smilovati i reći: ‘Izbavi ga da u jamu ne ode! Našao sam otkupninu za njega! Neka tijelo njegovo postane svježije nego u mladosti, neka se vrati u dane mladenačke snage svoje!’” (Job 33:23-26). Te riječi otkrivaju da je Bog spreman prihvatiti “otkupninu” za ljude koji se kaju za svoje grijehe (Job 33:24).

12. Koju nadu Elihuove riječi pružaju svim ljudima?

¹² Elihu vjerojatno nije u potpunosti razumio značenje otkupnine, kao što ni proroci nisu potpuno razumjeli sve što su pisali (Dan. 12:8; 1. Petr. 1:10-12). Unatoč tome u njegovim je riječima izražena nada da će Bog jednog dana prihvatiti otkupninu i osloboditi ljude starenja i smrti. Elihuove riječi ukazale su na divnu nadu u vječni život. Knjiga o Jobu ujedno pokazuje da će Bog uskrsavati mrtve (Job 14:14, 15).

13. Zašto su Elihuove riječi značajne za kršćane?

¹³ Danas su Elihuove riječi značajne milijunima kršćana koji se nadaju da će preživjeti uništenje ovog zlog svijeta. Ostarjeli koji budu među preživjelima vratit će se u dane svoje mladenačke snage (Otkr. 7:9, 10, 14-17). Osim toga vjerni Božji sluge raduju se što će moći vidjeti uskrsnule, koji će se također vratiti u dane mladosti. Naravno, i besmrtni život na nebu, koji čeka pomazane kršćane, i vječni život na Zemlji, koji čeka Isusove “druge ovce”, ovise o iskazivanju vjere u Kristovu otkupnu žrtvu (Ivan 10:16; Rim. 6:23).

14. Kako znamo da je Izraelcima bilo potrebno nešto više od Mojsijevog zakona da bi se mogli nadati vječnom životu?

¹⁴ Abrahamovi potomci postali su poseban narod kad su sklopili savez s Bogom. Kad im je dao Zakon, Jehova je rekao: “Držite moje odredbe i moje zakone, jer onaj tko ih drži po njima će imati život” (3. Mojs. 18:5). No budući da se nisu mogli u potpunosti držati savršenih propisa Zakona, Izraelci su bili osuđeni putem Zakona i trebali su oslobođenje od te osude (Gal. 3:13).

15. O kojem je budućem blagoslovu David pisao pod nadahnućem?

¹⁵ Nakon Mojsija Jehova je nadahnuo i druge biblijske pisce da govore o nadi u vječni život (Psal. 21:4; 37:29). Tako je psalmist David svoj psalam o jedinstvu pravih Božjih slugu na Sionu zaključio riječima: “Jehova je zapovjedio da ondje bude blagoslov, život dovijeka” (Psal. 133:3).

16. Što će se, u skladu s obećanjem koje je Jehova dao preko Izaije, dogoditi “po svoj Zemlji”?

¹⁶ Jehova je nadahnuo Izaiju da prorokuje o vječnom životu na Zemlji. (Pročitaj Izaiju 25:7, 8.) Grijeh i smrt su poput pokrivala koje snažno pritišće i guši čovječanstvo. No Jehova jamči svom narodu da će uništiti grijeh i smrt “po svoj Zemlji”.

17. Koja proročanska uloga Mesije pruža ljudima mogućnost da dobiju vječni život?

¹⁷ Razmotrimo i što je Mojsijev zakon nalagao u vezi s jarcem za Azazela. Jednom godišnje, na Dan očišćenja, veliki je svećenik trebao ‘položiti obje ruke na glavu živoga jarca, priznati nad njim sve krivnje sinova Izraelovih i staviti ih jarcu na glavu. Tako bi jarac odnio na sebi u pusti kraj sve njihove krivnje’ (3. Mojs. 16:7-10, 21, 22). Izaija je prorekao dolazak Mesije, koji je trebao odigrati sličnu ulogu. On je trebao uzeti na sebe “bolesti”, “boli” i “grijeh mnogih” te tako pružiti ljudima mogućnost da dobiju vječni život. (Pročitaj Izaiju 53:4-6, 12.)

18, 19. Koja se nada ističe u Izaiji 26:19 i Danijelu 12:13?

¹⁸ Jehova je preko Izaije rekao svom narodu Izraelu: “Mrtvi će tvoji oživjeti. Ustat će mrtvo tijelo naroda mojega. Probudite se i kličite radosno, vi koji stanujete u prahu! Jer rose je vaše mnogo kao rose sljezove, i zemlja će nemoćne mrtvace na svijet vratiti” (Iza. 26:19). Hebrejske knjige Biblije jasno ukazuju na nadu da će mrtvi uskrsnuti i živjeti na Zemlji. Naprimjer kad je Danijel imao skoro 100 godina, Jehova mu je obećao: “Počivat ćeš, ali ćeš ustati da dobiješ svoju baštinu na kraju danâ” (Dan. 12:13).

¹⁹ Zbog nade u uskrsnuće Marta je o svom umrlom bratu mogla reći Isusu: “Znam da će ustati o uskrsnuću u posljednji dan” (Ivan 11:24). Jesu li Isusova učenja i nadahnuti zapisi njegovih učenika promijenili tu nadu? Da li Jehova još uvijek daje ljudima nadu u vječni život na Zemlji? Odgovore na ta pitanja razmotrit ćemo u idućem članku.