Ivan

11 Neki čovjek po imenu Lazar bio je bolestan. On je živio u Betaniji, selu u kojem su živjele Marija i njena sestra Marta.+ 2 Bila je to ona Marija koja je kasnije izlila mirisno ulje na Gospodina i obrisala mu noge svojom kosom.+ Lazar, koji je bio bolestan, bio je njen brat. 3 Stoga su njegove sestre poručile Isusu: “Gospodine, tvoj voljeni prijatelj je bolestan.” 4 Kad je Isus to čuo, rekao je: “Ova bolest na kraju neće završiti smrću, nego će donijeti slavu Bogu,+ da bi Božji Sin zahvaljujući njoj bio proslavljen.”

5 A Isus je volio Martu, njenu sestru i Lazara. 6 No kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana u mjestu u kojem je bio. 7 Potom je rekao učenicima: “Pođimo opet u Judeju.” 8 A učenici su ga upitali: “Učitelju*,+ Judejci su te upravo htjeli kamenovati,+ a ti opet ideš onamo?” 9 Isus je odgovorio: “Zar danje svjetlo ne traje 12 sati?+ Tko hoda po danu, ne spotiče se jer vidi svjetlo ovog svijeta. 10 No tko hoda po noći, spotiče se jer nema svjetla u njemu.”

11 Nakon što je to rekao, dodao je: “Naš je prijatelj Lazar zaspao,+ ali idem ga probuditi.” 12 Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.” 13 No Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili kako želi reći da Lazar doista spava. 14 Tada im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro.+ 15 Zbog vas se radujem što nisam bio ondje jer će sad vaša vjera biti još jača. Pođimo sada k njemu.” 16 Tada je Toma, zvani Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Pođimo i mi, da umremo s njim!”+

17 Kad je Isus stigao, rekli su mu da je Lazar već četiri dana u grobu. 18 A Betanija je bila blizu Jeruzalema, udaljena oko 15 stadija*. 19 I mnogo je Židova već došlo Marti i Mariji da ih utješe zbog smrti njihovog brata. 20 Kad je Marta čula da Isus dolazi, pošla mu je u susret, a Marija+ je ostala u kući. 21 Marta je rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. 22 Ali čak sam i sada uvjerena da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.” 23 Nato joj je Isus rekao: “Tvoj će brat ustati.” 24 Marta mu je odvratila: “Znam da će ustati kad bude uskrsnuće+ u posljednji dan.” 25 Tada joj je Isus rekao: “Ja sam uskrsnuće i život.+ Tko vjeruje u mene, ako i umre, oživjet će. 26 I svatko tko živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti.+ Vjeruješ li to?” 27 Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, onaj koji treba doći u svijet.” 28 Kad je to rekla, otišla je po svoju sestru Mariju i krišom joj kazala: “Učitelj+ je ovdje i zove te.” 29 Kad je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu.

30 Isus još nije bio došao u selo, nego se još uvijek nalazio ondje gdje ga je srela Marta. 31 Kad su Židovi koji su s Marijom bili u kući i tješili je vidjeli da je brzo ustala i izašla, pošli su za njom, misleći da ide do groba+ da ondje plače. 32 A kad je Marija došla onamo gdje je bio Isus i kad ga je ugledala, bacila mu se pred noge i rekla mu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.” 33 Kad je Isus vidio kako plače ona i Židovi koji su došli s njom, duboko je uzdahnuo, sav potresen, i obuzela ga je tuga. 34 I upitao je: “Gdje ste ga položili?” Odgovorili su mu: “Gospodine, dođi i vidi.” 35 I Isus je zaplakao.+ 36 Tada su Židovi rekli: “Pogledajte koliko ga je volio!” 37 Ali neki od njih rekli su: “Zar on, koji je slijepcu vratio vid,+ nije mogao spriječiti njegovu smrt?”

38 Tada je Isus ponovno duboko uzdahnuo, sav potresen, i otišao je do groba. To je zapravo bila pećina, a na otvoru je ležao kamen. 39 Isus je zapovjedio: “Odmaknite kamen!” A Marta, sestra umrloga, rekla mu je: “Gospodine, sada već sigurno zaudara jer već su četiri dana otkako je umro.” 40 Isus joj je kazao: “Nisam li ti rekao da ćeš vidjeti koliko je Bog veličanstven* ako budeš vjerovala?”+ 41 Tada su odmaknuli kamen. A Isus je pogledao prema nebu+ i rekao: “Oče, hvala ti što si me uslišio. 42 Znam da me uvijek uslišavaš, ali rekao sam to zbog naroda koji ovdje stoji, kako bi vjerovali da si me ti poslao.”+ 43 Rekavši to, povikao je na sav glas: “Lazare, izađi!”+ 44 I umrli je izašao. Noge i ruke bile su mu omotane povojima, a lice mu je bilo omotano platnom. Tada im je Isus rekao: “Skinite to s njega da može hodati.”

45 Mnogi Židovi koji su bili došli k Mariji i vidjeli što je učinio povjerovali su u njega.+ 46 Ali neki od njih otišli su farizejima i ispričali im što je Isus učinio. 47 Zato su svećenički glavari i farizeji sazvali Sudbeno vijeće i rekli: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga čuda.+ 48 Ako ga pustimo da nastavi tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani te nam uzeti i naš hram i naš narod.” 49 Ali jedan od njih, Kajfa,+ koji je te godine bio veliki svećenik, rekao im je: “Ništa vi ne znate 50 i ne shvaćate da je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod nego da cijeli narod strada.” 51 No to nije rekao sam od sebe. Budući da je te godine bio veliki svećenik, prorekao je da Isus treba umrijeti za narod, 52 i ne samo za narod nego i zato da ujedini Božju djecu koja su posvuda rasijana. 53 Tako su se od tog dana počeli dogovarati kako da ga ubiju.

54 Stoga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim,+ i ondje je ostao s učenicima. 55 A približavala se židovska Pasha+ i mnogi su iz svojih sela otišli u Jeruzalem prije Pashe da se obredno očiste. 56 I tražili su Isusa te govorili jedni drugima dok su bili u hramu: “Što mislite? Hoće li uopće doći na blagdan?” 57 A svećenički glavari i farizeji zapovjedili su da im svatko tko dozna gdje je Isus mora to dojaviti kako bi ga uhvatili.