Job je ustrajao — i mi to možemo!

“Gle! Sretnima proglašavamo one koji su ustrajali” (JAKOV 5:11, NW).

1. Što je jedan ostarjeli kršćanin rekao o svojim kušnjama?

‘ĐAVO me progoni! Osjećam se baš kao Job!’ Ovim je riječima Alexander Hugh Macmillan jednom bliskom prijatelju u centrali Jehovinih svjedoka opisao što osjeća. Brat Macmillan završio je svoj zemaljski put 26. kolovoza 1966, u starosti od 89 godina. Znao je da zasluga za vjernu službu pomazanih kršćana kao što je to bio on “ide pravo s njima” (Otkrivenje 14:13, NW). Doista, oni uskrsnućem u besmrtni život na nebu odmah nastavljaju s Jehovinom službom. Njegovi su se prijatelji radovali što je brat Macmillan dobio tu nagradu. Međutim, u svojim poodmaklim godinama na Zemlji trpio je različite kušnje, uključujući zdravstvene probleme zbog kojih je bio veoma svjestan Sotoninih nastojanja da slomi njegovu besprijekornost prema Bogu.

2, 3. Tko je bio Job?

² Kad je brat Macmillan rekao da se osjeća baš kao Job, govorio je o čovjeku koji je ustrajao pod velikim kušnjama vjere. Job je živio “u zemlji Husu”, vjerojatno u sjevernoj Arabiji. Kao potomak Noinog sina Sema, bio je obožavatelj Jehove. Jobovi su ispiti izgleda uslijedili negdje između Josipove smrti i vremena kad se Mojsije pokazao čestitim. Tijekom tog razdoblja nitko na Zemlji nije bio ravan Jobu što se tiče odanosti Bogu. Jehova je smatrao Joba dobrim, pravednim i bogobojaznim čovjekom (Job 1:1, 8).

³ Job je, kao “najveći od svijeh ljudi na istoku”, imao mnogo slugu i njegova je stoka brojila 11 500 grla. No duhovna su mu bogatstva bila najvažnija. Job je najvjerojatnije, poput boguodanih očeva danas, poučavao svojih sedam sinova i svoje tri kćeri o Jehovi. Čak i kad više nisu živjeli u njegovoj kući, služio je kao obiteljski svećenik prinoseći za njih žrtve, za svaki slučaj ako su pogriješili (Job 1:2-5).

4. (a) Zašto bi progonjeni kršćani trebali razmotriti primjer Joba? (b) Koja ćemo pitanja u vezi s Jobom razmotriti?

⁴ Jobov bi primjer progonjeni kršćani trebali razmotriti kako bi se ojačali za strpljivu ustrajnost. “Gle!” napisao je učenik Jakov, “sretnima proglašavamo one koji su ustrajali. Čuli ste za ustrajnost Jobovu i vidjeli ste ishod koji je Jehova dao, da je Jehova veoma nježan u naklonosti i milosrdan” (Jakov 5:11, NW). Poput Joba, i Isusovi pomazani sljedbenici i današnje “veliko mnoštvo” trebaju biti ustrajni kako bi izišli na kraj s ispitima vjere (Otkrivenje 7:1-9, St). No, pod kakvim je kušnjama Job ustrajao? Zašto su uslijedile? I kako možemo izvući korist iz onoga što je doživio?

Goruće sporno pitanje

5. Što se događalo na nebu, a da Job to nije znao?

⁵ Na nebu je, a da to Job nije znao, uskoro trebalo biti pokrenuto sporno pitanje. Jednog dana “dodjoše sinovi Božji da stanu pred Gospodinom” (Job 1:6). Božji jedinorođeni Sin, Riječ, bio je prisutan (Ivan 1:1-3). A isto tako i pravedni anđeli i neposlušni anđeoski “sinovi Božji” (1. Mojsijeva 6:1-3). Sotona je bio tu, jer je njegovo zbacivanje s neba trebalo uslijediti tek nakon uspostave Kraljevstva godine 1914 (Otkrivenje 12:1-12). U Jobovo vrijeme, Sotona je pokrenuo goruće sporno pitanje. Poduzeo je korake da bi osporio zakonitost Jehovine suverenosti nad svim Njegovim stvorenjima.

6. Što je Sotona nastojao učiniti, i kako je klevetao Jehovu?

⁶ “Od kuda ideš?” upitao je Jehova. Sotona je odgovorio: “Prohodih zemlju i obilazih” (Job 1:7). Tražio je koga će proždrijeti (1. Petrova 5:8, 9). Slamanjem besprijekornosti pojedinaca koji služe Jehovi, Sotona bi nastojao dokazati da nitko neće u potpunosti biti poslušan Bogu iz ljubavi. Nadovezujući se na sporno pitanje, Jehova je upitao Sotonu: “Jesi li vidio slugu mojega Joba? nema onakoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla” (Job 1:8). Job je udovoljavao božanskim mjerilima koja su uzimala u obzir njegovu nesavršenost (Psalam 103:10-14). No Sotona je uzvratio: “Eda li se uzalud Job boji Boga? Nijesi li ga ti ogradio i kuću njegovu i sve što ima svuda u naokolo? djelo ruku njegovijeh blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji” (Job 1:9, 10). Đavo je na taj način klevetao Jehovu dajući razumjeti da ga nitko ne ljubi i ne obožava zbog onoga što On jest već zbog toga što On svoja stvorenja podmićuje da mu služe. Sotona je tvrdio da Job služi Bogu radi sebične koristi, a ne iz ljubavi.

Sotona napada

7. Na kakav je način Đavo izazvao Boga, i kako je Jehova reagirao?

⁷ “Ali”, rekao je Sotona, “pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaće te u oči.” Kako će Bog reagirati na takav uvredljiv izazov? “Evo”, rekao je Jehova, “sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje.” Đavo je rekao da je sve što Job posjeduje blagoslovljeno, umnoženo i ograđeno. Bog će dopustiti da Job pretrpi gubitke, ali njegovo se tijelo ne smije dirnuti. Spreman na zlo, Sotona je napustio skup (Job 1:11, 12).

8. (a) Kakve je materijalne gubitke pretrpio Job? (b) Što je bila istina s obzirom na “oganj Božji”?

⁸ Ubrzo je počeo sotonski napad. Jedan od Jobovih slugu donio mu je sljedeću lošu vijest: “Volovi orahu i magarice pasijahu pokraj njih, a Sabeji udariše i oteše ih, i pobiše momke oštrijem mačem” (Job 1:13-15). Ograda oko Jobovog posjeda bila je uklonjena. Gotovo odmah, upotrijebljena je izravna demonska moć, jer je jedan drugi sluga podnio izvještaj: “Oganj Božji spade s neba i spali ovce i momke, i proždrije ih” (Job 1:16). Kako je samo đavolsko bilo izazvati dojam da je Bog odgovoran za ovu nevolju koja je zadesila i samog njegovog slugu! Budući da munje dolaze s neba, lako se moglo optužiti Jehovu, no vatra je zapravo bila demonskog porijekla.

9. Kako je ekonomski slom utjecao na Jobov odnos s Bogom?

⁹ Dok je Sotona nastavio napadati, jedan je drugi sluga izvijestio da su Haldejci oteli Jobove deve i pobili sve druge momke (Job 1:17). Premda je Job na taj način pretrpio ekonomski slom, to nije uništilo njegov odnos s Bogom. Bi li ti mogao podnijeti velik materijalni gubitak a da to ne slomi tvoju besprijekornost u odnosu prema Jehovi?

Nastupa veća tragedija

10, 11. (a) Što se dogodilo s desetero Jobove djece? (b) Kako je Job gledao na Jehovu nakon tragične smrti svoje djece?

¹⁰ Đavo nije bio gotov s Jobom. Još jedan sluga je izvijestio: “Sinovi tvoji i kćeri tvoje jedjahu i pijahu vino u kući brata svojega najstarijega; a to vjetar velik dodje ispreko pustinje i udari u četiri ugla od kuće, te pade na djecu i pogiboše; i samo ja jedan utekoh da ti javim” (Job 1:18, 19). Netko tko je pogrešno obaviješten mogao bi reći da je opustošenje koje je uzrokovao vjetar bilo ‘djelo Božje’. Međutim, demonska je moć dirnula Joba u posebno bolnu točku.

¹¹ U dubokoj boli, Job je ‘razdro plašt svoj, ostrigao glavu, pao na zemlju i poklonio se’. Međutim, poslušaj njegove riječi. “Gospodin dade Gospodin uze; da je blagosloveno ime Gospodinovo.” Izvještaj dodaje: “Uza sve to ne sagriješi Job, niti reče bezumlja za Boga” (Job 1:20-22). Sotona je još jednom bio poražen. Što ako mi kao Božji sluge doživimo bolni gubitak i duboku žalost? Nesebična odanost Jehovi i pouzdanje u njega mogu nam omogućiti da budemo ustrajni kao čuvari besprijekornosti, baš kao što je to bio Job. Pomazanici i njihovi suradnici sa zemaljskom nadom mogu sigurno izvući utjehu i snagu iz ovog izvještaja o Jobovoj ustrajnosti.

Sporno pitanje se zaoštrava

12, 13. Što je Sotona tražio prilikom jednog drugog skupa na nebu, i kako je Bog reagirao?

¹² Jehova je ubrzo sazvao jedan drugi skup u nebeskim dvorima. Job je postao čovjekom bez djece, doveden na prosjački štap, naizgled kažnjen od Boga, no on nije povrijedio svoju besprijekornost. Naravno, Sotona ne bi priznao da su njegove optužbe protiv Boga i Joba bile lažne. Sada su “sinovi Božji” trebali čuti argumente i protuargumente dok je Jehova manevrirao Đavolom kako bi razriješio sporno pitanje.

¹³ Pozivajući Sotonu na odgovornost, Jehova je upitao: “Od kuda ideš?” Kako je glasio odgovor? “Prohodih zemlju i obilazih.” Jehova je ponovno skrenuo pažnju na svog dobrog, čestitog i bogobojaznog slugu Joba, koji se još uvijek čvrsto držao svoje besprijekornosti. Đavo je odgovorio: “Kožu za kožu, i sve što čovjek ima daće za dušu svoju. Nego pruži ruku svoju i dotakni se kostiju njegovijeh i mesa njegova, psovaće te u oči.” Zato je Bog rekao: “Evo ti ga u ruke; ali mu dušu čuvaj” (Job 2:2-6). Dajući razumjeti da Jehova još uvijek nije uklonio sve zaštitne ograde, Sotona je tražio da se dotakne Jobovih kostiju i mesa. Đavlu neće biti dopušteno da ubije Joba; no Sotona je znao da će ga tjelesna bolest mučiti i izazvati dojam da ga Bog kažnjava zbog tajnih grijeha.

14. Čime je Sotona udario Joba, i zašto nijedan čovjek nije mogao pomoći patniku?

¹⁴ Napustivši skup, Sotona je stao pakosno uživati. Udario je Joba “zlijem prištem od pete do tjemena”. Kakve je samo patnje Job pretrpio dok je sjedio u pepelu i strugao se komadom crijepa! (Job 2:7, 8). Nijedan ljudski liječnik nije mogao ublažiti ovu užasno bolnu, odvratnu i ponižavajuću bolest, jer ju je uzrokovala sotonska moć. Samo je Jehova mogao izliječiti Joba. Ako si ti sluga Božji koji je bolestan, nemoj nikada zaboraviti da ti Bog može pomoći ustrajati i dati ti život u novom svijetu bez bolesti (Psalam 41:1-3; Izaija 33:24).

15. Na što je Joba nagovarala njegova žena, i kako je on reagirao?

¹⁵ Napokon, Jobova je žena rekla: “Hoćeš li se još držati dobrote [“besprijekornosti”, NW] svoje? blagoslovi [“prokuni”, NW] Boga, pa umri.” ‘Besprijekornost’ označava odanost bez zamjerke, a ona je možda govorila sarkastično kako bi navela Joba da prokune Boga. No on je odgovorio: “Govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar ne ćemo primati?” Čak ni ovaj Sotonin manevar nije bio uspješan, jer nam se kaže: “Uza sve to ne sagriješi Job usnama svojim” (Job 2:9, 10). Pretpostavimo da protivnički nastrojeni članovi obitelji kažu da se uzalud zamaramo kršćanskim aktivnostima te nas nagovaraju da ostavimo Jehovu Boga. Poput Joba, možemo ustrajati u takvom ispitu budući da ljubimo Jehovu i želimo hvaliti njegovo sveto ime (Psalam 145:1, 2; Jevrejima 13:15).

Tri arogantna obmanjivača

16. Tko je došao, navodno da utješi Joba, ali kako su bili izmanipulirani od Sotone?

¹⁶ Trojica su “prijatelja” došla, navodno da utješe Joba, što se pokazalo daljnjom sotonskom spletkom. Jedan od njih bio je Elifaz, vjerojatno Abrahamov potomak preko Ezava. Budući da je Elifaz govorio kao prvi, vjerojatno je bio najstariji. Prisutan je bio i Baldad, potomak Suje, jedan od Abrahamovih sinova od Ceture. Treći je čovjek bio Sofar, zvan Namaćanin, što je označavalo njegovu obitelj ili mjesto stanovanja, možda u sjeverozapadnoj Arabiji (Job 2:11; 1. Mojsijeva 25:1, 2; 36:4, 11). Poput onih koji danas nastoje navesti Jehovine svjedoke da ostave Boga, tako su i ta trojica izmanipulirana od Sotone nastojala navesti Joba na to da prizna krivnju u pogledu lažnih optužbi i slomiti njegovu besprijekornost.

17. Što su radila trojica koja su ga posjetila, a što sedam dana i sedam noći nisu radili?

¹⁷ Njih su trojica teatralno ispoljila suosjećanje plačući, razdirući svoje haljine i bacajući prah na svoje glave. No zatim su sedam dana i sedam noći sjedili kraj Joba a da nisu progovorili jedne utješne riječi! (Job 2:12, 13; Luka 18:10-14). Ova tri arogantna obmanjivača bila su tako lišena duhovnosti da nisu imala što utješno reći o Jehovi i njegovim obećanjima. Ipak, donosili su krive zaključke i spremali su se koristiti ih protiv Joba čim završe ceremoniju javnog žaljenja. Zanimljivo, prije nego je završila sedmodnevna šutnja, mladić Elijuv sjeo je podalje gdje se još moglo čuti što se govori.

18. Zašto je Job tražio mir u smrti?

¹⁸ Job je napokon prekinuo šutnju. Budući da nije dobio nikakvu utjehu od ove trojice koja su ga posjetila, proklinjao je dan kada se rodio i pitao se zašto je njegov jadni život produžen. Tražio je mir u smrti, ne mogavši ni zamisliti da bi se još prije svoje smrti mogao istinski radovati, sada kad je osiromašio, kad je bio ožalošćen i teško bolestan. Ali Bog nije dopustio da se Joba dirne do te mjere da bi umro (Job 3:1-26).

Jobovi optužitelji napadaju

19. U kojim je pogledima Elifaz krivo optužio Joba?

¹⁹ Elifaz je govorio kao prvi u tri kruga rasprave kojima je dalje ispitana Jobova besprijekornost. U svom prvom govoru, Elifaz je upitao: “Ko je prav poginuo?” Zaključio je da je Job morao učiniti nešto zlo za što ga je Bog kaznio (Job, poglavlja 4, 5). U svom drugom govoru, Elifaz se rugao Jobovoj mudrosti i upitao ga: “Šta ti znaš što mi ne bismo znali?” Elifaz je dao razumjeti da je Job nastojao pokazati se višim od Svemoćnog. Završavajući svoj drugi napad, prikazao je Joba krivim za otpadništvo, podmićivanje i prijevaru (Job, poglavlje 15). U svom završnom govoru, Elifaz je krivo optužio Joba za mnoge zločine — otimanje, uskraćivanje kruha i vode siromašnima i ugnjetavanje udovica i siročadi (Job, poglavlje 22).

20. Kakve je prirode bio Baldadov napad na Joba?

²⁰ Baldad, koji je u svakom od tri kruga rasprave govorio kao drugi, obično je slijedio glavnu temu koju je uveo Elifaz. Baldadovi su govori bili kraći ali oštriji. Optužio je čak Jobovu djecu da su učinili nešto naopako i tako zaslužili smrt. Neispravno rasuđujući, koristio je sljedeću usporedbu: Kao što se papirus i trstika osuše i ugibaju bez vode, tako prolaze i ‘svi koji zaboravljaju Boga’. Ta je izjava točna, ali ona se nije odnosila na Joba (Job, poglavlje 8). Baldad je Jobove nevolje svrstao u one koje pogađaju zle (Job, poglavlje 18). U svom kratkom trećem govoru, Baldad je tvrdio da je čovjek “moljac” i “crv” te stoga nečist pred Bogom (Job, poglavlje 25).

21. Za što je Sofar optužio Joba?

²¹ Sofar je govorio kao treći u raspravi. U svom je načinu razmišljanja, uglavnom, slijedio Elifaza i Baldada. Sofar je optužio Joba za zloću i pozivao ga neka ostavi svoje grešne postupke (Job, poglavlja 11, 20). Sofar je nakon dva kruga prestao govoriti. U trećem krugu nije imao što dodati. Međutim, tijekom cijele rasprave, Job je hrabro odgovarao svojim optužiteljima. Jednom je prilikom, naprimjer, rekao: “Svi ste dosadni tješioci. Hoće li biti kraj praznijem riječima?” (Job 16:2, 3).

Mi možemo ustrajati

22, 23. (a) Kako može Đavo, kao u slučaju Joba, hodati unaokolo nastojeći slomiti našu besprijekornost prema Jehovi Bogu? (b) Što se možemo pitati s obzirom na Jobov stav, budući da je on ustrajao pod različitim ispitima?

²² Možda se, poput Joba, suočavamo s više kušnji odjednom i Sotona se možda služi obeshrabrenjem ili drugim činiocima u svojim nastojanjima da slomi našu besprijekornost. Možda nas nastoji navesti na to da se okrenemo protiv Jehove ukoliko imamo ekonomske teškoće. Ako nam umre netko drag ili ako se razbolimo, Sotona nas može pokušati navesti na to da krivimo Boga. Netko nas čak može krivo optužiti, poput Jobovih prijatelja. Kao što je brat Macmillan pokazao, Sotona nas može ‘progoniti’, ali mi možemo ustrajati.

²³ Kako smo do sada utvrdili, Job je ustrajao u svojim različitim kušnjama. Međutim, da li je tek teškom mukom ustrajao? Je li ustvari imao slomljen duh? Da vidimo je li Job zaista izgubio svu nadu.

Kako bi odgovorio?

◻ Koje je veliko sporno pitanje Sotona pokrenuo u Jobovo vrijeme?

◻ Na koje je načine Job bio ispitan do kraja?

◻ Za što su tri “prijatelja” optužila Joba?

◻ Kako može Sotona, kao u Jobovom slučaju, nastojati slomiti našu besprijekornost prema Jehovi?

[Slika na stranici 10]

A. H. Macmillan