Uzdaj se u Jehovu!

“Uzdaj se u Jahvu svim srcem” (IZREKE 3:5, St).

 1. Kako se redak iz Izreka 3:5 dojmio jednog mladog čovjeka, i s kakvim dugotrajnim posljedicama?

DUGOGODIŠNJI misionar piše: “ ‘UZDAJ SE U GOSPODINA SVIM SRCEM SVOJIM, A NA SVOJE RAZUMIJEVANJE NE OSLANJAJ SE.’ Ove riječi iz Biblije, uokvirene i obješene na zid u domu koji sam posjećivao, zaokupile su moju pažnju. U preostalom dijelu tog dana duboko sam razmišljao o njima. Pitao sam se: ‘Mogu li se ja uzdati u Boga svim svojim srcem?’ ” Ova je osoba tada bila stara 21 godinu. U starosti od 90 godina i dok još uvijek vjerno služi u Perthu, u Australiji, on se može osvrnuti na život obogaćen rezultatima potpunog pouzdanja u Jehovu, koji obuhvaća i 26 neumoljivih godina pionirskog djela na novim misionarskim poljima u Cejlonu (današnjoj Šri Lanki), Burmi (današnjoj Mianmi), Malaji, Tajlandu, Indiji i Pakistanu.a

 2. Kakvo bi pouzdanje u nas trebale usaditi Izreke 3:5?

² “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim” — ove riječi iz Poslovica (Priča Salamunovih, Izreka) 3:5, prema prijevodu New World Translation (Novi svijet prijevod), trebaju sve nas motivirati da cijelim srcem nastavimo posvećivati svoj život Jehovi, uvjereni da on može ojačati našu vjeru, čak i do te mjere da ćemo moći nadvladati prepreke velike poput gora (Matej 17:20). Razmotrimo sada Izreke 3:5 u njihovom kontekstu.

Očinska pouka

 3. (a) Kakvo se ohrabrenje može pronaći u prvih devet poglavlja Izreka? (b) Zašto bismo trebali obratiti veliku pažnju Izrekama 3:1, 2?

³ Prvih devet poglavlja biblijske knjige Izreka zrači očinskom poukom, mudrim savjetom od Jehove za sve one koji očekuju da će uživati sinovlji odnos na nebesima ili “slobodu slave djece Božije” na rajskoj Zemlji (Rimljanima 8:18-21, 23). Ovdje se nalazi mudar savjet koji roditelji mogu koristiti dok podižu sinove i kćeri. Posebno se ističe pouka iz 3. poglavlja Izreka (St), koja započinje upozorenjem: “Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka čuva moje zapovijedi.” Kako se posljednji dani Sotoninog zlog svijeta kreću prema svom kraju, obraćajmo sve veću pažnju Jehovinim opomenama. Put se može činiti dugim, ali je svima koji ustraju obećano da će im se “produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo” — vječni život u Jehovinom novom sustavu (Izreke 3:1, 2, St).

 4, 5. (a) Kakav je ugodan odnos opisan u Ivanu 5:19, 20? (b) Kako se savjet iz 5. Mojsijeve 11:18-21 može primijeniti i u našim danima?

⁴ Ugodan odnos između oca i sina može biti veoma dragocjen. Takvim ga je uredio naš Stvoritelj, Jehova Bog. Krist Isus je rekao o svom bliskom odnosu s Jehovom: “Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini; jer što on čini ono i sin čini onako; jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam čini” (Ivan 5:19, 20). Jehova je zamislio da slična bliskost treba postojati između njega i svih članova njegove obitelji na Zemlji, kao i između ljudskih očeva i njihove djece.

⁵ U drevnom Izraelu podržavalo se obiteljske odnose koji su bili prožeti povjerenjem. Jehova je savjetovao tamošnje očeve: “Nego složite ove riječi moje u srce svoje i u dušu svoju, i vežite ih za znak sebi na ruku, i neka vam budu kao počeonik medju očima vašima. I učite ih sinove svoje govoreći o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, i kad liježeš i kad ustaješ. I napiši ih na dovratnicima doma svojega i na vratima svojim, da bi se umnožili dani vaši i dani sinova vaših po zemlji, za koju se zakleo Gospodin ocima vašim da će im je dati, kao dani nebu nad zemljom” (5. Mojsijeva 11:18-21). Nadahnuta Riječ našeg Velikog Podučavatelja, Jehove Boga, doista ga može blisko povezati s roditeljima i njihovom djecom, kao i sa svima drugima koji mu služe u kršćanskoj skupštini (Izaija 30:20, 21).

 6. Kako možemo uspjeti kod Boga i kod ljudi?

⁶ Mudar očinski savjet za Božji narod, i za stare i za mlade, nastavlja se u 3. i 4. retku 3. poglavlja Izreka (St): “Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost [“ljubazna dobrohotnost i istinitost”, NW], objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga. Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima.” Sam Jehova Bog ističe se u ispoljavanju ljubazne dobrohotnosti i istinitosti. Kao što navodi Psalam 25:10: “Svi su putovi Gospodinovi milost i istina [“ljubazna dobrohotnost i istinitost”, NW].” Dok oponašamo Jehovu, trebamo zadržati na umu ova svojstva i njihovu zaštitničku moć, cijeneći ih kao što bismo cijenili ogrlicu neprocjenjive vrijednosti te ih trebamo trajno urezati u svoje srce. Dakle, možemo gorljivo moliti: “Milost tvoja i istina [“ljubazna dobrohotnost i istinitost”, NW] tvoja jednako neka me čuvaju” (Psalam 40:11).

Trajno pouzdanje

 7. Na koje je načine Jehova pokazao da je dostojan pouzdanja?

⁷ Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary definira pouzdanje kao “oslanjanje s povjerenjem na karakter, sposobnost, snagu, ili istinitost nekog ili nečeg”. Jehovin karakter čvrsto je usidren u njegovoj ljubaznoj dobrohotnosti. Isto tako možemo imati potpuno povjerenje u njegovu sposobnost da izvrši ono što je obećao, jer ga i samo njegovo ime, Jehova, identificira kao Velikog Izvršitelja naumâ (2. Mojsijeva 3:14; 6:2-8). Kao Stvoritelj, on je Izvor snage i dinamične energije (Izaija 40:26, 29). On je utjelovljenje istine, jer “Bogu nije moguće slagati” (Jevrejima 6:18). Stoga nas se hrabri da se bezuvjetno uzdamo u Jehovu, našeg Boga, veliki Izvor sve istine, koji ima svemoćnu snagu da zaštiti one koji se uzdaju u njega i da sve svoje veličanstvene naume dovede do slavnog uspjeha (Psalam 91:1, 2; Izaija 55:8-11).

 8, 9. Zašto u svijetu tako ozbiljno nedostaje pouzdanja, i na koji način Jehovin narod predstavlja suprotnost?

⁸ U degradiranom svijetu koji nas okružuje ozbiljno nedostaje pouzdanja. Umjesto pouzdanja svuda nailazimo na pohlepu i pokvarenost. Časopis World Press Review od svibnja 1993, na naslovnoj je stranici donio vijest: “NAGLI RAZVOJ KORUPCIJE — prljavi novac u novom svjetskom poretku. Korupcijska industrija proteže se od Brazila do Njemačke, od Sjedinjenih Država do Argentine, od Španjolske do Perua, od Italije do Meksika, od Vatikana do Rusije.” Utemeljen na mržnji, pohlepi i nepouzdanju, čovječji takozvani novi svjetski poredak ne žanje ništa drugo nego samo eskalirajuće patnje čovječanstva.

⁹ U suprotnosti s političkim nacijama, Jehovini svjedoci su sretni što su ‘narod kojemu je Jahve Bog’. Jedino oni mogu istinski reći: “U Boga se uzdamo.” Svatko od njih može radosno uskliknuti: “Božje obećanje slavim (...) u Jahvu se uzdam i neću se bojati: što mi može učiniti čovjek” (Psalam 33:12; 56:5, 12, St).

10. Što je mnoge mlade kršćane ojačalo da sačuvaju besprijekornost?

¹⁰ U azijskoj zemlji u kojoj je tisuće mladih Svjedoka trpjelo okrutno batinanje i zatvaranje, pouzdanje u Jehovu je velikoj većini omogućilo da ustraje. Mladi Svjedok koji je bio u zatvoru, nakon što je prošao grozne torture, jedne je noći mislio da više ne može izdržati. Ali tada je k njemu potajno došao drugi mladić. Šapatom mu je rekao: “Ne predaj se; ja sam učinio kompromis i otada uopće ne osjećam duševni mir.” Prvi je mladić obnovio svoju odlučnost da ostane čvrst. Možemo se u potpunosti pouzdati u Jehovu da će nam on pomoći da nadvladamo ama baš svako Sotonino nastojanje da okrnji našu besprijekornost (Jeremija 7:3-7; 17:1-8; 38:6-13, 15-17).

11. Na koji smo način potaknuti da se uzdamo u Jehovu?

¹¹ Prva zapovijed djelomično glasi: “Ljubi Gospodina Boga svojega svijem srcem svojim” (Marko 12:30). Kad meditiramo o Božjoj Riječi, veličanstvene istine koje učimo prodiru duboko u naše srce tako da smo motivirani da se u potpunosti trošimo u službi našeg divnog Boga, Suverenog Gospodina Jehove. Naše srce koje je ispunjeno cijenjenjem prema njemu pobuđuje nas da se — zbog svega onog što nas je naučio, što je učinio za nas i što će još učiniti za nas — bezuvjetno pouzdamo u njegovo spasenje (Izaija 12:2).

12. Kako su tokom godina mnogi kršćani pokazali svoje pouzdanje u Jehovu?

¹² Ovo pouzdanje može se razvijati godinama. Ponizni Svjedok Jehove koji je vjerno služio preko 50 godina u centrali Watch Tower Societya (Društva Kula stražara) u Brooklynu, sve od travnja 1927, pisao je: “Na kraju tog mjeseca primio sam u koverti džeparac od 5 dolara, zajedno s predivnom kartom koja je sadržavala biblijski citat iz Priča Salamunovih 3:5, 6 (...). Postojao je svaki razlog da se uzdam u Jehovu, jer sam u centrali brzo počeo uviđati kako Jehova ima ‘vjernog i razboritog roba’ koji vjerno brine za sve interese Kraljevstva ovdje na Zemlji (Matej 24:45-47, NW).”b Srce ovog kršćanina nije bilo upravljeno na ljubav prema novcu, nego na stjecanje riznice “koja se nikad neće isprazniti, na nebesima”. Slično i danas, tisuće onih koji služe u betelskim domovima Watch Tower Societya diljem Zemlje čine to pod nekom vrstom zakonskog zavjeta siromaštva. Oni se uzdaju u Jehovu da će se on brinuti za njihove svakodnevne potrebe (Luka 12:29-31, 33, 34).

Oslanjaj se na Jehovu

13, 14. (a) Gdje se jedino može dobiti zreli savjet? (b) Što bismo trebali izbjegavati da bismo se održali u progonstvu?

¹³ Naš nas nebeski Otac opominje: “Ne oslanjaj se na vlastiti razbor [“razumijevanje”, NW]” (Izreke 3:5, St). Svjetski savjetnici i psiholozi nikad neće biti ravni mudrosti i razumijevanju koje iskazuje Jehova. “Razumu njegovu nema mjere” (Psalam 147:5). Umjesto da se oslanjamo na mudrost istaknutih ljudi svijeta ili na naše vlastite prevarljive emocije, gledajmo na Jehovu, na njegovu Riječ i na starješine u kršćanskoj skupštini kako bismo dobili zreli savjet (Psalam 55:22; 1. Korinćanima 2:5).

¹⁴ Ljudska mudrost ili istaknute pozicije odvest će nas u slijepu ulicu u danu strašne kušnje koji se brzo približava (Izaija 29:14; 1. Korinćanima 2:14). U Japanu je tokom II. svjetskog rata, jedan sposoban ali i ponosan pastir Božjeg naroda odabrao oslanjati se na svoje vlastito razumijevanje. Pod pritiskom je postao otpadnikom, a većina je stada pod progonstvom isto tako prestala s djelovanjem. Lojalna japanska sestra, koja je hrabro preživjela užasan tretman u prljavim zatvorskim ćelijama, priča: “Oni koji su ostali vjerni nisu imali posebnih sposobnosti i ni po čemu se nisu isticali. Zasigurno se svatko od nas mora uvijek uzdati u Jehovu svim svojim srcem.”c

15. Koje je bogougodno svojstvo neophodno ako želimo ugoditi Jehovi?

¹⁵ Pouzdavanje u Jehovu, umjesto na svoje vlastito razumijevanje, zahtijeva poniznost. Kako li je to svojstvo važno za sve nas koji želimo ugoditi Jehovi! Pa, čak i naš Bog, iako je Suvereni Gospodin svega svemira, pokazuje poniznost u svom ophođenju sa svojim inteligentnim stvorenjima. Mi možemo biti zahvalni za to. On se “sagiba [“udostojuje”, NW] da vidi što je na nebesima i na zemlji; koji iz praha podiže ubogoga, i iz kala uzvišuje ništega” (Psalam 113:6, 7). Zbog svog velikog milosrđa, on nam oprašta naše pogreške na temelju svog najvećeg dara čovječanstvu, dragocjene otkupne žrtve svog ljubljenog Sina, Krista Isusa. Kako li samo trebamo biti zahvalni za ovu nezasluženu dobrohotnost!

16. Kako braća mogu posezati za prednostima u skupštini?

¹⁶ Sam nas Isus podsjeća: “Jer koji se podiže, poniziće se, a koji se ponižuje, podignuće se” (Matej 23:12). Krštena braća bi u poniznosti trebala posezati za odgovornostima u kršćanskoj skupštini. Pa ipak, nadglednici bi na svoje imenovanje trebali gledati, ne kao na simbol statusa, nego kao na mogućnost da izvršuju težak posao, ponizno, s cijenjenjem, revno, poput Isusa, koji je rekao: “ ‘Otac moj neprestano radi, zato i ja radim’ ” (Ivan 5:17, St; 1. Petrova 5:2, 3).

17. Što bi svatko od nas trebao priznati, i na kakvo bi nas to djelovanje trebalo navesti?

¹⁷ Uvijek ponizno i u molitvi priznajmo da smo s Jehovinog gledišta samo prašina. Kako li, stoga, radosni možemo biti da “milost Gospodinova ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje i pravda njegova na sinovima sinova”! (Psalam 103:14, 17). Svi bismo mi stoga trebali biti marljivi istraživači Božje Riječi. Vrijeme koje provodimo u osobnom i obiteljskom proučavanju te na skupštinskim sastancima trebalo bi biti među našim najdragocjenijim satima svakog tjedna. Na taj način izgrađujemo ‘spoznaju Presvetog’. To je ono što predstavlja “razboritost [“razumijevanje”, NW]” (Izreke 9:10, St).

“Na svim svojim putovima...”

18, 19. Kako u svom životu možemo primijeniti Izreke 3:6, i kakva će biti posljedica toga?

¹⁸ Usmjeravajući našu pažnju na Jehovu, božanski Izvor razumijevanja, Izreke 3:6 (St) dalje navode: “Misli na nj na svim svojim putovima, i on će ispraviti tvoje staze.” Misliti na Jehovu između ostalog znači i ostati mu blizu u molitvi. Gdje bismo god mogli biti i bez obzira u kakvoj bismo se situaciji mogli naći, imamo trenutačan pristup k njemu u molitvi. Dok obavljamo svoje svakodnevne poslove, dok se pripremamo za službu propovijedanja, dok idemo od kuće do kuće, objavljujući njegovo Kraljevstvo, možemo se neprestano moliti da on blagoslovi našu djelatnost. Tako možemo imati neprocjenjivu prednost i radost da ‘hodimo s Bogom’, uvjereni da će on ‘ispraviti naše staze’, kao što je to učinio za bogobojaznog Enoha, Nou i vjerne Izraelce, kao što su Jozua i Danijel (Postanak 5:22, St; 6:9; 5. Mojsijeva 8:6; Jozua 22:5; Danijel 6:23; vidi također Jakov 4:8, 10).

¹⁹ Kad svoje molbe obznanjujemo Jehovi, možemo biti uvjereni da će ‘mir Božij, koji preuzilazi svaki um, sačuvati srca naša i misli naše u Gospodinu Isusu’ (Filipljanima 4:7). Ovaj mir Božji, koji se odražava u radosnom izrazu lica, može preporučiti našu vijest stanarima koje susrećemo tokom našeg djela propovijedanja (Kološanima 4:5, 6). To može isto tako ohrabriti one koje možda muče stresovi ili nepravde koje su tako uobičajene u današnjem svijetu, kao što pokazuje sljedeći izvještaj.d

20, 21. (a) Kako je besprijekornost Jehovinih svjedoka tokom nacističkog terora hrabrila druge? (b) Kakvu bi odlučnost u nama trebao probuditi Jehovin glas?

²⁰ Max Liebster, Židov po rođenju koji je naizgled čudom preživio holokaust, opisao je sljedećim riječima svoje putovanje u nacistički logor za istrebljivanje: “Bili smo zaključani u željezničkim vagonima koji su bili pretvoreni u vagone s mnogo malih ćelija za po dvije osobe. Nakon što su me ugurali u jednu od njih, suočio sam se sa zatvorenikom čije su oči odražavale spokoj. On je bio tamo zbog svog poštovanja prema Božjem zakonu, odabirući zatvor i moguću smrt radije nego da prolije krv drugih ljudi. Bio je Jehovin svjedok. Bila su mu oduzeta djeca, a žena pogubljena. Očekivao je da će ga zadesiti njena sudbina. Putovanje koje je trajalo 14 dana donijelo je odgovor na moje molitve, jer sam upravo tokom tog putovanja u smrt našao nadu u vječni život.”

²¹ Nakon što je prepatio “lavlje ralje” Auschwitza, kako je nazvao taj logor, i nakon svog krštenja, ovaj je brat oženio Svjedokinju Jehove koja je i sama bila u zatvoru i čiji je otac patio u koncentracionom logoru Dachau. Dok je njen otac bio tamo, čuo je da su njegova žena i mala kćerka također uhapšene. Opisao je svoju reakciju: “Bio sam duboko zabrinut. Tada sam jednog dana, dok sam stajao u redu za tuširanje, čuo glas koji citira Priče Salamunove 3:5, 6 (...). Zvučao je poput glasa koji silazi s nebesa. To je bilo baš ono što sam trebao da bih obnovio svoju ravnotežu.” U stvari, bio je to glas jednog drugog zatvorenika koji je citirao ovaj redak, ali taj slučaj naglašava kako snažno Božja riječ može utjecati na nas (Jevrejima 4:12). Neka bi i nama danas Jehovin glas snažno govorio kroz riječi našeg godišnjeg citata za 1994 (NW): “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim”!

[Bilješke]

Kratko ponavljanje

◻ Kakva je pouka iznesena u Izrekama?

◻ Kako nam koristi pouzdanje u Jehovu?

◻ Što obuhvaća oslanjanje na Jehovu?

◻ Zašto bismo trebali misliti na Jehovu na svim svojim putovima?

◻ Kako Jehova ispravlja naše staze?

[Slike na stranici 15]

Divna poruka Kraljevstva djeluje privlačno ljudima iskrena srca