Što kaže Biblija?
Što je smisao života?
“DARVINISTI TVRDE DA JE PRIRODNO ODABIRANJE DOVOLJNO OBJAŠNJENJE ORGANSKOG ŽIVOTA. IPAK, ČINI SE DA AKO, PREMA ZDRAVOJ LOGICI, NEKI ORGANIZAM IDE K VEĆOJ SLOŽENOSTI, SAMOSVIJESTI I INTELIGENCIJI, TO BIVA ZATO ŠTO SU TE OSOBINE POŽELJNE” (DYLAN THOMAS, 1914–1953, VELŠKI PJESNIK I PISAC).
POTRAGA za smislom života nije ništa novo. Ona je stoljećima zaokupljala umove znatiželjnika. Nedavno provedena anketa pokazuje da je to među stanovnicima Novog Zelanda danas više slučaj nego pred deset godina. Četrdeset i devet posto populacije starije od 15 godina, kaže se u izvještaju objavljenom u časopisu Listener, “često razmišlja o smislu života”, što predstavlja porast od 32 posto u odnosu na 1985. godinu kada je provedena slična anketa.
Čini se da stanovnici Novog Zelanda izražavaju slične osjećaje kao i ljudi u drugim zemljama. Listener nastavlja: “Sve veća tendencija ispitivanja smisla našeg postojanja možda pokazuje da smo sada u većoj tjeskobi nego što smo bili u 80-ima, nesigurniji što se tiče usmjeravanja svog života.”
Očigledno je da odgovori koje na univerzalno pitanje ‘Zašto smo ovdje?’ daju evolucionisti ne zadovoljavaju sve veći broj ljudi. Može li Biblija pružiti moralni kompas potreban da bi se odredio smisao nečijeg života?
‘Primarna motivacijska snaga’
Od svih stvorenja na Zemlji, samo čovjek razmišlja o smislu života. Znate li zašto? Biblija u Propovjedniku 3:11 objašnjava jedan razlog. Ona kaže o Stvoritelju: “On je čovjeku dao osjećaj za vremena prošla i buduća” (The New English Bible). Iako sva živa bića teže održavanju života, izgleda da je čovjek jedinstven po tome što može pojmiti vrijeme — prošlo, sadašnje i buduće. Čovjek može meditirati o prošlosti i gledati u budućnost, može raditi planove za budućnost, da, čak može snažno željeti da se nađe u njoj. On može postati frustriranim kad ne uspije ostvariti svoje snove o budućnosti zbog prolazne prirode svog kratkog životnog vijeka.
Stoga si samo čovjek postavlja pitanja: Zašto sam ovdje? Kamo idem? Psihijatar Viktor Frankl je pisao: “Nastojanje da se pronađe smisao vlastitog života primarna je motivacijska snaga u čovjeku. (...) Usudio bih se reći da ne postoji ništa na svijetu što bi čovjeku toliko djelotvorno pomoglo da preživi čak i u najgorim uvjetima kao što je to spoznaja o smislu vlastitog života.”
Isus je potvrdio Salamunovo otkriće
Potreba pronalaženja smisla u životu intrigirala je i ljude davnih vremena. Okrenimo stranice povijesti tri tisuće godina unatrag u vrijeme izraelskog kraljevstva pod vladavinom Salamuna. O njemu je Kraljica od Sabe rekla: “Istina je bila što sam u svojoj zemlji čula o tebi i o tvojoj mudrosti. Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oči; i doista, ni pola mi nije bilo rečeno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam čula” (1. Carevima 10:6, 7, St).
Pišući biblijsku knjigu Propovjednika, kralj Salamun informirao je svoje čitatelje o rezultatima eksperimentiranja koje je proveo kako bi razjasnio svrhu života. Bilo je to eksperimentiranje s mogućnostima uživanja u životu koji je bio svojstven jednom tipičnom kralju drevnog Istoka. U 2. poglavlju, recima 1-10, slikovito je opisao život ispunjen užicima kakav je danas teško zamisliv. Isprobao je sve što mu je život pružao u pogledu materijalnog bogatstva i tjelesnih užitaka. Kakva je bila njegova ocjena smislenosti takvog života? Njegov bi odgovor trebao zapanjiti one s pretjeranim samopouzdanjem.
Kad bi se osvrtao na sve te stvari, njegov sud često bi bio negativan. Bile su isprazne, gubitak vremena. Napisao je: “A kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bješe taština i muka duhu, i nema koristi pod suncem” (Propovjednik 2:11).
Zaključio je da ovozemaljski užici donose, u najboljem slučaju, samo privremeni užitak. Čak ni ljudska mudrost ne može izbaviti čovjeka od boli i tjeskobe života.
Isus Krist zaključio je slično kad je, odgovarajući na pretjeranu zabrinutost jednog čovjeka zbog materijalnog nasljedstva, rekao mnoštvu koje ga je slušalo: “Pazite! Čuvajte se svake pohlepe, jer ni onomu tko je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem!” (Luka 12:15, St).
Samo Jehova Bog može u potpunosti nadvladati ljudsku bespomoćnost u svakodnevnom životu i čovjekovim postupcima dati mudri smisao. Stoga je život bez Boga isprazan. Kao što je zapisano u Propovjedniku 12:13, Salamun je objasnio: “Glavno je svemu što si čuo: Boga se boj, i zapovijesti njegove drži, jer to je sve čovjeku.”
Otkriti smisao života
Salamunov sud da se smisao života ne može odvojiti od zdravog straha pred Bogom, Isus Krist opetovano je potvrdio. “Pisano je”, rekao je Isus, citirajući Božju riječ, “ne živi čovjek o samom hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.” (Matej 4:4; 5. Mojsijeva 8:3). Da, da bi nečiji život bio ispunjen, on ne smije ignorirati duhovnu dimenziju. Isus je nadalje rekao o sebi: “Jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao” (Ivan 4:34). Poslušno služenje svom nebeskom Ocu bilo je izvor radosti i zadovoljstva. To ga je držalo. To je njegovom životu dalo smisao.
Dakle, može li se bez Boga u potpunosti uživati u životu? Ne može! Zanimljivo je da je povjesničar Arnold Toynbee jednom napisao: “Pravi smisao više religije jest da što je moguće više duša ozrači duhovnim savjetima i istinama koje čine njenu bit, kako bi stoga svaka od tih duša mogla ispuniti pravu svrhu Čovjeka. Čovjekova prava svrha jest da slavi Boga i vječno mu se raduje.” Prorok Malahija izrazio je Božje gledište: “Tada ćete se obratiti i vidjećete razliku izmedju pravednika i bezbožnika, izmedju onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi” (Malahija 3:18).
[Slika na stranici 26]
Rodinov “Mislilac”
[Zahvala]
Scala/Art Resource, N.Y.