Izbor koji nam zasigurava život u pravom miru i sigurnosti

 1. Kakav mir i pouzdanje možemo imati ako sada napravimo pravi izbor?

KAKVA je samo radost kad imamo pravi cilj u životu, kad znamo kuda idemo! A kakav samo mir u mislima i srcu proizlazi iz naše uvjerenosti u to da ne postoji bolji životni put! I ti možeš imati takav mir i pouzdanje samo ako sada napraviš pravi izbor.

 2. Kako nam upoznavanje Jehove i njegovih namjera pomaže obzirom na naše gledište o životu?

² Postoje jasni dokazi da na ovaj svijet ne možemo gledati kao na izvor istinskog mira i sigurnosti. Trgovački, religiozni i politički sistemi, uključujući i Ujedinjene narode i proglase ‘mira i sigurnosti’, ne mogu taj mir ostvariti. Biblija nam, međutim, ukazuje na Jehovu Boga kao na jedini izvor pravog mira i sigurnosti. Ako upoznamo njega i njegove namjere to nam pomaže razumjeti zašto smo ovdje i zašto se stvari danas tako odvijaju. Učimo o velikom spornom pitanju koje uključuje Jehovinu univerzalnu suverenost i kako to utječe na nas. Učimo procjenjivati ispravnost i mudrost naših ciljeva, te stječemo pouzdana moralna mjerila po kojima živimo. Kad smo suočeni s bolešću, starošću, smrću, imamo utješnu nadu da ćemo živjeti u pravednom, zdravom novom sustavu stvari gdje ćemo, ako je potrebno, dospjeti čak i uskrsnućem iz mrtvih.

 3. Zašto na Jehovu trebamo položiti sve svoje nade?

³ Stoga nije čudno što se u Izaiji 26:4, NS, potiče: “Uzdajte se u Jehovu, ljudi, za sva vremena, jer je Jah, Jehova, Stijena do u nedogled”. Nepromjenjiv, svemoguć i vječan, Jehova je zaista onaj na kome trebaju počivati sve naše nade. Želiš li uživati njegovo vodstvo i zaštitu, ne samo sada, nego i u svu budućnost u njegovom obećanom novom sustavu stvari? Ako želiš, što moraš tada učiniti?

 4. Što nije dovoljno ukoliko želimo steći Jehovinu naklonost?

⁴ Čovječanstvo u općenitom je otuđeno od Boga zbog grijeha naših praroditelja. Ali, Bog je otvorio put za pomirenje i prijateljstvo s njim preko žrtve svog Sina (2. Korinćanima 5:19-21; Efežanima 2:12, 13). No, nije dovoljno da mi sada samo kažemo da želimo Božje prijateljstvo.

 5. Što bi nas trebalo potaći da tražimo Jehovino prijateljstvo?

⁵ Mi trebamo biti spremni, čak žudjeti, da mu dokažemo da mi to želimo, i da to želimo iz ispravnih poticaja. Na primjer, da li tražimo Jehovino prijateljstvo u prvom redu zbog toga da izbjegnemo nesreću? Ukoliko želimo postići ispravan položaj pred Bogom, to ne možemo učiniti tek u hitnom periodu pred izvršenjem njegove osude, niti samo iz tog razloga da bismo preživjeli nadolazeću “veliku nevolju” (Matej 24:21, 22). To mora biti za sva vremena. Samo će nas istinska ljubav na to potaći. Kako bismo mogli pokazati iskrenost svoje želje da budemo njegovi prijatelji, Jehova je u svojoj Riječi istakao određene stvari koje moramo izvršavati kako bismo se pomirili s njim.

 6. Kakvo povjerenje moramo imati u Boga da bismo mu ugodili?

⁶ Jehova je Bog istine. Zato možemo imati potpuno povjerenje u njegova obećanja. Zapravo, “bez vjere nije moguće ugoditi mu, jer tko se približuje Bogu mora vjerovati da on jest i da nagrađuje one koji ga iskreno traže” (Jevrejima 11:6, NS). Ako imaš takvu vjeru, tada znaš da je sve što Bog čini ispravno, te da je njegovo srce uvijek okrenuto onome što je najbolje za nas. Ti iz njegovih djela i njegove pisane Riječi uviđaš da on nije samo sveznajuć i svemoguć, nego je i Bog ljubavi i dobrote. On, naravno, nikad neće napustiti svoja pravedna mjerila. Međutim, iako smo nesavršeni i činimo greške, ako ljubimo pravednost, on će postupati s nama na takav način koji će rezultirati blagoslovima.

 7. Kako će nas čuvati povjerenje u Jehovinu pravednost i mudrost?

⁷ Tako ćemo, kad nas Bog ispravi, znati da je to za naše vječno dobro. Zadobit ćemo povjerenje u Jehovu kao što sin ili kćerka ima povjerenje u mudrog i snažnog oca punog ljubavi (Psalam 103:13, 14; Priče Salamunove 3:11, 12). Ako imamo takvu vjeru, tada nećemo sumnjati niti u mudrost njegovog savjeta niti u pravednost njegovih puteva, premda određeno vrijeme možda nećemo razumjeti u potpunosti određena pitanja. Tada sebe postavljamo u položaj onih koje psalmist opisuje na sljedeći način: “Obilje mira pripada onima koji ljube tvoj zakon i za njih nema spoticajne zapreke” (Psalam 119:165, NS; Priče Salamunove 3:5-8).

 8. a) Zašto nije dovoljno samo vjerovati? b) Na što nas, prema Djelima apostolskim 3:19, treba vjera potaći?

⁸ Ali, “vjera bez djela je mrtva”, kako ističe Jakov 2:26. Istinska vjera potiče osobu na djelovanje. A jedna od prvih stvari koja osobu potiče na djelovanje je ono na što je poticao apostol Petar: “Pokajte se i obratite se, da vam se izbrišu grijesi, da dođu vremena okrepe od osobe Jehovine” (Djela apostolska 3:19, NS). Što to znači?

 9. a) Što je pravo pokajanje? b) Za što se trebamo pokajati?

⁹ U Bibliji pokajanje označava izmjenu misli popraćenu iskrenim žaljenjem zbog prijašnjeg načina života ili zbog lošeg postupanja (2. Korinćanima 7:9-11). Ali, ako želimo uživati obećana “vremena okrepe” od Boga, nije dovoljno da se samo pokajemo za svoje loše postupke iz prošlosti. Mi moramo pokazivati pokajanje zbog toga što priznajemo da smo, kao potomci Adama, već po svojoj prirodi grešni. Apostol Ivan je to ovako izrazio: “Ako kažemo: ‘Nemamo grijeha’, varamo sami sebe ... činimo (Boga) lašcem i njegova riječ nije u nama” (1. Ivanova 1:8, 10, NS). Mi trebamo odgovarajuće odražavati svojstva našeg Stvoritelja, biti njegova ‘slika i prilika’. Međutim, nasljedni grijeh nas sprečava da to činimo na savršeni način. Stoga mi ‘promašujemo cilj’, što je u stvari i biblijsko značenje riječi “grijeh” (1. Mojsijeva 1:26; Rimljanima 3:23).

10, 11. a) Kome dugujemo život i zašto? b) Kako, dakle, trebamo iskoristiti svoj život?

¹⁰ Dakle, potreban nam je oprost od Boga (Matej 6:12). Mi shvaćamo da svoj život dugujemo njemu kao Stvoritelju. No, sada smo naučili da je kroz žrtvu Božjeg Sina čovječanstvo “kupljeno skupo”. Dakle, ne bismo više trebali biti “robovi ljudi”, kao ni robovi svojih vlastitih sebičnih želja (1. Korinćanima 7:23). Nismo li, prije nego što smo naučili i prihvatili istinu, svi mi bili takvi robovi? (Ivan 8:31-34).

¹¹ Da li ti u svom srcu cijeniš to što je Bog dao svog Sina i ono što je kroz Krista učinio da bi nas oslobodio okova grijeha i smrti? Tada ćeš sigurno požaliti što si u prošlosti propustio svoj život iskoristiti u poslušnosti svom Stvoritelju. To će te potaći na duboko pokajanje što si slijedio način života ovoga svijeta i nisi živio u skladu sa Božjom voljom i njegovim naumom (Djela apostolska 17:28, 30; Otkrivenje 4:11).

12. Kako pokajnička osoba pokazuje da je doista odbacila prijašnji način života?

¹² Ovo iskreno pokajanje dovodi do ‘obraćenja’, preobrata. Osoba koja se iskreno kaje ne samo da žali zbog toga što je pogrešno koristila svoj život. Ona odbacuje ono što je pogrešno i to počinje mrziti. Ona to čini tako što se ‘obraća’ i čini “djela dostojna pokajanja”, dovodeći svoj život u sklad s Božjom voljom (Djela apostolska 26:20; Rimljanima 6:11).

13. a) Što znači Isusova izjava da se njegovi sljedbenici moraju ‘odreći sebe’? b) Iz kojeg se, dakle, razloga podvrgavamo Jehovi i kako to utječe na naš život?

¹³ Jedan dio tog pokajanja i obraćanja uključuje i ono što je Isus nazvao ‘odricanjem sebe’ (Matej 16:24). To znači da mi više ne živimo samo prema svojim vlastitim sebičnim željama, ne uzimajući u obzir Božju volju i njegov naum. Mi umjesto toga shvaćamo da Jehova ima puno pravo na naš život kao naš Stvoritelj i naš Iskupitelj, koji nas je iskupio preko otkupne žrtve svog sina. Kao što kaže Biblija, ‘mi nismo svoji, jer smo kupljeni skupo’ (1. Korinćanima 6:19, 20). Dakle, umjesto da zloupotrebljavamo veliku slobodu koja nam je otvorena u istini, mi se u potpunosti podvrgavamo vršenju Božje volje (Galaćanima 5:13; 1. Petrova 2:16). A mi to ne činimo samo zbog toga što je to ispravno, nego zato što ljubimo Jehovu Boga ‘svim svojim srcem, dušom, umom i snagom’ (Marko 12:29, 30). Sigurno je da to traži od nas da živimo život predanja Bogu. Umjesto da nam to bude teret, taj put nam omogućava da uživamo život kao nikad prije (Matej 11:28-30).

14. a) Kako netko prizna Jehovino pravo vlasništva nad njim, kako on to može izraziti Bogu? b) Što još, prema Rimljanima 10:10, treba željeti učiniti?

¹⁴ Divno je izraziti u molitvi svoju vjeru u Božje pripreme, priznajući ga kao svog zakonitog vlasnika. Ali, mi možemo i trebamo željeti i na daljnje načine ispoljavati svoju vjeru, kao što stoji u Rimljanima 10:10, NS: “Srcem se vjeruje za pravednost, a ustima se daje javno priznanje za spasenje”. To “javno” izražavanje naše vjere u Jehovu i njegove pripreme treba proizići iz radosnog srca punog cijenjenja. Dati takvo priznanje podrazumijeva posvetiti svoj život Jehovi za vršenje njegove volje i simbolizirati to krštenjem u vodi.

15. Zašto bismo ozbiljno trebali razmisliti o krštenju?

¹⁵ Kad je Isus Krist započeo svoju javnu službu, došao je Ivanu Krstitelju da ga ovaj krsti podranjanjem pod vodu. Biblija izvještava da je Isus tada rekao Bogu: “Dođoh da učinim tvoju volju” (Jevrejima 10:9; Psalam 40:7, 8). Isus je poučio da svi koji postaju njegovi učenici također trebaju biti kršteni. Jesi li i ti Isusov učenik? Tada će krštenje u vodi biti “javno priznanje” toga (Matej 28:19, 20).

16. a) Kako možeš odrediti da li si spreman da se krstiš? b) Kako nadglednici pomažu pojedincima u njihovoj pripremi za krštenje?

¹⁶ Velika je prednost postati predani, kršteni svjedok Jehove, suverena svemira. Prisjetimo se sada što to sve podrazumijeva: Jehova je iz ljubavi otvorio put da možeš steći njegovo prijateljstvo. No, da bi ga stekao, moraš imati vjeru, istinski vjerovati da je Biblija nadahnuta Riječ Božja (2. Timoteju 3:16, 17). Isto tako moraš vjerovati u Isusovu otkupnu žrtvu kao jedino sredstvo po kojem možemo biti prihvaćeni i stajati uz Boga (Djela apostolska 4:12). Trebaš cijeniti svoju ovisnost o Jehovi i podvrći svoj život njemu i vršenju njegove volje, ne samo za nekoliko godina, nego zauvijek. Takav put zahtijeva da ne budeš “dio svijeta” (Ivan 17:16; 1. Ivanova 2:15). Kao dokaz da si se pokajao i ‘obratio’, ti moraš napustiti svako postupanje koje je suprotno Božjim pravednim mjerilima i moraš činiti ono što Bog zapovijeda. Jesi li obnovio svoj um tako da je to sad postao tvoj način gledanja na život? (Rimljanima 12:1, 2). Ako jesi, Biblija te ohrabruje da daš “javno priznanje” takve vjere. Prvi korak će biti da jednom od nadglednika skupštine Jehovinih svjedoka u tvom području kažeš što osjećaš. On će organizirati da se s tobom prođu pitanja koja pokrivaju temeljna učenja Biblije, što će biti priprema za tvoje krštenje.

17. Na koje još načine, prema Bibliji, moramo davati ‘javno priznanje’ svoje vjere?

¹⁷ Korak krštenja neće označiti kraj tvog ‘davanja javnog priznanja’ vjere. Kao kršćanin posvećen Jehovi Bogu, ti ćeš željeti očitovati svoju nadu izražavajući se na javnim sastancima, ‘hvaleći ga na velikom saboru’ (Psalam 35:18; 40:9, 10). Također ćeš željeti sudjelovati u naročitom djelu “javnog priznavanja” koje Jehova povjerava svima koji mu služe — u propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu po čitavom svijetu i stvaranju učenika od ljudi iz svih naroda (Matej 24:14; 28:19).

18. Koliko je važno osobno proučavanje da bi naš osobni odnos s Jehovom bio trajan?

¹⁸ Kako možeš biti siguran da će taj jednom zadobiveni odnos s Bogom trajati i da ćeš na taj način imati vječni mir i sigurnost? Pa, tako što ćeš nastaviti rasti u spoznaji Boga. U osobnom proučavanju naći ćeš pravo zadovoljstvo dok ćeš stjecati bogatstvo mudrosti Božje Riječi. Bit ćeš poput osobe iz Psalma 1:2, 3, NS: “U zakonu Jehovinom je radost njegova i iz zakona njegovog on prigušenim glasom čita dan i noć. I on će zacijelo postati kao drvo usađeno pored tekućih voda, koje u pravo vrijeme donosi svoj plod i čije lišće ne vene, i sve što čini uspješno će biti”. Da, zadobijanje spoznaje o Bogu i primjena te spoznaje će ti omogućiti da ideš “milim putevima” i ‘mirnim stazama’, jer će ti ona dati mudrost da se suočiš sa svim životnim problemima (Priče Salamunove 3:13, 17, 18). Tvoja sadašnja žeđ za biblijskom spoznajom pokazat će da li si prikladan za život u Božjem novom sustavu stvari, jer će tada “zemlja uistinu biti ispunjena znanjem o Jehovi kao što vode ispunjuju more” (Izaija 11:9, NS).

19. Zašto je redovito pohađanje sastanaka neophodno u životu Jehovinog naroda?

¹⁹ Još nešto što je veoma potrebno jest redovito pohađanje sastanaka s ostalim slugama Jehove. Tu ćeš biti iskreno podbuđen na ljubav i dobra djela i ohrabren da ustraješ u svom ispravnom odnosu prema Jehovi (Jevrejima 10:23-25). Ugodno, obitelji slično društvo Jehovinih svjedoka nudi ohrabrujući dokaz da su mir i sigurnost kakvi su obećani za Božji novi sustav stvari već sada stvarnost (Psalam 133:1; 1. Korinćanima 14:26, 33).

20. Kako nam starješine u skupštini pomažu onda kad nailazimo na otpor i osobne poteškoće?

²⁰ U skupštini možeš izvući korist iz drugih iz ljubavi načinjenih priprema. Isus, ‘Dobri pastir’, ima svoje ‘potpastire’ na Zemlji. To su nadglednici, odnosno duhovni starješine, koji brinu za Kristove “ovce”. Oni predstavljaju snažan faktor u unapređivanju mira i sigurnosti među Božjim organiziranim narodom širom svijeta (1. Petrova 5:2, 3). Ti su ljudi “kao zaklon od vjetra i kao utočište od nevremena, kao potoci u zemlji bez vode, kao sjenka velike stijene u zemlji izmorenoj” (Izaija 32:1, 2, NS). Da, u vrijeme olujnih pritisaka i stresova do kojih dolazi zbog protivljenja svijeta i zbog osobnih poteškoća, svojom poput stijene velikom vjerom i time što se čvrsto drže Božje Riječi, ovi duhovni starješine mogu pružiti pravu podršku. Oni te mogu poduprijeti osvježavajućim savjetom i pružiti ti ohrabrenje.

21. Što će nas spriječiti da ne dopustimo da nesavršenstvo drugih razori naš odnos s Jehovom?

²¹ Istina je da će ljudska nesavršenost doći do izražaja i među Božjim slugama. Mi svi svakodnevno činimo greške (Jakov 3:2). No, hoćemo li dopustiti da se spotičemo na nesavršenstvo drugih i da na taj način nanesemo štetu svom odnosu s Jehovom? Pošto i sami činimo greške, zar ne bismo trebali i drugima opraštati isto onako kako želimo da i nama drugi opraštaju? (Matej 6:14, 15). Ako se želimo pokazati prikladnima za Božji novi miroljubivi sustav stvari, tada se moramo pokazati sposobnima da budemo u miru s drugima. Ne možemo ljubiti Boga, a da ne ljubimo i našu duhovnu braću i sestre za koje je umro Krist (1. Ivanova 4:20, 21).

22. Kakvo mjesto mora zauzeti molitva u našem životu?

²² Tvoj ispravan odnos prema Bogu pruža ti još jednu veliku prednost: ti se možeš približiti Bogu u molitvi sa sigurnošću da te on čuje. Njeguj tu prednost i svakodnevno se koristi njome više puta. Pojavljivat će se problemi. Nevolje će ti nanositi i tvoja vlastita nesavršenost. Međutim, Biblija savjetuje: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i preklinjanjem, zajedno sa zahvalom, obznanite svoje zahtjeve Bogu; a mir Božji koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaše misli kroz Isusa Krista” (Filipljanima 4:6, 7).

23. Kad smo suočeni s kušnjama i trpimo zbog svoje vjere, što će nam pomoći da izdržimo?

²³ Time što odabereš služiti Jehovi, pravom Izvoru mira i sigurnosti, i time što svoju nadu položiš na njegov novi sustav stvari, napravit ćeš dobar početak. Sada je, kako kaže Biblija, “potrebna ustrajnost da bi, nakon što izvršite volju Božju, primili ispunjenje obećanja” (Jevrejima 10:36, NS). Okusivši blagoslov ispravnog odnosa s Jehovom, ti ćeš sigurno odlučiti da nikad ne odustaneš. Nećeš dozvoliti da te odvuku prolazna svjetska zadovoljstva. Premda su kušnje koje dolaze od neprijateljskog svijeta jake, upamti da su one samo privremene. Te patnje nisu ništa u usporedbi s blagoslovima koje će Jehova dati onima koji ga ljube (2. Korinćanima 4:16-18).

24. a) Kakav danas imamo poseban razlog za radovanje? b) Što moramo osjećati poput psalmiste u vezi Jehove i našeg odnosa s njim?

²⁴ Nastavi i dalje na putu odanosti Bogu, s pouzdanjem da je to najbolji put koji danas postoji i da on vodi u vječni život u Božjem novom sustavu stvari (1. Timoteju 4:8). Raduj se što vidiš dokaze blizine tog novog sustava stvari i vječnog mira i sigurnosti koje će ono sa sobom donijeti. Dok izgrađuješ svoj odnos s Jehovom, osjećaj uvijek poput nadahnutog psalmista koji je pisao: “Bog je stijena moga srca i moj dio do u nedogled. Jer, gle! izginut će oni koji su daleko od tebe. Ušutkat ćeš zasigurno svakog tko te sramno ostavlja. A meni je dobro biti blizu Boga. Suvereni Gospodin Jehova meni je zaklon, i objavit ću sva tvoja djela” (Psalam 73:26-28, NS).