Savjesno slijediti naredbe Kralja

“Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat. Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit” (PSALAM 119:15, 16, ST).

 1. Zašto svatko i sve podliježe Jehovinim naredbama?

SVATKO i sve podliježe naredbama Jehove, svemogućeg Boga, kralja vječnosti. On je taj koji je stvorio svemir. On je izvor svih životnih oblika. Stvorio je Zemlju i nastanio je. On je Bog reda i primjenom njegovih zakona sačuvat će se red u svim njegovim djelima stvaranja (Psalam 36:9; Izaija 45:18; Otkrivenje 15:3).

 2. Tko nadgledava zvjezdano nebo i kako?

² Jehova Bog je bio taj koji je zapovijedio zvjezdanom nebu da se poput šatora raširi nad Zemljom, a zatim je pozvao svoj narod: “Podignite oči svoje i gledajte. Tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i čak ih imenom zove”. Jehova je bio onaj tko je upitao Joba: “Zar poznaješ ti zakone nebeske, pa da njima moć na Zemlji dodijeliš?” To su njegovi zakoni gravitacije ili sile teže i zakoni gibanja, koji drže zajedno milijune galaksija s milijardama njihovih zvijezda, određujući kretanje Zemlje u svemiru (Izaija 40:26, NS; Job 38:33, ST).

 3. Na temelju čijih naredaba preživljavaju životinje i što bi se dogodilo kad ne bi poslušale?

³ On je taj koji je stvorio zeleno bilje koje poput tepiha pokriva Zemlju. Na temelju njegovih naredbi niče sjeme, rastu biljke i množe se. Po cijeloj Zemlji sve vrvi životinjskim vrstama, od polarnih krajeva do tropskih džungli, od najviših zračnih slojeva do duboko u zemljinu tlu, od površine mora do najtamnijih morskih dubina. Svaka od tih bezbrojnih vrsta — da bi uopće mogla postojati, mora živjeti kako je to Jehova zapovijedio. Instinktom je uprogramirao u njih svoje naredbe za preživljavanje. “Oni su instiktivno mudri” (Priče Salamunove 30:24, NS). Što bi se dogodilo kad bi mala ptica pjevica na Aljasci olučila u sebi: “Ne želim letjeti tisuće kilometara za Srednju Ameriku. Čemu to?” Tada bi mala ptica pjevica umrla u snježnoj zimskoj oluji. Ali takvo što ona ne čini. Ona je programirana da krene na put, kako bi preživjela. A tako je sa svim životinjama. One instinktivno slijede naredbe koje je u njih ugradio njihov Stvoritelj, Jehova. Drugog izbora nemaju.

 4. Pred kojim izborom stoje ljudi i što su posljedice?

⁴ S ljudima je drugačije. Mi smo stvoreni prema Božjoj slici, posjedujemo slobodu odlučivanja. Iako nas Jehova nije programirao da samo uz pomoć instinkta postupamo mudro, on nas ipak nije ostavio u neznanju. Posredstvom svoje Riječi Biblije dao nam je naredbe za postizanje života. Budemo li savjesno slijedili naredbe Kralja, živjet ćemo. No, ako upotrebljavamo svoju slobodu da ih preziremo, birajući put koji odgovara našem vlastitom, što znači neovisnom načinu razmišljanja, umrijet ćemo. Mi se moramo programirati za preživljavanje. To je tako jednostavno. “Tvoja je Riječ svjetiljka mojoj nozi i svjetlost mojoj stazi”, rekao je psalmist. S druge strane, mogao bi se neki drugi “put ... učiniti čovjeku pravim, no kraj su mu putevi k smrti” (Psalam 119:105; Priče Salamunove 14:12; Schlachter Bibel). Sada u vrijeme svršetka, trebamo uzeti k srcu Jehovi upravljene riječi iz Psalma 119:15, 16: “Razmišljat ću o naredbama tvojim i putove ću tvoje razmatrat. Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit” (ST).

Jehova, organizator svog naroda

 5. U kojem je smislu Jehova bio izraelski sudac, zakonodavac i kralj?

⁵ Jehova je govorio Mojsiju na gori Sinaj, davši mu naredbe u vezi vođenja Izraela. Na najvažnijem mjestu stajalo je Deset zapovijedi, napisanih Božjim prstom na kamenim pločama (2. Mojsijeva 20:1-17; 31:18). Jehova je bio ne samo zakonodavac, nego i sudac u Izraelu, koji je postupao preko Mojsija i ostalih starijih muževa. Mojsije je opomenuo te starije muževe: “U suđenju nemojte biti pristrani; saslušajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga. To je sud Božji” (5. Mojsijeva 1:17, ST). Jehova je bio i kralj Izraela, koji je tako organizirao milijune ljudi da su bili u stanju djelotvorno sređivati svoje stvari. Obzirom na to mogao je kasnije objasniti jedan od njegovih proroka: “Jehova je naš sudac, Jehova je naš zakonodavac, Jehova je naš kralj” (Izaija 33:22, NS).

 6. Kako se Jehova pokazao Izraelovim organizatorom i vođom u pustinji?

⁶ Nacija Izrael je bila organizirana u plemena, obitelji i kućanstva. Dok su Izraelci lutali pustinjom, Jehova je svakom plemenu dodijelio njegovo mjesto u redu kretanja, I kad su logorovali oko zavjetnog kovčega, svakom je plemenu bilo dodijeljeno njegovo mjesto (4. Mojsijeva 2:1-34; Jozua 7:14). Jehova je uvijek određivao kuda će se kretati: “Kad bi se god oblak digao sa šatora, Izraelci bi poslije toga krenula. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili. Na zapovijed Jahvinu Izraelci su krenuli na put i na Jahvinu se zapovijed utaborivali” (4. Mojsijeva 9:17, 18, ST).

 7. Tko je provodio promjene u organizaciji Izraela?

⁷ Kad bi bilo potrebno učiniti organizatorsku promjenu, Jehova ju je proveo. Mojsije se jednom žalio: “Ja sam ne mogu nositi ovaj narod. Preteško je to za me.” Jehova je odgovorio: “Skupi mi sedamdeset muževa između starješina izraelskih, za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici ... tako će s tobom nositi teret naroda, da ga ne nosiš sam” (4. Mojsijeva 11:14, 16, 17, ST). Čak i kada je narod kasnije tražio ljudskog kralja, kralj vječnosti nije napustio Izraela. Ljudski je kralj posjedovao prijepis Jehovinog zakona. Proroci su tumačili Jehovine sudske odluke. Vjerni su kraljevi još uvijek služili kao Božji upravitelji, jer su ‘sjedili na Jehovinu prijestolju’ (1. Dnevnika 29:23; 5. Mojsijeva 17:18; 2. Carevima 17:13; Jeremija 7:25).

Savršeni primjer u slijeđenju kraljevih naredbi

 8. Kako, gdje i s kakvim je rezultatima Isus objavljivao Jehovino dolazeće Kraljevstvo?

⁸ Kad se pojavio Isus, obećani Mesija, on je gorljivom revnošću slijedio naredbe svog nebeskog Oca. Na početku velike službe u Galileji “Isus poče propovijedati: ‘Obratite se, jer je blizu Kraljevstvo nebesko!’ Obilazio je po svoj Galileji učeći u tamošnjim sinagogama, propovijedajući Radosnu vijest o Kraljevstvu, te ozdravljujući svaku vrstu bolesti i nemoći u narodu. I za njim krene veliko mnoštvo naroda iz Galileje i Dekapolisa, iz Jeruzalema i Judeje i s one strane Jordana” (Matej 4:17, 23, 25, ST; Ivan 2:17). On nije ograničio svoju djelatnost samo na sinagoge, nego je objavljivao dobru vijest o Kraljevstvu gdje god je bilo ljudi koji su slušali: u hramu, na obali mora, na padinama brijega, na otvorenom polju, u gradovima i selima, te u stanovima ljudi. Množice su hrlile k njemu, “slušajući ga s uživanjem”. Narod je “slušao i visio o njegovoj riječi” (Marko 12:37, ST; Luka 19:48, ST).

 9. Što je učinio Isus da bi proširio djelo propovijedanja i koje je upute dao?

⁹ Nakon što je Isus objasnio svojim apostolima da je potrebno više radnika, poslao je on “tu dvanaestoricu i naredi im: ‘Ne idite k poganima, ne ulazite ni u jedan samarijanski grad! Nego idite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Na svom putu navješćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! U koji grad ili selo uđete, ispitajte ima li tu tko dostojan, te ostanite kod njega dok ne pođete dalje. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir! Bude li kuća dostojna, neka na nju siđe vaš mir; ne bude li dostojna, neka se mir vaš vrati vama” (Matej 10:5-7, 11-13, ST). Kasnije je sa sličnim uputama poslao drugih sedamdeset učenika, a oni su slijedili savjesno te naredbe, doživljavali uspjeh i veliku radost (Luka 10:1, 17).

10. a) Koji je dodatni nalog dao Isus nakon svog uskrsnuća i što je bilo rezultat toga? b) Zašto je bilo potrebno imenovati neke muževe i koji su zahtjevi trebali biti ispunjeni?

¹⁰ Nakon svoje smrti i uskrsnuća Isus Krist je proširio područje rada svojih sljedbenika, rekavši im: “Dana mi je sva vlast na nebu i na Zemlji. Pođite stoga i načinite učenike iz ljudi sviju nacija, krsteći ih u ime oca i sina i svetoga duha i poučite ih da drže sve što sam vam zapovijedio” (Matej 28:18-20, NS). Kada je uzašao na nebo, dao je sličnu uputu: “Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i po čitavoj Judeji i Samariji, sve do najudaljenijih dijelova Zemlje” (Djela apostolska 1:8, NS). Dok su njegovi sljedbenici širili vijest Kraljevstva, tisuće su se priključivale njihovim redovima (Djela apostolska 2:41; 4:4; 5:14; 6:7). Posvuda su nicale skupštine. Da bi se pazilo na to mnoštvo ljudi i žena, bili su imenovani nadglednici i sluge pomoćnici, koji su ispunjavali posebne biblijske zahtjeve. Skupštine su cvale i množile se (1. Timoteju 3:2-10,12, 13; Titu 1:5-9).

11. Koju vrstu organizacije imaju danas Jehovini svjedoci i zašto je sada toliko potrebna djelotvorna organizacija?

¹¹ Posebno je danas važno da skupštine Jehovinih svjedoka slijede u propovijedanju Isusov primjer. Da bi to mogle djelotvorno činiti, preuzele su organizatorsku izgradnju koja je postojala u vrijeme apostola. Mi živimo u vremenu svršetka, u kojem je Isus prorekao provođenje djela propovijedanja širom svijeta: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14, NS). Po završetku prvog svjetskog rata započelo je nekoliko tisuća objavitelja objavljivati dobru vijest o Kraljevstvu; sada je taj broj premašio brojku od 3 milijuna. Hitan je zahtjev našeg vremena — savjesno slijediti naredbe, kako velikog Kralja vječnosti, Jehove Boga, tako i Kralja nad kraljevima, Isusa Krista.

Starješinama je potrebno tvoje poštovanje i potpora

12. Što se danas traži od starješina i kako možemo mi doprinijeti da se oni raduju službi?

¹² U slijeđenju Kraljevih naredbi ključnu ulogu igraju skupštinski starješine. Oni moraju biti primjerni. “Pasite stado Božje koje vam je povjereno, ne kao da ste prisiljeni, nego dragovoljno; niti iz ljubavi za nepoštenim dobitkom, nego gorljivo; niti kao da vladate nad onima koji su Božje nasljedstvo, nego budite uzorom stadu” (1. Petrova 5:1-3, NS). To je Božje stado. Starješine su njemu dužni položiti račun, ali poslušna suradnja pojedinaca može doprinijeti njihovoj radosti u radu: “Budite poslušni onima koji predvode među vama i pokoravajte im se, jer oni brinu o vašim dušama kao oni koji će o tome položiti račun, da to mogu učiniti s radošću a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu” (Jevrejima 13:17, NS).

13. Zašto treba starješinama ukazati dvostruku čast?

¹³ Svi su u skupštini dostojni časti, no posebno to zaslužuju starješine koji naporno rade: “Stariji muževi, koji na uzorit način služe kao predstojnici, dostojni su primit dvostruku čast, posebno oni koji teško rade u riječi i nauci” (1. Timoteju 5:17, NS; Rimljanima 12:10). Zašto “dvostruka čast” za starješine? Radi njihovog osobitog rada. Za njih se kaže da ih je “sveti duh imenovao nadglednicima, da štite skupštinu Božju” (Djela apostolska 20:28, NS). Oni naporno rade, služeći tebi i drugima. Možda moraju posegnuti za mjerama ukora, kad netko omalovaži ili povrijedi Kraljeve naredbe — zadatak nimalo ugodan, a kojega radi se neki mogu osjetiti povrijeđenima. Možda je potrebno dati savjet u vezi navika odijevanja i načina življenja, radi kojeg se savjeta neki mogu uvrijediti. Ipak, sve se to radi u korist duhovne dobrobiti skupštine. Starješinama treba ukazati takvo poštovanje i čast.

14. a) Samo kako mogu starješine, u skladu s Jakovom 4:12, izricati ispravnu osudu? b) Kada je moguće pokazati obazrivost pri izricanju osude i kada može milosrđe klicati nad osudom?

¹⁴ Katkada se ukaže potreba da starješine, služeći u pravnom odboru, izreknu presudu — ponekad neomiljenu. Kako dovesti takovo suđenje u suglasnost s Jakovom 4:12, ST, gdje čitamo: “Samo je jedan zakonodavac i sudac: onaj koji može spasiti i uništiti. A tko si ti koji sudiš bližnjega?” Da, neka se pojedinci ne osuđuju međusobno. Osim toga, osude koje izriču starješine ne smiju se temeljiti na njihovom vlastitom mišljenju, nego na Jehovinoj riječi. Zapazi na što je upozorio kralj Jozafat suce koje je on sam imenovao: “Ne sudite u ime čovjeka, nego u ime Jahve. ... neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita” (2. Dnevnika 19:6, 7, ST). Organizaciju treba održati čistom. Ipak, starješine ne smiju biti otresiti, ne “udarači”. Ako netko pokaže duboko žaljenje i pravo kajanje, može se pokazati milosrđe i opraštanje. Tada će ‘milosrđe, pobjedonosno klicati nad sudom, bit će nadmoćnije od suda’ (1. Timoteju 3:3; Jakov 2:13, New World Translation — With References, fusnota).

15. Radi koje službe zaslužuju starješine poštovanje i čast?

¹⁵ Dakle, starješine imaju često teške zadatke, pune zahtjeva, ali starješine koji se vjerno i s ljubavi prihvaćaju tih obaveza, mogu biti izvorom duhovnog osvježenja i pružiti duhovnu zaštitu. “Svaki će se morati dokazati kao zaklon od vjetra i kao utočište od nevremena, kao potoci u zemlji bez vode, kao sjena velike stijene u zemlji izmorenoj” (Izaija 32:2, NS). Prijazan zaštitnik, pun ljubavi — ne brzopleti tužitelj ili osoran u držanju stege — jest taj koji svima donosi radost, zaslužuje poštovanje i čast, te dobiva priznanje od Jehove.

Budite strpljivi jedni s drugima

16. a) Kako reagiraju neki na tuđe greške i što im može pomoći biti manje kritizerski raspoloženima, a pokazivati više razumijevanja? b) Što misli Jehova o vjernim slugama koji su činili greške?

¹⁶ Kada ljudi blisko surađuju, vjerojatno se javljaju i problemi, čine se greške. A kad se to dogodi, neki su krajnje uznemireni. Neki čak koriste tuđe greške kao izgovor, da bi sami počinili najveću od svih grešaka, naime, prestali služiti Jehovi. Međutim, kad bi svoje vlastite greške stavljali pod povećalo, kako to rade s tuđim greškama, vjerojatno bi bili manje kritizerski raspoloženi, pokazujući više razumijevanja. Mojsije je činio greške; David također, a i Petar. Da, svi griješimo. Ali, Jehova je i dalje upotrebljavao te vjerne muževe starog doba, kao što i nas dalje upotrebljava. “Tko si ti da sudiš tuđem sluzi? Ili stoji, ili pada, stvar je njegova gospodara, a stajat će jer ga Gospodin (Jehova, NS) može tako držati” (Rimljanima 14:4, ST).

17. Na koje dodatne točke moramo misliti kad je riječ o tuđim greškama i suđenju drugima?

¹⁷ Ne zaboravi: Ovdje na Zemlji Jehova upotrebljava nesavršene ljude — to je sve što mu trenutno stoji na raspolaganju. U stvarnosti njemu to služi na čast. On s tako malo postiže toliko puno. Kroz naše slabosti očituje se njegova moć: “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabostima” (2. Korinćanima 12:9, ST). Djelo svjedočenja širom svijeta uspijeva iz razloga kojeg je Jehova sam naveo: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim” (Zaharija 4:6, ST). Dakle, opraštajmo tuđe greške i nesavršenost, kako bi i nama mogle biti oproštene naše vlastite. Zapazi: “Ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama otac vaš nebeski” (Matej 6:14, 15, ST).

Organizirani da ispunimo od kralja povjereni zadatak da propovijedamo

18. Koje je uređenje postojalo u danima apostola, a postoji i danas radi jedinstvenog vođenja skupština u vršenju djela propovijedanja?

¹⁸ Apostoli i stariji muževi u Jeruzalemu sačinjavali su Vodeće tijelo, koje je donosilo odluke, koje su omogućavale jedinstveno vođenje prvih kršćanskih skupština (Djela apostolska 15:1-31; 16:1-5). Danas imaju Jehovini pomazani svjedoci “vjernog i razboritog roba”, Vodeće tijelo u svom glavnom uredu u Brooklynu (New York) (Matej 24:45-47). Ono vodi opsežno djelo svjedočenja o Kraljevstvu širom svijeta, što trenutno predstavlja ispunjenje zadatka objavljivanja Jehovinog kraljevstva po cijeloj Zemlji (Matej 24:14). To djelo ne bi nikada moglo biti učinjeno bez organizacije. Pojedinac ga ne bi mogao nikada sam provesti.

19. Koje su djelo, koje ne bi mogao izvršiti sam od sebe nijedan pojedinac, uspješno izvršili Jehovini svjedoci, zato jer su savjesno slijedili Kraljeve naredbe?

¹⁹ Nema tog pojedinca niti neorganizirane, rasijane grupe pojedinaca koja bi na preko 190 jezika i u 205 zemalja mogla propovijedati, voditi redovito više od dva i četvrt milijuna biblijskih studija na domu i krstiti godišnje oko 190 000 novih propovjednika dobre vijesti o Kraljevstvu. Više od tri milijuna svjedoka moralo je propovijedati skoro šest milijuna sati, da bi izvršili taj posao u samo jednoj godini, 1985. Oni su to mogli učiniti samo zato jer su djelotvorno organizirani i vođeni u skoro 50 000 skupština, koje sve podliježu vidljivom vodstvu jednog Vodećeg tijela. Unatoč svemu tome, djelo je moglo biti izvršeno samo zato što su Vodeće tijelo, 94 podružnice, 50 000 skupština i 3 000 000 svjedoka pojedinaca, svi ujedinjeni savjesno slijedili naredbe Kralja.

Sjećaš li se?

◻ Kako je Jehova organizirao naciju Izraela?

◻ Koji je savršeni primjer u djelu objavljivanja Jehovinog kraljevstva ostavio Isus?

◻ Radi kojih mnogih službi zaslužuju starješine da im se iskaže čast?

◻ Zašto djelo svjedočenja ne mogu provesti neovisne grupe ili pojedinci?

[Slika na stranici 18]

Stvoritelj je sve životinje programirao za preživljavanje

Ljudi se mogu sami programirati za preživljavanje, time da istražuju Jehovine naredbe