Najzapostavljeniji umjetnik našeg vremena

“Priroda je Božja umjetnost” (Sir Thomas Browne, liječnik iz 17. stoljeća).

LEONARDO DA VINCI, Rembrandt, van Gogh — imena su poznata milijunima. Čak i ako nikada niste vidjeli neku od njihovih originalnih slika, vi znate da su ti ljudi veliki umjetnici. Njihova ih je umjetnost, na neki način, učinila besmrtnima.

Oni su na platnu prikazali zagonetni smiješak, prodoran portret, bljesak ljepote u djelima stvaranja, koji još uvijek utječu na maštu promatrača. Očarani smo onime što je i njih očaralo — čak i ako su prošla stoljeća.

Možda nismo niti umjetnici niti kritičari umjetnosti, ali ipak možemo razabrati umjetničku odličnost. Poput umjetnika čijem se djelu divimo, mi također posjedujemo smisao za lijepo. Naša sposobnost da opažamo boju, oblik, dizajn i svjetlo, može biti nešto što uzimamo kao samo po sebi razumljivo, ali to je dio naših života. Nema sumnje da volimo ukrasiti svoje domove predmetima ili slikama koje su ugodne oku. Iako se ukusi razlikuju, ova sposobnost zapažanja ljepote dar je koji dijeli većina čovječanstva. I to je dar koji nas može privući bliže našem Stvoritelju.

Dar ljepote

Smisao za lijepo jedna je od mnogih osobina koje razlikuju ljude od životinja. Djelo Summa Artis—Historia General del Arte (Opsežna rasprava o umjetnosti — opća povijest umjetnosti) naglašava da bi se ‘čovjeka moglo definirati kao životinju koja ima estetsku sposobnost’. Budući da se razlikujemo od životinja, djela stvaranja vidimo u drugačijem svjetlu. Da li pas cijeni predivan zalazak sunca?

Tko nas je tako načinio? Biblija objašnjava: “Stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga” (1. Mojsijeva 1:27). Ne, naši praroditelji nisu izgledali poput Boga. Umjesto toga, Bog ih je obdario osobinama koje on sam posjeduje. Jedna od njih je sposobnost da se cijeni ljepotu.

Pomoću nekog nedokučivog procesa, ljudski mozak opaža ljepotu. Prije svega, naša osjetila prenose mozgu podatke koji se odnose na zvukove, mirise, boje i oblike predmeta koji privlače našu pažnju. Ali ljepota je mnogo više nego smo zbroj tih elektrokemijskih impulsa, koji nam samo govore što se događa oko nas. Mi ne vidimo stablo, cvijet ili pticu na isti način na koji ih vidi životinja. Iako nam ti predmeti možda ne nude trenutnu praktičnu korist, oni nam u svakom slučaju pružaju zadovoljstvo. Naš nam mozak omogućuje da uvidimo njihovu estetsku vrijednost.

Ova sposobnost utječe na naše emocije i obogaćuje naše živote. Mary, koja živi u Španjolskoj, jasno se prisjeća jedne večeri u studenome prije nekoliko godina kada je stajala pokraj nepristupačnog jezera i promatrala zalazak sunca. “Prema meni su letjeli sivi ždralovi u valovima, dozivajući jedni druge”, kaže ona. “Tisuće ptica prelazile su preko grimiznog neba stvarajući mrežastu strukturu. Njihova godišnja seoba iz Rusije i Skandinavije dovela ih je do ovog mjesta za odmor u Španjolskoj. Ovaj doživljaj bio je tako predivan da sam zbog njega plakala.”

Zašto dar ljepote?

Za mnoge ljude smisao za lijepo jasno ukazuje na postojanje Stvoritelja punog ljubavi koji želi da njegova inteligentna stvorenja uživaju u njegovim djelima umjetnosti. Kako li je logično i zadovoljavajuće pripisati naš smisao za lijepo jednom Stvoritelju punom ljubavi. Biblija objašnjava da je “Bog ljubav” i da je bit ljubavi dijeljenje s drugima (1. Ivanova 4:8; Djela apostolska 20:35). Jehova uživa dijeliti svoju kreativnu umjetnost s nama. Ako se muzičko remek-djelo nikada ne bi čulo ili ako se divna slika nikada ne bi vidjela, njihova bi ljepota bila izgubljena. Umjetnost je stvorena zato da bi je se dijelilo s drugima i da bi se uživalo u njoj — ona je beživotna bez publike.

Da, Jehova je stvorio predivne stvari sa svrhom — da bi ih se dijelilo s drugima i uživalo u njima. Ustvari, dom naših praroditelja bio je prostrani rajski park nazvan Eden — što znači “Užitak”. Bog nije samo ispunio Zemlju svojim djelima umjetnosti nego je također dao čovječanstvu sposobnost da ih zapaža i cijeni. I koje li bogatstvo ljepote imamo za promatrati! Kao što je Paul Davies primijetio, “ponekad izgleda da je priroda učinila posebne napore da bi proizvela zanimljiv i produktivan svemir”. Svemir smatramo zanimljivim i produktivnim baš zato što je Jehova učinio posebne napore da bi nas stvorio sa sposobnošću da proučavamo ljepotu i uživamo u njoj.

Ne iznenađuje što je priznavanje prirodne ljepote — i želja da je se oponaša — zajedničko svim kulturama, od pećinskih umjetnika do impresionista. Prije nekoliko tisuća godina, stanovnici sjeverne Španjolske slikali su vjerne portrete životinja u pećini Altamira, Cantabria. Prije više od jednog stoljeća, impresionistički slikari izišli su iz svojih ateljea i pokušali prikazati bljeskove boja na livadi punoj cvijeća ili zakonitosti promjene svjetlosti na vodi. Čak su i mala djeca veoma svjesna lijepih stvari. Ustvari, kada im se da bojice i papir, većina njih voli crtati što god vide i što privlači njihovu maštu.

U današnje vrijeme, mnogi odrasli više vole fotografirati da bi se mogli prisjetiti predivnih pogleda koji su ih nekada impresionirali. Ali čak i bez fotoaparata, naš je um sposoban ponovno se prisjetiti prikaza ljepote koje smo vidjeli prije više desetljeća. Očito, Bog nas je stvorio sa sposobnošću da uživamo u našem zemaljskom domu, koji je on odlično ukrasio (Psalam 115:16). Međutim, postoji daljnji razlog zašto nam je Bog dao naš smisao za lijepo.

‘Njegova svojstva jasno se vide’

Naše produbljivanje cijenjenja za djela umjetnosti u prirodi može nam pomoći da upoznamo našeg Stvoritelja, djelo čijih ruku nas okružuje. Jednom je prilikom Isus rekao svojim učenicima da pažljivo pogledaju poljsko cvijeće koje raste u Galileji. “Pogledajte na ljiljane u polju”, rekao je, “kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Salamun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih” (Matej 6:28, 29). Ljepota beznačajnog poljskog cvijeta može nam poslužiti kao podsjetnik da Bog nije ravnodušan prema potrebama ljudske obitelji.

Isus je također rekao da možete prosuditi osobu po njenim “rodovima”, ili djelima (Matej 7:16-20). Tako je za očekivati da bi nam Božja umjetnička djela ponudila uvid u njegovu osobnost. Koja su neka od ‘njegovih svojstava koja se jasno vide od stvaranja svijeta naovamo’? (Rimljanima 1:20, NW).

“Kako je mnogo djela tvojih, Gospodine!” uskliknuo je psalmist. “Sve si premudro stvorio” (Psalam 104:24). Božju mudrost moguće je čak zapaziti u bojama koje je on upotrijebio da bi “obojio” Zemljinu floru i faunu. “Boje daju mnogo zadovoljstva duhu i očima, naglašavaju Fabris i Germani u svojoj knjizi Colore, Disegno ed estetica nell’arte grafica (Boja — dizajn i estetika u grafičkoj umjetnosti). Svuda se nalaze harmonične kontrastne boje koje gode oku i podižu duh. Ali vjerojatno su oku najvidljivije one boje koje su nastale iridescencijom — prelijevanjem sjajnih duginih boja — što je jasno svjedočanstvo za mudro konstruiranje.

Iridescentne boje posebno su česte kod kolibrića.a Što čini njihovo perje tako sjajnim? Gornja trećina njihovog jedinstvenog perja prelama sunčevu svjetlost u različite dugine boje — nešto slično kao što to čini prizma. Uobičajena imena za kolibriće kao što su to rubin, safir i smaragd, prikladno svjedoče o sjajnim crvenim, plavim i zelenim bojama koje ukrašavaju tu dragulju sličnu pticu. “Koja je svrha čudesne ljupkosti tih izuzetnih stvorenja?” pita Sara Godwin u svojoj knjizi Hummingbirds (Kolibrići). “Koliko to znanost može odrediti, nema druge svrhe na Zemlji osim da zasja onome tko je promatra”, odgovara ona. Sigurno, nijedan ljudski umjetnik nije nikada upotrijebio takvu paletu!

Možemo zapaziti Božju snagu u gromoglasnim vodopadima, izmjenama plime i oseke, razornom udaranju valova ili njihanju visokih šumskih stabala pod snagom olujnog vjetra. Ova dinamična umjetnost može biti jednako impresivna kao i neki miran prizor. Čuveni američki naturalist John Muir jednom je opisao djelovanje oluje na nekoliko duglazija na kalifornijskoj Sierra Nevadi:

“Iako relativno mlade, bile su visoke oko 30 metara, i njihovi su se savitljivi, bodljikavi vrhovi njihali i okretali u divljem zanosu. (...) Ti su se tanki vrhovi snažno vijorili i fijukali na jakom pljusku, svijajući se i okrećući se naprijed i nazad, ukrug, stvarajući neopisive kombinacije okomitih i vodoravnih krivulja.” Kao što je to pisao psalmist prije tisuće godina, ‘vjetar silni hvali Gospodina’ — to nam daje primjer njegove izvanredne snage (Psalam 148:7, 8).

Jedna je ptica dugo bila simbol ljubavi za Japance. To je predivan japanski ždral, čiji su savršeni udvarački plesovi jednako graciozni kao bilo koji balet. Ovi su ptičji izvođači bili toliko hvaljeni da su u Japanu označeni kao “poseban prirodni spomenik”. Budući da su ždralovi doživotni parovi i mogu živjeti 50 ili više godina, Japanci ih smatraju primjerom bračne vjernosti.

Što je s Božjom ljubavlju? Zanimljivo, Biblija uspoređuje Jehovinu punu ljubavi zaštitu njegovih lojalnih s onom koju pokazuje ptica roditelj upotrebljavajući svoja krila da bi zaštitila svoje mladunče od vremenskih uvjeta. Peta Mojsijeva 32:11 govori o orlu koji “izmamljuje orliće svoje, diže se nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim”. Roditelj orao čini te stvari da bi ohrabrio mlado da napusti gnjezdo i leti. Iako se to rijetko vidi, postoje izvještaji o slučajevima kada su orlovi pomagali svojim mladima noseći ih na svojim krilima (Psalam 17:8).

Pomnije promatrajući prirodni svijet oko sebe, primjećujemo funkcioniranje određenih načela, što također otkriva aspekte Božje osobnosti.

Raznolikost je začin životu

Različitost djela Božjih ruku je nešto što je odmah uočljivo. Raznolikost biljaka, ptica, životinja i insekata, iznenađujuća je. Samo jedan hektar tropske šume može sadržavati 300 različitih vrsta drveća i 41 000 vrsta insekata; 1 500 vrsta leptira mogu naseljavati tri kvadratna kilometra, i jedno jedino drvo može biti dom za 150 vrsta kukaca! I kao što ne postoje dva potpuno jednaka čovjeka, isto se može reći i za hrastova stabla ili tigrove. Orginalnost, svojstvo koje je hvaljeno kod ljudskih umjetnika, bitan je dio prirode.

Naravno, samo smo se nakratko dotakli nekoliko aspekata umjetnosti u prirodi. Promatrajući je pobliže, možemo razabrati mnoge druge aspekte Božje osobnosti. Ali da bismo to učinili, moramo upotrijebiti od Boga nam dan osjećaj za umjetnost. Kako možemo naučiti bolje cijeniti umjetnost najvećeg Umjetnika?

[Bilješka]

[Okvir na stranici 7]

Trebamo znati tko nas je ovdje stavio

Biblijski prevodilac Ronald Knox jednom je bio uključen u teološku raspravu sa znanstvenikom Johnom Scottom Haldaneom. “U svemiru koji se sastoji od milijuna planeta”, razmišljao je Haldanem “nije li vjerojatno da se život trebao pojaviti na najmanje jednoj od njih?”

“Gospodine,” odgovorio je Knox, “ako bi Scotland Yard pronašao tijelo u vašem putnom kovčegu, da li biste im rekli: ‘Postoje milijuni kovčega na svijetu — naravno da u jednom od njih mora biti tijelo?’ Mislim da bi oni još uvijek željeli znati tko ga je tamo stavio” (The Little, Brown Book of Anecdotes).

Osim zadovoljavanja naše znatiželje, postoji daljnji razlog zašto bismo morali znati tko nas je ovdje stavio — tako mu možemo dati dužno poštovanje. Kako bi reagirao talentirani umjetnik kada bi arogantni kritičar opisao njegov rad kao nešto što nije ništa bolje od nezgode u prodavaonici boja? Jednako tako, koji bismo veći prezir mogli pokazati prema Stvoritelju svemira od toga da njegovu savršenu umjetnost pripišemo slijepom slučaju?

[Zahvala]

Ljubaznošću ROE/Anglo-Australian Observatory, fotografija Davida Malina

[Slike na stranici 8]

Ždralovi u letu

Crteži u pećini Altamira, Španjolska

[Slike na stranici 9]

Delfini, kolibrići i vodopadi, svi oni otkrivaju aspekte osobnosti Velikog Umjetnika

[Zahvale]

Godo-Foto

G. C. Kelley, Tucson, AZ

Godo-Foto