Apostolsko nasljedstvo

Je li Petar bio “stijena” na kojoj je sagrađena crkva?

Mat. 16:18, Ša, 2006: “I ja tebi kažem: Ti si Petar. Na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu, i paklena vrata ne će je nadvladati.” (Kontekst [reci 13 i 20] pokazuje da se razgovor vodio o identitetu Isusa.)

Na koga se, po riječima samih apostola Petra i Pavla, odnose izrazi “stijena” i “kamen ugaoni”?

Djela 4:8-11, JB: “Petar pun Duha Svetoga reče: ‘Glavari narodni i starješine! (...) Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni [“kamen ugaoni”, Ša, 2006].’”

1. Petr. 2:4-8, JB: “Pristupite k njemu [Gospodinu Isusu Kristu] (...) pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom. (...) Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete — čast! A onima koji ne vjeruju — kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja.”

Efež. 2:20, JB: “Vi ste nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus.”

Kakvo je bilo vjerovanje Augustina (kojega Katolička crkva smatra svecem)?

“U tom istom periodu mog svećeništva napisao sam i knjigu protiv jednog Donatovog pisma (...). U jednom odlomku te knjige rekao sam sljedeće o apostolu Petru: ‘Na njemu je kao na stijeni sagrađena Crkva.’ (...) Ali znam da sam nakon toga često ovako objašnjavao ono što je Gospodin rekao: riječi ‘Ti si Petar, i na ovoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju’, treba razumjeti tako da se gradi na onome koga je Petar priznao, rekavši: ‘Ti si Krist, Sin živoga Boga’, i tako je Petar, nazvan po toj stijeni, osobno predočavao Crkvu koja je sagrađena na toj stijeni, te je primio ‘ključeve kraljevstva nebeskog’. Jer, njemu je bilo rečeno: ‘Ti si Petar’, a ne ‘Ti si stijena’. ‘Stijena je bio Krist’, a Šimun je, priznajući ga kao što ga i cijela Crkva priznaje, nazvan Petrom” (Augustin, Retractationes [Preispitivanja]; prijevod iz engleskog izdanja The Fathers of the Church — Saint Augustine, the Retractations, Washington, D. C., 1968, knjiga I, stranica 90).

Jesu li drugi apostoli smatrali da Petar među njima zauzima vodeći položaj?

Luka 22:24-26, JB: “Uto nasta među njima [apostolima] prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: ‘Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako!’” (Da je Petar bio “stijena”, zar bi uopće došlo do rasprave o tome “tko bi od njih bio najveći”?)

Budući da je Isus Krist (glava skupštine) živ, treba li on nasljednike?

Hebr. 7:23-25, JB: “Mnogo je bilo svećenika [u izraelskom narodu] jer ih je smrt priječila trajno ostati. A on [Isus Krist], jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu — uvijek živ da se za njih zauzima.”

Rim. 6:9, JB: “Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.”

Efež. 5:23, JB: “Krist je Glava Crkve.”

Što su “ključevi” koje je Krist povjerio Petru?

Mat. 16:19, JB: “Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.”

U Otkrivenju je Isus spomenuo da ima simbolični ključ kojim ljudima otključava vrata raznih službi i blagoslova vezanih uz Božje Kraljevstvo

Otkr. 3:7, 8, JB: “Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti: (...) Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može.”

Petar je “ključevima” koji su mu bili povjereni otvorio mogućnost Židovima, Samarićanima i ne-Židovima da dobiju Božji duh kako bi mogli ući u nebesko Kraljevstvo

Djela 2:14-39, JB: “A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: ‘Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu (...). Neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.’ Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: ‘Što nam je činiti, braćo?’ Petar će im: ‘Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.’”

Djela 8:14-17, JB: “Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.” (Dvadeseti redak pokazuje da je tom prigodom Petar vodio glavnu riječ.)

Djela 10:24-48, JB: “Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije [neobrezani ne-Židov] ih je čekao. (...) Petar tada prozbori i reče (...). Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu.”

Je li nebo čekalo da Petar donese odluku, pa da bi se moglo pridržavati onoga što je on odlučio?

Djela 2:4, 14, JB: “Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (...) A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori.” (Zapazite da je Petar progovorio tek nakon što je Krist, kao glava skupštine, svima udijelio sveti duh. Vidi 33. redak.)

Djela 10:19, 20, JB: “Reče [Petru] Duh: ‘Evo, neka te trojica traže. De ustani, siđi i pođi s njima [u dom ne-Židova Kornelija] ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.’”

Usporedi Mateja 18:18, 19.

Je li Petar sudac koji odlučuje tko može ući u Kraljevstvo?

2. Tim. 4:1, JB: “Zaklinjem te pred (...) Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve.”

2. Tim. 4:8, JB: “Pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin [Isus Krist], pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.”

Je li Petar bio u Rimu?

Rim se spominje u devet biblijskih redaka, no ni u jednom se ne kaže da je Petar bio ondje. Iz 1. Petrove 5:13 saznajemo da je Petar bio u Babilonu. Je li to tajno ime za Rim? Petar je dobio zadatak da propovijeda Židovima (što proizlazi iz Galaćanima 2:9), a tvrdnja da je bio u Babilonu slaže se s time jer je u gradu Babilonu i u okolnom području u to doba živjela brojna židovska zajednica. Objašnjavajući nastanak Babilonskog Talmuda, Encyclopaedia Judaica (Jeruzalem, 1971, svezak 15, stupac 755), spominje da su Židovi imali “velike akademije u Babilonu” tijekom naše ere.

Postoji li neprekinuti niz nasljednika koji seže od Petra do današnjih papa?

Dok je bio profesor teologije na sveučilištu Notre Dame, isusovac John McKenzie je napisao: “Nema povijesnih dokaza za postojanje neprekinutog nasljednog lanca predvodnika crkve” (The Roman Catholic Church, New York, 1969, stranica 4).

Katolička enciklopedija priznaje: “Zbog nedostatnih zapisa mnogo je toga nejasno u vezi s ranim razvojem episkopata” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak I, stranica 696).

Ako oni koji tvrde da ih je Bog postavio nisu poslušni Bogu i Kristu, njihove tvrdnje ne znače ništa

Mat. 7:21-23, JB: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’”

Vidi i Jeremiju 7:9-15.

Da li se oni koji tvrde da su nasljednici apostola drže učenja Isusa Krista i njegovih apostola i postupaju li poput njih?

U Velikom katekizmu proglašenom od Sv. Pija X. o Rimokatoličkoj crkvi piše: “Prava crkva zove se i apostolska jer potječe neprekidno od apostola, jer vjeruje i naučava sve ono što su apostoli vjerovali i naučavali” (Verbum, Split, 1992, stranica 35, članak 161). Što govore činjenice?

Tko je Bog

“Otajstvo Presvetog Trojstva središnja je tajna kršćanske vjere i života” (Katekizam Katoličke crkve, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1994, stranica 83, članak 261).

“Ni u Starom zavjetu ni u Novom zavjetu nema izrazite nauke o Božjem Trojstvu” (Biblijski priručnik, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988, stranica 321). “Taj se nauk razvijao postupno tijekom više stoljeća i uz mnoge sukobe mišljenja” (The New Encyclopaedia Britannica, Micropaedia, 1976, svezak X, stranica 126).

“Među biblijskim tumačima i teolozima, uključujući i sve veći broj rimokatolika, postoji uvjerenje da se o trinitarizmu u Novom zavjetu ne može govoriti bez velike zadrške. U bliskoj je vezi s time i uvjerenje koje postoji kod izvjesnog dijela povjesničara te dogme i sistematičnih teologa da, kad se govori o bezuvjetnom trinitarizmu, tada se pomičemo iz perioda kršćanskih početaka u, recimo, zadnju četvrtinu 4. stoljeća” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIV, stranica 295).

Celibat svećenstva

Papa Pavao VI u svojoj je enciklici Sacerdotalis Caelibatus (Svećenički celibat, 1967), naveo celibat kao uvjet za svećeništvo, ali je priznao da “Novi zavjet, koji čuva učenja Krista i apostola (...) ne zahtijeva izričito da posvećeni vjerski službenici žive u celibatu. (...) Sam Isus Krist nije ga smatrao uvjetom prilikom svog izbora Dvanaestorice niti su ga uvjetom smatrali apostoli kad su postavljali predvodnike prve kršćanske zajednice” (The Papal Encyclicals 1958-1981, Falls Church, Virginia, SAD, 1981, stranica 204).

1. Kor. 9:5, JB: “Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?” (“Kefa” je Petrovo aramejsko ime; vidi Ivana 1:42. Vidi i Marka 1:29-31, gdje se spominje da je Šimun, odnosno Petar, imao punicu.)

1. Tim. 3:2, Ša, 1959: “Biskup dakle treba da je (...) muž jedne žene [“samo jedanput ženjen”, St].”

Budizam je još prije nastanka kršćanstva zahtijevao od svojih svećenika i redovnika da žive u celibatu (Henry Lea, History of Sacerdotal Celibacy in the Christian Church, četvrto, revidirano izdanje, London, 1932, stranica 6). No još i prije toga, viši redovi babilonskog svećenstva morali su živjeti u celibatu, kao što to piše u knjizi The Two Babylons Alexandera Hislopa (New York, 1943, stranica 219).

1. Tim. 4:1-3, St: “Duh izričito veli da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i đavolske nauke, podmukle lašce (...) koji zabranjuju ženidbu.”

Odvojenost od svijeta

U obraćanju Ujedinjenim narodima godine 1965. papa Pavao VI. kazao je sljedeće: “Narodi se okreću prema Ujedinjenim Narodima kao prema posljednjoj nadi sloge i mira: usuđujemo se donijeti ovdje, zajedno s našim, njihov prilog časti i nade” (Sto godina katoličkoga socijalnog nauka, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991, stranica 308).

Ivan 15:19, JB: “Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja [Isus Krist] izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.”

Jak. 4:4, JB: “Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu?”

Odobravanje primjene oružja

Katolički je povjesničar Edward Ingram Watkin napisao: “Ovo je bolno priznanje, ali ne možemo u interesu lažnog morala ili neiskrene lojalnosti opovrći ili zanemariti povijesnu činjenicu da su biskupi dosljedno podupirali svaki rat koji je vodila njihova zemlja. Zapravo ne znam ni jedan slučaj u kojemu je nacionalna hijerarhija neki rat osudila kao nepravedan. (...) Kakva god da je službena teorija, u praksi su katolički biskupi u ratno doba slijedili načelo: ‘Moja je zemlja uvijek u pravu’” (Morals and Missiles, uredio Charles Thompson, London, 1959, stranica 57 i 58).

Mat. 26:52, JB: “Kaže mu tada Isus: ‘Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.’”

1. Ivan. 3:10-12, JB: “Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: (...) tko ne ljubi brata, nije od Boga. Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge. Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog.”

Kad se uzme u obzir sve što je gore navedeno, može li se reći da se oni koji tvrde da su nasljednici apostola doista drže učenja Isusa Krista i njegovih apostola i da postupaju po uzoru na njih?